Hitler, proizvod sionizma. Lažna oporba protiv Novog Svjetskog Poretka

U "Protokolima Sionskih Mudraca", autor ili autori, vjerojatno bankari Illuminati, diče se svojom sposobnosti za proizvesti ili kazniti antisemitizam već kako to bude služilo njihovim ciljevima: "Antisemitizam je neophodan za nas radi usmjeravanja naše male braće... ova tema biti će objekt čestih diskusija među nama" (Protokoli, 9).

"Mala braća" su židovi "najnižeg sloja", obični radnici, domaćini, činovnici pa i profesori ili liječnici; svi oni koji su židovi ali ne vladaju, nisu skroz "gore". Oni koji su određeni da budu žrtve, koje će biti uveličane kako bude potreba onima koji će koristiti stradanja "male braće".

Zbog toga i treba praviti razliku između "židova" i "sionista". Zadnji koriste prve, i nažalost među ne malo njih znaju ucijepiti klicu svog bijesa. I ne samo znaju to učiniti među svojom "malom braćom", već i od mnogih koji se zovu kršćanima naveliko ucijepe sionistički mentalitet. Takav je slučaj posebno kod protestanata. Kod katolika, utjecaj Jorge Maria Bergoglia je zatoran; ali je samo produženje utjecaja drugovatikanske deklaracije Nostra Aetate.

No, vratimo se navedenoj temi. Hitler je primjer stvorenog antisemitizma. Autori Protokola nastavljaju: "Od nas proizlazi svaki kontrolirani teror. Imamo nama na uslugu osoba svih mogućih tendencija, monarhiste, demagoge, socijaliste, komuniste i utopijske sanjare svake klase... sa fiksnom idejom za razbijanjem svakog oblika utvrđenog reda. Sve države su agitirane... ali ne ćemo im dati predaha dok nam oni otvoreno ne priznaju našu nadnacionalnu međunarodnu vladu..."

Prema Brigitte Hamann (Bečki Hitler, šegrtovanje za diktatora), najbolji Hitlerovi prijatelji u predratnom Beču bili su židovi. Bio je podržan njihovom solidarnošću i gostoljubivošću. Židovi su ga uvukli u svoje mreže. Zbog toga je bio odbačen od pravih antisemita.

Također je bilo dobro poznato da su upravo američki (čitaj, židovski) industrijalci bili ti koji su podigli Hitlera u svoje vrijeme. To se da naslutiti u filmu Suđenje u Nurembergu gdje Mongomery Clift igra ulogu odvjetnika optuženog sudije:

Film je iz 1961. Argumenti odbrane danas su praktično zabranjeni, osim onih koji spominju Vatikanski Konkordat sa Trećim Rajhom. Vatikan je imao Konkordat kad su sve moguće države imale odnose sa Njemačkom; ali Sveta Stolica je jedina napisala encikliku Mit Brennender Sorge kojom je optuživala Nacizam kao poganski pokret, u vrijeme kad je Hitler bio predložen za Nobelovu nagradu za mir.

[Hitler, "Čovjek godine", 1938]

Hitler je prema tome bio sionistička alatka za utjerivanje panike među židove i tako ih natjerati na iseljavanje u Izrael nakon rata. 

Sama poganska hitlerova ideologija rasne arijevske superiornosti nije bila originalno njegova. On sam je kopira od pojma židovske "nadrase" i primjenjuje je na arijevskog "superčovjeka". Npr., Rabi Ginsburgh, vodeći Chabad rabin, tumačio je da budući su nežidovi genetski inferiorniji od židova, židov je slobodan uzeti nežidovski organ ako mu je potreban. "Duša nežidova je kompletno različita i manjeg reda. Oni su totalno zli, ne posjedujući otkupljujuće kvalitete".

"Ako bilo koja ćelija u židovskom tijelu sadrži božanstvo, onda je dio Boga, onda svaki dio njihovog DNA je dio Boga. Prema tome, nešto je specijalno u vezi sa židovskim DNA."

"Ako je židovu potrebno živjeti, može li posegnuti za životom nevinog nežidova koji prolazi kraj njega? Tora vjerojatno bi to dopustila. Židovski život ima beskonačnu vrijednost".

Itd. Ima bezbroj primjera i citata ideologije židovske "nadrase".

Zbog toga, toj svrsi je trebao poslužiti i "Holokaust", i zbog toga je bio prikazan kao "otkupljujuća žrtva židovskog naroda".

Nešto što je vrlo upitno s obzirom na broj žrtava. Jedan značajni povijesničar koji je srušio mit o "Holokaustu" bio je upravo neumorni židovski istraživač, Josepf Ginsburg (1908 - 1990), poznat također kao Josepf Burg. Osobno je bio progonjen od nacističke Njemačke upravo zbog svoje židovske nacionalnosti. Ipak, to nije spriječilo objektivnost njegovog istraživanja. U knjizi "Zionazi" argumentira upravo suradnju sionista sa nacistima u smislu naseljavanja židova u Palestini i stvaranja sionističke države. 

U svojim knjigama Burg je istraživao teme o pretpostavljenim nacističkim kampovima istrebljenja. Govorio je sa stotinama osoba koje su bile u Auscwitzu i posjetio je logor logor 1945. Burg je htio vidjeti krematorij, bolnice i posebno novu veliku pekaru. Također je htio lokalizirati gasne komore, makar u to vrijeme nije bio običaj toliko istraživati. On nije našao niti jednu gasnu komoru. Burg je tako došao do zaključka da nisu postojali logori za istrebljenje, da gasne komore nikad nisu postojale i da nije postojao plan za istrebljenje židova u Evropi. Ova razmatranja je objavio u svojim knjigama i u svojim prepiskama sa Zundelom (optuženom u Kanadi za svoja razmišljanja; Zündel je pozvao Burga za svjedoka na suđenju).

