srijeda, 10. siječnja 2018.

Jedan detalj u pretvorbi: Novus Ordo versus Tradicionalna Misa

Razlika između Tradicionalne (Latinske) Katoličke Mise i Novus Ordo Missae (mise nametnute od Pavla VI 1969) je više nego ogromna; radi se o suštinskim razlikama. O tome su pisane knjige i knjige, ali se kod hrvatskih katolika vrlo malo zna o tome. Što je i logično, jer u mnogim krajevima vjernici niti mogu prisustvovati Tradicionalnoj Misi, a posebno jer se o njoj u "zvaničnim" krugovima vrlo malo govori.

Na neki način Tradicionalna Misa (nekad nazvana i Tridentinska Misa, ali što nije potpuno precizno, jer se Tradicionalna Misa definitivno kodirala na Tridentinskom Saboru, a ne uvela na tom Saboru, što je dakle nešto potpuno drugo) predstavlja se kao da bi bila grijeh. Ako slučajno upitate nekog Novus Ordo svećenika (uobičajene svećenike na župama), moguće je da budete sumnjičavo ili čak mrko pogledani. "Tko je taj budala ko pita za to" - kao da čuješ da se govori; ili jednostavno imaš dojam da se govori o nekom "grijehu".


["Pretjerivanja" u misi Pavla VI nisu slučajna. U Novus Ordo Missae svećenik je okrenut narodu, jer je čovjek doveden u centar. Čovjek treba da "shvati" ono što se događa. Stoga pedagogija zauzima bitno mjesto u novoj misi. Misa je shvaćena kao jedna vrsta "nastave". Zbog toga mnoge "scenifikacije" i "dočaravanja". Ali katolik ne treba da ide na misu kao u kazalište ili na neku predstavu. U Isus je Svećenik i Žrtva koja se prikazuje Bogu Ocu u Duhu Svetom za otkupljenje. Misa je u biti ona ista Žrtva prikazana ne Kalvariji. Novus Ordo ne daje taj dojam u bezbroj detalja.]

A zar može Misa koja se slavila kroz stoljeća i stoljeća (korijeni Tradicionalne Mise sežu do apostolskih vremena; čim su prvi misali u četvrtom stoljeću mogli da opstanu, sadržavali su euharistijsku molitvu praktično identičnu onoj koja se danas čita na Tradicionalnoj Misi; ne tako u Novus Ordo), biti nešto grešno ili nesavršeno? Kako je moguće da je Crkva nešto "manjkavo" nalagala svojim vjernicima kroz stoljeća i stoljeća?

Kako je moguće da jedan takav kult proizvede toliko i toliko svetaca kroz sva vremena, koji su ostavljali oca i mater i išli do na kraj svijeta naviještati Evanđelje? To je apsurd. I mnogo više od apsurda.



[Čovjek i njegovi običaji dolaze na istaknuto mjesto. Sva ova ponašanja na misi nisu zabranjena niti je ikome tražena odgovornost za nešto ovakvo. Svetohranište uglavnom nije tu, ili je po strani. Negdje uopće nije ni u glavnoj crkvenoj lađi. Čemu? Ta čovjek i zajednica su centar preko čije vjere sve počinje. To je ono što stoji iza ovakvih fenomena.]

Stoga, kad je Novus Ordo trebao biti nametnut, tradicionalni kardinali (doista, ne njih previše, makar su na koncu mnogi ustuknuli pred lošim gledanjem Pavla VI prema njima) su se pobunili i ozbiljno upozoravali: ovo što se sprema jest velika oporba katoličkom duhu.



[Ne duhovnost, pokora, pobožnost. Već "psihologija", jer prava duhovnost je strana. Zbog toga potenciranje "spontanosti" da bismo "bili mi sami". Smiješne i bogohulne prakse, logična posljedica krive teologije.]

Poznat je (u tradicionalnom svijetu, pišem prvenstveno za mnoge vjernike koji skoro isključivo poznaju Novus Ordo) formalni protest u vidu dobro dokumentirane teološke argumentacije objavljene pod imenom "Ottavianijeva intervencija" (na engleskom), po imenu ondašnjeg Prefekta Svetog Ureda (negdašnje Inkvizicije - cilj Inkvizitorskog suda nije bio "mučenje" već ustanovljavanje ispravnosti izvjesnih nauka). U istoj, kardinal Ottaviani iznosi strahovit zaključak:

"Novus Ordo Missae udaljuje se - u cjelini i u detaljima - na impresionantan način od katoličke teologije Svete Mise tako kako je naučavana na XXII zasjedanju Tridentinskog Sabora."

