Surovost prema "žutima prslucima" iz jasnog razloga

To je ono što je sustav htio prenijeti o čemu se navodno radi:

 Ali znamo da nije to. Francuzi ne mogu naplaćati dovoljno za azilante koje dolaze (i da ih zamjene) bez prestanka. Dovoljno je pogledati lica prosvjednika: nema tu arapa, novodošlih crnaca, i vrlo malo antifa koji su u zadnje vrijeme došli u pomoć Rothschildu za omalovažiti prosvjede njihovim nasiljem

Protesti su protiv Novog Svjetskog Poretka:

[Macron: marioneta Novog Svjetskog Poretka, napolje!]

I zbog toga će sustav skupo platiti svoju kožu.

 

Argument: strpi se, ovo će se riješiti s vremenom. Da, ali u dobro postavljenoj situaciji

Argument strpljenja za prevazilaženje ove žalosne situacije u Crkvi ispravan je kad imamo pravog Papu, makar bio i loš. Jer tada Bog dozvoljava da se rješe nepovoljne situacije preko žrtve i pokore, svetog života i strpljenja. Sv. Tereza je govorila "Strpljenje sve postiže, samo je Bog dosta".

Tako je, i nikako drugačije ako je tu pravi Vikar Kristov. Onda će Bog izvesti sve na dobro. To smo vidjeli u vrlo teškim prilikama u Crkvi, kada su na Svetoj Stolici sjedili moralno ne najbolje Pape. Ipak, oni sami znali su izabrati svete svećenike za mnoge dobre misije. Napr., u svjetovnošću zahvaćenim Rimom krajem XV i početkom XVI stoljeća, bili su slani u Ameriku i Aziju najsvetiji i najsposobniji redovnici i svećenici. Dok je Crkva cvjetala svecima silnim na riječi i djelu. Kroz cijeli srednji vijek Evropa se uspješno branila od islamske invazije, unatoč velikim žrtvama.

Međutim... ako tu Vikara nema... onda će Uzurpator vršiti svoj posao. Tako nepobitno. Njemu smetaju imalo konzervativni redovi, a ako se radilo o institucijama koje se opredijele tradicionalnu latinsku misu, taj "grijeh" je neoprostiv.

Takav je zadnji slučaj bio sa Familia Christi, institucijom koju je prije dvije godine podržao i obodrio u svom osnivanju sada umirovljeni biskup Luigi Negri. Toj vjerskoj obitelji od 15 svećenika i bogoslova naređeno je da ne govori misu pred vjernicima. Bačeni su negdje u zabit, stavljajući im na čelo novog starješinu koji ide protiv tradicionalnog katoličanstva i liturgije.

Prošlog srpnja bili su izbačeni iz svoje crkve u Ferrari od novog "naprednog" Nadbiskupa Perego unatoč protestima od stotina vjernika. Trenutačno su smješteni u drugu crkvu gdje ne mogu reći misu pred vjernicima. Bila im je obećana druga crkva... i na tome je ostalo.

[Ali tu je novi nadbiskup Ferrare, Gian Carlo Perego, kojemu je to toliko bitno da je odlučio izaći na protest protiv "tranhomofobije" u društvu poznate ferrarske lezbijke, Manuela Macario. Nije ih bilo ni za sliku, ali tu je nadbiskup, nasred trga da ga svi vide i da slika bude na svim portalima. To je glavni problem danas u svijetu, i pošteno je da se tome posveti vrijeme i pažnja.

 

A tko je Nadbiskup Perego? Tog biskupa stavio je Franjo umjesto konzervativnog Nadbiskupa Luigia Negri, dvije sekunde nakon njegovog odlaska u mirovinu. Svakako da je Franjo imao dobrih razloga za to: Mons. Negri je bio možda najkonzervativniji talijanski biskup, i velika oporba Franji i talijanskim političkim liberalima. ]

Još jedna institucija kojoj se režu krila. Taj je trend, i dan za danom pravac se ne napušta, već produbljuje.

Nitko ne će ništa da kaže... i on nastavlja svojim poslom.

Sažetak teologije FSSPX

 

 Biskup Tissier De Malleres je jedan od biskupa zaređenih od Nadbiskupa Lefebvrea. Nedavno ističe:

"Njihova nova religija je protiv istinske Mise, i prava Misa ruši njihovu lažnu religiju, religiju bez žrtve, pokore, zadovoljštine, božanske pravde, kazne, samozatajenja, asketike; religija takozvane 'ljubavi, ljubavi, ljubavi' koja nije ništa drugo nego riječi."

Dakle, lažna misa, lažna religija... ali istiniti Papa koji sve to naređuje. Do te mjere da koji ne slušaju, budu kažnjeni. Za mnoge druge stvari ne, ali za to da.

