Prosvjedi su u Iranu navodno zbog loše ekonomske situacije. Jedna žena javno skida veo:
Ali pazimo!, prije toga podsjetimo: čitatelj koji je koliko toliko upoznat sa linijom ovog bloga, dobro poznaje suštinsku krituku koju upravljam Islamu. Svakako da ne odobravam Islamsku republiku kao protivnu samoj naravi između ostalog; protivno Kristovom kraljevstvu prije svega.
Ali ovdje se radi o nečem drugom. Video sam preuzeo od Armina Navabi, iranskog ateiste:
Po svemu sudeći iranski disident koji živi u Kanadi. Sigurno je na njegov nazor utjecala sudbina njegove majke, kako sam ističe, prije i poslije islamske revolucije Homeinija:
Ali po svemo sudeći riječ je o slijedećem: ovakve osobe su podobne za biti agenti u korist vanjskog režima koji hoće slomiti Iran.
Svijetskim moćnicima nije do mira i napretka u Iranu; kad bi bilo tako pomogli bi državi-zatvoru Saudijskoj Arabiji, ali oni su tom kriminalnom režimu dobri prijatelji:
O čemu se radi dakle?
Iran je podržao Asada u Siriji, omogućivši opstanak njegovog režima i pad ISIL-a. Izrael je bijesan. Osim toga, šiti u Jemenu, potpomognuti Iranom, drže pozicije protiv saudijaca.
Iran je odavno na sionističkom nišanu. Stoga izazivanje nereda u Iranu tražeći balkanizaciju i propast države. No, prava meta jest Rusija. NWO ne smije imati efektivnih protivnika. Ropstvo kulturnog marksizma treba biti prošireno svijetom.
Mnogo ovisi o mojoj i tvojoj molitvi; o tvom i mom svetom životu. Sve Bog vidi i sve može, ali želi suradnike.
Imaš posla u Novoj Godini. Sretno i blagoslovljeno!
5. prosinca 1931, Staljinov židovski komesar Lazar Kaganovič, dao je zapovijed dinamitiranja Katedrale Krista Spasitelja:
Sve crkve onog vremena bile su lijepe, jer su imale nakanu odraziti Ljepotu Boga, koji je po riječima Sv. Augustina "ono što ima", to jest, Bog ne samo da je "dobar", već Bog je Dobrota. Isto tako Bog je svako savršenstvo: Ljubav, Ljepota, Mudrost...
Čak i crkve šizmatika odražavale su tu Ljepotu zbog svog katoličkog, kršćanskog korijena.
Danas se crkve uništavaju ne dinamitom, već modernizmom prvenstveno na Zapadu, i na Istoku spregom Saudijci/ISIL, pod odgovarajućim potkroviteljstvom
Crkva podignuta još 1982 u Madridu, poput tolikih modernističkih; neki je zovu "Robocop". U svakom slučaju glavni arhitekt je đavao:
Stvar ide mnogo dalje od ovog što vidimo. Nisam pročitao knjigu, ali naslov i opis sadržaja upućuje na ispravan zaključak:
"Ogledalo Pakla" analizira mnoge građevine današnjice, tvrdeći da se radi o okultnoj arhitekturi koja priprema svijet za sotonsko kraljevstvo.
Bez daljnjeg, to im je nakana. No, čovjek snuje, a Bog određuje. Božja je zadnja, i molimo se Bogu da osujeti planove zlih. U svakom slučaju radi se o kultu ružnoće kojoj je cilj otupiti ljudski duh i naviknuti ga na loše razmišljanje i postupke.
Da mu narav postane loša.
Brani stoga Tradiciju, Vjeru i Ljubav kako je utemelji Isus Krist i predade Apostolima. Umri u toj borbi, bez povlačenja.
Aleksandar Solženjicin, najpoznatiji sovjetski disident čuven por stravičnom svjedočenju o "Arhipelagu Gulag", pojasni jednom zgodom:
"Morate shvatiti da boljševičke vođe koje su uzele kontrolu nad zemljom nisu bili rusi. Oni su mrzili ruse. Mrzili su kršćane. Vođeni etničkom mržnjom mučili su i masakrirali milijune rusa bez i najmanje grižnje savjesti. Boljševizam je počinio najveći masakar svih vremena. Činjenica da većina svijeta ne poznaje i da je ne brine ovaj ogromni zločin dokaz je da su globalni mediji u rukama počinilaca."