Ne možemo dakle u jednom kratkom članku - dobar prikaz traži stotine stranica - iznijeti sve suštinske razlike između ova dva rituala. Ali, s vremena na vrijeme, posvetiti ćemo se ovom ili onom detalju koji može dobro ilustrirati ogromne postojeće razlike, te uputiti na njihove posljedice.


[Ne Žrtva, već "Gozba". Stoga oltar postaje stol. Također logična posljedica "teologije zajednice".]

Obratiti ćemo stoga pažnju sada na samo jedan momenat - a da ne idemo ni malo dalje - u poredbi ova dva rituala: na momenat pretvorbe.

Pogledajmo ovaj video koji prenosi momente pretvorbe u Tradicionalnoj Misi, obratite pažnju na trenutke 2:25 i 3:25:



Što opažamo? Svećenik se odmah nakon riječi pretvorbe klanja jer je Bog već tu, sa svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom. Onda, nakon što je pokleknuo, podiže Tijelo ili Krv Kristovu da bi svi vjernici mogli jasno vidjeti Presveti Sakramenat kojem se oni već klanjaju (i to svo vrijeme od "Svet, svet... pa do nakon zadnjeg podizanja "Po Kristu... Amen." Vjernici tek se ustaju za Oče naš). Nakon podizanja, svećenik ponovno poklekne oba puta.

Ali sad, ovo prvo klanjanje u Novus Ordo je izostavljeno, ili ako hoćemo, dokinuto. Zašto, pitamo se?

Zato što je kod Novus Ordo pritajena protestantska teologija (izvjesnih protestanata od tisuće njihovih ogranaka - sekta) prema kojoj je Krist prisutan (ta prisutnost nije u katoličkom smislu) u hostiji tek nakon štovanja ili "posvete" koju vrše vjernici, jer su svi oni "Crkva", zajedno sa svećenikom, te "cijela Crkva posvećuje". Naime, kod protestanata svećenik nije ministar Božji, već tek predstavnik zajednice, od njih izabran. Kod protestanata ne postoji pravi pojam sakramenta, tj. katolički smisao sakramenta; u suštini, tu riječ skoro da i ne upotrebljavaju, osim možda da se narugaju katolicima (i "pravoslavnima") za neku vrstu "magičnog kulta". 


[Vjernik treba "doživjeti" ono što se "slavi". Crkve se prazne jer ovakva djetinjaštva ne mogu odgojiti u čvrstoj i muževnoj vjeri. Osim što Bog ne može blagosloviti ruganja vjeri.]

Da li katolički svećenici Novus Ordo imaju smisao katoličke pretvorbe u Misi? Upoznao sam takvih svećenika, neki imaju (ne kao ovi prikazani). Mislim da se može se reći da oni imaju nakanu "učiniti ono što čini Crkva" kad slave misu. Međutim, sam obred mise je protestantiziran uvođenjem tolikih elemenata od kojih samo jedan smo upravo naglasili. (Nažalost, u Novus Ordo iz dana u dan situacija može biti samo gora.)

Do čega to dovodi? Do toga da, već prema nakani svećenika, može biti da se ne desi pretvorba jer katolička nakana može doći u pitanje. Tu jednostavnu, ali duboku činjenicu i ogromni problem - malo je to reći - u poskoncilskom vremenu istaknuli su mnogi teolozi, čak i oni iz ne "tradicionalnog polja". Neki su od njih opominjali: "ima praznih svetohraništa". Zašto? Jer je dosta izgledno do sigurno u izvjesnim slučajevima da se pretvorba nije dogodila, prema tome u svetohraništu ostaje samo kruh.

Na koncu, pitamo se odakle ova novina i ovaj  način, ove geste pri pretvorbi u Novus Ordo? Na Saboru, sam Pavao VI je pozvao kao "promatrače" - koji su prema svjedocima djelovali mnogo više od promatrača - šest protestantskih "teologa" koji su aktivno "promatrali", tj. učestvovali u elaboraciji dokumenta o liturgiji (Sacrosantum Concilium); duh koji je produžen u definitivnom objavljivanju novog rituala.



[Šest protestantskih ministra bili su: Docs. George, Jasper, Shepherd, Kunneth, Smith i Thurian.]


