četvrtak, 11. siječnja 2018.

Koliko vrijedi jedna misa? Tradicionalna ili Novus Ordo?

Portali Dnevno i Croative, između ostalih, donijeli su jedno životno i duboko svjedočanstvo o neizmjernoj vrijednosti jedne mise. Prvo prenosim to svjedočanstvo u potpunosti:



"U jednu trgovinu, u Luxemburgu, ušla je starija siromašna žena i zamolila za komadić mesa. Rekla je da nema novca da plati. Uz nju je stajao, hladan na njezinu molbu, čuvar zaposlen u toj trgovini. Mesar ju je upitao: 

“Komadić mesa? Čime ćete platiti?”

Žena je mirno odgovorila: “Novca nemam, ali prikazat ću za Vas jednu svetu Misu.”

”Oba muškarca, bezvjerci, podrugljivo su joj se smijali. Mesar je kroz smijeh odgovorio: 

“Dogovoreno! Idite, gospođo u crkvu na Misu, a ja ću vam dati toliko mesa koliko na vagi vrijedi ta vaša Misa.”



Žena je mirno izišla iz trgovine i otišla u crkvu. Nakon nekog vremena vratila se i predala mesaru listić papira na kojem je pisalo: “Prikazala sam jednu svetu Misu za vas!

Mesar je stavio na jednu stranu vage papirić, a na drugu stranu jednu kost, kako bi joj se narugao. Kazaljka na vagi nije se pomakla niti za gram. Zatim je stavio i komad mesa – i opet ništa. Mesar je pomaknuo papirić i utegom provjerio ispravnost vage. Sve je bilo ispravno. Ponovno je stavio papirić na jednu, a veliku šunku na drugu stranu vage. Ni ovog puta kazaljka se nije pomakla. Vidjevši sve ovo, mesar se uozbiljio. Shvatio je da nema dovoljno mesa u trgovini kojim bi mogao ispuniti svoje nepromišljeno obećanje, ali je shvatio i to da se s Bogom ne valja izrugivati. Darovao je ženi sve što je stavio na vagu i obećao joj da će ubuduće svakoga dana moći dobiti komadić mesa besplatno. Tog se dana mesar obratio.



Čuvar u trgovini bio je moj otac. Nakon toga događaja i on se obratio. Gotovo svakoga dana, s velikom poniznošću, sudjelovao je na svetoj Misi. I nas djecu poticao je da često, sabrano, s vjerom i pouzdanjem pohađamo sveta euharistijska Otajstva. Rezultat takvoga odgoja bio je taj da su osim mene još dva moja brata postala svećenici.

o. Stanislav, misionar Presvetog Srca Isusova, iz Pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu – Sav Tvoj, str 99."

Međutim, trebamo pojasniti par stvari. Toliko Dnevno koliko Croative stavljaju prikladne slike kao ambijentaciju opisanog svjedočanstva. Naime, na osnovu vremena u kojem su živjeli prenositelji ove zgode, zaključuje se da se radilo o prelazu s XIX na XX stoljeće. To jest, u vrijeme dosta prije Drugog Vatikanskog Sabora.

Prema tome, misa na koju je bila otišla spomenuta žena bila je Tradicionalna, ne Novus Ordo Missae (doslovce: novi red mise) donešen i nametnut 1969. Urednici portala Dnevno i Croative ili su to znali, ili su spontano stavili odgovarajuće slike. Slike momenata Tradicionalne Mise napravljene u naše vrijeme, ali to je praktično ista misa na koju je išla ona žena. Jer u ona doba, Bogu hvala, misa je bila ista bilo da se slavila u Njujorku ili Hirošimi, Novom Zelandu ili negdje u Rusiji, Patagoniji, Južnoj Africi ili Francuskoj.