[Zündel i Burg]

Burg je također posjetio Majdanek u tri navrata. Tamo je našao gasne komore, ali je svjedočio da su te komore služile za dezinfekciju protiv ušiju i kožnih gamadi: ovi insekti su uzrokovali epidemije. (Logori su nacistima služili mnogo puta kao ratni pogoni u kojima je nastavljana ratna proizvodnja; bila im je potrebna stoga radna snaga jer su mnogi njemci bili mobilizirani.) Ove komore su bile od opće upotrebe u svakom logoru i svaka je pokazivala natpis na njemačkom: "Pazi, otrovni gas!", uz simbol ljudske lubanje koja je označavala smrtnu opasnost. Zyklon B bila je nova formula koja se koristila za dezinfekciju odjeće; mogla je uništavati kožne insekte a da ne ošteti platno.

Nakon rata, Burg je slušao dosta izvještaja o ljudima koji su navodno bili gasirani u Auschwitzu i Majdaneku. Dokazao je da se radilo o nelogičnim iskazima ili jednostavnoj propagandi. Do dana današnjek, govorio je, ne postoji niti jedan dokument koji bi upućivao na naređenja za gasirati ljude ili na autore komora i gdje su bile napravljene. Njemačka administracija bila je zvana "super birokracija", i prema tome je bitan elemenat da se nije pronašao niti jedan takav dokumenat kroz sve ove godine.

Burg je dao svjedočanstvo da je govorio sa stotinama osoba koje su služili i radile u krematorijima, ali mu je bilo nemoguće naći osobe koje su radile u gasnim komorama. Nikad nitko nije objavio ništa u vezi neke izjave u kojoj bi se tvrdilo da je netko radio u određenim instalacijama za gasiranje ljudskih bića, i literatura u vezi ovog gasiranje je totalno kontradiktorna. Zašto? Jer je sve bilo izmišljeno. Sve je ovo argumentirao u svojim knjigama.

Itd.

Sva ova svjedočanstva i publikacije koštale su Burga, između ostalog, da ne bude sahranjen u židovskom groblju, i da nitko iz "plemena" izgovori kakvu pohvalu kod njegove sahrane.

I to je razlog zašto u zvaničnim krugovima praktično ne možeš čuti ni riječ o njemu.

Zaključak: Hitler je lažna oporba protiv Novog Svjetskog Poretka. To je bitno naznačiti jer danas u izvjesnim krugovima može doći do određene nostalgije ili simpatije prema njegovoj osobi. Ne! On je jednostavno poslužio kao opravdanje za postojanje Izraela i da njemačka nacija bude skršena za primjer svima koji se odvaže suprostaviti sionizmu. Masovna migracija u Njemačku pod vodstvom Merkel, službenice NWO, samo je produžetak te zamisli. Uz, svakako i posebno, duboki otpad od kršćanstva prouzročen sekularizmom i protestantizacijom njemačkih katolika. 

Prava oporba protiv sionizma i NWO samo je kršćanska ideja i stvarnost. Samo u njoj postoji mogućnost opstanka bilo Njemačkoj, kao i svima. Samo na tom planu može se vršiti prava oporba, i još bolje, prava konstrukcija.

Kardinal Zen ne shvaća: Franjino upozorenje za ne imati drugi slučaj Mindszenty upućeno je Kardinalu Zen

Kardinal Zen je pojasnio detalje njegovog susreta sa Franjom. To je bilo u privatnoj audijenciji dan prije polaska u Čile, i trajala je pola sata. Sandro Magister prenosi pismo Kardinala Zen.

Idemo na bitno. Kardinal Zen potvrđuje da mu je Franjo rekao:

"Da, rekao sam njima (njegovim suradnicima u Svetoj Stolici) da ne prave novi slučaj Mindszetny!"

Kardinal prenosi svoje nade:

"Bio sam tamo u prisutnosti Svetog Oca, predstavljajući moju kinesku braću koja trpe. Njegove riječi trebale bi biti dobro shvaćene kao jedna utjeha i podrška više, njima kao i meni".

I objašnjava koji je bit problema:

"Inzistiram da problem nije u ostavci legitimnih biskupa, već spremnost za prihvaćanje ne legitimnih i izopćenih."

I:

"Da li slučajno Vatikan prodaje Katoličku Crkvu u Kini? Da, definitivno..."

I:


"Da li sam ja najveći problem za proces dogovora između Vatikana i Kine? Ako se radi o nevaljanom dogovoru (lošem, zlom), više sam nego sretan što sam zapreka na putu."

Samo dan nakon ovih izjava, glasnogovornik Nesvete Bergoglijeve Stolice, član Greg Burke, dakle Franjina usta, donosi jasnu prijetnju Kardinalu Zenu:

"Papa je u stalnom kontaktu sa svojim suradnicima, posebno sa Državnim Sekretarijatom, s obzirom na kineski slučaj, i vjerno je i u detaljima informiran od njih gledi situacije Katoličke Crkve u Kini i o koracima za napredak dijaloga između Svete Stolice i Republike Kine, koje prati s velikom pažnjom. Prema tome, iznenađujuće je i žalosno da se tvrdi nešto suprotno od crkvenih osoba, stvarajući tako zabunu i kontroverziju".

Dakle, začepi usta, Kardinale! Jer, glupane, biti će s tobom isto što i sa mađarskim Kardinalom Mindszetny. Zar nisi shvatio da sam na tebe ciljao kad sam ti to rekao?

Čim sam jučer čuo izjavu Kardinala Zen, odmah mi je bilo jasno što mu je Bergoglio rekao: čuvaj se da ti ne budeš Mindszenty!  

