petak, 23. ožujka 2018.

Pravila modernog života, nametnuta ali asimilirana, a tako protiv šire obitelji

Promatram mnoge mlade i ne tako mlade obitelji. Kako imam izvjesnu dob, i moja sjećanja idu nekoliko decenija unazad, uspoređujem ono što sam mogao živjeti i eksperimentirati kao djete i mladić, sa onim što sada pretežno - skoro svugdje - mogu vidjeti.

Obitelj se atomizirala. Svedena je - u najboljem slučaju ovim redom - na oca, majku i djecu. Djedovi (i bake) nisu više u domu. Negdje su po strani, ili daleko.

Sjećam se kao mladić kad sam slušao kakvu vjersku pouku o ovoj temi. Počelo se govoriti: "najbolje je da bračni par počne zasebno na drugom mjestu (ili jednostavno adresi), jer suživot sa puncima - općenito roditeljima muža ili žene - donosi mnogo problema".



[Tradicionalna obitelj. Najstariji počasno u centru. Okruženi najdražima. Što su nam učinili? Kako smo bijedno nasjeli?]

Ljudska smo bića i naša narav je načeta - ranjena - prvotnim grijehom. Makar i oprani krštenjem, narav i njena nagnuća ostaju. Logično je dakle, da uvijek mora biti problema u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti. Jer, na drugi način, ne bismo bili grešnici dok je god u nama duše na ovom svijetu.

I logično je da mora biti problema; začkoljica, nesuglasnosti, loših odgovora ovom ili onom, itd. u bilo kojoj situaciji suživota. Svega se toga sjećam, osim što to tako mora biti da kažemo "teorijski" na osnovu rečenog, iz osobnog iskustva od prvih dana. Dolazila bi u našu kuću starija komšinica pa se žalila na snahu; onda drugi dan dolazila bi snaka kao usput, nekom drugom zgodom, i žalila se na punicu. Bilo je tu suza i kuknjave i jednih i drugih; kad čuješ jednu, samo što se ne upališ pa htjedneš poći u susjedstvo "da napraviš red"; ali kad čuješ onu drugu stranu, kao da se malo zbuniš. I sve tako.


[Negdje bogatiji, negdje siromašniji, ali obitelj je čuvala svoju konfiguraciju. Kad bi god pošlo nizbrdo, uvijek bi bio blizu "netko tvoj". I siromaštvo je bilo ljepše, pa čak i oskudica. Za samoću skoro da se nije ni znalo.]

Prošla je rijeka svojim koritom dugo i dugo, i ja sam pa i bez "teorije" shvatio da to tako mora biti, da nema druge. Nego, treba ljubavi, razumjevanja, opraštanja, gledanja na drugu stranu; mnogo puta i zdravog humora da se prevaziđu tolike... gluposti! Jer na koncu konca, radi se o ničem drugom do ogromnim glupostima koje se dešavaju dan za danom i razlog su barem 90% svađa u obiteljima. Barem 90% svađa, i to ne tako malih, počinje sa najobičnijim glupostima. I nema drugog imena.

Ondašnji svećenik koji mi je tako govorio - Bog mu dušu prostio, volio sam ga k'o oca - govorio je na osnovu onog što je mogao vidjeti i toliko puta možda i "sređivati" na ispovijedima i privatnim razgovorima. A onda je naivno pao u zamku "novog doba" koje se svima predstavljalo kao "bolje".

Jer, "trebaju se mladi upoznati", "trebaju suživjeti oni sami", itd.

Nije istina. Iskustvo, a i teorija to može potvrdjeti, pokazuje da su novi običaji gori za obitelj od onih prethodnih.



["Charlie i fabrika čokolade", simpatični je film o siromašnom dječaku koji živi u skromnoj kućici u predgrađu sa svojim roditeljima, te i sa roditeljima roditelja. Charlie na koncu sa svom obitelji preseljava u fabriku ekscentričnog vlasnika, koji je htio nagraditi boravkom u svojoj velebnoj kući one koji bi znali cijeniti njegov rad i filozofiju života. Nije slučajno da je film napravljen na osnovu istoimenog romana iz 1964. Slika je prenaglašena, ali odražava način života mnogih obitelji do onog doba.]

Osvrnuti ću se samo na par momenata i okolnosti koje potvrđuju koliko je bolji i zdraviji suživot sa babama i djedovima od atomizirane obitelji.

