Bergoglijevi savjeti za novu godinu: "Kad bi svi ljudi na svijetu, o kad bi svi..."

Jedan dobar prijatelj, sigurno zabrinut zbog radikalnosti mog pisanja spram Franji, među nama Bergogliju, šalje mi "10 papinih prijedloga za novogodišnje odluke". Malo traženje upućuje nas na stranicu laudato.hr, ali poruka za Novu Godinu je iz 2015. Ona glasi, prema ovom izvoru:

1. „Trudi se oko svog odnosa s Bogom, brini za svoj duhovni život, jer to je temelj za sve što činimo i sve što jesmo.“

2. „Skrbi o svojoj obitelji pružajući svojoj djeci i voljenima ne samo novac, nego i svoje vrijeme, pažnju i ljubav.“

3. „Njeguj svoj odnos s drugima jer tako se tvoja vjera pretače u život, a riječi u djela, osobito u tvom odnosu prema onima koji su u potrebi.“

4. „Pazi kako se izražavaš, očisti svoj jezik od svake uvrede, vulgarnosti i svjetovnog govora.“

5. „Rane na srcu liječi uljem opraštanja opraštajući onima koji su te povrijedili tako liječeći rane koji si im nanio.“

6. „Dobro obavljaj svoj posao radeći ga s entuzijazmom, poniznošću, stručnošću, predanošću i u duhu zahvalnosti Gospodinu.“

7. „Pazi da ti se u srce ne uvuku zavist, požuda, mržnja i negativni osjećaji koji ti narušavaju unutarnji mir i pretvaraju te u destruktivnu osobu.“

8. „Čuvaj se ljutnje jer ona dovodi do osvete. Čuvaj se lijenosti jer ona dovodi do egzistencijalne eutanazije. Ne pokazuj prstom na druge jer to dovodi do oholosti. Nemoj se neprestano žaliti jer to dovodi do očajanja.“

9. „Brini o braći i sestrama koji su slabiji od tebe… za stare, bolesne, gladne, za beskućnike i strance jer po tome će ti se suditi.“


10. „Pazi da u središtu Božića bude Isus, a ne kupovina.“

Prvih devet savjeta mogu se primjeniti, kako Bergoglio to običava, na bilo koju religiju. To su uglavnom savjeti "dobrih vibracija" Nove Ere i noahidskih zakona, tj. ono što židovski rabini preporučuju svima ostalima. Ukratko, to je što se očekuje od njih, naravna religija, dok njima služe. Bergoglio, kao njihov podanik, vjerno izvršava svoju zadaću.

Tu je svakako i deseti savjet, koji očigledno strši među svima ostalima. Izgleda kao "nadodat", kao rečen "reda radi". Jer, kao da mu je neki od njegove trupe rekao: "čekaj, red je da kažeš nešto i o Isusu".

Doista, kad pogledamo prvi izvor ovih savjeta, nalazimo ih i na agenciji cns, i - gle čuda! - stoji da je deseti savjet "nadodan", to jest, "zaboravili su ga uključiti na početku".

U redu, neka je tako. Neka je to Bergoglio rekao, i to bilo naknadno uvedeno. A i tu je neizbježno uveden opriječni element "potrošačkog mentaliteta" koji posljedično dolazi na prvo mjesto, unatoč prethodno rečenom. Jest, tako smo mi neosjećajni bogatuni koji od Isusa skreću odmah ka kupnji i sličnom.

U svakom slučaju, Isus je na zadnjem mjestu. Tek stavljen da ne bi bilo savjeta "bez spomena Isusa". I taj spomen, uz usporedbu, kao da je Sin Božji instrument za postići nešto "glavno": antikonzumistički mentalitet (ma koliko konzumizam bio nered, Sin Božji je bit, predmet vjere, ne sredstvo za bilo što sporedno).

I opet, još nešto neizostavno: pred kim je ovo rekao Bergoglio? Ne pred muslimanima ili židovima, već pred vatikanskim službenicima, dakle katolicima. Jer govoriti o Isusu ljudima druge vjere, potičući ih da se obrate i stave Isusa Krista u centar svojih života... da li si to ikada čuo? Pogledaj njegove video zapise od prošle godine, koliko puta se spomenuo Isus u njima? Vrlo malo, i kad se pojavi uvijek je to u kontekstu "dijaloga" ili kakve socijalne projekcije koja se stavlja u prvi plan.