O kojoj "etničkoj mržnji" riječ? Što hoće reći Aleksandar?
Želim podijeliti nekoliko ideja u ovom članku. Nadam se da nekoga mognu potaknuti za učiniti nešto slično predloženom Vidimo, Hrvatsku napuštaju mnogi mladi i ne tako mladi dan za danom, godinom za godinu. U BiH situacija je još nezavidnija. Slično i u našem "komšiluku". I ne samo to, ovo liberalno ustrojstvo samo produbljuje bijedu i smanjuje dostojne mogućnosti za posao. Pogledajte na primjer kako je izgledala ekonomska klasa Pan-Am 747 krajem šezdesetih:
Liberalizacija samo ide smanjenju troškova, ostavljajući čovjeka pukim sredstvom bogaćenja. Čovjek postaje najobičnije radno sredstvo, gubeći dostojanstvo rada u pravom smislu riječi. Ipak, gdje je problem, tu postoji i riješenje. Pogledajte ovaj čuveni članak žalbe i protesta zbog odlaska mladih iz Slavonije, sa izrazima poput ovog: "Ostat ću i čekati dan koji mora jednom svanuti, dan kada će konačno gorjeti kontejneri jer više u njima neće biti ničega jestivoga, dan kada ćete zajedno s vašim gradonačelnikom bježati iz Banovine, iz grada, iz zemlje. Taj dan će doći jer i krava se sruši kada je izmuzete do umiranja, a ne dajete joj jesti. Taj dan mora doći, a tada ja neću biti otac koji nariče i maše svom djetetu u autobusu za Stuttgart. Ja ću biti onaj s palicom koji će vas čekati ispred!’" Ili: "”Više prijatelja imam u Irskoj, nego ovdje. Nije im lako, ali nisu imali izbora. Obiđite gradove i sela u Slavoniji da se sami uvjerite koliko su tamošnje ulice puste. Hrvatska je poput žene koja je silovana, zlostavljana i opljačkana, a počinitelj je na slobodi. No, svi o tome šutimo”. tim riječima je M.V., mlada Slavonka, prija par dana javno potvrdila da je, nažalost, itekako istina da se Slavonije ubrzano prazni i tiho umire te da zavaravaju javnost oni kojima savjest nije čista i koji tvrde da mediji pretjeruju pišući o ubrzanom iseljavanju plodne ravnice." Ili: "“Znaš šta ću vam reć’ svima skupa, jebite se vi i vaša Hrvatska, svi vi, novinari, branitelji, od vrha pa do dole, od predsjednice do zadnjeg šupka koji šuti u ovoj zemlji i kopa po kontejneru, jebite se svi skupa, ja se u ovo sranje od zemlje više ne vraćam!“, riječi su to zadnjeg mladića koji je poljubio uplakane roditelje i ušao u zadnji autobus na osječkom autobusnom kolodvoru minut prije 15. sati, zadnjem od njih četiri koji su u koloni napustili kolodvor samo tog dana, a peti im se pridružio u Slatini." Na ovo i slično, odgovaram: Nije tako. Nikad nije bilo lako. Potrošačko društvo učinilo nas je bolesno ovisnima o tolikim nepotrebnim stvarima. Dobro reče Sv. Jakov (4, 2-4): "Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega." Vjerujte, doista je tako. Život, ne samo Sv. Pismo, me nauči da je tako. Ima ne malo godina od kad sam ugledao ovaj svijet, i već imam dosta toga za porediti. Sjećam se, dok sam bio dijete par decenija iza (drugog svjetskog) rata, smatrao se ugojenim čovjekom ako bi bilo u njemu 90 kg "žive vage". A danas vidim ljudeskare i od 150 (sa kojih 40 čistog sala), stomačina pred njim da ne može hodati, a kuka! Pa odakle kukaš? Kako kukaš kad ima što da pojedeš? Kažu mi: "i od makarona mogu se nabiti kile, ako ne jedeš što drugo ili raznovrsnije". Prijatelju, ja sam strugao šerpu sa makaronima, a znaš zašto? Možda ti trebam reći ono što danas već nije ni očigledno: nije bilo dovoljno ni makarona. Ručak je bio šnita kruha i tanjur čorbe, i seli! Mladoženja je dovodio kući nevjestu i imali su sobu za sebe, i to je bilo dosta. S vremenom bi se osamostalili. I tako redom. Danas, očito, ne želi se živjeti tako. Ali to znači da nisu u stanju prihvatiti realnost. Sigurno nije lako prihvatiti da se živi gore nego prije deset godina, ili ispod očekivanja. Ali ako to nisi u stanju prihvatiti, živjeti ćeš kao stranac