Bijelci i kršćani određeni za uništenje. To se krije iza projetka UN o emigraciji. Ne ćemo im to dozvoliti

Ovako TV u Americi govori djeci o bjelcima, Trumpu, i sl.:

Bijelci su predstavljeni kao neka vrsta čudovišta, a već mala djeca od tek nekoliko godina vide Trumpa kao neko čudovište, zlog čovjeka kojeg je dobro skinuti sa vlasti.

Cijelo društvo kao osmozom upija taj duh; dobro je mrziti i ponižavati bjelce. Instiktivno to označuju ova dvojica đubradi koji žderu svoje obilne obroke pred zapuštenim i gladnim bijelim beskućnikom:

U Južnoj Africi svjedoci smo sistematskog uništenja bijelaca koje potvrđuje da je Apartheid bio nužan sustav, kojem nije bilo lako učiniti bolje pred tolikim raspuštenim divljacima koje je prvo trebalo civilizirati da bi mogli normalno funcionirati. Cifre mučenja i genocida nad bijelcima su zastravljujuće. Znaj: to i tebe čeka ako se ne probudiš i budeš solidaran pred onima koji najviše pate na svijetu.

U Centroafričkoj Republici upravo je izvršen pokolj nad kršćanskim izbjeglicama u krugu same Katedrale Srca Isusovog. Izgleda preko sto mrtvih. Svakako, ubijeni od muslimanskih zločinaca.

Te crnce sustav ne želi.

Bori se za bijelu i kršćansku Evropu.

Ovogodišnje Vatikanske jaslice: Franjo "bog". Njegovo evanđelje. Par poredbi

Svake godine kakvo iznaneđenje. Jedan detalj iz ovogodišnjeg scenarija (Vatikan News):

pretpostavlja se obitelj pod Franjinom zaštitom. Zar je kakvo božanstvo? Zar je svetac za života? Ni najveći svetac se ne može predstaviti ovako; geste su kakvog božanstva.

Pogledajmo drugi prizor njegovog "evanđelja čovjeka":

Ah, pa to je obalna straža koja vadi jednu afrikanku iz mora, s njenim djetetom. Da, poneka dođe i sa djetetom, makar ih je skoro 100% koji dolaze preko mora muškaraca u ratnoj dobi.

Žena nosi izgleda jednu vrstu vela. Da, čedna je ta muslimanka. Dobro će nam doći njihova čednost koju treba donijeti u Evropu.

Kod njih nema čednosti, već poništenje žena kao nižih bića. Obična alatka za uvećanje muslimanske zajednice koja nas treba pokoriti. Tako je određeno, i Franjo tebi pomaža da to prihvatiš.

Usput, žena nije baš tako čedno prikazana osim čuvenog vela. Tu su tijesnom haljinom istaknute grudi, koje s pola otkrivenog buta dobro uhranjene i senzualne žene pruža nepriličnu scenu okružju jaslica.

Još par dodatnih stvari. Prikaz Franjinog isticanja upala je u oči nekome iz FSSPX. Nasuprot njoj prikazuje lik Sv. Pija X, u par slika:

ali ove slike nisu iz epohe sveca, nego su također moderni prikaz velikog pape. Istina, želi se istaknuti centralnost Isusa a ne Pape, ali slike imaju par ne malih promašaja, posebno ova u kojoj Papa sjedi sa pokaznicom.

Želi se reći da je Papa približio djecu Isusu dopustivši pričest za njih kad bi došla do dobi razuma. To je povijesna činjenica, ali nije dobro prikazana. Djevojčica ima otkrivene ruke, i malen veo. Djevojčice nisu tako išle na pričest, već pokrivenih ruku. Kao što ni momčić na drugoj slici nije mogao ići kratkih pantalona.

Ne radi se o puritanizmu, već o pristojnosti koja se gajila pri dolasku na pričest. Curice su trebale biti odgajane za buduće svete redovnice, majke ili općenito kršćanke u bilo kojem staležu ili pozivu; dječaci kao dostojanstveni muškarci koji će sutra zauzeti ozbiljno svoje mjesto koje im pripada.

Povratimo autentičnost kršćanskog duha i kulture bez ustupka modernim trendovima.

"Pokrivene... zbog anđela".

 

O potrebnoj slobodi u teološkom dijalogu

Life Site News je poznati američki konzervativni list koji brani život kao jedan od prvih postulata, i u svojoj katoličkoj ediciji brani klasične stavove vjere i morala. Imaju dosta dobrih vijesti, i s teološkog stanovišta vrlo su kritični posebno prema "Papi" Franji čija mnoga pogrešna učenja i nastupe osuđuju vrlo brzo.

Ali ga priznaju papom. Ne odobravaju njegove pouke i geste, skoro sve, ali uzimaju ga za papu. Za primjer njihovog razmišljanja možemo iznijeti nedavni članak jednog od njihovih novinara i blogera, Petera Kwasniewski, u kojem napada sedevakantizam: "Zašto problemi sa ovim pontifikatom ne upućuju na sedevakantizam".

Prije nego što komentiram argumente ovog članka - što nije ono glavno što želim istaći -, trebam reći da sam počeo komentirati na istom... dok za vrlo kratko vrijeme nisam bio izbačen kao komentator, i mojih dva komentara izbrisani, i uz nemogućnost da komentiram uopće na ovoj stranici. Ne ću plakati zbog toga pod jastukom vičući: "Majko što mi učiniše!", i sl., ako ništa jer uglavnom malo komentiram inače. I zato što sam tvrde kože i ove stvari me ne rastužuju. Nema čovjek drugih problema nego da ga ovo muči! Ali u svemu ovome značajno je, i vrlo značajno, što se ne dopušta sloboda korektnog razmišljanja.