A što ćemo sa "Ubi Petrus ibi Ecclesia", "Gdje je Petar tu je Crkva".

"Pa nemoj baš pretjerivati".

Tako cijela njihova teologija pada u neizlaznu proturječnost koja pomaže da razarači i dalje vrše svoj posao.

Veći od nje, samo Bog

Blagoslovljena svima Svetkovina Bezgriješnog Začeća Blažene Djevice Marije!

 

Ovo vam je vaša borba dala...

Da imate Rothschildovo čedo za predsjednika.

Louus XIV: Ja sam Država! - Ostade bez glave.

De Gaulle: Ja sam Francuska! - Nakon komunističkih nereda svibnja 1968, podnosi ostavku.

Macron: Ja sam Rothschild! - I tu nema ostavke, nek se svi pobiju.

A činjenica je ovakva: Hitlerova Francuska, i Rothschildova Francuska:

Ne branimo Hitlera, ali ne želimo Rothschilda u bilo kojoj formi.

Povijest ispisuje svoje lekcije krvlju.

Veza između Franje i Benedikta

Vratimo se prvo ponovno u mlađe dane. Barem ja se vratih kad sam razmišljao nakon zadnjeg članka o vezi između Benedikta i Franje, pade mi na pamet ono od Bilog Dugmeta "Ima neka tajna veza":

Tekst je:

Ima neka tajna veza
Za sve ljude zakon krut
Njome čovjek sebe veže
Kada bira sebi put

Sidro koje lađu čuva
Da ne bude buri plijen
Tone skupa sa tom lađom
Jer je ono dio nje

Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas
Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas

Jedan komentator pojasni:

Za one koji ne znaju. Muziku za ovu pesmu je komponovao Bregović,muzika je izvanredna. Ovu pesmu je napisao Duško Trifunović, inspirisan od strane jednog dokumentarnog filma koji je snimala televizija Sarajevo,bila je reč o najstarijem zatvorskom čuvaru koji je išao u penziju.Mislim da ga je malo dotakla sudbina tog čoveka koji je proveo ceo svoj radni vek čuvajući zatvor u koji su ulazile ubice,kriminalci,izdajnici,lopovi..Oni su svi ulazili izlazili posle od služenja kazne, samo je on tu ostajao duže od svih njih -> "Sidro koje lađu čuva da ne bude buri plen, tone skupa sa tom lađom jer je ono dio nje."

Svakako da postoji veze između svih nas. Jedna čista, prozirna, jasna i nimalo tajnovita:

Svakog čovjeka je Bog stvorio, svačija duša je izravno Božje djelo. Kod nekih ima još veća: ušli su u smrt Kristovu po krštenju te Duh Sveti prebiva u njima, ako ga ne otjeraju smrtnim grijehom. Zbog toga među članovima Katoličke Crkve postoji "Općinstvo svetih", preko koje zdravlje jednog uda pomaže zdravlju drugog; jednako kao što i trpljenje jednog dijela utječe na sve. Kao što i duše u Čistilištu mole za nas i mi trebamo za njih; kao što i građani Raja bdiju nad nama.

Veza ispjevana od Bebeka, jer je Rock and Roll stil, ima prizvuk nejasnoće, tumornosti i čak neke zebnje, slutnje i lošeg prizvuka: "sidro koje lađu čuva... tone skupa sa tom lađom jer je ono dio nje". Zlokoban prizvuk jer utapljanje se ne sviđa nikom. Nije to čista, pouzdana, kršćanska veza.

Niti veza između Franje i Benedikta nije čista. U zadnjem članku osvrnuli smo se na Benediktov tekst za koji mu nije briga za poreći ga:

"Interpretacija Kršćanstva, katolička i protestantska, obje, svaka na svom putu, su istinite u svom povijesnom trenutku. Istina postaje funkcija vremena. Vjernost istini od prije sastoji se, upravo, u njenom napuštanju i asimilaciji unutar istine koja vrijedi danas".

Govori o odnosu istine i vremena. Čekaj... gdje sam to prije čuo?

Tako je: u prvoj Franjinoj Enciklici, Lumen Fidei. Štoviše, to je Enciklika koju započinje Benedikt, i skoro cijelu je završi, a onda na kraju dovršava Franjo. I na koncu, u točci 57 izlazi sa svojim principom:

"Ne dopustimo da nam se oduzme nada, ne dozvolimo da je banaliziraju sa rješenjima i trenutačnim prijedlozima koji onemogućavaju put, koji 'sijeku' vrijeme, preobražavajući ga u prostor. Vrijeme je uvijek iznad (superiornije) prostora. Prostor kristalizira procese; vrijeme, naprotiv, projekcira prema budućnosti i potiče hodati u nadi (LF 57)".

