Židovi i palestinci (i ostali): imati na umu

"S obzirom na krvoproliće, vrijede sljedeća razlikovanja: Ako ne Židov ubije drugog ne Židova, ili ne Židov ubije Židova, ubojica je odgovoran za čin; ako je Židov ubio ne Židova, oslobođen je kazne." (Babilonski Talmud)

Hoffman je protestant, i bio je nekoliko godina sa amišima. Dosta je antikatolički nastrojen, što se vidi u njegovom pogrešnom stavu prema navodnoj lihvi koja bi bila podržavana od Crkve u renesansi. Medici bankari nisu Crkva, makar su slični elementi mogli imati negativan utjecaj na izvjesne biskupe. Ali, to nije bio stav Crkve, ni približno. Lihvarenje je bilo svečano, još jednom, osuđeno 1745 Enciklikom Vix pervenit, od Benedikta XIV. 

Ipak, Hoffmanova istraživanja talmudskog židovstva su vrlo značajan povijesni doprinos.

Spomenuti tekst, i mnogi drugi, teorijska su osnova vjere u židovsku superiornost nad drugim nacijama. To objašnjava mnoge stvari posebno u današnjoj politici.

Griju se motori za susret obitelji u Irskoj

Svakao, ne idi slučajno. Govoriće pro lgbti elemenat, visoka ličnost u Vatikanu, isusovac James Martin. Ali već ovog tjedna, informira bivši gay Joseph Sciambra, englesksi biskup Peter Doyle omogućava lbgti susret u kojem aktivno učestvuje.

Na mostu sačinjenom od figurica boja lgbti zastave, na jednom je kraju vatikanska zastava, a na drugom lgbti. Vatikan, očito "ne zabranjuje" event, da ne kažemo da ga podupire.

Obratite pažnju posebno na malu ruku s lijeva. Pretpostavlja se da je ruka jednog dječaka. S desna je čeka ruka odraslog muškarca.

Znate, trebate pedofiliju i pederastiju gledati iz malo drugačije perspektive. Možda nije baš tako?

Gadovi!

Gdje se može ići na misu "non una com"?

U Hrvatskoj nigdje; ni u Sloveniji, BiH, Srbiji, Crnoj Gori... Već u Mađarskoj da (jedna kapela), Austrija (dvije), Njemačka dosta više, kao i Italija, još više Francuska. Izgleda gdje je gora situacija sa Novus Ordo, tu ih je više. U USA i Meksiku ima ih puno. Imaju svoje bogoslovije, bogoslove, svećenike i biskupe čiji ređenje polazi od nekoliko predkoncilskih biskupa koji su se pobunili nad rasulom koje se dogodilo u Crkvi posebno na Zapadu.

U tradicionalnoj misi, u Kanonu se moli: “In primis, quae tibi offerimus pro Ecclesia tua sancta catholica: quam pacificare, custodire, adunare et regere digneris toto orbe terrarum: una cum famulo tuo Papa nostro N. et Antistite nostro N."

"Prikazujemo ti ove darove prije svega za tvoju Crkvu svetu i katoličku, da joj udijeliš mir, da je zaštitiš, združiš u jedno i vodiš u cijelom svijetu, zajedno (una cum) tvojim slugom Papa N., i sa našim Biskupom N."

Budući da sedevakantisti ne priznaju autoritet "koncilskih papa", ne spominju ih, te zbog toga naznačuju "non una cum" (ne u jedinstvu sa).

Oni koji idu na tradicionalnu misu (recimo lefebvristi) i spominju Franju, argumentiraju protiv ovog da se radi o "opasnoj igri", jer tako se od vjernika zahtijeva da ne idu na tradicionalnu misu "una cum" i posljedično se lišavaju milosti sakramenata.

Nešto slično se izražavaju i konzervativni svećenici Novus Ordo, jer kažu, ne mogu se ostaviti vjernici bez mise, makar bila i postkoncilska, kojoj ne niječu valjanost.

Katolici koji ne priznaju "postkoncilske pape" odgovaraju na ovo da oni ne mogu nekoga smatrati papom, i ne slušati ga. To nije katolički stav. Papa nije simbol. Oni žele slušati Papu, ali ga ne vide u Franji i ne mogu slijediti niti moliti u jedinstvu s njim.