Zašto se boje moje argumentacije? Ono što sam rekao, kao što uglavnom prosljeđujem i pismeno i usmeno u životu, bilo je jasno, direktno, nedvojbeno i potpuno pristojno. Da se kažu i teške stvari, kojih se mnogi ustručavaju, nije potrebno biti bezobrazan ili drzak. Uostalom, pogledajmo kako je Gospodin - Ljubav, govorio farizejima i Židovima kad im je trebao otvoriti oči. Sladunjav govor jest karakteristika političke korektnosti, ulizica i koristoljubaca; pacifista i "diplomata", ali nije kršćanski govor koji ne podnosti dvoličnost i himbenost.

Npr., rekao sam im da istina ne ovisi o broju, da Drugi Vatikanski Koncil koristi formalni način poučavanja u Crkvi, koji ne može doći od Boga jer je u proturječnosti sa već objavljenim. Zbog toga i toga. Da je Pavao VI osobno i formalno uveo novi ritual neodobren od Svetog Oficija kao nekatolički, a koji je on unatoč svemu nametnuo. Itd., kratko i jasno kao i samo par stvari o Franji. Kao što sam i odgovorio na promašene argumente članka Kwasniewskog. (Srž njegove argumentacije bio je da su sedevakantisti - bolje katolici koji ne prihvaćaju postkoncilske "pape" - ustvari "ultramontanisti", tj. da ne prihvaćaju ove pape jer njihov  nauk nije tako savršen kao prije, ili jer nisu "sveti" po njihovoj volji. Ali to nije stav sedevakantista, koji perfektno prihvaćaju moralno nesavršenog papu samo ako formalno ne naučava pogrešno.)

Ali ništa: napolje! A onda se pitam, nimalo uvrijeđen ali žalostan zbog opiranja ozbiljnom pristupu tretiranog problema, gdje vam je vaš općehvaljeni dijalog? Za koga ostavljate vaše dijaloge? Za Protestante milijun konfesija, Muslimane, Židove, "Pravoslavne"? Možete li reći da proturječim makar i jedan jedini članak katoličke vjere? I, ako ne mislite kao ja i meni slični, zašto ne odgovorite i argumentirate i ukažete na greške koje prema vama imam?

Svatko tko navraća na ovaj blog može vidjeti da puštam sve moguće komentare, i protivne mojim stavovima iz raznih pravaca, bilo da su konzervativci, ili iz Bratovštine, ili bilo tko. Jedini uvjet je da ne psuju ili vrijeđaju druge komentatore. Kad me netko napada za nešto, objavim mu komentar ako ispunjava prijašnje uvjete ne vrijeđanja - kakva su ogromna većina komentara koji mi stižu -, uz moju dodatnu argumentaciju i odgovor. Netko drugi tko čita može prosuditi na osnovu jednog i drugog.

Ali "postkoncilska Crkva" nema običaj niti gaji pravi dijalog. Oni koriste svoje dijaloge za "međureligijske" eksperimente, pretpostavljam kao opravdanje nihovih "ekumenskih traganja i tjeskoba". Ili jednostavno traženje pripreme za neki novi religiozni identitet.

Dok govoriti tvrdim, katoličkim, starinskim žargonom nije dobrodošlo. Ovaj je razlog: da ne bi slabo upućeni i oni od kojih se krije mnogo toga imali priliku da im se otvori jedan prozor koji im se nakanski držao zatvorenim. Da ne bi vidjeli da doista ima pravo svjetlo, nehinjeno i čisto, koje netko priječi vidjeti.

Nažalost, ali je tako. Jer ako ne, čega se plaše? U vremenu "sveopće slobode", takva ne vrijedi za izvjesna razmišljanja.

Prije par dana smo razmišljali o kazni izopćenjem (iz Franjine družbe), talijanskog svećenika Don Minutella. Makar je ovaj svećenik imao grešaka koje sam naznačio, ovdje je poenta ova: napadaš li Boga, Gospu, vjeru kao što toliki to čine i na najvišim mjestima... to može proći. Ali dirneš li u Franju, e to ne može. Ispada onako kako jest za njih: Franjo je važniji od samog Boga i vjere. Svi mogući heretici šetaju se slobodno k'o kokoši po dvorištu, ali nazove li neko Franju lažnim prorokom sa oltara - zbog njegovih osvjedočenih uvreda Bogu i Crkvi -, proguta ga zemlja.

Na koncu, trebamo reći sljedeće: ovakav stav Kwasniewskog nije uopće tradicionalno katolički, prema kojem su se uvijek primali najraznovrsniji argumenti, bili sagledani i odgovoreni.

Jer Crkva se ne plaši istine.

Zagami precizira: Franjo napušta krajem 02/19. Komentar

Prije dva i po mjeseca osvrnuli smo se ukratko na vijest koju je donio bivši illuminati Leo Zagami, o skorom Franjinom odlasku. Tek smo je prenijeli reda radi, bez daljnih komentara.

Sada je malo drugačije: Zagami precizira, navodi da mu njegovi izvori javljaju da će se Franjino napuštanje odigrati krajem veljače iduće godine, šest godina nakon ostavke Benedikta XVI. Razlog? Oporba američkih biskupa s obzirom na tretman krize seksualnog zlostavljanja od strane njihovog klera.

Nadalje, prema ovim izvorima, Franjo bi pripremio njemu "dostojnog" nasljednika.

Trebamo komentirati par stvari o ovoj vijesti, za koju ćemo provjeriti da li je točna u svojoj prognozi i da li će se doista ostvariti. Ono što nas interesira jesu razlozi koji dovode do ovoga, i ono što ovo može značiti.

Interesantna stvar se dogodila sa američkim biskupima. Prvo su tražili da ih Vatikan podrži u njihovoj želji reforme pristupu seksualnom zlostavljanju od strane članova klera. Franjo je to odbio, i biskupi su izrazili svoje čuđenje, da ne kažemo nezadovoljstvo. "Ne liči mi baš ovo na sinodalnost", promrsiio je Predsjednik BK USA, Kardinal DiNardo, na zasjedanju u Baltimoru.