"Vrijeme je iznad prostora". Znaš što je to? To je najobičnija glupost. Istina, koja je čvrsta i nepromjenjiva, označuje se sa "krutim prostorom". Ali treba biti podešeno vremenu. Ako danas nešto ne može biti prihvaćeno, biti će sutra. Strpljenje, sve ćemo mi to u svoje vrijeme promijeniti! Ono što danas nije, bit će sutra... polako! Smisao je vrlo blizak pojmu "istine u funkciji vremena". I tako u istoj enciklici nalazimo Franjinu misao koja je u skladu i kontinuitetu sa Ratzingerovom.

Poslije, Franjo će u Evangelii Gaudium ponovno nastupiti sa istim principom (br. 222):

"Postoji bipolarna tenzija između punine i limesa (granice). Punina izaziva volju za posjedovanjem svega i limes je zid koji je ispred nas. "Vrijeme", razmatrano u širokom smislu, odnosi se na puninu kao izraz horizonta koji se otvara pred nama, i trenutak je izraz granice koja se živi u omeđenom prostoru. Građani (opaska: je li Franjo Papa koji govori vjernicima, ili neka vrsta Roberspierra?) žive svoju napetost između sprege trenutka i svjetla vremena, većeg horizonta, utopije koja nam otvara budućnost kao zadnji razlog koji nas privlači. Odavde proizlazi prvi princip za napredak u izgradnji jednog naroda: vrijeme je superiornije od prostora".

Tipični modernistički govor. Kaže ti: Gledaj kako sam pametan!... dok govori teške i grube gluposti.

Ali Franček, neki te kužimo, ne muči se. U idućoj točci kaže:

"Dati prioritet vremenu znači zauzeti se više inicijacijom procesa više nego posjedovati prostore".

Dakle, "ne posjeduj prostor", tj. istinu. Istina nije bitna, već "proces". A proces ide od jedne stvarnosti do druge... a ako ta zadnja stvarnost proturječi prethodno postavljenoj istini... zaboravi istinu, prevaziđena je.

Tako ćemo moći doći do novih pastoralnih situacija u kojima istina više ne će biti bitna. Ne muči se.

Da bi se ovo svarilo malo bolje, "superiornost vremena" je praćena još drugim trima principima:

a) jedinstvo je važnije od konflikta; b) realnost je važnija od ideje; c) cjelina je superiornija od dijela.

a) Ako neko i od najviših crkvenih članova baljezga, ne brini se. Preko svega treba prijeći u cilju očuvanja "jedinstva". Svakako i preko istine.

b) Zbog određenih pastoralnih situacija, makar i neregularnih, treba žrtvovati puno toga. Ako treba i Zapovijedi. Amoris Laetitia.

c) Slično kao u a).

Upoznajmo Ratzingerovu misao

Ali ne iz vremena Künga ili Rahnera, već iz 1982 kada, iz pozicije bliske suradnje sa Ivanom Pavlom II, piše u knjizi "Principi Katoličke Teologije" (između tolikog i tolikog):

"Interpretacija Kršćanstva, katolička i protestantska, obje, svaka na svom putu, su istinite u svom povijesnom trenutku. Istina postaje funkcija vremena. Vjernost istini od prije sastoji se, upravo, u njenom napuštanju i asimilaciji unutar istine koja vrijedi danas".

Tako je opravdao radikalni prekid Drugog Vatikanskog Sabora sa prijašnjim (i vječnim) naukom Crkve. I zbog toga svi oni ne žele da se išta zna o predkoncilskom nauku Crkve. Da ne bi bogoslovi uvidjeli prekid koji čini današnja "teologija" spram vječnoj, uskraćuje im se pristup nečem tako elementarnom kao što su klasični udžbenici i tekstovi, uključujući najvišeg nivoa poput prijašnjih koncilskih dokumenata i enciklika.

Koji je korijen Ratzingerove misli? On kao i Kasper (zašto misliš zašto Kasper nije nikad bio suspendiran?) hvale Hegelovu filozofiju i njen doprinos teologiji. Doprinos bezbožne filozofije katoličkoj misli! Preko dijalektike suprotnosti dolazimo do nove realnosti. Tako, ono što je nekad bilo istina, sada nije i ne treba.

Zato te ne treba iznenaditi ono što vidiš danas.

