utorak, 30. siječnja 2018.

Kardinal Zen ne shvaća: Franjino upozorenje za ne imati drugi slučaj Mindszenty upućeno je Kardinalu Zen

Kardinal Zen je pojasnio detalje njegovog susreta sa Franjom. To je bilo u privatnoj audijenciji dan prije polaska u Čile, i trajala je pola sata. Sandro Magister prenosi pismo Kardinala Zen.


Idemo na bitno. Kardinal Zen potvrđuje da mu je Franjo rekao:

"Da, rekao sam njima (njegovim suradnicima u Svetoj Stolici) da ne prave novi slučaj Mindszetny!"

Kardinal prenosi svoje nade:

"Bio sam tamo u prisutnosti Svetog Oca, predstavljajući moju kinesku braću koja trpe. Njegove riječi trebale bi biti dobro shvaćene kao jedna utjeha i podrška više, njima kao i meni".

I objašnjava koji je bit problema:

"Inzistiram da problem nije u ostavci legitimnih biskupa, već spremnost za prihvaćanje ne legitimnih i izopćenih."

I:

"Da li slučajno Vatikan prodaje Katoličku Crkvu u Kini? Da, definitivno..."

I:


"Da li sam ja najveći problem za proces dogovora između Vatikana i Kine? Ako se radi o nevaljanom dogovoru (lošem, zlom), više sam nego sretan što sam zapreka na putu."

Samo dan nakon ovih izjava, glasnogovornik Nesvete Bergoglijeve Stolice, član Greg Burke, dakle Franjina usta, donosi jasnu prijetnju Kardinalu Zenu:


"Papa je u stalnom kontaktu sa svojim suradnicima, posebno sa Državnim Sekretarijatom, s obzirom na kineski slučaj, i vjerno je i u detaljima informiran od njih gledi situacije Katoličke Crkve u Kini i o koracima za napredak dijaloga između Svete Stolice i Republike Kine, koje prati s velikom pažnjom. Prema tome, iznenađujuće je i žalosno da se tvrdi nešto suprotno od crkvenih osoba, stvarajući tako zabunu i kontroverziju".

Dakle, začepi usta, Kardinale! Jer, glupane, biti će s tobom isto što i sa mađarskim Kardinalom Mindszetny. Zar nisi shvatio da sam na tebe ciljao kad sam ti to rekao?

Čim sam jučer čuo izjavu Kardinala Zen, odmah mi je bilo jasno što mu je Bergoglio rekao: čuvaj se da ti ne budeš Mindszenty!  

Podsjetimo se stoga tko je bio Kardinal Josef Mindszenty.


Za vrijeme drugog svjetskog rata intervenirao u korist progonjenih židova, oštro kritizirajući naciste i mađarsku pro nacističku partiju (Strelasti Križevi) zbog stradanja i proganjanja nevinih. Imenovan kardinal od Pija XII za vrijeme teškog komunističkog progona 8 rujna 1945. Bez dlake na jeziku protiv komunističkog režima, vrlo brzo ide u zatvor: 1948, ali ne pristaje na šutnju. Oslobođen iz pritvora za vrijeme mađarske antikomunističke revolucije 1956, i doveden u Budimpeštu.

Odmah nakon pada revolucije, traži azil u Američkoj Ambasadi, gdje ostaje praktično u zatvoru do 23 rujna 1971. Ali tu počinje prava Kalvarija Mindszentyja: Pavao VI, kojeg Franjo proglašava blaženim, i kojim su se dičili Ivan Pavao II i Benedikt XVI, ponižava kardinala, naređuje mu šutnju, zabranjuje mu pisati Memorije, zatvara ga u Vatikanski toranj, uz druga javna poniženja.

Ne prima ga, ne želi govoriti s njim. Pavao VI diže izopćenje mađarskom kleru koji je surađivao sa komunistima i postavlja novog biskupa uz odobrenje komunističkih vlasti! 

Sam Kardinal je izjavio da je Pavao VI predao Crkvu u komunističkim zemljama u ruke njihovim svirepim vođama.


[Topi se pred Titom]

To je dakle, prijatelju moj, "slučaj Mindszenty", i time Franjo prijeti Kardinalu Zenu, na sliku i priliku njegovog uzora, Pavla VI, čiji je najveći zločin unatoč svemu rečenom i nerečenom... zabrana Katoličke Tradicionalne Mise i nametanje Novus Ordo, plus jako značajna promjena sakramenta svetog reda u latinskom obredu.

Shvaćaš li sada kada je zvanično počela kriza u Crkvi, i od kada je Crkva Katolička obezglavljena na vidljivi način na ovoj zemlji?