Ali onda, zadnjeg dana zasjedanja, glasovali su 137 prema 83 (uz tri uzdržana glasa) protiv prijedloga Vatikanu da objavi dokumente tužbi protiv seksualnih zlostavljanja u koja je bio upleten smjenjenji Kardinal McCarrick.

Znači, tu ima nekog vrijenja. Prvo se traži nešto od Vatikana, što Vatikan, protivno tako hvljenom duhu "sinodalnosti", odjednom odbija prihvatiti. Najobičniji i logični prijedlog o strožijem tretmanu seksualnih zlostavljanja. Da bi na koncu sami biskupi glasovali za neobjavljivanje dosijea o McCarricku.

Ima li pravo Zagami? Da su američki biskupi bili vrlo nezadovoljni Franjinim odbijanjem njihovog prijedloga, i da zbog toga zahtijevaju njegovu ostavku? I, uz obećanje ostavke, istupaju kao da se radi o njihovoj inicijativi za neobjavljivanje McCarrickovog dosijea, i tako spašavaju obraz Franji, ali dobivaju obećanje da odlazi?

Objavljujem ovo razmišljanje tek radi vijesti koju ćemo moći provjeriti za malo više od tri mjeseca. Da li je doista Zagami tako uvezan kako tvrdi?

Može biti neke logike u ovome. Svakako, to također ističe Zagami, Franjo će pripremiti teren da izađe izglasan netko iz njegove linije, ako uopće postoji mogućnost radikalnog zaokreta na idućoj konklavi. Već je tolike slične sebi ubacio u kardinalski zbor.

S druge strane, Vatikan je objavio prije nekoliko dana da Franjo u ožujku treba posjetiti Maroko. Doista, bila bi mu velika žrtva ne posjetiti kakvu džamiju i tu, u zemlji u kojoj je zabranjeno napustiti Islam po cijenu pritvora, govoriti o "međureligijskom dijalogu"? Ili možda, jer takvog dijaloga tamo i ne žele, možda uputiti par nagovora o dobroti Islama, zaštiti okoliša i afričkim emigrantima koji nastoje doći do Evrope. Ili je odluka o potencijalnom napuštanju donešena nakon priopćenja o putu u Maroko?

To će biti jasno nakon manje od četiri mjeseca, ali ono što je već jasno jest da je modernistima svjedno tko je na čelu. Njihova agenda ide svojim rasporedom, makar tu i ne bio Franjo na čelu.

Ali ako se ovo sve desi, dolazi do izražaja još jedan udarac na papinstvo: bili bi onda već dvojica "umirovljenih papa". I tako bi papinska istitucija mogla dobiti znak "kolegijalnosti", nešto također apsolutno strano instituciji od Boga ostavljenoj.

Don Alessandro Maria Minutella izopćen. Komentar

Don Minutella je talijanski svećenik koji je služio na Siciliji, u Palermu. Postao je poznat jer je otvoreno kritizirao Franju za nauk protivan crkvenom s obzirom na davanje pričesti razvedenima.

Bio je na liniji Ivana Pavla II. Malo po malo, otišao je još dalje: otvoreno je tužio Franju za heretika.

Prošle godine je bio udaljen od svoje župe, a sada je upravo izopćen iz Crkve, ili bolje reći, Franjinog društva.

No, da se ne bi ljudi zaletjeli, ovdje treba komentirati nekoliko stvari.

1. Ako prihvaćaš Ivana Pavla II, nisi predaleko otišao od Franje. Svakako s obzirom na bračni moral i dijeljene sakramenata u spomenutom slučaju razlika je ogromna, ali vjerski i teološki gledano Ivan Pavao II je, zajedno sa Pavlom VI, ponajviše pripremi teren za Franju svojim Asizom, Drugim Vatikanskim, "teologijom tijela", i još koja stvar. Kao Poljak i borac protiv komunizma pridobio je velike simpatije mnogih, posebno vjernika sa istoka, ali su mnoge njegove stvari preskočene i zataškane.

Prema tome, prihvaćajući Ivana Pavla II a kritizirajući Franju kao antitezu prijašnjem, nisi došao Don Alessandro na čvrst teren.

2. Don Minutella je izletio govoreći doista heretično tvrđenje da onaj svećenik koji bi spomenuo Franju na misi, da mu misa nije valjana. To nije katolički nauk, prema tome može se reći da ulazi u heretično područje. Recimo, "pravoslavni" ne vjeruju u papinstvo nikako, ali su im mise valjane. Druga je stvar što katolici ne smiju ići na njihove mise, jer nema jedinstva vjere. Ovo prijašnje na stranu od promatranja mise Novus Ordo same po sebi. Istupio je inače i sa drugim ne malim zabludama.

3. Don Minutella je počeo "prenositi poruke" Gospe, Oca Pija, pa čujem i Sv. Josipa ili Sv. Mihajla. Uletio je u "sferu ukazivanja", a to je gore nego tanak led. Tu si u đavljoj mreži samo tako.

Vjernik mora imati čvrstu vjeru kao kremen i samo je graditi na objavljenim vjerskim istinama, Evanđelju, Svetom Pismu, Ocima, Magisteriju (vječnom i nepromjenjivom). Hraniti se sakramentima, ili čežnjom za njima kad si spriječen. Molitvom i svetim životom. Tko se izloži ovakvim utjecajima postaje lak plijen u đavlijim rukama.

4. Pogledajte mu štap. Onaj Pavla VI i Ivana Pavla II, o kojem sam nekoliko puta upozorio. Pravljen na osnovu od Crkve osuđene "umjetnosti". Pogrdan prikaz Gospodina što je nedopustivo.

Zaključak: ovom svećeniku je trebalo pomoći. Opraštaju svakakva trabunjanja i teške hereze, a ovaj jadnik, dosta naivan, spotiče se nad Franjinom bezočnošću i drskom poukom protivnom Božjem. Umjesto da se utekne u čvrstu vjeru Crkve, on izlijeće pred rudu.