Podsjetimo se stoga tko je bio Kardinal Josef Mindszenty.

Za vrijeme drugog svjetskog rata intervenirao u korist progonjenih židova, oštro kritizirajući naciste i mađarsku pro nacističku partiju (Strelasti Križevi) zbog stradanja i proganjanja nevinih. Imenovan kardinal od Pija XII za vrijeme teškog komunističkog progona 8 rujna 1945. Bez dlake na jeziku protiv komunističkog režima, vrlo brzo ide u zatvor: 1948, ali ne pristaje na šutnju. Oslobođen iz pritvora za vrijeme mađarske antikomunističke revolucije 1956, i doveden u Budimpeštu.

Odmah nakon pada revolucije, traži azil u Američkoj Ambasadi, gdje ostaje praktično u zatvoru do 23 rujna 1971. Ali tu počinje prava Kalvarija Mindszentyja: Pavao VI, kojeg Franjo proglašava blaženim, i kojim su se dičili Ivan Pavao II i Benedikt XVI, ponižava kardinala, naređuje mu šutnju, zabranjuje mu pisati Memorije, zatvara ga u Vatikanski toranj, uz druga javna poniženja.

Ne prima ga, ne želi govoriti s njim. Pavao VI diže izopćenje mađarskom kleru koji je surađivao sa komunistima i postavlja novog biskupa uz odobrenje komunističkih vlasti! 

Sam Kardinal je izjavio da je Pavao VI predao Crkvu u komunističkim zemljama u ruke njihovim svirepim vođama.

[Topi se pred Titom]

To je dakle, prijatelju moj, "slučaj Mindszenty", i time Franjo prijeti Kardinalu Zenu, na sliku i priliku njegovog uzora, Pavla VI, čiji je najveći zločin unatoč svemu rečenom i nerečenom... zabrana Katoličke Tradicionalne Mise i nametanje Novus Ordo, plus jako značajna promjena sakramenta svetog reda u latinskom obredu.

Shvaćaš li sada kada je zvanično počela kriza u Crkvi, i od kada je Crkva Katolička obezglavljena na vidljivi način na ovoj zemlji?

Borba za bijelu, kršćansku i heteroseksualnu Evropu

Bijelu, jer su bijelci žrtve za istrijebiti u novom multukultrnom režimu lišenom identiteta.

Kršćansku, jer je kršćanstvo progonjena religija u Evropi.

Heteroseksualnu jer truju tvoju djecu homoseksualizmom.

Radi se o planiranom procesu kojem se treba suprostaviti na inteligentan način, iz jedinih mogućih korijena koji mogu odbraniti Evropu: kršćanskih.

Naslovnica njemačkog magazina za plodnost:

Program

Ukucaj "white couple" u google, i imaš ovo:

Program

Mark & Spenser plakat:

Program

Primjer za djecu prije pedeset godina i danas. Dječacima se pokazuje perverzija za uništiti njihovu muževnost. Biti će tako slabi i nemoćni pred svakom daljnom manipulacijom.

Program

Napad označuje linije rada: organizirano se suprostaviti uništenju Evrope: bijele, kršćanske i heteroseksualne. Jer je to njihov cilj, tu udaraju.

Nemoj sjediti kući neaktivan. Traži istomišljenike na ovom području. Posveti vrijeme odbrani zdrave svijesti pred ovim naletima.

Počavaj od svojih najbližih pa dalje čistom i besprijekornom kršćanstvu. Poučavaj druge o točkama na kojima nas napadaju. Budi inteligentan i mudar borac.

27 siječanj, Dan sjećanja na holokaust

Na hrvatskom "holokaust" se piše malim slovom, ali u skoro svim drugim jezicima velikim, "Holokaust".

To ima jasno objašnjenje: židovski narod u cijelini jest "Mesija", i njegov progon u drugom svjetskom ratu jest "Holokaust Mesije". Žrtva pred konačnom pobijedom i sveopćom vladom "Mesije", tj. sionizma.

Baruch Levy, Marksov rabin, piše mu:

"Židovski narod smatran kolektivno biti će svoj vlastiti Mesija... U ovoj novoj organizaciji povijesti, sinovi Izraela biti će raspršeni po cijelom krugu zemaljskom... pretvoriti će se u dominantnu klasu bez ikakve oporbe... Vlade nacija formirati će svjetsku ili sveopću republiku, i i prijeći će, bez ikakve teškoće, u židovske ruke zahvaljujući pobjeti proleterijata... Tako će talmudsko obećanje biti ispunjeno. Kada se ispuni mesijanska era židovi će kontrolirati bogatsvo svih nacija na zemlji". (E. Michael Jones, "Obraćenje revolucionarnog židova")

Sionisti nastoje prisvojiti najdrgocijeniji pojam kršćanstva: pravi Holokaust Sina Božjega, Čista Žrtva koja se predaje za grijehe svijeta.

Pazi da ne budeš prevaren, i da ne dopustiš da otmu najsvetije što imaš. Ovo je Holokaust:

Kardinal Zen ne može da shvati da Bergoglio nije naivan, već glavni izdajnik Crkve u Kini

Tužne vijesti za kineske katolike. One katolike koji su toliko godina - desetljećima već - očuvali svoju vjeru u modernim katakumbamba:

Izolirani, osuđeni na najsiromašnije poslove, prezreni od odurnog režima; ponižavani, smatrani šugavima na dalekom Istoku čijeg Konfucija oni nisu htjeli jer im nije imao što dati: vječni život. To je ono što su oni tražili od Crkve, uza sva progonstva.

Svećenik koji bi se zaredio: svećenik kojeg bi prvo čekale godine u njihovim "odgojnim" logorima, prije nego što bi u tajnosti mogao služiti mise i poučavati vjernike.

