nedjelja, 17. veljače 2019.

"Postkoncilska Crkva" želi stopama anglikanaca

Kako su proslijedili anglikanci? Prvo su napali nauk, i to o braku. Nakon toga promjenili su liturgiju, i nakon toga i ritual svećeničkog ređenja. Tako su ostali bez svećenika. To je dogmatski potvrdio Papa Lav XIII: njihova ređenja nisu valjana. Prema tome ne mogu biti valjane ni njihove mise, makar mnogo podsjećale na današnji Novus Ordo uveden nakon Drugog Vatikanskog Sabora (i nametnut). Jer, to je obični čovjek - anglikanac - koji služi anglikansku "misu".

Osim toga, anglikanska praksa potvrđuje da kod njima svećenstva: uveli su "svećenstvo" za žene, pokazujući time da njihov ritual nema nikakve veze sa kršćanstvom.

Zašto ova poredba? Jer povodom Drugog Vatikanskog kod katolika se počinje događati nešto slično: uvoden se promjene u nauk, makar netko rekao dvoznačnim govorom. Nakon toga, uvodi se nova misa.

I na koncu, sve ćešće počinje se govoriti - vidjeli smo da se to usudio reći i kardinal Schönborn - o "svećenstvu" za žene.

Sada je nastupio i njemački biskup Gerhard Feige: kaže da "tradicija" ne može to zaustaviti.

Previše sličnosti, zar ne? I previše podudaranja.

1 komentar:

  1. Modernizam ide dalje inace nebi bio modernizam. On nema kraja , ne zaustavlja se niti je kad zavrsen. Na tom putu dotice se svega sto dotad nije bilo promijenjeno , uglavnom ne na bolje nego jos gore neg je bilo. Iako izgleda da on trenutacno donosi poboljsanje, revoluciju , pojednostavljenje , ustvari osiromasuje. Rastace se i razblazuje sve ono sto je ustaljeno i sto vrijedi . Zato se okomljuje na stalnost, nepromjenjive, ustaljene i trajne vrijednosti. A to je Tradicija. Nju se predstavlja kao zaostalost i prepreku razvoju na bolje. Ona je njihov najveci neprijatelj na tom putu promjena na gore. Tradicija Crkve je stalnost u nepogrjesivosti i dobru. Ona je sigurnost u nauku i protivnik novotarija evolucije svega u Crkvi. U Tradiciji sve ima svoj red, svoju ustaljenost i dobro jer od Boga sve dobro dolazi. A Bog je nepromjenjiv i uvijek isti , pocetak i kraj. On Je Onaj Koji Je. Zato prava Tradicija ide prema Bogu i prema Njemu je okrenuta jer iz Njega izvire. Docim je modernizam usmjeren na covjeka, njegovu mudrost i pamet. On se zeli svidjeti covjeku i njemu je podredjen , a samo se tu i tamo preklapa sa Bozjim tek toliko da opravdava i ne bude sumnjiv. Na njega upozorava i sam Gospodin nas kad veli onu- u posljednje ce se vrijeme pojaviti oni koji ne trpe zdrava nauka. Zdrav je nauk u Tradiiji koju su nam ostavili Crkveni Oci nadahnuti Duhom Svetim. Zato je Duh Sveti poslat da nas poduci u svoj istini i priziva nam u pamet sto je ucio i govorio Krist. Nadalje veli da svaki koji donosi neko novo evandjelje , kojeg nema, i sveki koji ide dalje od nauka koji nam je Krist predao -neka je proklet. Od tud dolazi svako zlo, tko zeli nek procita Bozja obecanja u PNZ blagoslova i prokletstva. Ako budes slusao glas Boga svoga i ako ne budes slusao. To su nepromjenjive stvari koje se ne mogu modernizirati ni uljepsati. Ili jedno ili drugo. Sredine i kompromisa nema. To je vrlo lako projecirati i na papu , odnosno rasuditi kad je u pravu i skladu sa Tradicijom i Bogom. Zato i Sv. Bellarmin dozvoljava pasivni otpor .
    Robelar

    OdgovoriIzbriši