Pitanja poput ovih bili su duboki i bitni razlog pobune u tradicionalnom taboru koja se podigla nakon Sabora. Ova pitanja su nakanski izbjegnuta na današnjim bogoslovijama diljem svijeta. Tradicionalisti se predstavljaju kao "šizmatici", neposlušni i tome slično, dok se na bit njihovih primjedbi nikad nije htjelo osvrnuti.

Ali modernisti koji su zauzeli ckrvene položaje do samog vrha i dosta ispod njega, trebaju znati da su najljući borci oni kojima nije problem i umrijeti braneći ono što je Božje.

Uvijek će ostati jedan "ostatak", i taj ostatak će očuvati vjeru makar danas morao pohađati katakumbe da bi primio čiste katoličke sakramente baš kao i u prvo vrijeme Crkve.


Broj komentara: 15:

  1. HVALJEN ISUS I MARIJA
    Ljubav nije ljubljena
    Ako tebi ostavi netko vrijedno umjetničko djelo , recimo sliku nekog poznatog slikara , hoćeš li uzeti kist i boju i prepraviti i doraditi na njoj nešto kako se tebi sviđa i kako ti misliš da bi bilo bolje? Ili hoćeš li preraditi neki roman ili pjesmu kojoj nisi autor , recimo izmijeniti likove , smisao ili završetak? Eto , mislim da ti to ne pada na pamet , ali ako možda i bi to uradio ,ne bi li to bilo iz vica i šale? No svjestan si da bi tako uvrijedio autora i upropastio i naružnio ono izvorno što je autor naumio i napravio . Svjestan si da bi time ismijao i izokrenuo smisao samog izvornog djela i njegovu nakanu. A eto , upravo to je učinjeno sa Misom , onom Tradicionalnom , Svetom i Latinskom. Neki kojima izgleda ništa nije sveto i koji se Boga ne boje , drznuli su se biti pametniji i bolji od samog Autora , od svoga Kreatora , od samoga Dobroga Boga. Jednostavno su skratili , ogolili , izmijenili i smisao i izgled. Promijenili su sadržaj i promijenili su svrhu. To nije hrabrost nego ludost. Usuditi se porušiti oltare , izmijeniti obred , crkveno ruho ,molitve, kalendar crkveni , sam smisao i izgled . Ovo hoćemo , to nam paše , ovo nećemo to izbacimo i promijenimo.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nisu li govorili poput revolucionara dok su to radili - mi znamo bolje. Od koga? Od naših pređa , od naših starih . A od kog su stari to primili ? Od Boga. A Bog je nepromjenljiv jer veli na onom mjestu da je isti jučer , danas i sutra . U Njemu nema sjene ni mjene. Od uvijek i zauvijek. Alfa i Omega. Početak i kraj. No , ovi time u svojoj oholosti kažu mi znamo bolje, mi hoćemo bolje. I od onih koji su primili i predali i od samog Autora. Koja drskost i oholost. Učiti Učitelja. Stvarati Stvoritelja. Svesti u ljudske okvire Boga .Ovo hoćemo , ovo nećemo , ovo nam paše ovo ne , ovo ćemo promijeniti , ovo ostaviti. Koja hrabrost i ludost. Luda hrabrost . Izmijeniti Božje djelo. Maknuti Božije , dodati ljudsko. Uzeti tintu i precrtati i nadopisati , izmijeniti , skratiti Red Mise . Uzeti škare , iglu i konac pa prekrojiti i izmijeniti Misno ruho . Uzeti čekić i razbiti oltare i pričesne ograde. Postaviti stol umjesto porušenog oltara. Maknuti kipove i svete slike. Izmijeniti note i Svetu Glazbu i Svete Pjesme. A vrhunac je usudjeti se ukloniti Svetohranište i Bogu okrenuti leđa. Uzimati Presveto Tijelo i Krv rukama koje nisu posvećene. Dopustiti laicima ne samo da čitaju nego da i dijele Pričest . Prava revolucija. Veća i od francuske. A znamo kako je završilo. Raditi nešto što Bog ne traži. Usuditi se smanjiti i davati Bogu manje nego su mu davali preci naši , davati Mu manje nego Mu se do tada davalo. Ne , ja ne mogu i neću to podržati , odobravati ni dragovoljno sudjelovati . Ja želim davati Bogu više .A više je ono što su primili moji preci od Boga. Usmeno i pismeno .Neizmjenjeno ,istinito i točno. To želim jer znam i govorim sa Svetim Pavlom Isusu sam povjerovao . Onome koji je život svoj dao za mene . Njemu svaka čast i slava pripada u vjekove. Amen.
    Moja je slava Gospodin.
    Robelar 03.01.18.