Naknadna opaska: spomenuti citat nije vrlo jasan, u smislu da li otvoreno brani to mišljenje, ili ga samo navodi kao jednu mogućnost koju dovoljno i jasno ne niječe. Međutim, knjiga je puna i prepuna prekomjernih zastranjenja. O prvom trebam preispitati malo više. O drugim stvarima, napr.:

"Znak koje je dao Teilhard de Chardin (opaska: isusovac osuđen prije Drugog Vatikanskog kao jedna vrs panteiste i sinkretiste; reivindiciran od ne malo "koncilskih otaca") otišao je još dalje: umetao je, s velikom hrabrošću, duhovno gibanje kršćanstva u velikom kosmičkom procesu evolucije od alfe do omege". Također u svojoj knjizi o liturgiji govori o nečem sličnom.

Naknadna opaska 2: Tvrdnju "Istina postaje funkcija vremena" ne nalazim nijekanu. Ustvari, izgleda potkrepa Ratzingerovom konceptu "hermeneutika kontinuiteta". "Drugi Vatikanski Koncil proturječuje Syllabus Pia IX",... ali nije problem.

Razlog protesta žutih majica u Francuskoj

Nema dovoljno novca za platiti tolike azilante koji samo traže, a ništa ne doprinose. Određeni za što brzu promjenu pučanstva u cijeloj Evropi, i uspostavljanje posljedičnog kaosa. Upravo ono što se traži.

Kako nema dovoljno novca, potrebno je preko svake mjere - omaklo im se - oporezovati ono što svakom treba: gorivo. Prosječni radnici trebaju platiti leziljebima. Onim istim koji trebaju da ih zamjene, i od kojih usput strahuju da će im silovati žene i kćeri i napadati sinove. Zbog kojih će se vraćati kući u pet po podne.

I svakako, prešlo im preko glave. To je ispravna dijagnoza običnog prosvjednika:

Uostalom, lako je bilo uočiti da su prosvjednici bili uglavnom autoktoni francuzi.

Međutim, kad se vidjelo da NWO predsjednik Emmanuel dolazi pod upitnik i krizu, dolaze njegovi radnici u pomoć: dolaze antife i Allah ekbar ubaciti se u proteste. Da bi prouzrokovali kakav incident i bila opravdana teška intervencija. Za mnogo manje napravili su Ukrajini Majdan i bacili je u rat, ne što ih vole ili im željeli dobro, nego da se približe Rusiji. Za mnogo manje napravili su 68 u punom jeku seksualne antifa revolucije urnebes De Gaullu i bio je prinuđen podnijeti ostavku. Ali Macron, makar sa 23% podrške javnog mijenja (moguće da je su dobra polovina od tih imigranti), ne odlazi. On je NWO pijun i prije neka teče krv do koljena nego što ja odem.

Ali prevršilo je preko svake mjere, i njihova TV i sve živo ne služi više. Svaki dan poneka vijest o paklenim aktivnostima divljaka: desetgodišna djevojčica u Finskoj silovana od sedmero izbjeglica:

Ponovno smo u ključnom povijesnom razdoblju. Možda na nivou 1918 ili barem 1945: vršite pokoru!

Franjo se ne brine o rušenju crkava u Evropi. Zašto?

Franjo daje svoje nekatoličke savjete evropskim katolicima da se ne brinu zbog rušenja crkava. To su kao "znakovi vremena" koji nas pozivaju na "razmišljanje" i "traže od nas adaptaciju".

Svjedoci smo rušenja procesa rušenja crkava u Evropi, prvenstveno zapadnoj, na što posebno reagiraju članovi identitetskih pokreta, mnogo više nego što barem zvanično možemo čuti od članova hijerarhije. Bolno je vidjeti kako se ruše lijepe crkve koje perfektno mogu biti još uvijek upotrebljive, ili barem sačuvane. Ne malo puta se ruše uz proteste domaćih ljudi, protesti koji nisu uslišani:

S druge strane, broz džamija neprekidno raste, u Francuskoj u zadnjih petnaestak godina je niklo kojih 1.500 novih.

Ali vratimo se na naše pitanje. Zašto postkoncilska hijerarhija ne pokuša zadržati te crkve? Nemaju para? Ali ako nemaju para, zašto prave moderne crkve, poput ovih strašila, i to skupih?

Imaju, imaju para. Imaju para da čak i čupaju oltare iz starih crkava, odvajaju ih od svetohraništa i stavljaju na centar, za prilagoditi novoj "teologiji". To su uradili, ne žele poštovati ni ono što oni nisu napravili; ono što su katolici napravili, a oni ruše.

Zato ih nije briga što uništavaju stare crkve. To su svjedoci onoga što oni sami uništavaju, i što manje takvih svjedoka, to bolje.

Doći će dan, kad će katolici imati samo katoličke crkve, makar i u katakumbama. Ostali će igrati kolo sa protestantima. Dok ne dođe dan Oslobođenja.

