utorak, 9. siječnja 2018.

Bergoglijevi savjeti za novu godinu: "Kad bi svi ljudi na svijetu, o kad bi svi..."

Jedan dobar prijatelj, sigurno zabrinut zbog radikalnosti mog pisanja spram Franji, među nama Bergogliju, šalje mi "10 papinih prijedloga za novogodišnje odluke". Malo traženje upućuje nas na stranicu laudato.hr, ali poruka za Novu Godinu je iz 2015. Ona glasi, prema ovom izvoru:

1. „Trudi se oko svog odnosa s Bogom, brini za svoj duhovni život, jer to je temelj za sve što činimo i sve što jesmo.

2. „Skrbi o svojoj obitelji pružajući svojoj djeci i voljenima ne samo novac, nego i svoje vrijeme, pažnju i ljubav.“

3. „Njeguj svoj odnos s drugima jer tako se tvoja vjera pretače u život, a riječi u djela, osobito u tvom odnosu prema onima koji su u potrebi.“

4. „Pazi kako se izražavaš, očisti svoj jezik od svake uvrede, vulgarnosti i svjetovnog govora.

5. „Rane na srcu liječi uljem opraštanja opraštajući onima koji su te povrijedili tako liječeći rane koji si im nanio.“

6. „Dobro obavljaj svoj posao radeći ga s entuzijazmom, poniznošću, stručnošću, predanošću i u duhu zahvalnosti Gospodinu.

7. „Pazi da ti se u srce ne uvuku zavist, požuda, mržnja i negativni osjećaji koji ti narušavaju unutarnji mir i pretvaraju te u destruktivnu osobu.“

8. „Čuvaj se ljutnje jer ona dovodi do osvete. Čuvaj se lijenosti jer ona dovodi do egzistencijalne eutanazije. Ne pokazuj prstom na druge jer to dovodi do oholosti. Nemoj se neprestano žaliti jer to dovodi do očajanja.

9. „Brini o braći i sestrama koji su slabiji od tebe… za stare, bolesne, gladne, za beskućnike i strance jer po tome će ti se suditi.“


10. „Pazi da u središtu Božića bude Isus, a ne kupovina.“

Prvih devet savjeta mogu se primjeniti, kako Bergoglio to običava, na bilo koju religiju. To su uglavnom savjeti "dobrih vibracija" Nove Ere i noahidskih zakona, tj. ono što židovski rabini preporučuju svima ostalima. Ukratko, to je što se očekuje od njih, naravna religija, dok njima služe. Bergoglio, kao njihov podanik, vjerno izvršava svoju zadaću.


Tu je svakako i deseti savjet, koji očigledno strši među svima ostalima. Izgleda kao "nadodat", kao rečen "reda radi". Jer, kao da mu je neki od njegove trupe rekao: "čekaj, red je da kažeš nešto i o Isusu".

Doista, kad pogledamo prvi izvor ovih savjeta, nalazimo ih i na agenciji cns, i - gle čuda! - stoji da je deseti savjet "nadodan", to jest, "zaboravili su ga uključiti na početku".

U redu, neka je tako. Neka je to Bergoglio rekao, i to bilo naknadno uvedeno. A i tu je neizbježno uveden opriječni element "potrošačkog mentaliteta" koji posljedično dolazi na prvo mjesto, unatoč prethodno rečenom. Jest, tako smo mi neosjećajni bogatuni koji od Isusa skreću odmah ka kupnji i sličnom.

U svakom slučaju, Isus je na zadnjem mjestu. Tek stavljen da ne bi bilo savjeta "bez spomena Isusa". I taj spomen, uz usporedbu, kao da je Sin Božji instrument za postići nešto "glavno": antikonzumistički mentalitet (ma koliko konzumizam bio nered, Sin Božji je bit, predmet vjere, ne sredstvo za bilo što sporedno).

I opet, još nešto neizostavno: pred kim je ovo rekao Bergoglio? Ne pred muslimanima ili židovima, već pred vatikanskim službenicima, dakle katolicima. Jer govoriti o Isusu ljudima druge vjere, potičući ih da se obrate i stave Isusa Krista u centar svojih života... da li si to ikada čuo? Pogledaj njegove video zapise od prošle godine, koliko puta se spomenuo Isus u njima? Vrlo malo, i kad se pojavi uvijek je to u kontekstu "dijaloga" ili kakve socijalne projekcije koja se stavlja u prvi plan.