Ali onda ostajete izolirani!, tvrde im lefebvristi i konzervativci, koji ih još smatraju i dosta ludim. Vidite, kažu im, vidite koliko dobra mi činimo: misionari idu svugdje po svijetu, još uvijek. Ovdje pomažemo siromašnima, i da nije nas ne bismo tolike poučili o vjeri. Itd. Sedevakantisti odgovaraju da je najvažnije djelo očuvati vjeru Kristovu netaknutu i čistu, onakvu kakvu su imali naši oci, ili bolje djedovi, pa sve do Krista i Apostola. Mi moramo, kažu, očuvati iste sakramente i istu vjeru. Moramo prikazati Žrtvu Sina Božjega Ocu u Duhu Svetomu, što je Katolička Misa, a ne protestantizirani kult Novus Ordo. Plus sada kad na primjer kojih sedam njemačkih biskupa dozvoljava dati pričest i protestantima koji su supružnici katolika, što je apsolutno nedopustivo. Itd., diskusija se može nastaviti, no ostavljam na ovom.

Dosta sam sažeo osnovne argumente i jednih i drugih i trećih. Samo govorim da se približava nešto što nismo mogli ni sanjati do prije nekoliko godina. A što onda?

Katolici koji ne priznaju "postkoncilske pape" žive danas svoju vjeru u nekoj vrsti modernih katakumba. Dolje donosim video jedne takve mise (za cvjetnicu). Misa je u jednoj državi u Evropi, i može se opaziti kako izvjesni vjernici još nisu dovoljno poučeni. Na primjer, par žena ide bez rupca i u hlačama (tradicionalni običaj jest žene sa maramom na glave - većina ih ima - i haljina do ispod koljena). Vjernici se moraju poučavati malo po malo.

Poveznica za informaciju o misama u Evropi i van USA.

Poveznica za informaciju o misama u USA.

Da li se Franjina riječ "nedopustiva" pri ukidanju smrtne kazne može shvatiti na prijašnji način?

Nipošto. Pogledajmo prvo cijeli tekst nove definicije točke 2267 (naglašena slova su moja):

"Kroz mnogo vremena poziv na smrtnu kaznu legitimnog autoriteta, nakon potrebnog procesa, bio je smatran odgovarajućim odgovorom na težinu izvjesnih zločina i dopušteno sredstvo, makar ekstremno, za očuvanje općeg dobra.

Danas je sve življa svijest da se dostojanstvo osobe ne gubi čak ni nakon počinjenih vrlo teških zlodjela. Štoviše, proširilo se novo shvaćanje u vezi smisla krivičnih kazni od strane Države. Na koncu, uvode se efikasniji sustavi zaustavljanja prekršioca, koji garantiziraju potrebnu odbranu građana, ali koji, u isto vrijeme, ne dokidaju osuđenom mogućnost definitivnog otkupljenja.
 
Prema tome Crkva naučava, prema svjetlu Evanđelja, da je 'smrtna kazna nedopustiva, jer ide protiv cjelovitosti i digniteta ljudske osobe', i odlučno se zalaže za njeno dokinuće u cijelom svijetu."

Pažnja: ovdje pod malim navodnicima, crnilom naznačeno, Franjo citira samog sebe, jer nema koga drugog; radi se o njegovom Nagovoru povodom XXV Godišnjice Katekizma Katoličke Crkve, 11. listopada 2017: L'Osservatore Romano, 13. listopada 2017, 5.

[Pogledajmo kako su se prije gradile katedrale, i kako danas. To nije slučajno. Onda se častilo Boga, danas su stavili zajendicu na prvo mjesto.]

Pogledajmo sekvenciju Franjinih riječi i pojmova: nedopustiva - prema svjetlu Evanđelja - ide protiv digniteta ljudske osobe. Smrtna kazna je dakle "nedopustiva" jer na osnovu Evanđelja - uvijek prema Bergogliu - ide protiv digniteta ljudske osobe.