svugdje, počevši od svoje domovine. Ne, ne će ti biti dobro u Irskoj. Liberalizam je i tamo učinio da se tek može preživljavati s poslom. Ne možeš ih tamo zarađivati, i ovdje ih trošiti. Pa makar i to bilo, gubiš, prosipaš svoj talenat negdje u svijetu dok propuštaš boriti se za domovinu. Taj propust nikad nećeš moći nadoknaditi. Volim svoj narod koji ima dobrih osobina, voli društvo, lagano popiti kavu i pričati, pričati... Dosta je prirodan, i nekako lagan. Dosta direktan, i često srčan. Sve su to lijepe osobine. Ipak, ima ne malih mana: kao lud je za novcem, što ga čini vrlo nesretnim. Izlaže se gubitku duše za tu prokletu paru, i u stanju je za 500 eura više napustiti zemlju baš kao hajvan. Rasipa se. Malo sam gdje vidio toliko volje i slasti za raskošću. Troši nemilice. Sve dadne "u sebe", u "dobra" (čitaj: skupa) kola, kuću, i sve redom. Za njega samog, koliko god treba. A za odreći se nečeg, prevrće kunu ispod mikroskopa. Nadalje: nemoguće je sklon žalbi: žali se, žali se do u beskraj. Za sve su krivi političari, tajkuni, udbaši i tako redom. Sigurno da i jesu, ali ne formira se organizirani i konstruktivni otpor toj destrukciji. U tom smislu smo vrlo malo "socijalni" u kršćanskom smislu. Na primjer, u novije doba, nakon publikacije Enciklike Rerum Novarum Lava XIII o socijalnim pitanjima, na Zapadu su se formirale mnoge udruge radnika i zemljoradnika koje su dignificirale ljudski rad i davale mu kršćansku dimenziju. Kooperative su dobile poticaj nakon Enciklike Quadragesimo Anno Pija XI tridesetih godina XX stoljeća, kao i druge varijante "alternativne ekonomije". Engleski katolički pisac Chesterton pokrenuo je "distribucijski pokret", ekonomsku viziju zasnovanu na socijalnom nauku Crkve i različit od socijalizma i kapitalizma. Te farme su zaživjele u Kanadi; brzo je bio optuživan za "antisemitizam" jer je između ostalog omogućavao gospodarsko gibanje neovisno o bankama. Poslije se pojavio i "Socijalni Kredit", koji je još jako živ i aktivan, no o tome ću pisati napose.
[Chestertonov autoportret, zasnovan na distribucijskoj lemi: "Tri hektara i jedna krava"]
Kod nas, možda zbog naše sklonosti prema individualizmu u gospodarstvu, sve ove realnosti nisu zaživjel, možda čak ni pustile klicu. Idemo na konkretno: koji su sedam glavnih grijeha? To su: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost. Dok su kreposti koje nas čuvaju od glavnih grijeha: poniznost, darežljivost, čistoća, dobrostivost, umjerenost u jelu i piću, krotkost, revnost u dobru. Dakle, tu je mana i tu je lijek protiv nje. Za škrtost lijek je darežljivost. Na ovome se želim malo zadržati. Kod našeg naroda - a i kod tolikih drugih -, ako će se trošiti, onda je to samo za njega. Što god treba, ali nek je samo njemu ili možda njegovoj djeci. Žalimo se što su udbaši opljačkali zemlju i smještaju svoje, dok se iste ne znaju organizirati i pomoći tlačenima. Moj konkretni savjet je u ovome: ako možeš, probaj sam kupiti napuštenu zemlju, i bez špekulacije čuvati je dok se ne preda bez zarade nekome vrijednom tko će tu htjeti ostati. Ili izdati uz povoljne uvjete. Ako ne možeš sam, probaj sa dvoje troje praviti zajedničko vlasništo s istom nakanom. I ako ne možeš, traži udruge zajedničkog vlasništva koje bi kupovale zemlju uz male uloge (ali puno "malih" postane dosta veliko) s istom nakanom. Radi na ovoj ideji. Širi je dalje, netko će početi a i ti sam možeš to biti u stanju, makar u trećoj alternativi. Osobno već radim na tome. Ne možemo dopustiti da nam zemlju (ovo vrijedi posebno i za BiH) kupuju ne znam koji šeici i sl. Radi se o borbi za bijelu i kršćansku Evropu (nije "rasizam" reći "bijelu" jer upravo to se i napada; bolje reći radi se o odbrani onog što je napadnuto) i ta borba mora biti, osim duhovna, inteligentna i organizirana.
"Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." (Mk 7, 10-13) Da se od praktično svih političara očekuje staviti kipu na glavu i time odati počast sionistima, to je poznato:
Međutim, uznemirujuće je kako se kršćanstvu strani elementi uvlače u svijest i podsvijest kršćana a da toliki to i ne vide, dok polagano gube svoj identitet i vjera im rđa k'o bačeno gvožđe na kiši. Bolje reći, netko ih takvim smatra i tretira.
Primam čestitku od prijatelja:
Što opažamo? Sv. Josip je prikazan kao talmudski židov, tj. nosi kipu na glavi.
Prvo: nije istina da su židovi imali taj običaj u Kristovo vrijeme. O tome podrobno piše dobro informirani blog "Zovi me Jorge" (na engleskom) koji slijedi u stopu Franjina skretanja - blago rečeno -, dajući često dobra tumačenja istih. Običaj nošenje kipe ili jarmulka kod židova počinje upravo kao insistencija podcrtavanja razlike židova spram kršćanima. Taj običaj dakle začet je tumačenjem židovskih rabina nakon Krista. Nema nikakve veze sa Starim Zavjetom!
Drugo: talmudski židovi mrze Isusa Krista. I, kako moliti ne pokrivene glave jest kršćanska tradicija koja seže od samog Sv. Pavla, talmudisti naglašavaju tu razliku da bi pri tom označili i svoje proklinjanje Isusa Krista. Svjedoči o tom i Brother Nathanael, bivši židov obraćen na rusko "pravoslavlje". Govori Nathanael da kad je bio momčić pitao je svog oca "zašto mu ne govore o Isusu?". Na to mu je otac odgovorio: "Rođen si židov, umrijeti ćeš židov, zaboravi to."
Momak nije zaboravio te je jednom prilikom upitao o Isusu Kristu svog rabina. Ovaj pljunu na pod, te mu reče: "Da nikad više nisi spomenuo tu riječ, osim ako hoćeš da ga prokuneš".
Tako oni misle. Ovaj momak nije se dopustio manipulirati mržnjom i bijesom, i ostavio je židovstvo kao religiju. Bogu nitko ne može zabraniti na koja će vrata pokucati, Bogu hvala i slava!, rekli bi naši stari.
[Sveti Josip prikazan u odjeći talmudista. Slika korištena kao šesta postaja prilikom Franjinog posjeta Americi.]
Ali vratimo se našoj temi. Treće: upravo kršćanska tradicija molitve (muškarcima) nepokrivene glave ima veliko teološko značenje i simbolizam, ucijepljen na najprirodniji mogući način na iskonsku biblijsku tradiciju, tako i kako naučava Sv. Pavao. Poslušajmo njegovo obrazloženje u Prvoj Poslanici Korinćanima (poglavlje 11, 1-11, upravo ono u kojem govori o Sv. Misi). Naglašavam svakoko pojedine retke:
"1 Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
2 Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh. 3 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 4 Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. 5 Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 7 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 8 Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 9 I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 10 Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela. 11 Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene!
12 Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga."
Komentirajmo kratko ove misli. Svakako, modernisti kojima je tako drago "vratiti se na korijene" uzimaju ove retke za šprdnju jer se ovi "korijeni" baš ne slažu sa njihovim svetim i presvetim mislima i poukama. Đubrad bezobrazna! Sluge sotonske!
[Staromodna katolkinja]
No, idemo redom: Sv. Pavao upozorava da je njegova predaja ustvari dobivena od Krista kojemu je sam apostol vjeran i od kojeg ne želi odstupiti! A onda navodi duboki teološki razlog svog tumačenja, zasnovan na samom Božjem stvaranju, s jedne strane, i s Kristovim djelom Otkupljenja, s druge. "Prvo je stvoren čovjek... žena od muža... oboje od Boga... muž je slika i slava Božja... žena slava muževa."