Nasuprot njih postojala je "državna crkva", svećenika koji bi ispred Rima stavili KP Kine i njene glavare. "crkva" komotnih, crkva bijednih Juda koji očekuju nagradu na ovom svijetu, i poslije i navodno "vječnu" sa prethodnim pečatom KP.

Ukratko: Bergoglio traži od biskupa iz katakumba, vjernom Rimu i progonjenom od komunističkog režima, ustupiti mjesto već ekskomuniciranom biskupu koji pripada "patriotskoj Crkvi" kontroliranoj od vlasti. Dakle, skidaju izopćenje koje mu je ipso facto udijelila i sama "postkoncilska Crkva", uklanjaju pravog biskupa i postavljaju prodanog. Biskup kojeg Bergoglio želi zamjeniti je Pietro Zhuang Jianjian, biskup regije Shantou (Guangdong); šizmatični biskup i predložen od Bergoglia je Giuseppe Huang Bingzhang.

Kad je čuo spomenutu vijest, biskup Zhuang Jianjian je gorko zaplakao i rekao da odbija poslušati. Pravi i katolički odgovor svećenika koji je trpio za katoličku vjeru i koji, makar pretpostavljam vjeruje da je Bergoglio Papa, zna da ne može na osnovu neke "poslušnosti" počiniti grijeh. Ostaje mu samo da vidi da Bergoglio nije Papa i zbog toga radi sve ovo što čini.

Dobri i umirovljeni Kardinal Zen (86 god.) ne može da dođe sebi. Kao obični bijednik otišao je ove srijede na Franjinu audijenciju koju daje svima. Pa kad je svima, e onda će moći i Kardinal Zen. To mu je jedina šansa da uruči Bergogliu pismo u kojem mu želi objasniti situaciju Crkve u Kini. Da je Angelina Jolie bio bi primljen; da je Maradona, jednako i kad mu se bude prohtijelo. Tek da nije mamuran, pa se sjetio. Ali za Kardinala Zena mjesto je među pukom i čekati dvije sekunde Franjinog dragocjenog vremena za uručiti mu pismo na Trgu Svetog Petra.

I jadni Kardinal koji je posvetio svoj život Crkvi i Kristu, provjereno velikim i teškim progonstvom, gorko izjavljuje: "Kroz mnoge godine govorili su nam da izdržimo, da budemo vjerni. Sada traže od nas da se predamo!"

Posljedice za kineske vjernike i kler su strahovite. Poljuljani, jedan svećenik izjavljuje: "Imamo li pravo da se odupiremo Vatikanu?" I nastavlja: "Ipak, ako stvari nastave ovako, mogao bih misliti o napuštanju svećeništva".

Kardinal Stepinac je mogao biti "šef" u "Hrvatskoj Domoljubnoj Crkvi", ili tako nekako, ali je znao da je to prokletsvo na koje ga hoće navući Tito i njegovi, po istom probanom boljševičkom receptu. I radije je prihvatio smrt i poniženje u zatvoru, nego izdao svoju vjeru. I u ono doba, jer je Pio XII bio pravi Papa, stajao je sa Stepincem. Znao je da mu ne može ništa drugo reći, već: "hrabro sinko, nemamo druge".

Stepinac je bio pravi kardinal, i Pio XII pravi Papa, i radili su kao jedan. Kardinal Zen misli kao katolički kardinal, ali nije pred "naivnim" Franjom, već onom tko nije Papa i djeluje shodno tome.

Dragi moj kardinale, Bergoglio nije naivan, već je to Vaša Uzoritost. Bog Vam dao snage da izdržite i ne predajete se u ruke ovom Judi koji izdaje Crkvu. Ustrajte, kao i drugi biskupi zaređeni u tajnosti koji nastupaju kao katolički biskupi.

Ali znajte: problem počinje sa postkoncilskom "ostpolitik". Dok se ne strese sa sebe ta zabluda da je Drugi Vatikanski Sabor katolički, imati ćete ovu zebnju i zapanjenost.

I svakom dobronamjernom nek ovo jednako služi.

Priprema li Bergoglio svećenicima obaveznu deklaraciju prihvaćanja njegovog "magisterija"?

Italijanski blog Anonimi della Croce upozorava prije par dana da Bergoglio priprema za nekoliko mjeseci "svečani čin vjernosti 'Papi' (to jest Bergogliu) i njegovom magisteriju". Tekst bi bio u fazi pripreme, i trebati će ga javno i svečano prihvatiti sav svećenički stalež od đakona do kardinala. Urednici bloga (par anonimnih svećenika - nisu tradicionalisti, već koncilski konzervativci; dakle kao izvjesni svećenici po našim župama koji su "zvanično" formalni i sa Franjom, ali ako ga se spomene počinju štucati) također misle da će to biti početak šizme o kojoj se govori ima par godina i stvar ide in crescendo. Jer, kažu, ne će svi svećenici to potpisati.

Sad ćemo malo stati na loptu. Osobno mislim da je previše očekivati od Bergoglia napraviti tako nespretan potez. Njegovo nije udarac šakom, već gušenje u zatvorenoj sobi. Kad nestane kisika, neprimjetno će doći do fatalnog raspleta; onda će se leš iznijeti kao normalna stvar. Bergoglio traži i promovira sve veći broj svojih pristalica: zaređuje nove biskupe i kardinale koji idu njegovom linijom, kažnjava tradicionaliste i konzervativce i malo po malo ali sigurno osigurava teren. Ovih pet godina njegove nevlade govore o tome. Otpor se guši, ima gunđanja ali sve ostaje na tome.