[Sve je u katoličkoj umjetnosti stavljalo Boga na prvo mjesto. Sada stavljaju čovjeka. Dizejn nije slučajan, slijedi teoriju - bolje reći nego vjeru - koja mu prethodi. Još nešto: u ono vrijeme dobar dio ljudi živio je pod slamaricama, a Bogu su davali najbolje, jer Bog to zaslužuje. Danas nema kuće bez struje i vode, a Bogu daju gore nego skladište robne kuće. To je posljedica stavljanja na prvo mjesto "evanđelja čovjeka".]

Na prvom je mjestu "dignitet ljudske osobe". Onda umetne "svjetlo Evanđelja" koje o ovom pitanju govori ono što i Crkva kroz stoljeća: smrtna kazna je dopuštena legitimnom autoritetu preko pravednog suda. Sam Krist to kaže Pilatu. Sv. Pavao govori "da vlast nema mača uzalud", itd., već smo pisali o tome. Tj., Franjo laže poučen ocem laži. Ali razmišljanje jest tvrdo i nema vrdanja: smrtna kazna je nedopustiva na osnovu digniteta ljudske osobe.

Ali ljudsko dostojanstvo nije apsolutno... osim što je odraženo u  "postkoncilskoj vjeri". Čovjek ima dostojanstvo jer je stvoren na sliku i priliku Božju, ali to dostojanstvo može izgubiti svojim prekršajem. Ako je prekršaj velik, velika je i kazna, rezervirana smrtna za najteže prijestupe.

Još tu ima stvari za komentirati. Franjo govori o "otkupljenju osuđenog". Misija Crkve je dovesti čovjeka do otkupljenja u Kraljevstvu Nebeskom, ne na ovom svijetu. Ovdje, istina, treba tražiti pravdu, ali u potpunoj mjeri ona je nemoguća. Da ne postoji pravda Božja, ovaj svijet, takav kakav je bio bi teško nepravedan. Ali jer je Božja zadna, ne će proći suza a da je Bog ne vidi. Sve će biti naplaćeno, sve će biti zadovojeno. Od vječne osude čovjek se lišava potpunim pokajanjem, ali ostaju vremenite. Te iste se skraćuju već prema pokajanju i pokori na ovom svijetu. Ali Bogu se ne će rugati nitko. Smrtna kazna za teške prijestupe upravo pokazuje da je ono glavno vječni život i spasenje. Ovdje te možemo kazniti za teške prijestupe, i za to nek ljudi razmisle nad ovom opomenom i neka zajednica bude pošteđena djela zlih ljudi. A takvi, jednom osuđeni, imaju priliku pokajati se i izmiriti sa Bogom. Smrtna kazna služi i za to. Kad se ima u perspektivi smisao ljudskog života na ovoj zemlji: vječno spasenje.

Smrtna kazna je također pitanje vjere, ne samo naravno pravo

Vjernik (katolik) treba u prvom redu ispovijedati vjeru "de fide credenda" (božansku i katoličku), na osnovu autoriteta samog Boga, na one stvari objavljene od Boga samog.

Ali također treba ispovijedati vjeru "de fide tenenda", tj. objavljenu od Crkve. Prihvaćanje jedne takve istini temelji se na asistenciji Duha Svetoga Crkvi.

E pa, nauk o dopuštenosti smrtne kazne je "de fide tenenda". Tako je na primjer, Papa Inocencije III zahtijevao od valdežana (jedne vrste prvih protestanata koji su bili prisutni na sjeveru Italije), pri njihovoj molbi za pomirenje sa Crkvom, da priznaju nauk o smrtnoj kazni ako bi htjeli biti katolici. Naime, valdežani su smatrali smrnu kaznu kao "antievanđeoskom". Zbog toga im je Inocencije III 1208. naložio ispovijediti:

"O državnoj vlasti tvrdimo da bez teškog grijeha mogu izvšiti krvnu kaznu, ako takvoj pristupaju bez mržnje, nego po sudu; ne brzopleto, već po savjetu."

Taj nauk u Crkvi se konstantno držao, kroz stoljeća. (Pio XII na primjer 1952. podsjeća: "Državni autoritet ima moć oduzeti život zločincu osuđenom na ispaštanje svog zločina, nakon što se on sam lišio svog prava na život."; Sveti Toma će reći da Bog ima pravo oduzeti život, i javni autoritet preko pravednog suda provodi u djelo Božju providnost radi zaštite društva.) Tek u naše doba, zadnjih decenija počeli su neki crkveni predstavnici dovoditi u pitanje smrtnu kaznu. Ali samo je bio Franjo koji se usudio nijekati to pravo u samom katekizmu.