Svi katolici na svijetu slušali su isti jezik: latinski, jezik prvih rimskih mučenika. Isti jezik, iste molitve, ista vjera. Lex credendi, lex orandi. Zakon vjere, zakon molitve. Moliš se prema vjeri koju ti prenosi Crkva, vjeruješ na osnovu liturgije koju slavi Crkva. Svugdje ista vjera, svugdje ista liturgija. 

Katolička Crkva je bila kao neuništiva stijena koja je imala ogroman utjecaj na milijune i milijune kršćana cijelog svijeta, od Zapada do Istoka, od Sjevera do Juga. Stoga, takva velika sila, bez tenkova i bajoneta, bila je na udaru onih kojih su htjeli vladati svijetom ali ne po ljubavi.

I upravo zato se htjelo napasti brutalno i zlobno na samo njeno srce: Svetu Misu.

To se nije moglo napraviti bajonetama; pokušao je to Napoleon, ali bez uspjeha. Trebalo se "uvući" unutra i iznutra napraviti preokret. Najlukaviji mogući napad, svojstven samom demonu.

Taj napad uvelike je izvršen Drugim Vatikanskim Saborom i naknadnim uvođenjem Novus Ordo. Ne pričam budalaštine. Pogledajte koju danas Crkva ima ulogu u svijetu: jedva trun. I ono što ima, to je posljedica hrabrog kršćanskog življenja pojedinaca. Dok je upravo pod utjecajem koncilskih dokumenata Dignitatis humanae, Nostra Aetate i sl., pospješen pojam "vjerske slobode" i to za Islam i za mnoge sekte. Nije slučajno da se upravo nakon Sabora Evropa napunila džamijama u svakom svom kutu.

"Ekumenizam" je došao na prvo mjesto, to jest, sterilni "dijalog" koji je došao na prvo mjesto, a ne propovijedanje Evanđelja i priključivanje jedinoj Kristovoj Crkvi. Jer Krist nije osnovao dvije Crkve ili pet njih, već jednu jedinu. I ta Crkva jest formalno i hijerarhijski ustrojena, ne radi se samo o "skupu ljudi koji vjeruju jedno te isto".

Ali, "dijalog" postade prva zapovijed, unatoč tome što broj novih katolika, koji prije ili to nisu bili ili su došli iz protestantizma, jest neznatan. Dok prije vremena "ekumenizma", samo u Njemačkoj između 1920 i 1930 skoro 300.ooo njemaca je prešlo s protestantizma na katoličku vjeru.

Nikoga se nije sililo, već jednostavno: "vidi sine moj, katolička vjera je takva i takva, i to je prava vjera zbog tog i tog. Pozivam te da preko slobodne odluke postaneš katolik". I to je sva priča.

Dok danas, ako netko govori o "dati džamije muslimanima" možeš ga u ne maloj mjeri naći među sadašnjim katolicima.

Govori se o "jedinstvu", ali bez istine. Liturgija se promijenila da bi bila bliža protestantima, kad ono tamo umjesto da protestanti uđu unutra, katolici izađoše vani. Crkve se isprazniše, dostižući zastrašujuće omjere otpada od vjere na Zapadu. A mi uvijek smo tu da kopiramo što ne valja.

Idemo dalje, sad dolazi nešto interesantno što sam na neki način i očekivao. Vidio sam da je članak bio donešen i na "službenom" portalu Bitno. Prije nego što kucnuh na poveznicu, pomislih: "sigurno će tamo staviti kakvu sliku sa Novus Ordo".

I nisam se prevario:



U ovome se sastoji lukavost portala Bitno: prikazuju Novus Ordo kao da bi bila jednaka misa Tradicionalnoj koja je bila u središtu prenesene zgode. A to nije istina. Jučer smo se pozabavili samo jednim detaljem, i na samo tome može se vidjeti ogromna, suštinska razlika između Novus Ordo i Tradicionalne Mise. Nemojte dakle predstavljati nametnuti, i katoličkom duhu strani Novus Ordo kao da bi bila ista Tradicionalna Misa! To je varka!