Još jedna žrtva vladajućeg kaosa. Molimo se za ovog čovjeka da se sabere i ostane vjeran vjeri Crkve.

"Najdraža košulja plava", danas i nekad. Sjećanja i pogled na vječnost

Karakteriziram neki dan cinični pogled i izgled ovog sretnog afrikanca kao "moja najdraža košulja plava".

Predstavlja dobro ovo zlo vrijeme mržnje i ubojstva, ogrezlo i napredovalo, naraslo u zlo.

Ali mi odluta misao na: "čekaj, što ono bi 'najdraža košulja plava'". Svakako, bili su to "Novi fosili" od prije skoro četrdeset godina. Pratili su me u dijelu mladosti u one sretne i nevine dane gledajući iz ove perspektive. Kao da su prošla stoljeća! A još više naraste zloća i nesreća toliko da je jedva možeš pojmiti.

Gdje su oni ljudi, prijatelji i rodbina s kojima sam slušao, bar ponekad, Nove fosile? Toga više nema, i nikad se ne će vratiti.

No, zbilja? Sve dobro je doista izgubljeno? Ne, sve dobro i ono što vrijedi ne može nestati u Bogu, u vječnosti. Sva dobra na neki način biti će sačuvana i pročišćena u Bogu.

Đavao tjera na tugu, i ova je njegov veliki saveznik kojeg se treba plašiti. U stanju je razoriti najtvrđe.

Samo vjera daje smisao životu i briše spomen bez boli; i ako s bolju, onda sa snagom da se pređe. Bol za onima, tolikima, koje ostavljamo na ovom svijetu prolazi samo kroz nadu u smisao vječnog života. "Tada će biti otrana svaka suza s naših očiju."

Ali to treba zaslužiti koliko je moguće s naše strane. "Ako nam opraštaš, pravo je da nas kazniš", govori Sv. Augustin. Prošlost će uvijek moći zapljusnuti bolju, ali samo pogled u budućnost kroz vjeru može dati smisao. To vrijeme, od sada do smrti, jest ono preko kojeg, ispaštajući, trpeći i ljubeći očekujemo zadnji i svečani poziv. I vječne susrete.

Do tada, vjeruj, radi i ljubi.

Franjo nema milosti ni sa jednim redom koji "miriše" na tradicionalno katoličanstvo: uništena kongregacija Malih Marijinih Sestri

Kongregacija je osnovana 1949, i 2012. odlučiše ponovno obući klasične habete. Također su tražile misu na latinskom, makar bila ova danas opće prisutna Novus Ordo.

To je bio njihov smrtni grijeh: dobile su kanonske posjete 2016. i 2018. jer su bile optužene za "sektaško pretjerivanje". Sestre su pak kalificirale kao "karikaturu" i "predrasudu" izvješće koje je bilo napravljeno nakon druge posjete.

One mogu reći što hoće, ali ovo je bila odluka: Superiora i Učiteljica novicijata bile su poslane u udaljene manastire i zamjenjene sa tri modernističke komesarke. Svi pozivi na milosrđe bili su ignorirani.

Jedna od tih "inspektora", sestra Geneviève Médeviellem, predaje na Katoličkom Institutu u Parizu i tvrdi da se blud može opravdati.

17. rujna Kardinal Braz de Aviz, Prefekt Kongregacije za Redovnike, naredio je sestrama da "bezrezervno" prihvate komesarke jer inače će biti izbačene. Ako slučajno ne bi shvatile o čemu govori.

Rezultat: 34 časne sestre (od ukupno 39), priopćile su 7. studenog da su u savjesti odlučile poništiti svoje zavjete, i zatražile su da im se da dispenzija.

Franjo je već nekoliko kongregacija koje su imale simpatije prema tradicionalnom katoličanstvu, sravni sa zemljom. Na primjer, djelo Biskupa Livieres u Paragvaju, Sestre iz Auerbacha (Njemačka), Kontemplativne Sestre Svetog Ivana (Francuska) i Sestre Franjevke Bezgrješne (Italija). Sve kongregacije su imale mnogo zvanja.

Naravoučenije: ili Drugi Vatikanski Sabor, ili smrt. Oni žele protestantiziranu "Katoličku Crkvu" koja bi sa drugim denominacijama tvorile jednu novu cjelinu. U toj družbi Franjo i njegovi nasljednici eventualno bili bi na počasnom mjestu. Promicali bi svakako zajedništvo drugih religija.

Opaske: kad bi oni vjerovali da je Isus doista Bog, ne bi ovo radili. Čuvali bi njegovo djelo, tj. Crkvu, onakvu kakvu ju je on dao. Crkva ostaje i ostati će uvijek, ali ovi lešinari prave anti-Crkvu.

Kad bi oni vjerovali da je Gospa doista Majka Božja, Uvijek Djevica u čijem se krilu začeo Sin Božji i kojeg je rodila čudom nepovrijeđujući svoje Djevičanstvo, te bila na Nebo Uznesena, ne bi oni čijukali sa protestantima.

Kad bi oni vjerovali u Papu i ono što Papa jest, ne bi njima bilo svjedno tko su i kakvi su "pravoslavni". Samo su jedni pravoslavni: to su katolici, to je Katolička Crkva koja je neuništiva u cjelovitosti one iste vjere koju je Isus Krist dao ljudima.

Još jedna opaska: ovo je primjer svima onima koji misle da će se strpljenjem "nešto" dogoditi ili da će ova napast i šteta nekako odlutati: ne će. Samo ide na gore, i još ono najgore nije došlo.

Ali ne će moći sa svima, jer Crkva je Božja, Kristova. Odgovori kršćanine, katoliče: "ja i moj dom služiti ćemo Gospodinu".