Radi se o formalnom najvećem nijekanju neke vjerske istine u zadnjih pedeset godina. Uvijek dosad su koristili dvoznačnost. Ovo je nešto neviđeno i od ogromne važnosti.

Muslimanska laž

Mnogi ljudi posebno na Zapadu, a i u Hrvatskoj pa čak i u BiH - posebno u onim krajevima gdje bi imali manje kontakta sa njima - bili su žrtve velke naivnosti gledi muslimana. Nešto što tek zadnjih godinja počinje jenjavati i mnogima se oči počeše otvarati silom (teških i mučnih) prilika.

Tko ne pozna svoju povijest, osuđen je da je ponovi, stara je poslovica. Makar život je mnogo okrutniji od samih poslovica, jer nekad je prekasno morati nešto naučiti dva puta. Samo jednom treba biti dovoljno.

Bosanski fratar A. Knežević 1870. (Kako se zemlje i Bosni diele), neposredno pred Austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine, navodi kako su odgovarali potomci poturčenih katolika kršćanskoj raji koja im je napominjala da će sa dolaskom kršćanske vlasti izgubiti svoje privilegije:

"Pa nek dođe đaur (opaska: tako su muslimani zvali nevjernike, tj. kršćane) za vladara u Bosnu! Ja ću otvoriti moj sanduk sa fermanima, te krs na se a prase preda se, i opet ja beg a ti sluga krstu. Kad tebi krst nije težak, nije ni meni, mogu ga i ja nositi, kad se ti s prasetinom ne udaviš, neću ni ja."

Jesi li shvatio? Ako treba - a nije im trebalo, ali ako treba učiniće to - staviće i krst na se i jesti svinjetinu, samo da te zavara, a i dalje će jednako misliti.

Muslimanima je laž sredstvo za cilj koji opravdava svaki čin koji mu služi. To je prokletvstvo lažne vjere koje nose na sebi.

Općenito dakle ne možeš im vjerovati, osim u dva specijalna i na žalost dosta rijetka slučaja.

Prvo, kad se pokrste. Jer tada su odmah na nišanu svoje dojučerašnje braće. Neki i plate životom zbog toga, i to je bez daljnjeg najverodostojniji dokaz ispravnosti nakane.

Drugo, kad makar se ne obratili, štite kršćane. I takvih je malo, ali i takvi svojim progonstvom i žrtvom svjedoče da im se s ljudske strane može vjerovati. Imamo primjer u Predsjedniku Sirije, Asadu.

Koliko je muslimana iz BiH, Kosova, Sandžaka otišlu u Siriju da se bori na strani Asada? Ima li i jedan, a eto i on je musliman. A koliko ih je otišlo da se bore na strani ISIL-a?

Ali vratimo se onom zapisu koji nam je ostavi A. Knežević za sva vremena. Imaj ga na umu uvijek i ne daj se prevariti. Ne vjeruj im bez dokaza djela.

Franjo daje komunistima novog blaženog: argentinskog biskupa "mučenika" Angelelli

Imamo na blogu oznaku za "postkoncilske deskanonizacije", posvećenu svecima Katoličke Crkve čija svetost je "poništena" u postkoncilskom periodu. To je jedan od podataka koliko je "postkoncilska Crkva" protivna Katoličkoj Crkvi. Sveci svečano proglašeni svecima, sada to po njima više nisu! Gdje to ima!?

[Novi "blaženik", Biskup Angelelli]

Ali, postoji i druga strana, isto vrlo loša, Bog zna koliko gora: postkoncilska proglašenja svetim ili blaženim onih koji to nisu.
Kratko ćemo to pokazati na slučaju argentinskog pro-gerilskog biskupa Angelelli. Naime, 14. kolovoza 1976. gine u prometnoj nesreći spomenuti argentinski biskup. Vatikanska komisija označava njegovu smrt kao "ubojstvo jednog mučenika".