Ali, idemo par koraka dalje. Sam portal Bitno uprskao se do koljena, i više od toga. Pogledah onaj reljef što se nalazi iza leđa svećenika koji koncelebriraju. Čekaj, čekaj malo, ovaj pretpostavljeni lik Isusa Krista, podsjeća me na jedan jako poznati lik: pa da! To je prikazani "Uskrsli Isus" u dvorani Pavla VI za audijencije u Vatikanu.

To je priča sama za sebe. Nije mi jasno kako ta skulptura i dalje stoji u Vatikanu, jer je tako očigledno antikršćanska, antikatolička. Prvo što čovjek vidi, prvo što osjeti jest iznimno veliku nelagodnost kad pogleda ovo "umjetničko" djelo:


Lako je uočljiv isti lik "Isusa Krista" kao onaj stavljen u Bitno. I stvar ne ostaje samo na tome. Ako približite sliku, možete vidjeti kao neka močvarna stabla na kojima vise... lubanje. Više motiv za Halloween, nego što drugo. Da ne govorimo o mjestu odakle se pretpostavlja da treba govoriti Papa.

Međutim, samo mjesto je također uznemiravajuće:



Podsjeća na ždrijelo zmije: sama skulptura nalazi se upravo u čeljusti. Oči zmije su dva elipsoidna ovala u standardnom obliku "oka koji sve vidi". Linije osvjetljenja podsjećaju na zmijsku kožu.

Sigurno ne htijući, Bitno izrazi ono što je bitno u analiziranoj oprezi: sotonski napad na Žrtvu Boga.



















Broj komentara: 12:

  1. Unatoč što je Latinska Misa bila svugdje razumljiva i ista , nemojmo zaboraviti da su se za vrijeme te razumljive Mise odvijali najkrvaviji ratovi među narodima koje spominjete. Prvi i drugi svjetski rat nisu bili poslije 2. V.K. , nego prije . Henrik 8. i protestantski otpad prije. Istočni raskol , prije ... Krvi do koljena a Misa prava . Uh , da vam malo i povladim , i Papa pravi .
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, uvijek gerila protiv Krista. Ali ta gerila je prije dolazila izvana.

      Izbriši
  2. Evo da malo uljepšamo dan i malo poezije iz mog pera . Ovaj sam pjesmuljak nazvao

    DOKLE ĆETE ?

    O , dokle ,
    dokle ćete iskrivljavati prave puteve Božje ?
    Dokle ćete ponižavati Kristovu Zaručnicu ?
    Dokle čete vi što kažete da ste tijelo kidati udove Kristove ?
    Dokle ćete biti u strahu zbog obzira ljudskih ?
    Dokle ćete priječiti drugima TLM , a sami ju ne želite ?
    Dokle ćete saliti i toviti se za dan klanja ?
    Dokle ćete se oblačiti u mekušasto , povlađivati nepcu ,
    spavati u toplom iz dana u dan sjajno se gosteći ?
    O , dokle ćete ?
    Ali , Gospodine , u čemu te mi to uskratismo ?
    Ako vi Mene zaniječete pred ljudima ,
    zanijekat ću i Ja vas pred Ocem svojim.
    Ako vi Meni nećete reći,
    neću ni Ja vama odgovoriti.
    Robelar 05.01.16.

    OdgovoriIzbriši
  3. 62 razloga protiv Novus Ordo mise:

    http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2014/05/62-razloga-zasto-po-savjesti-ne-mozemo.html?m=1

    Nadam se da će christusrexhrvatska blog uskoro preći sa R&R - recognize and resist na R&R(j) - recognize and reject.