1. Problem odgoja djece, njihove sigurnosti, odvođenja u školu ili vrtić; paziti ih dok su bolesni, itd.

Jednostavno, atomizirane obitelji prolaze svoju Kalvariju pri samoj organizaciji dana i osnovnih obaveza. Kad se dijete razboli, i nemaš ga kome ostaviti, majke dolaze do živčanog sloma. Neki dan mi reče jedna žena (o svojoj udanoj kćeri) kako je, propustivši tramvaj nakon što je ostavila dijete u vrtiću, njena kćer počela povraćati od muke nasred ulice. Kakav je to život?

2. Problem svađa, teških riječi, i sl. Pred trećim osobama ima mnogo više suzdržavanja nego kad je bračni par sam. Ali to uzimaju za "slobodu". Pa onda, "udri po neprijatelju". Jer, tako bi s pravom mogli nazvati mnoge svađe muža i žene, i bez fizičkog kontakta. Tu slobodu koriste za loše stvari. Mnogo puta nije ih ni stid raspravljati pred djecom, što je djeci nešto najbolnije, makar i bila zrelije dobi.

I jedni i drugi su tu krivi, makar mislim da ženska sklonost histeričnom ponašanju, te veća emocionalna nestabilnost, prednjače. Njihov jezik paklom poučen, uz mušku brutalnost i neosjetljivost, dovodi do sudara vlakova. Sve bez ikakve potrebe. Doista, sramota je samo i povisiti glas na ženu/muža. Pa makar žena bila (napola)histerična; makar muž bio grub i makar zvijer izvirala iz njega... bez značajne krajnosti... strpi se! Pa i otrpi, ako šutnja može imati moralno opravdanje i potrebu. Ako govoriš, govori mirno, staloženo i uvjerljivo, ne kao ljuta zvijer.

Sve te stvari mnogo se lakše podnose kad je u blizini netko kome je život već opalio nekoliko šamara, i ima izvjesnog iskustva. Pa i stid od skandala pred drugima čini svoje. Dok se smiri stid, prođe vlak i ljutnja.

***

Žrtve smo potrošačkog, materijaliziranog i posvjetovljenog društva kojem se treba oprijeti. Sve je postalo "potrebno i neizostavno": tolika i tolika kuća, toliki i toliki broj soba; te onda auto, te ljetovanja, te školovanje djece, te...

A znamo, ako hoćemo imalo razmisliti, da je sve to laž. Može se živjeti mnogo, mnogo skromnije, tiše i blaže.

Možemo ostaviti na stranu da je sva ova socijalna inžinjerija bila smišljena i pripremljeno njeno djelovanje u društvu; čemu nam vrijedi to znati ako nismo spremni tomu se i oprijeti?

Bitno je ovo: olakšanje naših života nam je na domak ruke. Ne samo olakšanje, već i mogućnost za mnogo bolji i zdraviji život; svakako duhovniji, pravedniji i milosrdniji.

Sve su ovo napravili u ime nekakvih "revolucija". 

A ustvari oprijeti se ovim "revolucijama" je upravo revolucija dobra na koju si pozvan.

Broj komentara: 11:

  1. Jesam li ja u doživotnoj kazni i izopčenju sa ovoga bloga. Gdje je krščansko milosrđe i čuvanje Kristove riječi da treba optostiti ne do sedam , nego sedamdeset puta sedam dnevno.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala autoru na ovim moralnim poukama.

    OdgovoriIzbriši
  3. Nas su se roditelji modernisti odrekli u trenutku,kad smo kao mlada obitelj ,otkrili Tradiciju

    OdgovoriIzbriši
  4. Odličan članak. I sama sam o tome slično razmišljala jer sam, iako rođena puno kasnije od vas, imala priliku iskusiti život u većoj obitelji. No ima i druga strana.
    Problem je ako starije generacije, vode obitelj u krivom smjeru, smatraju da svi trebaju ići u tom smjeru. Ili ne dozvoljavaju da se išta radi drugačije nego kako oni smatraju da treba, makar to bilo s kime ćeš kavu popiti, što ćeš sa svojim novcima kupiti i na kojoj polici ćeš držati ručnike.
    Ili ako ti pridaju ulogu otirača i ne odustaju od toga da je to tvoja uloga. Mene cijeli život pokušavaju asimilirati, što bi značilo odreći se mozga i prikloniti njihovoj kolektivnoj svijesti, a kako i dalje nisam usvojila njihove stavove i razmišljanja (koji se uostalom ni ne mogu usvojiti jer ne postoje, stavovi i razmišljanja su im fludni i vođeni emocijama pa su radi toga promnjenjivi iz trena u tren), onda sam meta podsmijeha, izrugivanja, vrijeđanja i služim kao otirač. Ili recimo plot na koji svaki pas može dignuti nogu i popišati se.