[Montoneros su bili gerilsko teroristička argentinska organizacija, koje su onih decenija imale veliko prisustvo u Argentini i inače Južnoj Americi kao produžena ruka SSSR koji je tražio revoluciju s juga. Dolje, tukumanski gerilci]

Međutim, realnost je mnogo drugačija. Prvo, kako upozorava u nevjerici argentinski medij La Nacion, nije uopće dokazano da se radilo o podmetnutoj prometnoj nesreći.

Drugo, makar i bilo tako, biskup nije umro zbog vjerskih razloga, već jer je osvjedočeno bio pro-gerilski nastrojen, napojen heretičnom "teologijom oslobođenja". 

[Biskup La Rioje, Mons. Angelelli, blagoslovio je Salu i pohvalio napore drugova peronista]

Prijateljevao je sa gerilskom skupinom "Montoneros", kao što se vidi na slici, kad im je služio misu.

Inače, po svjedočanstvu nekih bivših gerilaca, zalagao se za uručenje oružja toj grupi klasificirane ništa manje do teroristička skupina.

[Dan danas, Montoneros žive u sjećanju ljevičara koje slave kao heroje. Argentina je puna bjesne ljevice]

Ali, Franjina politika zalaže se otvoreno za promidžbu svih ljevičarskih i radikalno ljevičarskih strujanja. Ljevičarskih i gnjevno antikršćanskih. To je jednostavno razlog ovog "blaženstva".

Mons. Aguer, Nadbiskup La Plata, kojeg je Franjo poslao u penziju odmah nakon navršenih 75. godina - Aguer je bio poznata oporba Bergoglio u Argentini - izjavio je da ne može da shvati ovo proglašenje blaženim. Dok s druge strane ne proglašava se blaženim i mučenikom katolički filozof Carlos Sacheri, kojeg s ubili na vratima crkve i čija krv je poškropila njegovu ženu i djecu?

Uistinu, lako je za shvatiti. Filozof Sacheri bio je "desni" i u svojoj knjizi Skrovita Crkva optužio je je greške naprednjaka i marksističku infiltraciju u katoličkim redovima.

Trumpova carinska politika eksperimentalno potvrđuje efikasne smjernice u borbi protiv globalizacije

Mnogi se pitaju, da ako je prijašnji sustav bio loš, zašto je ekonomija barem prividno funkcionirala bolje? I onda neki dolaze do zaključka da je "prije bilo bolje", i sl.

Često u razmišljanju se pravi pogreška zamjenjivanja pojedinačnog sa općim; indukcije i dedukcije. Stvarnost je malo složenija: makar neki sustav općenito bio loš, ne mora značiti da apsolutno sve u tom sustavu mora biti loše ili lošije. Sveti Toma Akvinski podsjeća da na ovom svijetu mnoga zla mogu sadržati nešto dobra, berem iz izvjesne perspektive. Jer totalno zlo je samo đavao. Sustavi mogu biti zli, ali i u tim sustavima može postojati nekog dobra, na primjer, kazniti kradljivca, imati škole i bolnice u kojima se makar nešto dobra napravilo.

Jedan od razloga zašto su na području bivše Jugoslavije mogle postojati kakve takve fabrike, jest carinska politika koja je zaštićivala vlastitu proizvodnju. Kad bi neki proizvod bio vani mnogo jeftiniji, na njega bi se stavljala "maža", tako da postane uglavnom skuplji od domaćeg. Ako bi ti ipak unatoč tome htio nešto iz vana, morao bi platiti državnoj blagajni.

Pravedno je da bude tako. Jer, koja država u razvoju, ili tehnološko zaostalija, može opstati pred Njemačkom ili Japanom? To je nemoguće. Tako da su zahvaljući carini ostajale mnoge fabrike kao i plodovi zemljoradnje ili uzgojiteljstva. Nekad su mandarine sa delte Neretve imale garantirano tržište u cijeloj državi, i grčka ili španjolska konkurencija bila je onemogućena. Itd.

