Zbilja, uoči samog 27. "podzemni" - tj, ne "patriotski" Biskup pod Komunističkom Partijom - Biskup Guo Xijin bio je odveden od policije.
Komunisti su oduvijek znali gdje se on krije, mogli su ga privesti kad bi htjeli. Nisu htjeli biti previše strogi iz političkih razloga. Ali zašto baš sad?
Također se zna da je već prije nekoliko mjeseci bio posjećen od vatikanskog diplomatika Claudio Maria Celli, koji ga je nagovarao da svojevoljno podnese ostavku, i prihvati izopćenog i komunistima poslušnog biskupa (!) Vincenzo Zhan Silu.
[Vrlo značajna slika od prije godinu i po. Ekskomunicirani biskup Zhan Silu (prvi s desna) koncelebrira sa od Vatikana prihvaćenim biskupom Ma Daquin. Ovaj je bio "patriotski", pa navodno postao "podzemni". Onda opet nakon toga je počeo pisati "pomirljivo" prema "patriotima". Dakle, jedna vrsta dvostrukog špijuna. Franjin Vatikan ponaša se poput velesile u hladnom ratu koja ubacuje špijune tu i tamo za postizanje traženog cilja.]
Za "nagradu", Biskup Guo postao bi pomoćni biskup, svakako podvrgnut dosad izopćenom.
Međutim, Biskup Guo ne želi prihvatiti tu "ponudu koja se ne može odbiti". Zadnja je vijest da je u srijedu bio oslobođen, ali pod uvjetom da ne govori misu kao biskup.
To su objavljene i potvrđene činjenice.
Koji je Franjin modus operandi? On bi mogao direktno smjeniti Biskupa Guo, i dokinuti izopćenje (među nama koje ništa ne vrijedi, jer je patriotski biskup otpadnik koji se podvrgava komunističkoj politici pobačaja, jednog djeteta, i sl.; osim i u prvom redu imajući u vidu njihovo bezboštvo) pred svijetom, odnosno tolikim vjernicima, svećenicima i biskupima koji ga prihvaćaju i slušaju: prema tome daju mu autoritet. Ako bi Franjo to zapovijedio, oni bi svi to prihvatili. Skoro svi, najviše "skoro svi".
Jer već se počinje govoriti: "i u Srednjem Vijeku plemići i kraljevi su postavljali biskupe". Prije svega, to je Crkva uspjela prevazići, jer tada nije imala potrebnu slobodu. Kao drugo, to su bili kršćanski kraljevi, a ne bezbožni kojima nikad, nikad-nikad, Crkva nije surađivala, niti im davala ikakvu moć imenovanja biskupa. Jer ne možeš dati nevjerniku da upravlja Crkvom. Srednjevjekovni vladari kojima je Crkva bila prinuđena dati to ovlaštenje bili su redom katolici. I svakako da je bila prva zadaća Crkve otresti se takvog nameta.
Da kažemo usput, ostatak te moći katoličkih principa ostajao je još do 1903, kad je Austrougarski Imperij imao dopuštenje staviti veto na izbor pape. Interesantno je da je upravo taj veto spasio Crkvu te godine od izbora liberalnog Kardinala Rampolla (koji je po izvjesnim i solidnim izvorima bio mason), i na njegovo mjesto - nakon veta Cara Franje Josipa - došao je veliki Papa Pio X, naknadno proglašen svetim, koji se tako uspješno borio protiv modernizma.
Međutim, Franjo ne želi koristiti tu moć. Izazvala bi preveliki skandal, čak i u ovo naše vrijeme. Želi stoga da sam Biskup Guo potpiše svoju predaju. Ukoliko ne bi htio, tu su kineske komunističke siledžije koje će obaviti svoj posao.
Franjo, rekli smo, ne će postupiti "autoritativno". Pustiće taj posao komunistima. Ovi će držati u pritvoru ili pod prismotrom, na najblaži mogući način, i sve pod uvjetom da ne može djelovati kao biskup. Kao što možemo i provjeriti.
Tada, "ne će biti druge", i morati će doći novi biskup na prazno mjesto, "jer treba se brinuti o vjernicima". Taj novi biskup biti će "patriotski", onaj prije spomenuti, što jedva čeka stupiti na scenu.
I čiča mića gotova priča. Franju će još predstavljati kao i "spasitelja Ckrve u Kini, jer ipak ovako se više nije moglo". Jer, "sve je relativno", kako se to sočno odradi u Hrvatskoj.
Ali ovo pitanje nije nimalo sočno. Crkva ne može biti upravljana bezbožnicima. Biskup Guo dobro čini ako ne želi poslušati Franju i podvrgnuti se nevjerniku. Kad bi radio suprotno, džaba ti "Papa". Ti služiš komunistu koji upravlja Crkvom. Dao bi vlast u Crkvi (makar biskupiji), definiranom protivniku vjere.
Da pojasnimo, i lako objasnimo: poslušnost u Crkvi je vrlo slična vojnoj. Kad ti pretpostavljeni časnik naredi nešto - što nije zločin - da izvršiš, moraš to učiniti makar ti se i ne sviđalo. Kad ne bi bilo tako, ne bi mogla postojati vojska. Ali ono što ne smiješ učiniti jest raditi nešto za što znaš da je zlo. Ne možeš ubiti nevinog i bezopasnog samo time što imaš naredbu. Tada trebaš biti spreman umrijeti a ne počiniti zlo.