    OdgovoriIzbriši
  5. Običaji nisu apsolutni,već podređeni općem dobru.
    Sve ima svoju granicu i mjeru.
    Općenito smatram, iz izloženih razloga, da je bolji, mnogo bolji, tradicionalni način života. Alí nekad nije moguće. Nekad roditelji znaju djelovati protiv Božjem zakonu, i tada je drugo. Noé., sjetimo se oca Sv. Franje.

    OdgovoriIzbriši
  6. Prije su u jednom kučanstvu živjele četri generacije , a danas ne može ni jedna sama. Moramo razlikovati prijašnje generacije starih od ove. Današnji penzioneri su odgojeni u komunističko modernističko vrijeme i nisu naučeni na žrtvu. Slušam neki dan priča jedna mlada majka kako se zaprijetila svekrvi da ako jok neće pričuvati djete da neće ni ona nju paziti ako kad padne u krevet. Danas penzioneri vole svoj mir , druženja , izlete , tv serije , jer kažu da su se dosta naradili. Nema više pametne ni sijede glave od koje bi mogao dobiti neku korisnu pouku ili savjet. Kad ih pitaš kako je prije bilo na latinskoj misi samo blijedo gledaju i vele da se nije smjelo ići u crkvu što je nekima i bilo dobra zabrana. Sad kad ih guraju u staračke domove a i eutanazija im visi nad glavom jer ona nije ništa drugo nego kazna za pobačaje koje su vršili . Tako da sve ima svoje zašto i zato . Što se sijalo sad se žanje.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  7. Vrlo zanimljiva tema.
    Suzivot u svakom obliku donosi svoje napetosti i doista je umijece i Bozji blagoslov ukoliko se postigne barem nekakav sklad.
    Velika je obitelj zasigurno u svakom pogledu jaca i otpornija na lose izazove te zalostan je ovaj trend rastakanja, gdje svaki zeli biti svoj gazda i svoj prelaziti prag.
    Ali koliko gorko zna biti to zajednstvo. Stari pocesto zahtijevaju bezuvjetno postovanje i poslusnost cak i u slucajevima kad su unistili obitelj, a nisu spremni se pokajati za svoje pogreske i stete, koje su ucinili svojim bliznjima. Imala sam priliku izbliza promatrati takve ovdje u iseljenistvu.
    Znaju od sebe stvoriti kult licnosti na osnovu svoga teskog zivota i mukotrpnog stjecanja pa time stalno druge udaraju po glavi. A mudrosti nesto i ne stekose.
    U tom su stjecanju cesto i nedjelju podredili profitu pa nije cudno ako su posljedice obiteljske nesrece. Ali iako „vjerni“ vjeri i narodu, ponos im nije nikada dozvolio priznati njihove lose poteze. Jos se smatraju i uzoritima.
    Danasnje generacije su jednostavno proizvodi prethodnih generacija sa svim svojim uspjesima, neuspjesima, a ponajvecma zabludama… ...koje idu dalje. Nazalost.
    B.