Zbog toga je globalizacija sigurno uništavanje nacionalne sfere interesa. Samo mogu opstati najjače i tehnološki razvijene nacije, dok ostale nepobitno propadaju ili se bave turizmom, kao u slučaju Hrvatske. U Bugarskoj je još gore: čak i - saransak - bijeli luk u radnjama, govore mi, prodaju iz izozemstva. Ustvari, samo ostaju ne najjače nacije, već multinacionalne kompanjije od kojih neke imaju veći budžet od tolikih država. Na koncu, globalizacija je proces preko kojeg se garantira zarada šake ljudi koji drže te firme.

Stoga, kad je Trump navijestio uvođenje carina za kineske proizvode, predviđao sam da će poboljšati američku ekonomiju i dati veliki udarac Kini. Nekoliko mjeseci nakon toga, te perspektive su potvrđene: kinesko tržište je palo 27% u samo četiri mjeseca, i Kini počinje kucati Amerikancima na vrata moleći za milost.

"Otvaraju se novi pogoni u USA, radnici čelične industrije ponovno rade, i velike količine dolara ulijevaju se u našu Blagajnu".

"Kinezi ulažu ogroman novac u marketing nastojeći pokazati da carinska politika vodi u propast, ali to je zbog toga jer vide da propada njihova ekonomija".

"Isto vrijedi i za druge države. Pobjeđujemo, ali moramo biti jaki!", zaključuje Trump.
Ima potpuno pravo, bez daljnjeg. Ali, postavljam pitanje: zašto mi, male države, ne možemo imati efikasnu carinsku politiku za zaštititi našu proizvodnju? Kojeg smisla ima da tolika zemlja u Slavoniji propada neobrađena, dok smo prisiljeni uvoditi najosnovnije namjernice?

Carinska politika je osnov oporavka nacionalne ekonomije, i svaka država ukoliko hoće osigurati svoju gospodarsku perspektivu mora je imati kao jedan od prioriteta i smjernica svoje politike. Politički pokreti koji traže nacionalnu obnovu na kršćanskoj i zdravoj naravnoj bazi moraju imati u vidu ovaj podatak.

Među prvim posljedicama Bergoglieve promjene katekizma: Lobby LGBTI se nada da su sad oni na redu

Hoće reći, da kad se promijenio nauk o smrtnoj kazni, zašto ne i o stavu Crkve prema homoseksualnosti?

Zbog toga ističu: 

[Slika sa početne stranice New Ways Minstry]

"Bitno je za katolike koji brane LGBT jednakost uvidjeti važnost ove promjene, jer kroz desetljeća, katolici koji se protive jednakosti LGBT argumentiraju da je nemoguće promjeniti nauk Crkve", kliče New Ways Ministry, grupo posvećen 'približavanjem' Crkve sodomskim stanovištima izloženim na njihovoj web stranici, nakon promjene u Katikizmu. "Često ukazuju na činjenicu da je osuda relacija osoba istog spola u samom Katekizmu, i na osnovu toga niti žele ući u diskusiju. Ipak, nauk o smrtnoj kazni bio je u Katekizmu, i više nije..."

Svakako, razmišljanje je čista logika. I, svakako, varaju se jer je promjenu napravio Jorge Mario Bergoglio, a ne Papa.
Ali, ako se prihvati Bergoglio za Papu... onda katolici imaju veliki problem, koje ima samo jedno rješenje: Mrš van!

[Krzysztof Charamsa, svećenik homoseksualac koji je javno priznao svoju vezu sa kataloncem Eduard Planas. Charamsa je služio u Kongregaciji za nauk vjere. Svaka čast! Između ostalog, Charamsa je izjavio da cijeli Vatikan zna da je Pavao VI, glavni akter Drugog Vatikanskog Koncila, bio homoseksualac. Navodi njegovu vezu sa glumcem Paolo Carlini. Makar izgleda da to nije bila jedina homoseksualna veza. Vidi ovdje. Charamsa se također moli za nezavisnost Katalonije. Nazdravlje.
Vratimo se za čas na Pavla VI. To njegovo nagnuće tumači promidžbu tolikih homoseksualaca u hijerarhiji. Odatle navala lgbt kleriga posebno na zapadu narednih decenija. I takvog čovjeka kanonizira Franjo ove jeseni?]

Paralizirajući strah od "šizme"

"Šizma" pod navodnicima, jer ustvari se ne radi ni o kakvoj šizmi; u šizmi je Franjo i njemu slični.