Pro gay James Martin ima pravo: Franjo imenuje pro-gay biskupe i kardinale za promicanje LGBT agende u Crkvi

Makar ne u Crkvi, već u uzurpiranoj hijerarhiji. Nedavno je pro lgbti isusovac James Martin, savjetnik za komunikaciju Vatikana - i koji ima dopuštenje za govoriti kako govori - dao konferenciju o pitanju u naslovu. Evo njegovih glavnih točaka:

- Franjo ide naprijed na svom putu imenovanja “gay-friendly” biskupa i kardinala. Samo pogledajte što je načinio u zadnjih pet godina, tvrdi.

[Tko je promaknut? Nadbiskup Paglia, izgleda unaprijeđen jer je dao da ga prikažu na freski njegove katedrale nag, navodno među spašenim bludnicima svake vrste.]

Prije svega, počeo je komentirati o lgbt osobama "tko sam ja da sudim". On je prvi papa koji je počeo koristiti riječ "gay". Time, navodno, izrazio se na vrlo značajan način.

Bez daljnjeg, dobro su ga shvatili:

- Martin potcrtava relaciju koju ima Franjo sa lgbt osobama, i kako je izabrao biskupe i kardinale koji promiču lgbt agendu.

"On ima gay prijatelje. Govori o tome kako očekuje da se gay osobe osjećaju dobro u Crkvi... Izabrao je gay-friendly biskupe i kardinale kao Kardinala Tobina... koji je na primjer dopustio "misu dobrodošlice" lgbt osobama u svjoj katedrali... Prema tome, radi se o trendu."

Sve apsolutno točno, bez dvojbe.

- Martin baca drvlje i kamenje protiv Vigana. Normalno, podsjetimo se što je govorio Vigano o Franjinim izabranjima u USA: "Imenovanja Cupicha u Čikagu i Tobina u Newarku su bila aranžirana od McCarricka, Maradiage i Wuerla, uvezana podlim paktom zlostavljanja od prvog, i barem pokrivanjem zlostavljanja od druge dvojice. Imenovani nisu bili među onima koje je predložila nuncijatura".

[Naš stari poznanik, Kardinal Danneels, član "mafije" "San Gallen Group" koja je dovela Franju na položaj]

Itd.

Sve što je rekao Martin, slaže se sa onim što je osudio Vigano, i sa onim što se može provjeriti na osnovu činjenica. Dok je suštinska razlika u tome kako na to gleda Martin, i koja je katolička reakcija na ovo.

Martin koristi činjenicu što je Uzurpator na Svetoj Stolici, i onda njegove poteze predstavlja kao poteze pravog pape kojeg treba slušati. Jer, eto Papa poziva nas da idemo naprijed u "otvaranju prema lgbt osobama". Tj., prema promjeni nauka Crkve.

Dok s druge strane svakom katoliku treba biti jasno, videći ovo što se dešava na svjetlu dana, da Crkva ne može ići ovom stazom, da netko nastoji proturiti đavolski nauk u ime Božjeg. Jednostavno tako. I da taj nauk, jer je grijeh, ne može biti prihvaćen od katolika.

Kao i onaj tko ga promiče.

Kuran i Kadiš se mole u briselskoj katedrali za stogodišnjicu prestanka 1. svjetskog rata. Do kada, Gospodine?

Prvi svjetski rat je bio genocid kršćanskih naroda. Prelomna točka u povijesti u kojoj je bio definitivno sahranjen stari režim i počeo novi, sotonski. Počeo je komunizam, nepravedne sankcije Njemačkoj nakon rata koje su urodile nacizmom i guranju Njemačke u drugi svjetski rat. Novi svjetski poredak nakon drugog rata i početak kulturnog komunizma diljem svijeta, kojemu je sovjetski marksizam bio samo preteča.

Sada, sto godina nakon te katastrofe u koju su evropski narodi gurnuti od masonskih loža kontroliranih sinagogom sotone, slavi se taj "mir", završetak onog krvoprolića (koji je ustvari bio početak novog) pjevanjem jednog hodže i rabina u prvoj belgijskoj katedrali.

Muslimani nemaju gdje da se mole? Od 2001, 500 crkava je zatvoreno u Londonu, dok su otvorene 423 nove džamije. Imaju mjesta da se mole koliko hoće, a oni ipak izaberu ulice da pokažu da to treba biti njihovo:

I što na sve ovo odgovara izvjestan dio visokog klera? Daju im još i katedralu koju su u svoje vrijeme napravili katolici, a oni je sada oskvrnjuju.

Tako ova hijerarhija sudjeluje sa jednom od najopasnijih okupacija Evrope u njenoj povijesti. Svakako, dok Franjo aplaudira ušima, jer njega je teško prevazići u sličnim inicijativama. Ovi sad u Belgiji, njegovi su vjerni učenici.

Neki misle da će sve ovo trajati samo malo vremena. Mislim da bi to bio jeftin izlaz. Čini mi se da ćemo morati debelo platiti za sve ove gnusobe.

Znate što nam je činiti: molitva i pokora i milostinja doista skrhanim, ne bili nam se Bog nekako smilovao, i ne bi li bolje podnijeli dane teškog rešetanja što nas čeka.

Franjo o Asia Bibi?

O toj kršćanki što je provela u zatvoru u Pakistanu osam godina jer nije htjela postati muslimankom, i jer je navodno uvrijedila Muhameda, da Franjo nešto kaže?

Niti riječi, to njega ne zanima. Prije tri godine jedna španjolska udruga mu je htjela predstaviti njenu obitelj da ih blagoslovi. Jedva nekoliko sekundi, kao na silu:

Prije osam godina, ova žena je pružila čašu vode nekim muslimankama dok je bila radila. Ove su je optužile što daje vodu muslimanima, ona kršćanka. I da treba postati muslimanka. Asia im je rekla da što je Muhamed učinio za čovječanstvo, što se može uporediti sa onim što je učinio Isus?