Opasni Macron

Ovo je dječak Macron, sa svojom profesoricom, današnjom družicom:

 Rasporedio je snajperiste da ciljaju nepoželjne na protestima u Francuskoj:

 

Problem sa inmigracijom je nešto više od toga

Općenito, inmigracija iz evropskih zemalja, osim albanaca s kosova ili cigana posebno iz Bugarske i Rumunije, doprinosi u mnogim pogledima zemlji koja ih prihvaća. Iz istih razloga, odmaže zemlji iz koje idu, jer ova ostaje bez dobrog potencijala. Uglavnom to su radini ljudi koji šutke rade i zarađuju svoj kruh. Ako se vesele, nisu nikom na štetu. Proslava u grčkoj četvrti Toronta:

Mislim da je u biti to plod njihove kršćanske baštine, koja makar implicitno ostaje odražena u njihovoj kulturi.

Muslimanska pak kultura, čini da ne žive dobro ni tamo odakle su, ni tamo gdje idu. Kako lijepo zvuči kujisanje u Njemačkoj!:

Ne mogu imati drugog efekta, nego staviti dušu u ropstvo zlom. "Egzorcizam" -svakako bez uspjeha - jednog hodže u Engleskoj:

Nije tako kad se križ vidi, i zaziva Ime Isusa Krista. Mnogi egipatski muslimani su bili oslobođeni utjecaja zlih sila pred molitvom koptskih egzorcista:

Islam je jedan od glavnih problem svih zemalja u kojima zaživi. Samo im to mogu željeti: ostavite to zlo i tražite i zazivajte Isusa Krista, jedino Ime koje nam je dano pod nebom da se možemo spasiti.

Bez istine, nema jedinstva

Još jedan od argumenata koji se upućuju katolicima u otvorenom ne prihvaćanju Franje i drugih "postkoncilaca", jest argument: "Ne narušavaj jedinstvo ni pod koju cijenu". Argument direktno vezan za prijašnji, "Ne napuštaj brod ni pod koju cijenu".

Ima jedna cijena koja se ne smije nikad platiti: ta cijena je istina. Prekrasno je to obrazložio Blaise Pascal (1623-1662) u svojim "Mislima", br. 949:

"Zar se ne vidi jasno da, kao što je zločin poremetiti mir kada vlada istina, također je zločin kad se ostaje u miru dok se uništava istina? Ima, dakle, vrijeme u kojem je mir pravedan, i drugo vrijeme u kojem je mir nepravedan. Pisano je 'Ima vrijeme mira i vrijeme rata': u interesu je istine da ih razluči. Ali ono čega nema jest vrijeme istine i vrijeme zablude; pisano je, nasuprot, da 'istina Božja ostaje zauvijek'. Zbog toga Isus Krist, koji kaže da je došao donijeti mir, također kaže da je došao donijeti rat; ali ne kaže da je došao donijeti istinu i laž. Istina je prema tome prvo pravilo i zadnji cilj svih stvari".

Kršćanin nije pacifista, makar ljubi mir. Zato ako treba odbraniti svoj dom, i one koji su pod njegovom nadležnošću, to će spremno učiniti. Mir i rat nisu apsolutne kategorije, nekad nema druge nego ući u okršaj. Svakako, u tom okršaju nikad ne smiješ biti zvijer niti nepravedan, neljudski, nenasilan. Što kaže Sv. Ivan Krstitelj vojnicima? "Budite zadovoljni svojom plaćom i ne nanosite nikom zlo". Ali ne kaže im da ne budu vojnici, niti da primjene svoje oružje kad zatreba.

Zato, kao što kaže Sv. Pismo, ima vrijeme mira, i ima vrijeme rata.

Ali ono što je apsolutna kategorija jest istina, koja nikad ne može prestati. Istina po svojoj naravi mora biti JEDNA, i stoga nikad se suština tvrdnje u kojoj je iskazana može promijeniti. Bog koji je JEDAN, ne može biti van istine. Jednako i Crkva. Ona je ustvari JEDNA, jer je ISTINITA. Kad bi bile dvije Crkve, onda bi postojale dvije nejednake tvrdnje, i ne bi bilo istine, što je nemoguće.

Prema tome, pokušati održati jedinstvo mimo istine samo može donijeti daljne osipanje i rušenje. Upravo to smo vidjeli u ovih 50 postkoncilskih godina: kola se kotrljaju nizbrdo iz dana u dan, dok jadni, pošteni katolici očekuju da "će se nešto dogoditi".

Ništa se ne će dogoditi, jer ono što se treba dogoditi jest nečija intervencija protiv ovog džumbusa, i tvoj stav neprihvaćanja laži. Samo će benzin poskupiti, to je jedino garant.