    PP

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da jednu stvar budemo jasni . Svi oni koji ne idu na Tradicionalnu Latinsku Misu samo zbog toga jer ju služi svećenik FSSPXa u smrtnome su grijehu . To su oni lijene sluge koje će kad Gospodar dođe i zatekne ih gdje ljenčare strogo kazniti. Duhovnu ljenost takvi opravdavaju izmišljanjem raznih razloga. Na NO ne idu jer je NO , na TLM kod FSSPXa jer nisu priznati i nije u crkvi , kod Grkokatolika jer su Grci , a najviše im odgovara što naši biskupi brane redovne TLM po župnim crkvama. Da ne nabrajam opravdanja tipa ne paše mi ovaj svećenik , ne paše mi ova ekipa , ovaj prostor ,ovaj zbor ,,, a obaveza nedjeljne Svete Mise nije ispunjena.
      Robelar

      Izbriši
    2. Pazite, ne budite tako strogi. Posebna su vremena. U običnim okolnostima jest biskup koji upozorava. Živimo u potpunom kaosu, svak ima svoj momenat.
      Pokazujmo vrijednost i Istina Tradicionalne Mise, a Bog će uciniti ostalo.

      Izbriši
    3. Nisam ja strog nego ste Vi na tragu lažnog kompromisa i milosrđa . Izgleda da ste veći pobornik pape Franje nego što se predstavljate. Govorite a ne vršite ono što govorite. Još mi samo odgovorite sa onom tko sam ja da sudim. Vjera bez djela je mrtva. Tradicionalne Mise se služe redovito u Zagrebu , Rijeci , Slavonskom Brodu i Splitu. Pokrivenni su svi djelovi i nema opravdanja da se ne ide. Ako mislite da če biskupi nekog pozvati da dođe na TLM onda se varate. Možete imati sve znanje i pokazivati vrijednost i istinu TLM a ne doći i stati pod Kalvarijski Križ sa Marijom Majkom Raspetoga , nema nikakvog opravdanja. Ponekad se osjećam kad ovako raspravljam sa Vama kao Ilija sa Predsjednikom u knjizi Posljednja vremena.
      Robelar

      Izbriši
    4. Sudite olako nakane drugih, bez podloge.
      Recimo, ima katolika koji ne žele ići na misu FSSPX jer spominju Franju, drugi se ograđuju od toga, itd.

      Izbriši
    5. Onaj koji ne želi doći uvijek će naći neki razlog i opravdanje. To nije dovoljno da se opravda pred Bogom . Grijeh je grijeh . Mene zabrinjava što to vi kao čovjek odobravate na jedan lukav i perfidan način.
      Robelar

      Izbriši
    6. Ja ne opravdavam nikakav grijeh. Rekao sam da je ovo izvanredna situacija u kojoj nemamo dobar nauk sa mnogih biskupskih katedri. Jer nema pape. Tko je onda autoritet? Ja samo mogu ukazivati na ono što je ispravno i poticati da se to čini.
      U svakom slučaju, nažalost, vremena će postati još gora u ovom smislu, i mislim da će dvoličnost skinuti svoju masku. Početi će govoriti otvoreno, ne prikriveno u liturgijskim pitanjima, i biti će prilika da mnogi progledaju.

      Izbriši
  4. Tradicionalna misa koju je dozvolio papa Benedikt XVI je prema misalu Ivana XXIII iz 1962 koji je unio određene promjene. Nije jedini jer je npr. i Pio X također unio određene izmjene u misal, ali je znakovito da je papa Benedikt odobrio misal baš od pape koji je sazvao V2.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Misal iz 62 stavio je spomen Sv. Josipa unutar kanona, što se nikad nije bilo dogodilo u prošlosti Crkve. Pitanje je bilo tretirano mislim 1815, ali nije bilo prihvaćeno. Jer je kanon rezerviran za Apostole i prve mučenike.
      Svakako, ne govorim protiv pobožnosti Svetom Josipu, ali u liturgiji se to nije nikad dogodilo.
      Poruka je bila ova: kad ni kanon ne može izdržati promjene, što će onda moći opstati?
      Sv. Pio X nije dotaknu kanon, i mnoge ostale pape doticale su koji predmet, ali ne bitan, kao svetkovine svetaca, i sl.

      Izbriši