Ipak, Bergogliu to može izgledati previše sporo. Možda je tu mogućnost da napravi krivi korak. Možda se desi kao kad je Gospodin "otvrdnuo srce faraonu", i ovaj se dao u drski progon prema izraelcima. Postaće plijen svoje vlastite mahnitosti, učiniti će da ga Božja ruka silno skrši, a mogao je proći bez toga. Može se desiti da Bog zbuni protivnike Božje i ovi naprave grešku u koracima, da bi Božja milost bila očita i da se ljudi obrate.

Anonimi della Croce smatraju ovu vijest zabrinjavajućom; naprotiv, ja je smatram ukoliko se stvarno dogodi, vrlo povoljnom: omogućiti će mnogima probuditi se iz more, odbaciti od sebe ovu vrstu čarolije kojom su omamljeni.

Vidjećemo.

Ide u prilog predviđanjima ovog bloga (Anonimi della Croce) da su već pogodili par stvari. Navodno, iznose vijesti koje im njihov "izvor", donosi iz samog Vatikana jer je navodno tamo dobro smješten i ima dobre veze. Primjer jednog takvog "procurivanja" informacija jesu vijesti o pripremama za uvođenje "đakonica", tj. žena koje bi imale neki "red" đakona. To se ne može dogiditi nikad u Crkvi jer je đakonat prvi stupanj svećeništva ontološki vezan za muški spol prema Kristovoj odredbi.

Ipak, Bergoglia i njegove nemoj učiti lukavosti. Oni znaju kako pripremiti teren za sve što oni hoće provesti. Druga je stvar da to Bog dopusti, ali oni nastoje, i među svojima to plasiraju.

Naime, bila je riječ o lansiranju žena koje bi bile neka vrsta "župnika" (ne znam koju bih riječ upotrijebio za "ženu-župnika", jer nikad nije bilo ni potrebe za nečim takvim). To je već spomenuti blog najavio da će biti "pušteno u opticaj" u kakvoj Bergogliu prijateljskoj biskupiji. To treba poslužiti za primjer za oponašanje. Nakon što se praksa ustali, dolazi "formalno priznanje nečeg što već postoji u praksi".

E pa, to se zbilja dogodilo: u Austriji, u župi Djeteta Isusa (Steyr), počela je djelovati prva "žena-župnik", gđa Sissy Kamptner:

Ona ne služi misu, već nešto drugo, neku vrstu "službe riječi", u kojoj ona svakako propovijeda. Za reći misu dolazi neki svećenik i slavi misu ne zna se dobro kada, jer se na župnom listu ne naznačava kada je baš misa, i što je to što radi Sissy, već dvoznačno se spominju "nedeljne službe".

Anonimi nadalje navode da je posjeta Čileu ubrzala pripremanje ovog nametanja: Bergoglio je očito lažno popularan. Popularan je među ljevičarima i liberalima, ali katolici sve manje idu na misu. Svakako, njegovi ljevičari također ne će ni pristupiti. Prisustvovanje na organiziranim misama u Čileu bila su ispod svakog minimuma:

[Playa Lobito (Plaža Lobito - Vučić), jedva 20% od predviđenog. Ispod, okupljeni vjernici pred Bazilikom Gospe Karmelske u Santiago, Chile. Slična situacija. Slušati Franju je smrtno dosadno. Ako uz to uzmeš u obzir da je ne čuti ga - nemaš li antitijela - opasno za zdravlje, čak i tjelesno, da ne govorimo o duhovnom, logičan rezultat]

Onda, ono o "spontanom vjenčanju" koje je tako slatko i nježno pripremio Jorge u avionu, ispade da nije baš tako spontano. Bolje reći, nije nikako. Naime, Carlos Ciuffardi i Paula Podest, informira La Tercera de Chile, još 11 siječnja su znali da će ići u istom avionu sa Bergogliom, i već su tada izrazili želju da ih baš gore vjenča Jorge.

Vidiš kako fino. I Jorge izletio sa svojom "spontanošću" da šegu zbijaju sa njim.

Da skratimo. Pa kažu naljutio se pa bi on sad da presječe zdravo za gotovo sve moguće otpore i hajde, "potpiši da me slušaš". I ko ne će, ima sikter, suspenzija a divinis.

Još par riječi o procurivanju vijesti. Tu metodu koriste sve vlade i moćnici. Oni dopuste da netko njima blizu pusti kakvu vijest. Mogu to koristiti iz dva razloga: 

1. Da navedu na pogrešno mišljenje o planovima koji se pripremaju, i tako navedu svoje protivnike na pogrešan korak u kojem će ih uhvatiti i istrijebiti.

2. Radi se o balonu sondi za ispitivanje mnijenja. Hoće vidjeti kolike su reakcije na moguće poteze. Ako nema previše buke, poduzimaju korak.

3. I treći, dopušteno van kontrole: nekad im uopće nije ni briga što vijest procuri. To je kad se osjećaju posve sigurni u ono što čine.

Točka 2. danas se najviše primjenjuje. Uobičajen je način pripremanja javnog mijenja na buduće poteze. Za to obično služe javni mediji. Ne vjerujem da se ovdje radi o tome.

Metodu 1. koriste vrlo lukavi moćnici i upravitelji. Koristio ju je Omer Paša Latas u Bosni u ratu protiv bosanskih begova. Pustio bi glas da će prezimiti u Sarajevu, i vratio neke jedinice; onda bi se njegovi protivnici raspršili svaki u svoj posjed gdje bi ih poslije Omer pohvatao k'o piliće. Ovdje izgleda da se ne radi o tome. Bergoglio doista bi htio iznuditi njegovo prihvaćanje od strane onih koji su nezadovoljni s njim.

Prema tome, ako se doista bude tražio ovaj čin vjernosti, biti će to jer će se odlučiti za svaku drskost u postupcima. I upravo tada možda počini grešku.

Vidjeti ćemo. I provjeriti ćemo efektivno vijernost i predvidljivost izvora Anonimi della Croce.