    OdgovoriIzbriši
  8. 1. Tim5,3 ,,Poštuj udovice koje su prave udovice! Ako koja udovica ima djece ili unučadi , neka ova najprije nauče udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji , to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima , jer je to ugodno pred Bogom. Prava udovica , ona koja je ostala sasvim sama , stavila je svoju nadu u Boga i provodi noć i dan u prošnjama i molitvama. Naprotiv , ona koja se odaje nasladama mrtva je sve ako i živi . Ovo im prenesi da budu besprijekorne! Ako se tko za svoje , osobito za ukućane, ne brine , zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika. Neka se unese u udovički popis ( samo ona ) udovica koja ne bude mlađa od šezdeset godina , samo jedanput udavana , koju preporučuju njezina djela ljubavi , to jest , ako je djecu odgojila , ako je bila gostoljubiva , ako je prala noge svetima , ako je pomagala nevoljnima , ako se posvetila svakoj vrsti dobrih djela. Mlađe udovice , naprotiv , odbij , jer kad ih privuće naslada protivna Kristu , hoće da se ponovno udaju , opterećene božanskom osudom , što su prekršile prije zadanu vjeru . A ujedno se nauče i besposlici obilazeći po kućama . Ne samo da postanu besposlene već i brbljave i vračare te govore što ne treba. Prema tome , da se mlađe udovice udaju , da djecu rađaju , da budu domaćice , da ne daju neprijatelju nikakvu prigodu za napast zbog povrede. Neke su već sašle sa pravoga puta i pošle za sotonom. Ako koja vjernica ima udovice ( u rodbini) , neka ih pomaže ;i neka se ne opterećuje Crkva , da može pomoći pravim udovicama."
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I: "Tko se god za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru i gori je od bezvjerca". 1 Tim 5:8.

      Izbriši
  9. Evo jedne molitve koju sam napisao 14. X 2008.
    MOLITVA ZA UDOVICE
    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga
    Gospodine , Ti znaš sve , Ti znaš ono što mi ne možemo razumjeti. Mi grješni Tebe pitamo i od Tebe tražimo račun , osuđujemo , kao da smo mi Tebe stvorili , a ne Ti nas. Oprosti nam zbog tog grijeha . Tvoji putevi nisu naši i Tvoje misli nisu naše misli. Jer mi uvijek mislimo ljudski , sebično , prljavo iz interesa. Pa zašto ovo i ovako? Zašto ga je Bog uzeo , a nije ovog ili onog? A Ti znaš šta je najbolje za nas , jer Ti si naš Bog stvoritelj a mi obična stvorenja. Ti si nas dao na ovaj svijet ,Ti imaš pravo i uzeti . Bog dao , Bog uzeo. U svojoj oholosti mislimo živjeti vječno , kao onaj gazda koji je sabirao u žitnicu neznajući , nikad zadovoljan , da ćeš već noćas zatražiti njegovu dušu. Nekima je žao otići ili drugi za njim žale jer su otišli nespremni , nepripremljeni. Zato bdijmo , jer ne znamo u koji čas ćemo biti pozvani ,o koje noćne straže će doći Gospodar da mu položimo račune. Odijelimo se već sada , prije smrti , od svega što nije Bog , da bi se u trenutku smrti mogli sjediniti sa Njime. Onda nam neće biti žao ostaviti ni stvari ni stvorenja koja ostaju i otići oči u Oči gledati Gospodina na sud. Svaki tko se rodio mora i umrijeti . To je pravda Božja. I za onoga bogatoga i siromašna , zdrava i bolesna , spremna i nepripremljena. Ništa na svijet nisi donio , ništa nećeš niti ponijeti. Sve ostavljaš tu za sobom. Gospodine , oslobodi svaku osobu koja je navezana na pokojne a ne na Tebe. Oslobodi je od uspomena i sječanja. Daj da im jedina utjeha u prolaznom svijetu budeš vječni Ti Bože. Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti. Bit ćeš više od praha ne budeš li već sada slijedio Isusa. Nemoj čekati , jer milost spasenja ti se sada nudi, a ne na smrtom času. Nećeš puno toga stići napraviti ako ćeš čekati zadnji čas da mu se predaš u ruke. Doći ćeš prazan , kao onaj sluga koji je došao pred gospodara samo s jednim talentom kojeg je zakopao. Ako ćeš doći pred Gospodina samo u trenutku smrti doći ćeš prazan. Nećeš stići u tom posljednjem trenutku puno toga učiniti. Doduše ti ćeš se baciti u ruke Gospodinu , ali On bi te mogao ispustiti , jer te je zvao sada, danas , a ti si čekao zadnji čas. Zvao te je da promijeniš svoj život , a ne da promijeniš smrt , jer nju ne možeš promijeniti ni izbjeći. Gospodin te zovei treba upravo sad. Ako ćeš samo u zadnjem času života svog reči ,,Gospodine evo me " nećeš puno postići. Nećeš se stići pokajati ni ispovijediti , nećeš stići učiniti pokoru , nećeš stići učiniti nešto lijepo ni dobro za susjeda , nećeš stići u tom zadnjem času pročitat Bibliju , odslušati svetu Misu , nasmiješiti se nekom... Zato Isusa trebaš već sada. On te čeka sada , danas . Ti nemoj čekati zadnji čas.

