Kontrolirani otpor

Pretpostavimo jedno kraljevstvo u kojem je na mjesto kralja došao jedan uzurpator. Pravi kralj prije svoje smrti imao je pravog nasljednika, ali taj nije uspio doći na vlast. Morao se sakriti pred uzurpatorom i otići na sigurno mjesto. Kraljevi vjerni podanici očekuju da će se pravi kraljev nasljednik vratiti, ali ga ne poznaju. No, misle da će ga lako prepoznati već prema njegovom nastupu i riječima.

Uzurpator očekuje pojavak kraljevog nasljednika. Zna da bi mu on mogao ugroziti moć i položaj. Kako izbjeći da se nezadovoljni podanici pridruže pravom kraljevom nasljedniku?

Evo ovako: prikazaće nekog svog slugu za valjanog nasljednika, ili jednom od njegovih naužih suradnika. Taj će govoriti vrlo slično onome što bi trebao govoriti pravi nasljednik, ali nikad ne će staviti u pitanje lažni autoritet nametnika. Takvim kontroliranim otporom uzurpator će osujetiti pokret otpora koji bi ga mogao svrgnuti. Nezadovoljni će imati svoju razonodu misleći da čine ono što treba slijedeći kontroliranog pobunjenika. Ali uzurpator će ostati na svom mjestu.

Biskup Schneider poučava katolike kako će svrgunti loše i heretične pastire. Ushićeni i lakovjerni katolici misle da je to rješenje, zabaviti se prijedlozima Biskupa Schneidera.

Ali Biskup Schneider nije kažnjen od Franje, niti smjenjen, kad mnogi drugi za manje su bili stavljeni van igre.

Biskup Schneider je lažni i od Franje kontrolirani otpor. Franjo nastavlja na mjestu koje mu ne pripada.