Dakle, prijatelju moj, bilo bi lijepo da je drugačije, ali nije. Možeš se zavaravati, ali to je bježanje od krute stvarnosti.

***

Bio sam dijete kad smo svi mališani iz komšiluka jatili u kuću jedinog susjeda koji je tek nabavio prvi televizor u našoj četvrti. Išli smo gledati, onom radosnom srećom prije sreće, tjednu dozu od nekoliko minuta "kalimera". To nam je bilo dovoljno za idućih nekoliko dana. Slasno smo prepričavali otvorenih i zanesenih očiju "aventure" malog i simpatičnog kalimera. Život je bio ljepši i nama je služilo njegovo "veliko iskustvo".

Da, tako se može biti naivan u čistom djetinjstvu.

Malo kasnije slušali smo Arsena Dedića i njegovu poznatu i zaljepljivu poštapalicu: "Kad bi svi, ljudi na svijetu ooo kad bi svi...".

zašto smo već znali da je "reda radi". Već nas je život malo po malo učio da prijedlozi tipa:

"Kad bi sva

djeca na svijetu

baš kao svi,

ljudi na svijetu

o kad bi sva 

djeca na svijetu

odlučila da:

Da kažu svi

dosta je bilo

jer suza već

mnogo se lilo

na svijetu već

loše je bilo

sad dobro će bit."

nisu od "ovog svijeta". Niti u Božjem smislu od nadnaravnog, već da su najobičnija "provala". Ali, bilo je lijepo zavarati se malo, što se može oprostiti u onom dobu.

Mi smo tada već, dragi moj i nesretni Jorge, tebe preduhitrili i "propovijedali" ono što će ti ponovno k'o ocrtana ploča početi ponavljati:

"Djeco, pustimo 

šalu na stranu

skupljajmo stvari

i hranu

nekom je, nekom je 

suviše

drugom treba baš to!"

Vidiš, nisam znao kako smo te prethodili, a ja se sad tako ljutim na tebe:

"I ne bi tad

bilo ni rata

a tko je sam

damo mu brata

i sav bi strah

skinuli s vrata

jer

bio bi mir.

Djeco, mislimo na duge pruge

živimo malo za druge

živimo malo za treće

mora proći i zlo"

Vidiš, Jorge, bili smo tvoja raja. Da si bio doš'o prije skoro pedeset godina, još bismo se ja i ti složili.

Što je najviše što možeš očekivati od mene.

Prošlo je vrijeme. Rasli smo. Neki smo i dalje bili po malo sanjari, i drago nam je bilo čuti Jadranku i njeno "Što te nema..."

ali svi nisu bili takvi. Dođoše neki i među razdražene kerove baciše sirovo meso. Neki poludiše od mirisa krvi. "Kad bi svi..." se raspršilo jer nije moglo biti drugačije, nije bilo pravog temelja. Jer smo mi ranjeni u našoj naravi, i bez Milosti Božje ne može se dignuti, niti može mira biti.

Zakrvili smo se dakle kad smo dobro stasali; znali su to i oni koji nas iskoristiše; nahuškaše našu mržnju jednih prema drugima, plativši i jednom i drugom vrhu. "Evo, ovdje ima mržnje. Omogućiti ćemo im da je provedu u djelo; poslije sve će biti naše." Stari recept.

Samo Bog koji postaje čovjekom može izmiriti Boga i čovjeka; samo on je most između Boga i ljudi. Stoga, nikakav napor naše ljudske naravi ne može pravog dobra postignuti. Nikakva filozofija, nikakva religija koja nije u Kristovom Znaku nema snage niti suštinski može podići čovjeka iz blata.

Pusti me, Jorge.

Ja ću još jednom, kao veliko dijete zatvoriti oči i otpjevati sa velikom damom "Sve smo mogli mi..."... ni sam ne znam dobro zašto. Mislim da znam.

Počivala u miru Božjem, Jadranka.