I to su joj uzeli za razlog optužbe i to na smrtnu kaznu. Nakon osam godina oslobođena je, na što pakistanska rulja traži da bude ubijena i da ne ostante na životu:

Jeste li čuli Franju o ovome? Ah, da se radi o jadnim muslimanskim "izbjeglicama", onda bi bilo drugačije. Da li su njegovi James Martin ili Antonio Spadaro rekli nešto?

James koji govori o svemu i svačemu, ima osjetljivost za požaliti se zbog nedavnog ubojstva u američkoj sinagogi,

 ali o Asiji Bibi ni jedan jedini tweet.

Nije to od njihovog interesa.

 

 

O'Connor, preko Islama do rasizma. Nova evropska women fashion

Našoj antifi nije trebalo puno vremena nakon što je prihvatila Islam svim srcem i moždinom.

Sada joj bijelci smetaju, i ne želi biti više s 
njima.

Doista, dobar utjecaj. Ali u jednom se nekako poklapamo, i mi ne želimo biti s tobom i neljudskom kulturom, nesretnice:

Čujem tu i tamo neki se vraćaju iz te divne Evrope. Ne čudi me, netko kad vidi još gore od ne sjajnog, progleda na koncu.

Ili Kršćanstvo ili ropstvo i smrt.

Odbaci komplekse, budi ekstreman u dobru, vjeri i pameti. Budi drzak spram moralnom ološu. Ne ulazi u dijalog, budi drzak s njima.

Nemate vi kome išta reći.

 

Princip subverzije obrazovanja. Nužna reivindikacija autoriteta

Ovo se dogodilo u jednoj srednjoj školi u Kaliforniji prije nekoliko dana. Profesor muzike, pred penzijom sa svojih 64 godine, nalaže 14-godišnjaku izaći iz razreda jer nije došao na sat u propisanom odijelu.

Profesor je crnac, a učenik izgleda iz nekog dijela Južne Amerike, ili možda azijac ili arapin koji sigurno tu živi godinama, ako nije i rođen. Uglavnom, učenik vrijeđa teškim uvredama svog profesora, nazivajući ga "crnja" pa naviše. Udara ga loptom u jednom trenutku, i nastavlja ga vrijeđati. Jedan drugi učenik čak se ustane i počinje snimati cijelu scenu (osim drugog učenika koji iz zadnjih redova sve snima). Kako uopće može imati mobitel na satu i snimati?

U jednom trenutku profesor gubi živce i udari pesnicom učenika, na što ovaj počinje uzvraćati. Ipak profesor je nadmoćniji i drski učenik dobiva zasluženo.

Cijeli video može se vidjeti ovdje.

Nešto malo drugačije vidimo ovdje u Južnoj Africi. Bijela profesorica je polivena vodom od crnog učenika, i nikom ništa. Mora izaći vani.

Vratimo se na slučaj profesora u Kaliforniji. Bio je poslan u zatvor, i da bi mogao izaći morao je položiti 50.000 dolara kaucije (cijeli slučaj je prikazan na način da se profesor predstavi kao neki divljak. Kad pogledate video, vidjeti ćete pravu realnost; zbog toga je bilo nemoguće staviti cijeli video na youtube). Na sreću, mnogi su prikupili dio novca za kaznu. Učeniku nije primjenjena izgleda nikakva sankcija.

Kako je ovo sve moguće? Zašto se sustavno uništava autoritet?

Jer je nekome u cilju razoriti zdravi princip autoriteta u društvu. Jer na taj način će ući anarhija u društvo i ovo će biti oslabljeno i biti će lakše manipulirano.

Koji princip koriste? Isticanjem navodnih "ljudskih prava". Kao što se to počelo uvoditi nakon Francuske Revolucije. Daju se jednaka prava i lošem i poštenom; izjednačava se onaj koji upravlja i onaj koji služi. Tada nastaje kaos. Svi mi imamo različite službe, i te službe u društvu moraju biti poštovane već prema svojoj naravi. Nitko ne smije niti treba biti ponižavan, vrijeđan. Ali svi nismo jednaki. Svak treba imati ona prava koja su mu potrebna za izvršiti njegovu dužnost. Dužnost je ta koja daje pravo, da bi se onda dužnost mogla izvršiti.

Pogledajmo logiku Evanđelja. Stotnik kaže Isusu (cf): "Jer i ja imam podložnike pod sobom, jednom kažem učini ovo i on učini; drugom učini nešto drugo, i on me sluša". Klasično poimanje "prava" nije na osnovu neke utopijske jednakosti, već potrebe službe u društvu. Već prema tome koja je tvoja funkcija, a ta ide u skladu sa tvojim sposobnostima i talentima, takva treba da imaš prava. Prava su podređena dužnosti, to je klasično poimanje društva koje Francuska Revolucija i poslije komunizam narušavaju.

Dati ista prava različito sposobnim osobama uništava ljudsku zajednicu. I ako je hoćeš učiniti nesposobnom i podložnom vladajućoj eliti, dadni svakome ista prava. Podloženom kao i starješini. Izjednači učenika sa profesorom. Homoseksualni par sa naravnom obitelji, itd. Tada će u društvu morati nastati sukobi, jer nesposoban čovjek će zahtjevati u svom neznanju imati isto što i sposoban. Ljenčina kao i radin. Lopov kao i poštenjak. Nečist kao i čist. Zašto ne mogu kupiti pornografiju, zašto ne mogu biti legalizirane javne kuće, zašto droga nije legalizrana...? Zašto, zašto...?

Loše se izjednačava sa dobrim, i traži svoja "prava". Ljenčina ne će nastojati postati radin, već postići zadovoljenje svojih potreba makar ne izvršavao dužnosti. Dužnost, što je to? U društvuu tada nužno mora nastati rasulo... moralno oslabljeno društvo biti će tada lako upravljano od onih koji su ubacili otrovnu klicu u sustav.