    OdgovoriIzbriši
  3. Robelar, ali ti ubjedjuješ na ovom blogu da je Bergoglio papa, a on ni koljeno ne prigne pred "oltarom" na ono što Novus Ordo smatra pretvorbom, a da ne govorimo o bezbrojnim hulama i herezama koje non-stop riga.

    Jesi li to progledao ili o čemu se radi?

    PP

    OdgovoriIzbriši
  4. I proganja sve koji služe Latinsku sv. misu!

    OdgovoriIzbriši
  5. Bergoglio nije papa jer je na silu postavljen od strane StGallenske mafije nakon što su pod stravičnim pritiskom maknuli papu Benedikta. Bergoglia je prorok Danijel vidio kao "mali rog" a Ivan u Otkrivenju kao Lažnog proroka, drugu zvijer iz 13.poglavlja

    OdgovoriIzbriši
  6. Moj stav se potpuno podudara sa stavom FSSPXa .
    Credo in unum Deum...
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Robelar,
      Podudara li se tvoje mišljenje sa mišljenjem Bernarda Fellay da je Bergoglio pokidao konopce padobrana koji je bio prikačen na Crkvu (taj padobran koji je ublažavao pad Crkve je predstavljao Ratzingera) i umjesto padobrana prikačio raketu okrenutu ka zemlji da se Crkva ekspresno razbije o zemlju?

      To je Fellay izjavio na početku antipapinstva Bergoglia. Da ovaj hoće razbiti Crkvu.
      Sada (nakon groze pustoši koju je napravio Bergoglio nakon te izjave o padobranu i raketi) Fellay pregovara sa Bergogliom da se FSSPX ujedini sa njim po modelu Opus Dei (osobna prelatura). Kako je moguće ujediniti se sa razbijačem Crkve (i to na raketni pogon)? Je li to neki "pobožni" sado-mazohizam? Je li ti i to podrzavaš?

      PP

      Izbriši
    2. Odgovorit ću ti riječima urednika - nemoj biti tako strog. I odmah te dalje pitam je li se papa Benedikt povukao , je li Mario izabran na konklavi na upražnjenu stolicu . Nikad ga ne bih priznavao da je došao nekakvim nasilnim putem ili dok je još na stolici važeći papa. Je li on bio dobar ili loš papa pokazat će vrijeme ali će ostati činjenica da je papa. Bilo je l papa koji su imali četvero djece. To što tebe neke stvari sablažnjuju pokazuje činjenicu da ne čitaš Sveto Pismo i da ne poznaješ da se mora izvršiti ono što piše. ,, Sablazni će doći..." . A ti uporno hoćeš promijeniti i zaustaviti ono što piše. Najbolje da tebe Bog pita smije li , kada i kako. Ali da se ne ponavljam jer me umaraš. Što se tiće FSSPXa to je u ovome trenutku , ovoga momenta , minute i sekunde ono što imamo . A vjeruj mi najčišće , najuzvišenije i najbolje što možemo dati sada Bogu što se tiče mise i nauka . O tome zašto nam je tako kako je neki drugi put. Ne brini se za one koje vodi Duh Sveti , a to je bio i blagopokojni preuzvišeni monsinjor Lefebvre , a i biskup Fellay. Gledaj naprijed , ori i ne osvrći se , grabi prema cilju. Ne budi poput izvedenih židova u pustinji koji su žalili za egipatskim mesom i lukom. Nisu htjeli Božjim putem kroz pustinju nego svojim kroz hladovinu i vinograde . Ne mrmljaj . Uzmi svoj križ. Slijedi Isusa , a kad papa slijedi Isusa onda slijedi i papu.
      Za domaću zadaču pročitaj i obradi proroka Ezekiela 34. poglavlje. Neka ti Gospodin otvori duhovne oči i oslobodi straha i gorčine .
      Robelar

      Izbriši
    3. Rodrigo Borgia, na njega sigurno ciljate, istina je, imao je četvoro djece. Ali njegova djeca su iz doba KAD NIJE BIO PAPA, VEĆ KARDINAL, I TO ČAK NI ZAREĐEN KAO SVEĆENIK. Sigurno da to nije u redu, niti u najmanju ruku opravdavam, ali nema usporedbe.
      Makar odgovarate drugom, već smo naglasili da moralni propusti ili grijesi ne gube papinstvo, već učenje krivog nauka. Borgia je kao papa činio jako dobro. Poslao je najbolje misionare u Novu Zemlju za evangelizaciju (otkriveni američki kontinent). Sam se javno pokajao za svoje grešne sklonosti prema luksuzu nakon smrti svog sina Cesara. Ukratko, kao papa činio je dosta dobro s obzirom na rukovodnstvo Crkve, a nauk nije doticao, naprotiv, podržavao je dobar nauk i profesore. Zdravo Marijo jest molitva dana u njegovom pontifikatu.