Burke priznaje da ne će ništa uraditi; Bergoglio ima otvoren put za činiti što mu volja, i ne će kasniti

Kardinal Burke je izjavio u razgovoru sa Chris Altieri (Thinkih with the Church, prenešeno u Catholic World Report) da "Nikad ne ću učestvovati u nekoj šizmi, makar bio i kažnjen zbog naučavanja i odbrane katoličke vjere". Također je izjavio da ga "većma brinu očekivanja nekih vjernika da bi on mogao predvoditi šizmu".

Burke, ne radi se o nikakvoj "šizmi" kad se treba uzurpatora otjerati sa Svete Stolice.

Ali u redu, ti ne ćeš, a on će što mu volja, uz tvoje dopuštenje. I vidjećemo neviđeno; brod tone iz dana u dan. Makar taj brod ne bio prava Katolička Crkva, već oni koji se oblače kao katolici, a nisu.

Pogledajmo urnebes i delirij koji bljuje Bergoglijev izabranik za Sekretarijat Komunikacija Vatikana, "Isusovac" James Martin. Članak je napisao dobar poznavatelj naravnog nereda i sotonizma u koji vodi homoseksualnost, čudom Božjim bivši američki sodomita Joseph Sciambra. Ovom čovjeku ne treba nitko govoriti što je homoseksualnost jer je sam prošao kroz taj pakao; kristalno jasno i prodorno objašnjava tonuće homoseksualaca u moralnu iskvarenost koja gura osobu u sotonine čeljusti.

Uglavnom prevodim članak Josepha Sciambra:

James Martin hvali gay umjetnika-svećenika koji je nekoć naslikao bogohulnu sliku Krist-"sodomac"

Na svojoj Facebook stranici od 23 siječnja 2018, James Martin je pohvalio i preporučio rad svećenika i "gay" umjetnika William Hart McNicholsa. Prema Martinu, iduća knjiga će računati sa radovima McNicholsa koji crta stilom što podsjeća na bizantske ikone. Martin je napisao:

[James Martin]

"Dragi prijatelji: Mislim da bih mogao preporučuti neke nove knjige s kojim bi mogli uživati... Ovdje ima jedna nova knjiga o nekomu čije radovo jako vole mnoge osobe na ovoj stranici: vlč. William Hart McNichols, veliki ikonograf. Nova knjiga "Image to Insight" prikuplja mnoge od njegovih najljepših ikona i kombinira ih sa razmišljanjima filozofa John Dadosky, s predgovorom od Mirabai Starr. ..."

McNichols je pristupio u Isusovce u 1968 i bio zaređen 1979. Početkom osamdesetih radio je kao dobrovoljac u protestnoj grupi Dignity i sa bolesnicima od SIDE u Njujorku. 1989. doprinuo je knjizi Jeannine Gramick "Homoseksualnost u svećeništvu i religiozni život", koji je također računao sa doprinosima gay povijesničara i braniteljem gay braka John Boswell; tih dana Gramick je bila objekt dugih istraživanja Vatikana na osnovu čega joj je bilo zahtijevano da prekine svaki kontakt sa članovima "gay zajednice"; ona nije hajala. 2017 James Martin je tražio da Jeannine Gramick proglase svetom.

[Jeannine Gramick, kao jedna od predstavnika američkih pro gay katoličkih grupa, na sva zvona primljena u Vatikanu. Na audijenciji sa Bergogliom bila na počasnim VIP mjestima.]

S ozbirom na na knjigu Jeannine Gramick, i inače na cijeli impuls za gay afirmaciju u Katoličkoj Crkvi, pokojni Richard John Neuhaus je pisao 1990:

"...Homoseksualnost u svećeništvu i redovničkom životu (pripremljen od Jeannine Gramick) je korisni vodič za stavove, argumente i strategije u razvoju kampanje (za "prava" homoseksualaca). Sadržio osam eseja koji brane jedan radikalno različiti fokus prema homoseskualnosti, i četrnaest poglavlja svjedočanstava homoseksualaca i lezbijki među svećenicima i redovnicama."

2002 McNichols je rakao u jednom intervjuu:

"Žigosanje homoseksualaca može im dati jedno naravno nagnuće prema slušanju. Mogu biti pomiritelji; oni mogu razumjeti trpljenja oba spola. Oni su naravni svećenici".

[James Martin: "Bog te je načinio gay!"]

S obzirom na svećenike "homoseksualce" u Katoličkoj Crkvi, McNichols je nastavio:

"Svi smo kao obitelj Ane Frank, na tavanu, čekajući da dođu nacisti. I to je loše... Kristova Crkva ne bi trebala biti mračno mjesto".

2002 McNichols je ostavio Isusovce, ali je i dalje svećenik u Nadbiskupiji Santa Fe.

Najpoznatiji bogohulni crtež McNicholsa je "Raspeće SIDE" (1986, slika u ovom članku), koja predstavlja Krista na Križu samo sa dojnim muškim rubljem, sa svojom majkom, plavim mladićem (Sv. Ivan) i Marijom Magdalenom sa velikim prorezom i bez rukava; na križu je natpis: "SIDA, homoseksualac, peder, pervetit, sodomac".

2010., prema lezbijskog aktivisti i autorici homoerotičnog romana "Jesus in love", Cherry Kitredge, McNicholsov "agent" joj je dao dopuštenje da ponovno objavi sliku Krista-"sodomca" na svom blogu. Nekoliko McNicholsovih slika se predstavilo u Kittredgeovoj knjizi iz 2007: "Odvažna umjetnost: Jesus-Gay, Krist-Žena i dr."