Dakle, prijatelju moj, bilo bi lijepo da je drugačije, ali nije. Možeš se zavaravati, ali to je bježanje od krute stvarnosti.


***
Bio sam dijete kad smo svi mališani iz komšiluka jatili u kuću jedinog susjeda koji je tek nabavio prvi televizor u našoj četvrti. Išli smo gledati, onom radosnom srećom prije sreće, tjednu dozu od nekoliko minuta "kalimera". To nam je bilo dovoljno za idućih nekoliko dana. Slasno smo prepričavali otvorenih i zanesenih očiju "aventure" malog i simpatičnog kalimera. Život je bio ljepši i nama je služilo njegovo "veliko iskustvo".

Da, tako se može biti naivan u čistom djetinjstvu.

Malo kasnije slušali smo Arsena Dedića i njegovu poznatu i zaljepljivu poštapalicu: "Kad bi svi, ljudi na svijetu ooo kad bi svi...".


zašto smo već znali da je "reda radi". Već nas je život malo po malo učio da prijedlozi tipa:

"Kad bi sva
djeca na svijetu
baš kao svi,
ljudi na svijetu
o kad bi sva 
djeca na svijetu
odlučila da:

Da kažu svi
dosta je bilo
jer suza već
mnogo se lilo
na svijetu već
loše je bilo
sad dobro će bit."

nisu od "ovog svijeta". Niti u Božjem smislu od nadnaravnog, već da su najobičnija "provala". Ali, bilo je lijepo zavarati se malo, što se može oprostiti u onom dobu.

Mi smo tada već, dragi moj i nesretni Jorge, tebe preduhitrili i "propovijedali" ono što će ti ponovno k'o ocrtana ploča početi ponavljati:


"Djeco, pustimo 
šalu na stranu
skupljajmo stvari
i hranu
nekom je, nekom je 
suviše
drugom treba baš to!"

Vidiš, nisam znao kako smo te prethodili, a ja se sad tako ljutim na tebe:


"I ne bi tad
bilo ni rata
a tko je sam
damo mu brata
i sav bi strah
skinuli s vrata
jer
bio bi mir.

Djeco, mislimo na duge pruge
živimo malo za druge
živimo malo za treće
mora proći i zlo"

Vidiš, Jorge, bili smo tvoja raja. Da si bio doš'o prije skoro pedeset godina, još bismo se ja i ti složili.

Što je najviše što možeš očekivati od mene.

Prošlo je vrijeme. Rasli smo. Neki smo i dalje bili po malo sanjari, i drago nam je bilo čuti Jadranku i njeno "Što te nema..."


ali svi nisu bili takvi. Dođoše neki i među razdražene kerove baciše sirovo meso. Neki poludiše od mirisa krvi. "Kad bi svi..." se raspršilo jer nije moglo biti drugačije, nije bilo pravog temelja. Jer smo mi ranjeni u našoj naravi, i bez Milosti Božje ne može se dignuti, niti može mira biti.

Zakrvili smo se dakle kad smo dobro stasali; znali su to i oni koji nas iskoristiše; nahuškaše našu mržnju jednih prema drugima, plativši i jednom i drugom vrhu. "Evo, ovdje ima mržnje. Omogućiti ćemo im da je provedu u djelo; poslije sve će biti naše." Stari recept.

Samo Bog koji postaje čovjekom može izmiriti Boga i čovjeka; samo on je most između Boga i ljudi. Stoga, nikakav napor naše ljudske naravi ne može pravog dobra postignuti. Nikakva filozofija, nikakva religija koja nije u Kristovom Znaku nema snage niti suštinski može podići čovjeka iz blata.

Pusti me, Jorge.

Ja ću još jednom, kao veliko dijete zatvoriti oči i otpjevati sa velikom damom "Sve smo mogli mi..."... ni sam ne znam dobro zašto. Mislim da znam.




Počivala u miru Božjem, Jadranka.

Broj komentara: 13:

  1. Kad ste spomenuli TV, onda je dobro pogledati jednu emisiju koja objašnava zašto su kršćanski oci zabranjivali kazalište, a TV nije ništa drugo nego kazalište u svakoj kući.
    https://krugzemaljski.blogspot.hr/2018/01/razotkrivanje.html

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Crkveni Oci su osuđivali kazalište jer je bilo poganske naravi. Glumci su se često oblačili kao žene i bilo je dosta bludnih scena.
      Samo po sebi, ne mora biti zlo.
      Skolastici su vrednovali logičnu preciznost Aristotela.