U Crkvi "zločin" znači grijeh. Ne možeš poslušati nešto sa savješću u grijehu. Ne možeš "poslušati" tvog biskupa, i griješiti. Ne možeš krasti pare da ih dadneš u Crkvu, npr., makar imao sto naredbi.
Poslati nekog svećenika sa župe i sl., to je biskupovo pravo, to se mora slušati, i druge slične stvari. Ali griješiti po "naredbi", to nikad.
Da zaokružimo: Franjo zlorabi svoj položaj, svoju poziciju. Ne može biti Uzurpator, i da ga priznaju "Papom", i da ništa loše iz toga ne proizađe.
On je slijepi vođa slijepaca. Ako ga ne otjeraju sa mjesta koje mu ne pripada, ako ga slušaju u njegovom otpadništvu, posljedice za Crkvu će biti strahovite.
Biskup Guo nema druge alternative već ići u katakumbe.
Greškom sam dao komentar o ovom na temu "Časni vojnički običaji Velikog Tjedna" pa vas molim da ga, ako je to moguće, prabacite ovdje.
OdgovoriIzbrišiHvala.
Komentar Emila Brušića koji je greškom bio postavljen na prijašnji članak:
OdgovoriIzbrišiUstvari trebalo bi dobro proučiti povijest Crkve u prvom tisućljeću.
Rimski carevi su ne samo potvrđivali rimskog i carigradskog patrijarha, nego su ih znali smijeniti i postaviti druge.
Tako je kršćanski rimski car Justinijan došao u Rim, sudio papu Silverija, osudio ga i smijenio, te postavio novog rimskog papu Vigilija koji se uredno u svim popisima rimskih papa nalazi.
https://madmonarchist.blogspot.hr/2018/01/the-popes-and-emperors.html
Znajući kakav je papa Franjo, zar možemo reć kako je to nešto samo po sebi loše?
Ako rimski papa poduzimlje skandalozne nekršćanske poteze, zar nije dobro da postoji rimski car koji će ga suditi, eventualno osuditi i smijeniti?
S druge strane Crkva je imala utjecaj na izbor rimskih careva (barem onih Rimskog carstva njemačke krvi koje je nastalo u 10.st. i čijeg cara su birali nekoliko njemačkih biskupa).
K tome je rimski papa okrunio za rimskog cara Karla Velikog što je izazvalo konsternaciju živućeg rimskog cara u Carigradu, jer rimski papa nije nikad imao to pravo (da, i postoji povijesna krivotvorina zvana Konstantinova darovnica po kojoj je tobož car Konstantin dao to pravo rimskom biskupu i čak mu je nudio da bude rimski car).
I kad ste spomenuli rimskog papu Pia X koji je došao na tu poziciju baš zahvaljujući vetu kojeg je imao autrijski car te tako prethodno izabrani Rampolla nije ustoličen, prvo što je učinio je ukinio pravo veta rimskog cara.
Nije li to bar malo nezahvalno?
Odgovaram:
Justinian je SILOM smjenio Papu Silverija, i postavio Vigilia. Ali Papa Silverio se vratio na Svetu Stolicu, i Vigilio se pokajao za svoj postupak.
"Prima Sedes a nemine iudicatur", Sveta Stolica ne može biti suđena od nikoga, crkveni je nauk. Jer njen autoritet dolazi od Boga, i nema većeg. Nitko van Crkve ne može imenovati Papu, već samo Crkva utrvrđenim postupkom.
Svaki rimski papa do osnivanja Rimskog carstva njemačke krvi morao je biti potvrđen od rimskog cara.
IzbrišiZnači nije se radilo o vetu kojeg je primjerice dao austrijski car 1903., nego je pretedent na stolicu rimskog biskupa morao imati privolu od cara da bude ustoličen za papu.
Zašto je to tako?
Zato što je Rimsko carstvo bilo kršćansko i jasno je onda da rimski car ima moć potvrđivati ili ne potvrđivati patrijarhe Crkve.
Kao što ste primjetili, to je sasvim drugo u komunističkoj Kini ili bivšoj SFRJ koje nisu kršćanske države.
Čak je pokojni predsjednik Tuđman smatrao da ima pravo utjecati na izbor zagrebačkog nadbiskupa iako RH nije kršćanska, nego sekularna država, pa je bio neformalno ljut što je bez njegova znanja ili privole izabran Bozanić.
Uvijek su se carstva-kraljevstva smatrala neovisnim ako su imala autokefalnu mjesnu Crkvu, to je bio slučaj s hrvatskim kraljevstvom koje je jedno vrijeme podržavalo ninskog biskupa kao narodnog glagoljaškog, nasuprot latinskog splitskog.
To je problem cezaropapizma.
OdgovoriIzbrišiAko je koji kršćanski car imao to ovlaštenje, to je bilo jer mu je Crkva dala.
Crkva je savršeno društvo, nije joj potreban vanjski elemenat za upravu.
Nju je Bog dao Apostolima i njihovim nasljednicima.