Motiv Krist "queer" je naišao na veliku podršku među katoličkim krugovima čak i ministrima pro homoseksualcima; među braniteljima je James Martin, franjevci iz Provincije Sveto Ime, i ministarstvo LGBT u crkvi Sv. Pavla Apostola u Njujorku.

[Katolicizam Queer (žendr - feminizam, homoseksualizam i sl. - je socijalna konstrukcija): LGBT ministerstvo Njujorkške Nadbiskupije slavi poemu pro-gay brak, istospolno ljubljenje u crkvi i Jesus-gay.]

------------------

Samo nastavi, Burke, nek te je strah "šizme". Bergogliova vojska nezadrživo će stravično naprijed.

Izbjegnuti i neočekivano elokventi detalj iz Cinderella Man

Cinderella Man (glavni glumac Russell Crowe) je simpatični film o životnoj borbi boksera James J. Braddock u vremenu velike depresije i njegovom osvajanju titule svjetskog prvaka u teškoj kategoriji (1935).

Unatoč ekonomskoj krizi, život je Braddocku tekao dosta dobro dok nije teže ozlijedio šaku i morao ostaviti karijeru. Počinje tada bijedni život i borba za preživljavanje. Nakon mjeseci čamotinje, ukaže mu se prilika da se ponovno vrati u ring. Gonjen potrebom da prehrani obitelj, pobjeđuje meč za mečem sve dok ne postane svjetski prvak u teškoj kategoriji.

Suprostavlja se 1935. sa Maxom Baerom, opasnim protivnikom žestokog udarca koji je već na ringu usmrtio dvojicu boksera. Da Baer nije bio bilo tko, pokazao je njegova borba protiv talijanskog giganta Primo Carnera.

[Primo Carnera nakon osvajanja titule 1933. Dolje, primljen kod Mussolinija. Carnera je bio poželjan primjer za pretpostavljenu izuzetnost talijanske rase. Video ispod, meč Baer vs Carnera 1934 u kojem je Baer strahovito izmlatio Carneru bacajući ga na pod kojih 12 puta, lomeći mu vilicu već kod prvog čistog udarca]

Ipak, Braddock dobrom tehnikom i velikom hrabrošću uspije izvesti jasnu pobjedu nad svojim rivalom. Cijela borba na filmu prikazana je na slijedeći način, uz dosta epike:

Povijesni meč bio je ovaj:

I opažamo tada jedan detalj:

Max Baer bio je židov. Nosio je na kratkim pantalonama dosta vidljiv znak židovske pripadnosti. Nešto što je bilo potpuno izbačeno iz filma:

Osim što se može blijedo vidjeti samo u jednom momentu, i to zaleđujući sliku; kao da je to ostavljeno da se ne bi možda reklo da se želi prikriti prava povijest:

[Nešto što se prostim okom gledajući video jedva može zamijetiti. Kako vidimo, realnost je bila potpuno drugačija.]

Bilo je vrijeme velike židovske propagande protiv Njemačke, ne samo Hitlera. To je osvjedočeno u medijima od 1933:

Njemačka je trebala biti zbrisana sa lica zemlje, ne samo pobijeđena u ratu. Opet židov Theodore N. Kaufman, ondašnji predsjednik "Američke Federacije za Mir", stavio je jasno i glasno plan pred Roosvelta: "Njemačka mora umrijeti!", 1940:

Kako vidimo, Baer je aktivno sudjelovao u propagandi za židove. Dosta prije drugog svjetskog rata. Da ne bi možda ova prava povijest učinila da se misli na neki drugi način? Da li je to razlog izbjegavanja pravog povijesnog prikaza?

Usput, Braddock je bio tihi obiteljski čovjek.

Bio je irac i katolik. U ratu je bio mobiliziran, u ratu u kojem su umrli milijuni i milijuni goyima.

Max Baer, kojega film uopće nije vjerno prikazao, nije išao u rat. Bio je član "Bratskog Reda Orlova", međunarodne ne profitne organizacije, koja promovira duh slobode, istine, pravde i jednakosti.

Cinderella Man je jedan od najmanje tiražnih filmova Russella Crowe. 

Čitaj između redova da mogneš upoznati povijest. Bit će nam svima potrebno i korisno.

Ako se u Americi tako dobro živi, zašto nisu u stanju obnoviti Detroit? Esencijalni razlozi za loš život na Zapadu

Gledam ovaj video detroitske regije (ima ih dosta sličnih), i pitam se: pa gdje je njihova - čuvena, američka - "veličina"?:

Čovjek bi rekao da se radi o nekom ratom opustošenom području Bliskog Istoka, a ono srce Amerike. To je i živi primjer efekta premještanja firmi, tj. njihova ubikacija u "zemlje u razvoju", kao što je Kina ili Indija i dr.,dok gospodarsko tkivo u nekad razvijenoj oblasti se narušava kao od gadne zarazne bolesti.

Tu se vidi koliko veliki kapital nema osjećaja za domovinu niti za bilo koju drugu plemenitu vrijednost; samo je bitna zarada, sve drugo je podređeno tome. Bolje reći vlasnici velikog kapitala nemaju ni najmanjeg osjećaja prema radnom čovjeku i njegovoj obitelji, njegovim nadama i nastojanjima. Kao da bi bili ljudi bez duše kojima se novac preobratio u najvišu vrijednost u ovom životu. Doista, ispunja se ona Sv. Pavla: "Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima" (1. Tim 6:10).

[Orange Country. Neki bi se vratili, ali jedva da mogu. Niti zbog novca, niti zbog sramote. Kad si nekad bio lud pa poletio, sad budi hrabar i ispravi grešku]

Na primjerima poput ovoga vidimo smrtonosne posljedice premještanja industrije iz jednih zemalja u druge. Ali to je samo tehnički pogled na stvar; sam razlog takvih fenomena treba tražiti u sebičnoj želji za novcem moćnika.