      Izbriši
    4. Papa Stjepan VI.
      Papa Leo X.
      pAPA Julije II.
      Papa Aleksandar VI.
      Papa Benedikt IX.
      Papa Ivan XII. ...
      Robelar

      Izbriši
    5. Svi su oni bili pape, i naučavali korektno.
      Žalosno je da u želji da prikažu Franju kao papi, FSSPX nastoji poistovijetiti ga sa papama koji nisu bili poznati po svetosti.

      Izbriši
  7. Profesore Robelar, a ti pročitaj što je sv. Franjo Asiški ostavio kao opomenu za naše vrijeme (ili misliš da ni on nije bio dovoljno načitan i razuman ako je mogao da ovo napiše):

    "Odgovor onome koji vjeruje da je Franjo pravi papa.Proročanstvo Sv.Franje Asiškog o našim danima: Braćo,radite hrabro,budite jaki i pouzdajte se u Gospodina.Predstoje vremena velikih tjeskoba i nevolja u kojima će uzeti maha previranja i opasnosti svjetovnog i duhovnog karaktera,Ljubav mnogih će popustiti,a pokvarenost i zlo prijeći će svaku mjeru.Moć demona će se očitovati više no obično.Neoskrvjena čistoća našeg Reda,kao i ostalih redova,tako će se izopačiti da će samo mali broj kršćana sljediti čistim srcem i potpunom ljubavi pravog Papu i Rimokatoličku crkvu.U trenutku kada nevolje dosegnu vrhunac,bit će proglašen papom onaj koji neće biti izabran kanonskim putem i trudit će se da mnoge na lukav način zatruje smrtonosnim otrovom svih zabluda.Zatim će se zlo množiti,naš će se red raspasti,mnogi ostali redovi će potpuno nestati,jer se toj zabludi neće moći suprostaviti,nego će je prihvatiti.Bit će tako različitih mišljenja i podvojenosti u narodu,među redovnicima i u kleru da će čak i odabrani biti dovedeni u zabludu(kad bi to uopće bilo moguće);ako te dabe be prikrate anđeoskom riječju,ako ih u tom previranju ne bude vodilo neizmjerno Božje milosrđe.Neki će tada snažno osporavati naša Pravila i naš način Života.Jao onima koji svoju nadu polažu samo u to što su redovnici,koji su mlaki te se ustrajno ne suprostavljaju napastima,koji će pristupiti ispitu izabranih.Oni koji ostanu postojani u žaru duha iz ljubavi i u maru za istinsku pobožnost,pretrpjet će progone i nepravdu kao neposlušni i raskolnici.Njihovi će progonitelji,gonjeni zlim dusima,trvdit da zbog neposluha prema Redu takve pokvarene ljude treba ubiti i uništiti.Gospodin će tada utočište patnika i spasit će one koji se u Njega uzdaju.Da postanu jednaki(svetima),odlučili su raditi savjesno i vječni Život zaslužiti smrću,slušati Boga više nego čovjeka;neće se bojati smrti jer nisu htjeli prihvatiti laž i nevjernost:Za mnoge će pripovjednike Istina tada biti mrtva,a za neke od njih zgažena i zanijekana.Svetost životne promjene će,kod takvih koji će je izvanjski priznati biti smiješna,jer će im Isus Krist poslati zatirača,a ne dostojnog pastira. Tko danas ovo sve ne vidi neka se zamisli nad sobom J.F. kuhar

    Ovo je bio komentar na prethodni post: "Bergoglio iskrivljuje pravi smisao Bogojavljenja"

    Ovo kao da je sv. Franjo napisao gledajući ovu dramu sa Bergogliom: "U trenutku kada nevolje dosegnu vrhunac,bit će proglašen papom onaj koji neće biti izabran kanonskim putem i trudit će se da mnoge na lukav način zatruje smrtonosnim otrovom svih zabluda.Zatim će se zlo množiti...".