Ne radi se o nikakvoj servilnosti, gaženju ili poniženju, već onim što je dano od Boga za dobro čovjeku i ženi, za njihovu pravu svrhu. Bog voli red, i ništa ne radi preko reda. Stoga, kad nešto nalaže, ima neko "zašto" je to tako. Uz malo razmišljanja, nošen vjerom, dođeš do pravog zaključka.
Da zaokružimo pak: ova katolička tradicija duboko je uvriježena u sami Božji čin stvaranja; Riječ Božju, samu narav koje naše (muškarca i žene) razlike ispoljavaju već prema Božjoj odredbi. Na koncu, budući da Otkupljenje ima strogu vezu sa Stvaranjem, boguslužje u Sv. Misi obdržava oba smisla, i jednu i drugu simboliku. Kršćanski običaj molitve prema tome upućuje na misterij Krista.
Kojeg talmudisti mrze.
Naprotiv, toj Tradiciji Katolička Crkva je ostala vjerna... dok uljezi nisu počeli nakon Sabora šesdesetih godina tjerati šegu sa Sv. Pavlom, to jest - i to je ono što boli i što izaziva veliku srdžbu Božju - ismjehivati se samom Bogu.
Jaslice na Trgu Sv. Petra ovog Božića: Dijete Isus potpuno nago. Franjo zna bolje od Sv. Luke:
"I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." Lk 2,7
"I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." Lk 2, 12 Ne daj se zavarati. Koja je stoga poruka ovakvih jaslica (moguće da njihov autor to i ne zna):
Da Isus nije Bog. Jer ga časti jedan talmudist - po riječima Sv. Ivana, "član sotonine sinagoge, koji kažu da su židovi, a nisu" - i prema tome nije Bog. To je uvreda samom Bogu usred Božičnog misterija.
A ti to znaš, i ne možeš to dopustiti. Slavi Božić čisto, čestito i kršćanski.
Britanski i njemački vojnici u od njih iznuđenom primirju za Božić 1914, na ničijoj zemlji na liniji fronta.
Kao i onda, Evropa je u ratu. Ratu druge prirode i drugim sredstvima, ali rat protiv njene kršćanske tradicije. Rat nametnut od onih koji nas žele uništiti; danas kao i onda gurajući nas u ratove koji se mogu izbjeći.
"Gloria in excelsis Deo, et pax hominibus de bonae voluntatis", "Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje".
Ovu dobru, Božju volju želim ti za Božić i da njome hrabro braniš kršćanstvo i svoj dom.
Ah, i ne zaboravimo, danas su na onom istom polju masoni ostavili znak "primirja" u ratu kojeg su oni donijeli:
Ne, ne daj laži da digne glavu i zmijski pisak. Vojnici počeše pjevati "Tiha noć", ustaše i približiše se jedni drugima zbog ovog:
Belgijski biskupi vrlo zadovoljni svojim umirovljenim kardinalom, Godfriedom Danneels, na njegovih jako plodnih četiri decenije od biskupskog ređenja. Franjin tip, nema što:
Kakav je problem bio belgijskim biskupima čestitati Danneelsu, po riječima novog modernističkog belgijskog kardinala De Kesel:
"Njegove riječi, napisane i izgovorene, pune duboke inspiracije i žara, uvijek su nas vodile na izvor. I uvijek blagom rukom. Osjećamo se priznatim kroz sve ove godine."
Kako ne? 28. kolovoza 201o "De Standaard" je pisao o Danneelsovom prikrivanju skandala pederastije u koji je bio uvučen belgijski biskup Roger Vangheluwe: "Treba prekriti gustim velom cijeli ovaj skandal, treba ovo sakriti što prije."
Ali ima nešto, Danneels, što priprema teren za skandal:
[Ovdje sa biskupom Amberesa, Bonny. Bonny se otvoreneo - i nesmetano - zalaže za crkveno priznanje istospolnih veza i tome slično. Obadvojica su bili pozvani na Sinodu 2015 protiv obitelji.]
