(Skoro) uvijek isto: Franjo u usta drugih stavlja najveće napade na vjeru i moral. Na Boga

Napomena: izvršena nadopuna crvenim slovima.

Vidjeli smo to na primjeru Scalfarija, rastavljene žene kojoj preko telefona kaže da ako joj ne dadnu pričest u jednoj crkvi, nek ide u drugu, itd. Svakako da ima zvaničnih dokumenata u kojima izravno niječe kršćanski nauk. Ali uvijek se pravi mutav; možda malo manje od onih koji ga pitaju za smisao onoga što napisao: "Franjo, molim te da li si rekao da su 2+2=5?"

A sada ovo. (Homoseksualcu): "Bog te je takvim načinio, hoće te takvim, ti moraš biti sretan s onim što jesi". Svakako, ne kaže to Franjo direktno, već homoseksualac koji je s njim pričao. Tako navodno ostaje "ne mora biti da je baš tako rekao Franjo", i sl.

Ali Franjo lansira svoje bombe jer zna kako će biti primljene. Američka LGBT zajednica nije se trebala čekati na oduševljeni pozdrav Franji za ono što je rekao. Tako uvijek ostaje isto: Franju slave nevjernici i otpadnici, ljevičari i liberali; u međuvremenu niti jedno od njih prilazi Crkvi ili se kaje za svoje stranputice; naivni katolici se grizu kod kuće, vani davajući tko zna kakve besmislene isprike.

Međutim, ne može se propustiti niti detalj iz cijelog razgovora koji donosi El País sa pretpostavljenom žrtvom seksualnog zlostavljanja, Juan Carlos Cruz (slika gore).

Prije svega, ovaj isti Juan Carlos išao je s Franjom u avionu na putu u Čile prije tri mjeseca. Intervju sa pretpostavljenom žrtvom navodi navodi činjenicu da je tada došlo do dijalektičke prepirke između Franje i Juan Cruz. Prema ovom, biskup Juan Barros, zaštićen od Franje do te mjere da je unatoč optužbama imenovan biskupom, bio je prisutan kod seksualnog zlostavljanja Juana  Cruz od strane svećenika Karadime (!). I Franjo je pred svima optužio Juana Cruz za "uvrede" prema biskupu (Franjo je tada bio rekao da optužbe moraju biti dokazane - nešto što je načelno točno).

(Komentar blogera: To je izazvalo veliki medijski minus za Franju i gubitak popularnosti u Čileu, gdje je broj prisutnih na Franjine liturgije izuzetno opao.)

Dalje novinar međutim navodi da je nakon putovanja Franjo dao zaokret od 180 stupnjeva: pozvao je Juana Cruz u svoju rezidenciju u Svetoj Marti čitavih sedam dana, i onda mu vjerovao.

(Komentar blogera: kao pravi peronista, Franjo podešava svoj vjetrokaz već prema pravcu vjetra; ne dopušta propustiti zgodnu priliku i predstavlja se kao heroj i zaštitnih zlostavljanih. Baca u stranu svih 34 biskupa koji podnose ostavku; nek se oni sramote, makar svakako ni približno svi ne mogu biti zahvaćeni ovim slučajem, već samo izvjestan broj njih. Svu sramotu Franjo prebacuje ne Čileanske biskupe a on je ponovno superman.)

Ali onda dolazi ono najgore. Juan Cruz prenosi kako ga je Franjo potaknuo da otvori dušu: stavio mu ruku na rame, i rekao: "Plači, momak". Poslije je bio rekao svom sekretaru (tako da je to mogao znati Juan Cruz i poslije prepričati): "Juan Carlos ne može biti simpatičniji, kako je divno što sam ga upoznao".

I na koncu, bomba koja će eksplodirati vani: "Bog te je takvim načinio, hoće te takvim, ti moraš biti sretan s onim što jesi". 

Obratimo pažnju i na ovo: Juan Cruz je homoseksualac. Izgleda da je to i Karadima. Radi li se onda o - svakako, prokletom - dragovoljnom "odnosu" koji se desio među njima? Daleko od mene da branim ili jednog ili drugog, ili da optužujem bez dokaza. Ali u ovim slučajevima može se lako dogoditi kao i u odnosu između izvjesnih muškaraca i žena. Danas, posebno na zapadu, zakon štiti (i "preštiti") ženu. U nekim državama dovoljna je optužba žene da muškarca dovedu na ispitivanje, ako ne i strpaju u zatvor barem jednu noć. Tako da je žena ta koja odlučuje kad će neka "relacija" početi, a kad će prijaviti policiji da je zlostavljana. (Militarni) feminizam je uništio pravno načelo prema kojem je svatko nevin dok se ne dokaže suprotno.

Slično se može dogoditi kod odnosa među homoseksualcima, pogotovo ako je jedan od njih maloljetan. Dovoljno je da "promjeni ploču" i onaj drugi je gotov.

Plod grijeha, sramote, i razvrata.

Prema tome, ovaj slučaj dobrano premašuje skandal i bogohulu navodne Franjine rečenice izgovorene tuđim ustima.

Govori o bolesti Franjinog egocentrizma i njegove spremnosti da spali sve i sva samo da se održi na poziciji onoliko vremena koliko mu je potrebno. 

Većeg i ciničnijeg makijavelika svijet je malo puta vidio.

P.S. Da li je Juan Carlos Cruz već bio homoseksualac kad je imao kontakte sa nađenim krivim svećenikom Karadima? Sam Juan Carlos označava da su ga prije biskupi smatrali "nepouzdanom" osobom. Minimalno tako. Zašto? Treba uzeti u obzir da je tada Juan Carlos bio adolescent, momak koji razvija svoju osobnost i koja može lako biti utjecana.

Da li se uvodi u sodomizam preko Karadime? 

Sve to pogoršava teškoću izreke: "Bog te je takvim načinio". To je užasno.