I, kad smo već spomenuli genijalnog Blaise Pascala, posvetimo mu par riječi. Bio je veliki matematičar, fizičar, filozof i teolog XVII stoljeća, preminuo relativno mlad u 39. godini. Zbog svog naglog obraćenja kao dvadesetogodišnjak, postao je blizak pokretu jansenizma, još za vrijeme Pascalovog života osuđenom od Crkve zbog nepravilnog stava o milosti i predodređenju, između ostalog. Može se reći da je to bio njegov posrtaj, makar u svojim "Mislima" ima pravih dragulja, kao što smo spomenuli. Tu je knjigu napisao, objavljenu nakon njegove smrti, upravo iz apologetskih razloga, tj., odbrane vjere. Doprinuo je svojim racionalnim argumentima borbi protiv ateizma. Ipak, zapostavio je tvrdu i čvrstu filozofiju Sv. Tome Akvinskog, nešto što je otvorilo vrata zastranjenjima modernog doba.

[Pascal, kip iz 1785, Louvre]

Zbog toga njegova intelektualna, teološka i filozofska baština je dobila velike neprijatelje kao Voltaira, koji je u Pascalovoj rječitosti i briljantosti vidio velikog protivnika kojem se njegov bezobrazni i prosti sarkazam nije mogao približiti.

Čak ga je cijenio i Nietzsche, koji je razmišljao o Pascalu cijelog svog života, nažalost bez koristi. Rekao je o velikom filozofu i naučniku: "To je zadivljujući logičar kršćanstva". "Pascala, kojeg skoro ljubim, jer mi je pokazao beskonačno stvari: jedini logični kršćanin". Žalosni Nietsche je poznavao malo toga o kršćanstvu, i njegov bijes je izišao na kraj sa njim.

Pascal je postavio temelje i teoriji vjerojatnosti. Moguće je da iz tog razdoblja dolazi njegova eleganta opcija, prema kojoj vjera u Boga ne samo je ispravna, već i racionalna, jer "Ako pogodimo - tj. da Bog postoji -, dobivamo sve; ako ne pogodimo, ne gubimo ništa."

Bog je svakako, beskrajno više od domišljate opcije u životnoj igri.

Kardinal Zen se predaje. Komentar

Kineski progonjeni kardinal je poručio nakon što je saznao da Franjo priprema legitimaciju šest kineskih biskupa, pripadnika "Kineske Patriotske Crkve" - drugim riječima komunista- da ako se to desi, da se povlači u neki manastir u molitvu i da "više ne će davati izjave za tisak. Ostati ću u šutnji. Ne mogu se boriti protiv Pape."

Da li je ispravan potez Kardinala? On po svoj prilici misli da ne će ući u nikakvu šizmu niti je izazvati. On smatra da je Franjo Papa i da se ne smije pobuniti protiv Pape. Ne odobrava to što Franjo čini - izgleda mu skandalozno i više od toga - ali on ne ide u šizmu. To je njegov stav.

Stav koji bi bio ispravan kad bi ono što Franjo predstavlja, doista bila Katolička Crkva. Ali Franjo je njen razarač, mučitelj. Uzurpator koji joj dere kožu.

Od Crkve ne može doći zao nauk. Franjo ga nameće, i pokazuje ono što jest.

Ne ću reći da je Kardinal Zen pogrešne nakane. Nakane samo Bog može suditi, ali potezi bilo Kardinala Zena bilo njemu sličnih ne mogu dati rezultat. Oni se povlače pred vukom u ovčijoj koži, makar je meni vuk u vučjoj. Ovi dobroćudni i trpeći ljudi očekuju da će se nešto dogoditi.

Reću vam što će se dogoditi, žao mi je što ću biti ovako oštar: benzin će poskupjeti, eto što će se dogoditi!

Kardinal Zen misli: ovo je Katolička Crkva, i Bog će primiti moju žrtvu i doći će nam u pomoć.

Ali moj kardinale, samo puštate vuka samog u toru. Kolje li i kolje. Baš kao vuk: zakolje trideset ovaca a dosta mu jedna za pojesti.

Pred ove zločince samo je jedno rješenje: stati pred njima s toljagom i natjerati ih vani!

Evo, prije par dana umro je jedan konzervativni američki biskup. I što su rekli američke gay pristaše u crkvenim redovima? Pa eto, pokoj mu duši, ali nije nam bio prijatelj. Ni pri smrti jednog dobroga oni se ne znaju ustegnuti. Što je uradio Krist sa mjenjačima novca i trgovcima u hramu? Istjerao ih je bičem, i to dva puta. Što bi trebao raditi njegov Vikar na zemlji, kad bi doista bio njegov Vikar? Isto što i osnivač Crvke: bičem istjerati one koji joj žele zlo. A da li ti vidiš da netko ovdje tjera, netko iz Rima, ovu gnusobu? Ne, jer je vikar nekog drugog, a ne Kristov.