Ono najgore od skorašnje promjene u (poskoncilskom) Katekizmu jest da se radi o najozbiljnijem formalnom činu za svo vrijeme kroz koje sjedi - nedopušteno, ali računa se da on sjedi - na Stolici Blaženoga Petra. Ne želim citirati vječni i nepromjenjivi nauk Crkve o ovom pitanju (naveo sam par bitnih stvari u prethodna dva članka). Nije potrebno napominjati da su 2+2=4; ono što me zabrinjava jest sljedeće: totalni nedostatak reakcije biskupa i kardinala (svakako "koncilskih").

Koliko mogu čuti od konzervativnih Novus Ordo (naprednjaci slave li slave), plaše se "šizme" jer to je kažu nešto najgore što se može dogoditi, i treba se izbjeći pod svaku cijenu.

Ali ja vidim ovo: dopustili ste, i dopuštate svaki mogući napredak u Franjinoj agendi. Zbog vašeg straha od "šizme", Franjo ruši sve pred sobom. I ide naprijed sve snažnije. K'o da mu je dvadeset i pet godina, a ne osamdeset i nešto. Tko mu daje ovu nevjerojatnu snagu i energiju za njegove godine? Samo je pitanje vremena što će biti sljedeće. Ne znam, ali znam da će biti. Priznanje kineskih komunističkih biskupa? Zašto ne, Parolin je već rekao - to su Franjina usta - da rade na tome. Prije malo više od pola godine Franjo je upozorio da je smrtna kazna neljudska. I eto ti sad. Sa potpisom najslužbenijim. Dakle, eto ti "patriotske kineske komunističke crkve" među vama bratjo. I poslije toga? Onda eksperiment sa najnovijom misom. Itd. Sve dopušteno, jer koja je bila reakcija na ovu službenu promjenu (njihovog) katekizma: nula. Zbog toga, sljedeće će biti još gore.

Kako je Ladari opravdao promjenu u Katekizmu? Sa svojim abrakadabra "razvojem nauka", ili "sada se shvaća bolje". Tj., preko koncepta evolucije nauka, baš kako upozorava protiv modernista Sveti Papa Pio X u svojoj Enciklici Pascendi (dok napr. bitno.net sramno i bljutavo vara naivne i neupućene).

Prema tome, sada dolazi sljedeća primjena "evolucije". Preko zakona "stupnjevitosti", također opisana od Svetog Pija X (nešto što se danas ne uči na bogoslovijama), malo po malo dolazi nešto novo na red i pada k'o zrela kruška. Prije 50 godina promjena u misi izgledala je nekima katastrofa. Ali nakon toga su se navikli. Danas samo vrlo mali broj njih zna što se onda dogodilo.

Ne znam što će u budućnosti učiniti Kardinal Sarah i dvoje ili troje sličnih. Izgleda da ništa.
Ono što izgleda očigledno jest da strah od "šizme" asfaltira novu i besplatnu autocestu Franji. Ferrari je spreman, gas se dodaje: eto ga. Ono što izgleda očigledno jest da je strah koji su izabrali najgora opcija.

Ali rješenje ne ide samo izbacivanjem Franje. Već cijelog Drugog Vatikanskog Koncila u smeće, tamo gdje mu je i mjesto. I njegovu protestantiziranu liturgiju. Nema pravog oporavka u Crkvi bez toga.

Bez smrtne kazne, ne bismo bili otkupljeni Smrću Gospodnjom

Ova misao najbolje odražava koliko je Franjo protiv Duha Božjeg. Po njemu, budući je smrtna kazna nedostojna čovjeka, osuda Isusa Krista - makar nevina - na smrt, ne bi imala mjesto. Đavla prži Kristova Smrt, i Franjo naučava ne u duhu Evanđelja, kako bestidno laže, već u duhu đavolskom. Nastupa kao vikar đavliji, a ne Vikar Isusa Krista.