Ali borba je jednostavna protiv ovog. Treba biti "ekstremna desnica", jer tako će te nazvati sluge sustava. Ali ta "ekstremna desnica" tražiti će kaznu loših, autoritet onih koji znaju; autoritet roditelja spram djeci, i školu u pomoć roditeljima. "Ekstremna desnica" govoriti će jasnim i razgovjetnim jezikom klasike, bez ikakvog stida.

To je zadaća nas ekstremista u ovom društvu. Naši potomci biti će nam zahvalni jednog dana, jer se mi ustadošmo hrabro i bez stida protiv dekadencije kojom nas htjedoše zarobiti.

Franjo je spasio Međugorje... od istine

Istina je ono što kaže Bergoglio Chiari Amirante (Novi Horizonti), i odgovara činjenicama: da nije bilo njega izašao bi na vidjelo vrlo vjerojatno porazni sud komisije o Međugorju, koja, ako je imalo istraživala, a jest i dosta, ne može se udaljiti od onog već ispitivanog i ustanovljenog.

Ono što govori Franjo, dakle:

‘Chiara, vidite, ja sam spasio Međugorje jer je Kongregacija za nauk vjere, na temelju tolikih lažnih vijesti, već okarakterizirala Međugorje kao problem. Ja sam sam spasio Međugorje, Međugorje je u mome srcu, ja sam poslao Hosera jer vjerujem da su plodovi jasni i da ih ima mnogo, a to sam rekao i na konferenciji za novine. Može se reći da je Međugorje u mome srcu i nisam shvatio da je afirmacija koju sam izrekao u svoje ime, a koja je došla iz krivih izvora, primljena tako snažno. Stalo mi je do Međugorja i zato nastavljam dalje sa svojim izaslanikom kako bih očuvao sve ono što je lijepo u Međugorju.’

odgovara činjenicama: Hoser je stavljen da se izuzme Međugorje od kritičnog stava Biskupa Perića. To jedno, drugo... da li je itko mogao imati javni pristup radu zadnje Komisije za Međugorje?

Zaključci Komisije nisu objavljeni. Zašto? Očito, jer je Franjo to zabranio. Baš njega briga što su toliki stručnjaci radili više od trideset godina (još osamdesetih godina jedan svećenik, član prve komisije, bio je u Međugorju prikupljajući podatke, razgovarajući sa vidiocima i sa tolikima, otprilike svaka dva-tri dana kroz dvije godine, itd.), Franju interesiraju njegovi ciljevi.

A sad dolazi pitanje, zašto sve ovo?

Još na početku, kad se Franjo onako oglasio o "Gospi u Međugorju" kao "poštanskoj službenici", i na zamjerku jednog prijatelja koji mi reče, "vidiš, ti kritiziraš Franju a on ne podržava Međugorje, koje je zabluda". Rekoh mu: pričekaj, sve u svoje vrijeme. Franjo je majstor dvoličnog govora i ne samo dvoličnog, već i proturječnog. Danas će reći jedno, sutra protivno, u biti kabalističkom metodom. On je u stanju prevariti tolike.

Međugorje odgovara Franji jer tako privlači sebi bezuvjetnu podršku karzimatika i ostalih "pobožnih" velikih podržavaoca tih ukazanja. Potrebno mu je da ima svijeta koji će ga podržati, a on će kasnije provesti svoj razaraujući program prema planu. U međuvremenu, međugorski podržavatelji bit će zadovoljni svojim malim rajem i pobožnostima preko kojih će zaboravljati sve, doista kao jedna vrsta autozavaravanja i obmane.

Koja je glavna zamka đavla koju promiče u Međugorju? To dobro ističe Biskup Perić: napraviti razliku između prave Crkve zasnovane na apostolskom predanju i tradiciji od karzimatske, koja dobiva pouku direktno od Boga preko ovih ili onih vidjeoca. Konceptualno se razara sam pojam Crkve, i đavao lako može pogurati fanatizam i sentimentalizam, te i lažna čuda i čak obraćenja (neke nadnaravne pojave doista mogu biti čiste i plod molitve i skrušenosti; nešto što naknadno đavo može koristiti u svoje ciljeve, već spomenute).

Podsjetimo se na par stvari koje osvjetljavaju pojam Međugorja. Navodno Gospa govori da su "pred Bogom sve religije jednake". O kako Franjo uživa u takvoj herezi!

"Biskup treba slušati!", bila je "Gospina poruka" preko Ivana Dragićevića Biskupu Žaniću. Dakle, biskup, nasljednik apostola, mora se podvrgnuti jednom vidiocu. Samo to razara cijelu konstituciju Crkve. Totalno đavolski element.

Vicka piše nekim "tajnim pismom" "Gospin životopis". Kad završi, ona će to objaviti. Ma tko će koristiti nekakve hijeroglife? Totalni besmisao, ili bolje: đavolska rabota. Ta toliko je svetaca i drugih pobožnih duša kroz povijest imalo priliku pisati o Gospinom životu. Svi u svom jeziku kojim bi pisali.

A ovo je nešto kao od začetnika mormona: Mirjana prima tajne na nekakvoj cedulji ili papiru koje samo ona može čitati. I to da je taj papir (izgleda neka vrsta plastificiranog folija), primila osobno od "Gospe". Gospa da da nekom neki folij na kojem pišu tajne koje samo ta osoba može čitati? Ma koga mantaš?


Što ćemo sa ex fra Tomislavom Vlašićem, jednom od glavnih učesnika međugorskog fenomena i nakon toga vršeći nekakve meditacije na 1 km od crkve, prvo u nekakvom društvu s jednom gospođom, pa onda izgleda s drugom, govoreći o utjecaju zvjezda na ljude?

I na koncu, ne mala ni praktična niti teološka stvar. Fra Ivica Vego ima zabranu od svog biskupa djelovati u Mostaru. On, ko će ko on, ne sluša. Nema nigdje na svijetu pametnijeg od njega, i on će po svom. Biskupe, ti si hajvan, nemaš pojma mazlume.