"Najveći znak srdžbe Božje prema narodu i najgora kazna koja ga može zadesiti na ovom svijetu, jest dozvoliti da, po kazni zbog njihovih zločina, padne u ruke pastira koji su to više imenom nego stvarno, koji više vrše prema njemu okrutnost gladnih vukova nego ljubav vjernih pastira, i koji, umjesto da ih brižno hrane, surovo ih komadaju i gutaju; da umjesto da ih vode prema Bogu, prodaju ih đavolu, umjesto da ih upute u vjeru, odvuku ih zajedno u pakao; i umjesto da budu sol zemlje i svjetlo svijeta, budu otrov i tmine." (Sv. Ivan Eudes, "Svećenik")
Ovaj citat shvaćam kad su "ovce" više "koze" nego "ovce".
Ali je također istina da od pastira koji krivo čine dolaze i uzrokuju se velike kazne za narod Božji, i cijeli svijet. To je stavljeno za primjer u Starom Zavjetu na mnogo mjesta. Npr. kazna cijelom Izraelu zbog Davidove preuzetnosti i naređenja pravljenja popisa pučanstva (uzdao se u svoju vojsku, a ne u Boga). Narod je bio kažnjen opakom bolešću.
Možda najveći primjer grešne sprege u Starom Zavjetu imamo u osobi Velikog Svećenika Arona, i njegovog kađenja idola, popuštajući idolatriji naroda.
Svećenik ne smije prilagođavati nauk Božji neurednim skretanjima koja se mogu pojaviti među vjernicima. To treba iskorijeniti pravim naukom, a ne praviti kompromis s lažju.
Počivaju na vrlo jednostavnom principu: razlici izmežu "Kuće - Doma - Islama" (Dar al Islam) i "Kuće Rata" (Dar al Harb). Dar al Islam je konačni cilj svakog islamskog napora, taktike i strategije. Islam je predstavljen od muhamedovih sljedbenika definitivnom objavom (Alaha) koja mora vladati cijelim svijetom, "milom" ili silom. Put ka tom cilju jest Dar al Harb, i na tom putu sve vrijedi ako služi postizavanju cilja. Taj put ima svoje faze ili stupnjeve, u kojima se podešava taktika već prema mogućoj primjeni u praksi. Onako kako može dati najbolje rezultate. Te faze usko su povezane s postotkom muslimana u određenom društvu. Uvijek treba imati na umu muhamedovi sljedbenici mogu koristiti laž da bi prevarili svoje suparnike. Cilj opravdava sredstvo. Različite okolnosti traže različite taktike. Jer ako bi se koristila neodgovarajuća strategija u datom trenutku, izgubila bi željeni efekt. Prema tome: Faza 1: Muslimani su u manjini Plaču i kukaju, "ugroženi su" velikom nepravdom. Islam se predstavlja kao veliki "prognanik". Optužuje se za islamofobiju. Traži se tolerancija.
[Jedan od najvećih neprijatelja Zapad i kršćanske civilizacije, Kanadski premijer Trudeau]
Faza 2: Značajna prisutnost muslimana. Uvrijeđeni Islam. Prijetnje. Traži se Šarija kao "pravo". Pojavljuje se netrpeljivost prema "nevjerniku". Faza 3: Jasna većina. Dominirajući Islam. Islamska militantnost. Striktna Šarija. Ubija se/gazi nevjernik. Eventualno mu se dopušta da živi ukoliko je potreban kao jedna vrsta roba. Ovaj šablon nije se promijenio otkad je Muhamed stupao zemljom. Prikažimo sada odnos između postotka muslimana i primjenjene taktike, unutar razmatranih faza. Predstavljaju se kao "manjina ljubitelj mira" i ne kao prijetnja. Oni koji upozoravaju etiketirani su kao "islamofobi". Ovo je slučaj na primjer u slijedećim zemljama: USA: 0,6% muslimana. Hrvatska: 1,47% (popis 2011; 63.000 duša) Australija: 1,5% Italija: 1,5% Norveška: 1,8% Kina: 1,8% Kanada: 1,9% U rasponu od 2 do 5% počinju prakticirati prozelitizam među nestabilnijim slojevima društva, pogodnim za lakše obraćenje na Islam. To su članovi grupa antisistema, životom razočarani ljevičari, ili čak izvjesni dobrostojeći bez duhovne izobrazbe. Često u takvim skupinama postoji predispozicija mržnje ili osvete zbog ovog