    OdgovoriIzbriši
  10. Ako ćeš samo u zadnjem času života svog reči ,,Gospodine evo me " nećeš puno postići. Nećeš se stići pokajati ni ispovijediti , nećeš stići učiniti pokoru , nećeš stići učiniti nešto lijepo ni dobro za susjeda , nećeš stići u tom zadnjem času pročitat Bibliju , odslušati svetu Misu , nasmiješiti se nekom... Zato Isusa trebaš već sada. On te čeka sada , danas . Ti nemoj čekati zadnji čas. Preduhitri smrt , budi brži , budi Božji . I onda ti taj zadnji čas neće biti težak , nećeš reći kako je brzo došao , jer ćeš se susresti oči u Oči sa nekim koga poznaješ , tko te srdačno čeka i prima u svoje ruke , u svoj dom. Očev dom . U kome ti je pripravljeno , u kome je mnogo stanova . Možda su u njima već oni koje si već ispratio sa ovoga svijeta. Upiši se zato u Knjigu Života da budete skupa. Zajedno. Da zajedno slavite i gledate Lice Onoga koji te je pozvao , i sad te poziva i čeka. Već danas. Neće svi ući. Mnogi su pozvani a malo odabranih. Pozivnicu su poderali ili ostavili u nekoj ladici koju na smrtnom času neće moći otvoriti. Ne boj se ako nećeš biti sa svojim najmilijima na istoj strani . Pokušajte zato već sada zajedno ući u milost Gospodara svoga. Budi sluga vjerni i dobri , pa vasneće zauvijek dijeliti provalija i oganj da ne možete zajedno biti ni prijeći jedni drugima. Odaberite i budite svi sa svojim najmilijima na istoj strani . Na strani gdje je Onaj Najmiliji , Isus Krist . On je i tebe otkupio svojom Krvlju na Križu , prihvati Ga kao Spasitelja zato već danas. Ne odbijte Ga ako već sada Glas mu čujete. Postanite i budite Njegovi i Oca Njegova i naega . On te poziva i zato budi sa Njim i svojima na Njegovoj strani , a ne tamo gdje je vječni oganj , plač i škrgut zuba. Tamo od kud nema povratka i gdje ćeš zauvijek trpiti odijeljen od Vječne Ljubavi. Zato već sada, odmah prijeđi na Njegovu stranu i područje, u Svjetlost, napusti tamu zauvijek , dok još možeš. Ne znaći da kad prijeđeš tamo gdje bi Bog htio i gdje si stvoren da budeš , da se nećeš koji put spotaknutii pasti. Ćovjek i na svjetlu dok gleda padne , ali ćeš imati cilj pa ćeš se brzo dići. Isus će ti pomoći , Njegova Majka će te voditi , samo ju zamoli , pozovi i prepusti se u Njene svete ruke . I nećeš zabluditi . Brate ili sestro , oče , majko , sine , kćeri , udovico i udovče ne očajavaj. Bog te ljubi . On te poziva i čeka da dođeš u blagoslov Oca Boga svog. Ne traži utjehe tamo gdje je nećeš naći, u svijetu , uspomenama isl. Jedina utjeha ti je Bog. Njega nađi i naći ćeš utjehu . Ako si nekoga izgubio , možda ti misliš prerano , ne osuđuj .Ne osuđuj nikog. Ni sebe , ni njega , ni doktore , a nikako ne Stvoritelja. Tko si ti da Bogu predbacuješ za Njegova djela. Oprosti svima i sebi. Radi i moli za pokojnika umjesto da osuđuješ i oplakuješ sebe i njega. Spasi dušu i svoju i njegovu . Na to si pozvan i Bog to od tebe očekuje. Ne očajavaj. Ljubi i nastavi živjeti . Nastavi živjeti da bi živio. U svjetlu. Za uvijek. Sa Bogom , sa svojim pokojnima i sa sobom. Svi na istoj strani . Božjoj gdje svjetlost , a ne tama , plač i škrgut zuba. Neka ti Dobri Bog pomogne i sad ti da utjehu . Hvaljen Isus i Marija. Amen.

    OdgovoriIzbriši