No, jesam li u pravu? Ah, imam ideju: upitati ću Gospu, svakako preko Vicke. I sad "Gospa" njemu kaže: ostani Ivice, Biskup pravi razdor.

I Ivica ostane. I zatrudni časna sestra s kojom je radio u župnom uredu. I njih dvoje odoše svojim putem, i čiča mića gotova priča.

Međugorje je neodrživo, prijatelju moj, Franjo sve koristi samo u svoju korist.

Zanimljivi slučaj Pape Marcelina

Papa Marcelino (Marcellinus, 296-304), bio je 29. papa koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijana. Ali ono što je jako zanimljivo vezano za njega, jest činjenica na koju se osvrće Sv. Bellarmin u svojoj knjizi "Greška Papa?" u kojoj opovrgava da su četrdeset optuženih papa kroz povijest (u ono vrijeme uglavnom od protestanata) naučavali neku herezu.

Naime, po svemu sudeći, prilikom Dioklecijanovog progona kršćana, Papa Marcelino se smrtno uplašio pred zahtijevom da ponudi tamjan idolima. Ukartko, plašeći se za život, to je počinio. Međutim, kratko nakon toga pokajao se i javno ispovijedio vjeru, zbog čega je bio pogubljen.

Zanimljava je argumentacija Sv. Bellarmina: "Ali Papa Marcelino nije naučavao nešto protiv vjere, niti je bio heretik ili nevjeran, osim vanjskog čina zbog straha od smrti."

I: "Vjerujem da on nije izgubio pontifikat ipslo facto, jer je svima bilo jasno da je ponudio žrtvu idolima samo zbog straha."

Komentirati ćemo ovaj argument.

1. Da se Papa Marcelino nije bio javno pokajao za svoj čin, sigurno bi izgubio pontifikat.

2. Ovo je jedini slučaj u kojem Sv. Bellarmin izjavljuje "ja vjerujem da on nije izgubio pontifikat ipso facto", dakle ne tvrdi to kategorično, makar su njegov stav i logika jasni. Počavati u vjeri cijelu Crkvu zahtijeva formalni čin poučavanja, a jedan čin prouzrokovan ljudskom slabošću bez nakane pouke to nije. Na koncu, taj čin je opovrgnut od samog Pape Marcelina.

3. Da bi netko bio heretik potrebno je biti konstantan u onom što se tvrdi (nešto suprotno vjeri).

4. U svim ovim slučajevima koje analizira Sv. Bellarmin bez ikakvog ustezanja, uvijek se radi praktično o jednom jedinom činu ili pouci zbog koje se optuživalo ovog ili onog Papu da se udaljio od vjere. Bilo je tako slučajeva kad je i to zbog relativno male stvari Papa Ivan XXII bio primoran opvrgnuti što je bio rekao u tri propovijedi (o tome ćemo drugom prilikom). U skoro svim drugim slučajevima bilo je riječi ili o lažnim optužbama, ili o privatnim mišljenjima papa koja nisu imale za cilj pouku cijeloj Crkvi. A što reći danas kad su se pogrešna učenja nametnula od drugog vatikanskog pa na ovamo? Kad se uvodi u katekizam suprotni nauk kao napr. u slučaju smrtne kazne, Amoris Laetitia, duh Asiza, Novi Red mise čija struktura se "udaljuje na impresivni način od katoličke teologije svete mise", itd.?

Tarczyński, opet prstom demokraciji u oko: zašto u EU uopće govorimo o legalizaciji Šarije?

Kad bi samo prije malo godina netko rekao da će u EU razgovarati, i to ozbiljno, na najvišem nivou, o legalizaciji Šarije u Evropi, ne bi mu se vjerovalo. Da ne govorim prije trideset ili četrdeset godina. A ipak, to smo dočekali.

I morao je biti poljski političar Dominik Tarczyński koji će protestirati i pitati u nevjerici svoje evropske kolege kojeg smisla ima uopće razglabati o mogućoj legalizaciji Šarije u Evropi? Neki već žele predati Evropu: na stotine i stotine gradskih četvrti diljem Zapadne Evrope su u rukama šerijata, i onda dolaze evropske izdajice za konstatirati da kad je to već stvarnost, zašto ne i legalizirati je?

Ali više od skandala što se to pitanje uopće dovodi u razmatranje, dok kako kaže Tarczyński nikome od istih ne pada na pamet da od Arabije traže uspostavu evropskih zakona na njihovom tlu, jest razotrkiravnje demokratske laži o "ljudskim pravima".

Ta "ljudska prava" u demokraciji su jednostavno najobičniji pakt. Kad dođe vrijeme i od pet glasača budu trojica koji će legalizirati neki apsurd, taj apsurd i nepravda preko noći postaje zakonom.

Demokracija se pokazala za ono što jest: nepravda aritmetike koja nije zasnovana na izvjesnim nepromjenjivim zakonima koji su iznad mogućnosti izbora.

Ti viši principi počivanju na kršćanskom poimanju života. Demokracijom možete izabrati red vožnje, ali ne možete niti smijete glasati za ubijanje ljudi u majčinoj utrobi, legalizaciju "istospolih brakova", divlju ekonomiju koja gazi najmanje i dovodi ih u stanje slično ropstvu, itd. Kao što se ne može niti smje dovesti Islam na vlast, jer je jednostavno nezdrav i štetan po društvo.

Ova šokantna situacija u kojoj jedan - svakako, poljski - političar mora reći najelementarnije stvari dok drugi ostaju kao usplahireni onim što čuju, još jednom potvrđuje čemu plovi demokracija koja gazi kršćanski duh: poganstvu i Islamu, sa nesagledivim posljedicama.

Jednostavno ali čvrsto i nepokolebljivo moramo se oduprijeti i boriti protiv ove dvostruke pošasti: štetočine i njoj potrebnih suradnika. Borba bez kompleksa za dobro, jer kako vidiš ovi ga nemaju u njihovoj borbi za zlo.