Broj komentara: 5:

  1. Da, to je izdaja.
    Ali izdaju je napravio i Pio XI kad je kristerose nagovori na predaju oružja nakon čega je uslijedio njihov pokolj od strane masonske vlade.
    Sličnu stvar je učinio s francuskom katoličkom akcijom koja je bila tada izuzetno jaka i prijetila je rušenjem francuske masonske republike.
    Nemoguće je zamisliti da bi tako neki papa uradio za vrijeme križarskih ratova.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ono je bilo pitanje rata i primirja. Svakako mi izgleda greška u vladi, ali takva greška nije garantirana nepogriješivošću u učenju.
      Ovdje se ekskomuniciranim biskupima daje potpuno pravo, i u jednoj osuđenoj ideologiji.
      S obzirom na "francucku katoličku akciju", nije bila katolička već monarhijska stranka. Ipak mislim da i tu Pio XI nije dobro proslijedio. Kardinal Billot je tada dao ostavku. On je bio najverojatnije pisac enciklike Pascendi Sv. Pija X, ali nije dovodio u pitanje, jer se i ne može, papinstva Pija XI. Nije bilo razloga na osnovu greške u vladi.
      U renesansnom vremenu su se davale biskupije djeci plemića, to nije u redu.

      Izbriši
    2. Nisam do sada pronašao da se za taj strašan zločin predaje kristerosa u ruke Božjih i ljudskih neprijatelja (!) i to u vrijeme kada su kristerosi bili pred pobjedom nad sotonskom-masonskom bagrom u Meksiku i to (nakon što su počeli odbranu katoličke Crkve, tj. vjere, goloruki i nakon prvih žrtava - u duhu "sanguis martyrum semen christianorum" izrasli u opće narodni ustanak) bili pred pobjedom i poslušavši Pia XI predali oružje i bili masakrirani.

      O čemu se ovdje radi? Ćutanje i javno nepokajanje za ovu izdaju je strašna mrlja na Pia Xi. Ako bi i njega krenuli kanonizirati onda bi to u mnogome unijelo "svjetlo" na njegov pontifikat.

      K.K.

      Izbriši
    3. U ratu između katolika-kristerosa i masonske vlade Meksika nije na kraju bilo pitanje primirja, nego pitanje predati oružje i sebe masonskoj vojsci zato što je to papa od kristerosa tražio.
      Papa ne može tražiti da se katolici koji su u ratu za Krista Kralja, predaju Kristovim neprijateljima.
      Očito je kako je Pio XI bio u nizu 'papa' koji su htjeli mir s moćnicima ovog svijeta.
      Kad je Pio IX umro morali su ga tajno pokopati jer bi mu inače vojska masona - garibaldinci uzeli tijelo i obeščastili ga.
      Papa Pio IX, iako se je sumnjalo da je sklon masonima ili da je sam mason, nije kao papa htio nikakav kompromis raditi s Kristovim neprijateljima.
      Apropos Francuske katoličke akcije ona je bila monarhistička, ali katolička organizacija koja je smjerala srušiti masonsku republiku utemeljenu u francuskoj revoluciji i postaviti ponovno katoličkog kralja.
      Zar je to nešto loše?
      Ovako su ti katolici antimasoni i antikomunisti bili prinuđeni surađivati sa silama Osovine u veleratu jer nitko drugi se nije borio protiv masona i komunista.
      Slično je bilo u Španjolskoj, da nije stigla pomoć od Njemačke i Italije, a drugu lijevu liberalno-komunističku stranu su podržavali SSSR i liberalne države na razne načine, španjolski katolici bi doživjeli sudbinu hrvatskih katolika nakon svršetka drugog velerata.

      Izbriši
  2. Pio XI nije mogao znati koji će rezultat biti nakon primirja. Nije baš bilo tako da se "preda oružje" i gotovo. Kristerosi su bili prevareni. Bila je zajamčena vjerska sloboda katolicima, ali poslije vlada je iskoristila obustavljanje okršaja za napraviti odmazdu nad zapovijednicima kristerosa.
    Enciklika Pija XI o tom pitanju ne govori o nikakvoj predaji.
    Ponavljam, mislim da to nije bio njegov ispravan potez. Doista, čuo sam da je gorko plakao nakon naknadnih vladinih akcija, tj. pokolja.

    Pio IX je bio optužen da je bio mason u jednom pismu od nekog masona, ali to nema nikakvu podlogu. Uostalom, njegov pontifikat govori sam za sebe.

    Također Pio XI izgleda nije pravilno postupio prema francuskom monarhistima.
    Ali ovo je bitno: upravljati Crkvom s obzirom na određene akcije spada u polje odluka volje, a tu nije zagarantirana nepogriješivost. Stoga se može desiti da Pontifeks napravi ovaj ili onaj grijeh na moralnom području, jer kad ne bi bilo tako, ne bi bio slobodan. Jednako propust ili promašaj pri upravljanju Crkvom, jer to se odnosi na buduće posljedice koje samo Bog može znati.

    Pouka je nešto drugo, spada na domen intelekta. Ne može se davati pogrešan nauk cijeloj Crkvi ako si Papa.

    Rekao sam u članku da je pitanje sakramenata bitno i da dotiče vjeru. Pavao VI je promijenio formu ključnih sakramenata. Tu je ogromna razlika. Ostpolitik Pavla VI, i Franje, je posljedica njihove skandalozne tolerancije prema komunizmu, i možemo reći više od toga.

    OdgovoriIzbriši