    Kanonski ne može biti izabran mason i nekatolik (a pogotovo ne talmudist), a da je i bio izabran kanonski (a nije) automatski je ekskomuniciran iz Crkve prvom herezom i hulom, jer se ova nakaza od Bergoglia, neprijatelj i Boga i čovjeka ni jednog svog zla ne odriče.

    PP

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odgovorit ću vam riječima Urednika- budite oprezni sa privatnim objavama.
      Zanima me gdje ste kao tako pravovjerni rimokatolici bili sad za blagdane na misi , na ispovijedi , tko vam djecu krsti , pričešćuje , vjenčava . Na kraju tko će vas i na kojem pravovjernom groblju sahraniti pošto primite posljednju pomast ? Recite mi ime tog Rimokatoličkog svećenika ili župe. Tog koji ne spominje Papu u Svetoj Misi pa ma kakav on bio. Mene nazivate protestantom katolikom , a što ste onda vi. Rimokatolici koji pored obilja žive bez sakramenata , ne priznaju regularno Bogoslužje , Petrovo prvenstvo , Sveti Rim , ... Uvama nema života jer ne jedete ni pijete Tijelo i Krv , ne papinu nego Kristovu. Nemate ljubavi jer vam u središtu nije Krist koji je Ljubav , nego cjepidlačenje i traženje nekakvih pogrešaka i mana kod drugih koje bi vas opravdale. Papa nije Bog. On je jedan od onih koji vodi nesavršenu zajednicu grešnika kako mu Božja volja dopušta. Zato progledajte i molite u Boga milost da ne bude i gore kako smo zaslužili. Kad slijepac slijepca vodi zna se kako završavaju.
      Robelar

      Izbriši
    2. Ukoliko neki katolik nema pristupa sakramentima, nije obavezan ići na sumnjive, manjkave i sl. sakramente. Ne prima sacramenat, ali prima milost sakramenta.
      Ja osobno ne sudim ni one katolike koji idu na Novus Ordo, ali ne pristaju na hereze. Kad razgovaram sa takvim ljudima, kažu mi: "ja tu nisam ništa kriv, oni neka rašćiste svoje stvari, ja ne prihvaćam nikakvu nevjeru". Dalje, ako priznaju Franju za papu (jer nisam ja taj koji treba da odredim je li ili nije; tako argumentiraju), ili Pavla VI, kako ne će priznati Novus Ordo? Oni kažu da mu daju katolički smisao, kao i konzervativni svećenici koji služe takvu misu.
      I sami svećenici iz FSSPX ne brane katolicima koji obično idu na Novus Ordo doći kod njih na misu.
      Nasuprot tome, poznam ljude koji idu na tradicionalnu misu kod katolika (sedevakantnih svećenika) koji ne priznaju Franju i ne spominju ga (neki mogu ići samo jednom u mjesec; neki češće, neki još rijeđe), jer ne žele ići na misu gdje se priznaje Franjo.
      Situacija je vrlo komplicirana, ono što je jasno jest da se ne prihvati nikakva hereza, da se živi čista vjera. Bitno je dalje živjeti u vjeri, nadi i ljubavi. Prakticirati kreposti.

      Izbriši
  8. Da Robelar, o tome ti i govorim da "Kad slijepac slijepca vodi zna se kako završavaju."

    Ti vjeruješ u vidjenja iz Fatime, a ne znaš ni koja je bila prava sestra Lucija (jedna je svakako lažna) i u vidjelicu koja ima hotel u Međugorju i tako naplaćuje prisustvo "vidjenjima" koji se "dešavaju" u njenom hotelu i vozi kola od najmanje 50.000 eura naručena sa ličnim oznakama na bijeloj koži i ta vidjenja usporedjuješ sa proročanstvom sv. Franje Asiškog koje se ostvarilo.

    Veća je muka nego što misliš kada u svojoj sredini imaš samo svećenike bergogliance, od kojih rijetko kojega i zanima kakvo zlo on radi protiv Boga i čovjeka.
    U prvim vremenima kršćanstva vjernici su dokazivali svojom žrtvom do smrti da su Božji i nisu ni imali bogoslužje i to se vrijeme, kako je i prorečeno, vratilo.
    Groza pustoši je na zlodjelu i ja joj neću biti saučesnik, a Bog svoje vjerne neće pustiti da propadnu!

    Strašno je svetogrdno biti u zajedništvu sa hereticima i bogohuliteljima!!! To je za mene kao da sam već u Paklu (koji je Bergoglio ispraznio).

    PP

    OdgovoriIzbriši