No, gdje je dublja greška Kardinala Zena? U njegovoj nepobuni protiv Drugog Vatikanskog Koncila. Još tada komunizam nije bio jasno osuđen, jer je to bio uvjet da dođu pravoslavni patrijarsi iz SSSR, i da se tako mogne provesti predviđeni "ekumenizam". Ono je bio embrion, sada stvorenje dođe na svijet.

Nije jedini Franjin problem to što prihvaća komunističke biskupe, gdje su svi ostali? Gdje je promjena katekizma, gdje je Amoris Laetitia, gdje su tolikih njegovih rugobnih nastupa, gdje je njegovo pristajanje na novi koncilski duh, nova misa, novi nauk?

Dok se taj korijen ne prikaže onakvim kakvim jest, i dok se ne izbaci napolje, nema obnove. Samo dublje i dublje gubljenje u blatu koje guta sve više i više.

Krvnici ne će moći sa Ostatkom, ali zašto je reakcija tako slaba?

Ovako, još niste sve vidjeli.

Komentirajući zgodu jednog sedevakantnog svećenika

Ima jedan čitatelj koji slijedi ovaj blog nekoliko zadnjih tjedana, i koji je počeo sebi postavljati na tisuće pitanja. S jedne strane opravdava i vidi dobre neke članke, dok mu drugi izgledaju teški skandali. Rekao bih tako. Rado bi da čita, ali ga moje razmišljanje uznemiruje.

Mislio sam odgovoriti na neka od njegovih tisuću pitanja i počeh tražiti informaciju o prvom sedevakantom svećeniku i daljem razvoju ove reakcije. Radi se o jednom meksičkom svećeniku još za vrijeme Pavla VI, ali tražeći naiđoh na jedan interesantni prikaz o jednom drugom španjolsko argentinskom svećeniku o kojem bih komentirao par stvari. Kopiram sa Wikipedije, ali izvori se mogu provjeriti i na drugim priloženim stranicama.

Julián Espina (rođen u Gijón, Španjolska, 1964), jest katolički argentinski svećenik.

Velečasni zastupa teološku poziciju dedevakantizma, prema kojoj je Sveta Stolica prazna. Tvrdi da su Pape nakon Drugog Vatikanskog Sabora (Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, Benedikt XVI i Franjo) branile i naučavale hereze promovirane na spomenutom Saboru, preko svojih Deklaracija i Dokumenata, kao što su "Nostra Aetate", "Unitatis Redintegratio", "Lumen Gentium", između ostalih. Ova pozicija ne treba biti izjednačena sa onom od lefebvrista, koji makar ne prihvaćali Drugi Vatikanski Sabor, ne smatraju da Papa to ustvari nije (opaska: ova rečenica izgleda nadodana od nekog lefebvriste; ili možda od nekog ne puno upućenog).

Život

Sin je (jedan od jedanaestero braće i sestara; ima dva brata svećenika i jedna je časna sestra) Carlosa Espina Rawson i Marije Magdalene Leupold Carbó. U dobi od četiri godine preselio se sa obitelji u Argentinu pri promjeni diplomatske službe njegovog oca, konzula od 1956.

Nakon vojne službe otišao je u bogosloviju Naše Gospe Suotkupiteljice Svećeničke Bratovštine Sveti Pio X, u La Rioja, oblast Moreno, Provincija Buenos Aires. Nakon izvjesnog vremena ostavio je lefebvrizam i danas živi u El Retiro, Molinari, u jednom mjestu blizu grada Cosquín, Córdoba, Argentina.

Slučajevi​

Grupa oko Espine je privukla pažnju po prvi put još 1996, kada je nastojao onemogućiti projekciju filma "Posljednja Kristova napast", na Nacionalnom Sveučilištu u Cordobi.

2004. grupa se žustro manifestirala protiv umjetničke izložbe  u Cordobskoj oblasti, bivši uzrok jedan crtež argentinskog umjetnika koji je prikazivao Djevicu Mariju općeći sa Duhom Svetim. Izložba je bila spriječena zbog incidenta i čak su dva općinska službenika bila suspendirana od nadležnog Luis Juez, praktičnog katolika.