      Izbriši
    2. Činjenica je da je TV uništila molitvu u mnogim kršćanskim domovima. Neshvatljivo je vidjeti TV uvijek upaljen.

      Izbriši
  2. Vatikanski list L'Osservatore Romano (29. prosinca 2017.) nekritički je pohvalio novo talijansko izdanje Talmuda kao "učenje izraelskih gospodara".

    Talmud je zbirka često legalističkih židovskih spisa iz kršćanskog područja. Na primjer, ona tvrdi da je Isus Krist prakticirao "magiju" i "čarobnjaštvo". Gospa je bila "nevjerna svom mužu". Krist je sada u paklu "kipeći u izmetu".

    Eto Bergoljubci što se radi u Vatikanu u doba talmudskog intrudera koji javno nagradjuje talmudiste, a jedan od njih, rabin Abraham Skorka, je bio (možda je još uvjek) sustanar u domu sv. Marte.

    Ima li žive duše u Vatikanu da jaukne nad ovim zlom? Što treba da urade ovi sotonisti da se kler digne na noge i da počište to zmijsko leglo (ako tamo uopće ima živog katolika)?

    Z.K.

    OdgovoriIzbriši
  3. Majko Božja Fatimsko moli se za nas.
    Gospa je rekla sestri Luciji da ne postoji ni jedan problem , ni politički ni duhovni, koji se ne može riješiti molitvom Svete Krunice . A Gospa u Međugorju je dala pet kamenova protiv naših golijata : POST , MOLITVA KRUNICE MOLITVA SRCEM ,BIBLIJA, REDOVNA SVETA MISA I ISPOVJED. Zato ne kukajte i ne veličajte zlo nego Svetu Krunicu u ruke a manje televizije , mobitela i interneta. Trijumf Njenog Bezgrješnog Srca je neupitan , Amen.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne možete staviti iznad Objave bilo koju privatnu. Pazite na to.

      Izbriši
    2. To je jako čudno Robelar da ako ti toliko moliš da nisi progledao i da ne vidiš koga ti zagovaraš za papu.

      Pošto si toliko ubijedjen u Fatimu i Međugorje (i pored teških sumnji u vezi tih ukazanja, kao npr. da je u Medjugorju vidiocima rečeno da su sve religije Bogu mile) to objašnjava zašto je za tebe Bergoglio papa, jer ako vjeruješ u lažna ukazanja onda je lažni (anti) papa za tebe pravi papa.

      Ti bi trebao moliti da progledaš (kao što je molio sv. Augustin), jer ovako "pobožno" služiš protiv Boga.

      Z.K.

      Izbriši
    3. Ne bih se zamarao s time, naprotiv. Neka privatna objava može potaći na obraćenje, ali poslije treba napustiti razglabanje o tim stvarima, đavo se lako posluži radoznalošću i slično za zbuniti vjernke.
      Imamo Objavu, Sveto Pismo i stalni Nauk Crkve. Trebamo se truditi sveto živjeti, što je bitno. Imati raspored rada i molitve. Također, uvijek se može naći, makar se moralo nekad duže voziti, neki svećenik za pristojno duhovno vodstvo.

      Izbriši
    4. Ima objava koje je priznala Rimokatolička Crkva prije 2.V.K. , za vrijeme dok je služena samo TLM i davno prije papa koje ne priznajete.
      Robelar

      Izbriši
    5. Ali te "objave" su podređene jedinoj Objavi. Mnogi međutim od izvjesnih "privatnih objava" prave neku vrstu "petog evanđelja", a ta ukazanja, makar i priznata, nikad ne idu tim pravcem.

      Izbriši
    6. Priznajem i slijedim učenje svih Papa, ono što ne mogu prihvatiti jest učenje strano Crkvi, a takva ne mogu dolaziti od Pape.
      Ne mislim na mišljena nekog Pape kao privatnog teologa kada može pogriješiti. Odnosim se uvijek na naučavanje cijeloj Crkvi unutar redovitog magisterija.

      Izbriši
  4. Nije osnovna tema ali kakvima vam se čine poruke Pedru Regisu. Ne bih rekao da čovjek samo nešto pogađa. Posljednje dvije su jako sugestivne. Renzo

    OdgovoriIzbriši