ili onog pretpostavljenog razloga prema kršćanstvu. Počinju uzimati u praksi određene gradske četvrti ili čak manje regije pod svoju kontrolu. Danska: 2% Slovenija: 2,4% (makar u ovom slučaju se radi o muslimanima uglavnom porijeklom iz BiH, kojima je potrebno veći postotak za ispoljavanje istog efekta). Velika Britanija: 2,7% (u konkretnim gradovima ovaj postotak je mnogo veći, kao i popratne posljedice) Srbija: 3,2% (bez Kosova) Njemačka: 3,7% (uz kritične posljedice u konkretnim gradovima gdje se traži Šarija za ovu ili onu četvrt) Španjolska: 4% (u nekim školama već su izbacili svinjetinu i sl. kao "nečistu hranu") Tailandija: 4,6% Prelazeći 5% njihov utjecaj raste eksponencijalno. Traže "halal" hranu, pripremljenu samo od muslimana, osiguravajući tako zapošljavanja u tom ideološkom sektoru. Počinju prijetiti tržnim centrima u slučaju da ih ne žele prodavati. Ovo je već stvarnost u zemljama kao (uz prećutnu dozvolu vlasti): Francuska: 8% Trinidad i Tobago: 5,8% Nizozemska: 5,5% Švedska: 5% Filipini: 5% (Čak i) Švicarska:4,3% U ne malo gradskih četvrti spomenutih zemalja sprovodi se Šarija i policija ne zalazi u ta područja; ista počinju ulaziti u sve veću depresiju. A onda, hodže počinju propovijedati da je to zbog mržnje prema muslimanima, itd. Stvaraju sve veću klimu mržnje među svojima. Kad se pređe 10% forsiraju anarhiju kao metod žalbe; česti su slučajevi paljenja automobila, lupanja izloga itd. Ili minimalno u vidu povećavanja političkih pretenzija (Crna Gora oko 12%) Guyana: 10% Kenija: 10% Indija: 13,4% Rusija: 15% Izrael: 16% Pri prekoračenju 20% "prosvjedi" postaju zastrašujući: pale se crkve, povećava se broj ubojstava i formacija paramilitarnih grupa. Etiopija: 32,8% Makedonija: 33,3%
[Marco Polo: "militantni musliman je onaj koji kolje nevjernika, dok mu umjereni musliman drži noge"]
Sa više od 40% pojavljuju se masakri, kronični teroristički napadi ("muslimani se brane od agresije ili osvećuju zbog nečeg što im se učinilo u prošlosti"), kontinuirana politička nestabilnost: BiH: 43% Čad: 53,1% Liban: 58,7% (negdašnja orijentalna Švicarska; izmučena zemlja nakon povećanja broja muslimana) Kad se pređe preko 60% muslimana u nekoj zemlji, progon ne muslimana postaje divljački. Također i "umereni" muslimani postaju žrtve: postoji samo jedan Islam, provode u djelo stari nauk najradikalniji. Često se uspostavlja porez kršćanima time što su kršćani. Malazija: 60,4% Albanija: 70% Sudan: 70% Katar: 77,5% Nakon 80% cilj je 100% islamska država. Primjenjuje se etničko čišćenje od samih vlasti. Bangladeš: 83% Indonezija: 86,1% Egipat: 90% Sirija: 90% Tajikistan: 90% Jordan: 92% Arapski Emirati: 96% Pakistan, Irak 97% Iran: 98% Maroko: 98,7% Palestina (ne priznata) 99,8% Turska: 99,8% Na koncu, imamo Dar es Salam, to jest, Raj Islamskog Mira kad se postigne 100%. Madrase su jedine škole i Kuran zadnja riječ. Afganistan, Saudijska Arabija, Somalija, Jemen: 100% Ipak, mir se ne postiže nikad. Jači gule i tlače, i ako treba ubijaju slabije, često zbog neshvatljivih razloga. Režim straha, tjeskobe i gnušanja. Nema ljubavi: samo mržnja. Zaključak: Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus Mustafa Cerić uputio je “otvoreno pismo Hrvatima ma gdje bili”. Srž: prijeti hrvatima da se ne bi slučajno združili sa srbima u pretpostavljenom otporu (koji se i ne spominje da ne bi nekom slučajno pao na pamet) muslimanskom projektu. Hrvati i srbi, pa čak i "umereni" muslimani, nemaju drugog izbora. Vidimo i statistički što ih čeka ako se ne probude iz preduge letargije. Jednako vrijedi za cijeli evropski kontinent.