U lipnju 2007. grupa, zajedno sa navijačima nogometnog kluba Atlético Belgrano, je uništila praktično sva djela jednog kordobskog slikara u jednoj kulturnoj izložbi. Razlog su bili satirski crteži: na jednom štalica božićne scene je bila zamjenjena televizorom, na drugom crtežu jedna djevica Marija je bila pomokrena od anđela. Espina i njegovi sljedbenici su bili privedeni, ali su povratili slobodu nekoliko sati nakon toga. Slučaj je bio jedan od glavnih događaja u nekoliko argentinskih medija.

U listopadu 2007 grupa je spriječila izložbu na Nacionalnom Sveučilištu u Cordobi u vezi slobode izražavanja. Grupa je nastojala spriječiti ulaz posjetiocima. Razlog su bile iste satirične slike kao i prije. Espina je naknadno bio tužen.

Postavljam par pitanja.

Zašto ova skupina mora energično protestirati protiv ovih bogohula? Gdje su ostali katolici?

Drugo, Espina je jedan od tolikih slučajeva prelaska preko Bratovštine u sedevakantizam. (Bolje reći, katolika koji ne mogu prihvatiti da Papa može pogrešno naučavati cijeloj Crkvi). No, u zadnje vrijeme ima dosta prelazaka direktno iz Novus Ordo.

Treće, Espinin primjer od prije više od dvadeset godina potaknuo je mnoge mlade diljem Argentine i Evrope da spremno protestiraju protiv bogohula. U Argentini redovito se suprostavljaju feministkinjama koje nastoje profanirati katedrale i crkve. U Francuskoj su bili poznati prosvjedi (uglavnom vođeni članovima Bratovštine) protiv bogohulnim izložba. To je bio korijen desničarsko tradicionalnih prosvjeda udruge "Pour Tous".

I kao zadnje, ove skupine ne će prestati. Koliko u Crkvi situacija ide na gore, sve više i više katolika će se otvoreno oprijediljivati za raskid sa krivim učenjem.

Benedikt XVI se razotkriva (ako je još potrebno): Židovi mogu bez Krista

Do te mjere je došlo srozanje vjere u postkoncilskom ozračju da je vijest o zadnjem Ratzingerovom intervjuu u kojem ističe da nije potrebna misija Katoličke Crkve prema Židovima, već samo dijalog, nije prouzročila zemljotrest i masovnu pobunu.

Kako će doći do pobune, kad oni baš tako i misle!? Možda je ovo termometar do koje je mjere došao otpad u onom društvu koje se usuđuje nazvati Katoličkom Crkvom ili njenom hijerarhijom. Ovaj intervjuu znak je otpada njihovih glavnih predstavnika.

Benedikt XVI je rekao ni više ni manje u razgovoru za njemački list "Herder Korrespondenz" (vidi ovdje i ovdje) da Kristova Misija, tj. Misija Crkve vrijedi za sve narode... osim za Židove! Jedino provlači da se sa njima može ući u "dijalog" s obzirom da le za njih Isus iz Nazareta "Sin Božji, Logos".

Time Benedikt XVI izravno niječe Kristovo poslanje Apostolima i Crkvi: "Idite i počavajte sve narode, i krstite ih u ime Oca, i Sina i Duha Svetog..." Niječe sva eksplicitna nastojanja i propovijedanja Apostola prvo Židovima, a onda svima. I kad Židovi ne bi vjerovali, Petar i Pavao bi im to označavali za krivicu. Kao i sam Gospodin prije njih; još više: nazivajući ih djecom đavla.

Do kojeg smo stanja došli da netko tko se predstavljao kao Papa izravno niječe prvo samo Evanđelje, a onda dalje svu Tradiciju Crkve od prvih dana, do ovih naših Velikog Otpada?

Da, u Velikom smo Otpadu, i slijepci vode slijepe.

Ali ćemo posvetiti našem Benediktu par stvarčica. Na biskupskoj sinodi 2009 pojavio se sa ovom mitrom:

Gdje je križ na njoj? Nema ga i nećeš ga naći. To je mitra kojom svečano izjavljuje, kabalističkom zvijezdom od šest krakova, da su Židovi i dalje "Narod Božji". Simbolično nešto vrlo slično onom što je istakao sada, kao i još nekoliko puta prije u člancima i knjigama.

Benedikt je opasniji od Franje. Jer muti; koristi mnogo inteligentiji stil izražavanja i praktično svi vjernici ga prihvaćaju kao nekog "teologa-eminenciju", kad ustvari koristi jezik omamljivača zmija.

Opaska: prije par dana smo čuli od "vatikanskog teologa" Nicole Bux da se treba preispitati ostavka Benedikta XVI. Da bi se stvari možda "sredile" ponovno sa Benediktom, ili otvorio prijelazni period za nekog sličnog? Apsurd. Svi ti drugari su na istom kolosjeku.