Ali i moćnici su samo to: ljudi. Oni se ponašaju u velikom upravo onako kako bi se mnogi "mali" ljudi ponašali samo kad bi imalo imali priliku. Bolje reći: jedva bi dočekali. Jer, pravi razlog jest naša ranjena narav s kojom pohlepa radi što hoće; i pohlepa, ali i sam način funkcioniranja kapitalističkog sustava.

Navešću jedan primjer. Ovih dana razgovaram s jednim prijateljem koji je imao izvjesnih poslova u jednoj evropskoj prijestolnici. Niti najvećoj, niti najmanjoj, samo je firma bila dosta jaka, multinacionalni kompleks. Razgovarao dakle ovaj mladić s jednom odvjetnicom dok je ova pripremala neke dokumente; tipično balkansko pitanje: koliko možeš zaraditi? Crkli bi od muke kad to ne bi upitali.

I onda me momak pita, ono po naški, sve okolo kole da se stvar bolje dočara: što misliš koliko zarađuje po satu? Odgovorio sam dosta dobro, jer sam bio upoznat sa platežnom dinamikom svjetskih firmi. Ali mnogi ne mogu da vjeruju: 350 € po satu.

Pitam ja mladića: a da li bi ti volio imati njen život? I tu sam dobio pohvalan odgovor: "ne, ne bih. Jer oni žive za posao. Njima je posao Bog, više novac, nego posao. To nije život." 

[Ovako izgledaju danas mnoge evropske prijestolnice. To je ono čemu hrliš? Makar ti i imao bolji posao, to je tvoje okružje. Jedini smisao koji vidim tu jest da se čovje trzne i nastoji da i kod nas ne dođe do istog. I ti si potreban.]

I odmah nadoda detalje: ta žena ne radi osam sati dnevno, niti deset, niti dvanaest: ona nema dnevnog reda. Radi do iznemoglosti. Čak otprilike dva puta mjesečno ostane po cijelu noć u kancelariji, jedva spusteći glavu na fotelju možda sat vremena; živi da radi.

Nadalje, nastavlja moj sugovornik, ona vozi neviđeno skupa kola; ima stan u naj zoni u gradu; plaća i vikendicu, skupu mjesečnu upisninu naj golf kluba gdje razgovara sa klijentima, itd. Od nje se očekuje da nosi vrlo skupu odjeću, i da vodi sav takav životni standard... da ona potroši skoro sve što ima!

Ne, zaključuje momak, ne bih želio taj život za sebe pod bilo koju cijenu.

Ispravan zaključak, ali ih samo iznimna manjina dolazi do njega. Novac, ono što predstavlja, ono lažno što obećaje u stanju je prosto zaludjeti tolike i tolike.

I onda pitam se, čemu tolike osvosvjetske ambicije tolikih naših ljudi, i uopće po svim paralelama i meridijanima? Ispraznost, taština, apsurd. Čemu zaraditi 80 tisuća eura mjesečno, i trošiti 75, ako ne i 85? Kakav je to život kad ga provodiš cijelog u bjesomučnoj trci za novcem, i nemaš vremena ni za ženu, ni za djecu, a kamoli za Boga? Jer ako nemaš vremena za ono očigledno i što ti je prvo pred nosom, kako ćeš misliti na nešto više?

Ima li smisla "otići vani" i ostati kojih deset, dvadeset godina, misleći "zaraditi ću za kuću, pa ću onda živjeti s mirom", pa makar se tako i obistinilo, što doista jedva uspijevam vidjeti tu i tamo i vrlo rijetko, kad si ti svo to vrijeme gradio tuđu državu, rasipao svoj talenat negdje umjesto u sredini u kojoj si kao riba u vodi?

Opet vidim, naši se ljudi tamo vani lome od posla, prihvaćaju sva moguća zanimanja, gledaju u zemlju dok rade i šute, a kod nas diže nos k'o paun i ne bi ovo, ne bi ono, samo zanovijeta. Ovdje mu sve teško, a tamo sve "se mora".

Nekoji kažu: "ovdje ne mogu napredovati, ovdje stagniram". Pa evo, neka napreduješ kao Davor Pavuna. Što ima Hrvatska od toga? Na koncu, postaješ čovjek sustava. I Pavuna je bio u Obaminom timu. To primjeni sa Hrvatske na bilo koju drugu zemlju u razvoju. Odoše najtalentiraniji ljudi da i dalje grade ovaj pokvareni sustav. Dok sve te zemlje trebaju običnih profesora svih nivoa; trebaju liječnika, tehničara svih mogućih vrsta; treba im poštenih i radinih ruku.

I opet, u svim takvim zemljama lako dođu do vlasti kao naši "udbaši". Ovi, baš kao u vrijeme Jugoslavije, otvoreno hoće da najbolji kadrovi odu vani; njima tako ostaje više i lakše za manipulirati. Ostaje im manje oporbe koja je neophodna za napredak društva.

Ne, migracija je veliko zlo. A počiva na tako jednostavnom principu: urođenoj želji za novcem.

Tu ukletu želju treba slomiti u korijenu. To je laž. Nije istina da "treba ovo, treba ono; te ovoliko, te onoliko". Ono što je potrebno jest spasiti dušu. Biti zadovoljan s malim. Živjeti dan za danom u milosti Božjoj - to doista nema cijenu - i odgajati kako Bog zapovijeda svoju djecu, čuvati domovinu pa i komšiluk. Širiti Riječ Božju tamo gdje si posađen, pa ako i otišao negdje, nek bude samo za to: dati upoznati pravoga Boga.

Sada shvaćam onu Pavlovu, samo dva stiha prije od onog već navedenog: "Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time." 

To sadrži veću mudrost nego što je možeš i slutiti.