Neki citati iz Novog Zavjeta o pravedosti smrtne kazne su sljedeći:

"On im reče: Zašto vi sami prestupate zapovijed Božju zbog predaje svoje! Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrću umre!" Mt 15:3-4
"Tako Mojsije reče: Poštuj oca svojega i majku svoju, i: Tko opsuje oca ili majku, smrću neka umre!" Mk 7:10

Jedan od zločinaca, što su visjeli na križu, hulio je na njega govoreći: "Zar nijesi ti Krist? Onda spasi samoga sebe i nas!"
A drugi ga je korio i govorio: "Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu? Mi dakako s pravom; jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio." Lk 23:39-41

Isus reče: "Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato onaj ima veći grijeh, koji me predade tebi."  Iv 19:11

"A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred očima mojim!" Lk 19:27

Neprikosnoveno je s druge strane od Boga nadahunuto učenje Svetog Pavla - Riječ je Božja - o smrtnoj kazni:

"Svaka duša neka se pokorava višim vlastima, jer nema vlasti, da nije od Boga; a što su, od Boga su postavljene. Tko se dakle protivi vlasti, protivi se naredbi Božjoj. A koji se protive, navući će osudu na sebe; Jer vladaoci nijesu strah dobru djelu, nego zlu. A hoćeš li da se ne bojiš vlasti: čini dobro, i imat ćeš hvalu od nje; jer je sluga Božji tebi za dobro. Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je sluga Božji, i kazni onoga, koji zlo čini." Rim 13:1-4

Također i zbog čega zakon i kazna:

"Znajući ovo, da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima, bezbožnicima i grješnicima, zločincima i nečistima, ubojicama oca i majke, krvnicima ljudskim, bludnicima, muželožnicima, Ijudokradicama, lažljivcima, krivokletnicima, i ako što drugo ima protivno zdravoj nauci," 1 Tim 1: 9-10

U Starom Zavjetu, smrtna kazna nije bila rezervirana samo za ubojstva ili druge teže zločine, već i za one grijehe koji su po svojoj naravi mogli uništiti izabrani narod. Kažnjavali su se smrću ne samo blud ili oskrvnuće vlastite djece i druge rodbine, već i homoseksualnost i općenje sa životinjama, prostitucija kćerke svećenika, kao i teški prijestupi prema zajednici poput otmice:

"Tko ugrabi čovjeka pa ga je već prodao, ili je još u ruci njegovoj, ima se kazniti smrću." Izl 21:16

"Ako se tko nađe, da je ukrao koga između zemljaka svojih, kojeg Izraelca, i s njim kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine!" PZ 24:7

Prema tome, smrtna kazna imala je, svakako u Starom, ali i u Novom Zavjetu odgojnu funkciju prema kojoj su se ljudi trebali plašiti zlodjela; trebali su biti užasnuti izvjesnim zastranjenjima i niti ih dovoditi u pamet. Tako se štitio red u društvu i čovjek. I mnogo više od toga: i sami Bog, jer nije dobro da iznimno teški grijesi ostanu bez ispravne presude.

Samo par komentara o navodnim današnjim mogućnostima efektivne kazne, i sukladno tome dovoljnosti njihovih mjera. Neki kažu da doživotna kazna ispunjava iste uvjete odbrane društva.

Čak i sa praktične strane, to nije istina. Veliki zločinci, ako nekad i došli u pritvor, u stanju su iz istog davati naređenja i zapovijedi za ubistvo ovog ili onog; svakako i onih izvan pritvora. I što govoriti o državama u kojima je zlo uzelo cijele institucije u svoje ruke? U Meksiku na primjer, samo u predizbornoj kampanji ubijeno je 135 političara.

Ali mimo svih tih praktičnih pitanja, ovdje treba potcrtati da Franjo ide direktno protiv samog principa smrtne kazne i katoličkog morala, jer definira istu kao "nedostojnu čovjeka".

Po svemu rečenom u ova dva zadnja članka vidimo da je smrtna kazna uistinu "dostojna čovjeka", tj. teškog zločinca preko pravednog suda (ne privatnog, ne na svoju ruku). I, svakako, da se ovaj puta možda Franjo na "najslužbeniji" način usprotivio katoličkom nauku mjenjajuči točku katekizma.

Biskupi šute. Vjernici se smućuju. Franjina družba ide na ruku masonskim zakonodavcima koji žele truljenje društva. Jer zločinci ostaju na životu, kvariteljima se daju krila, dok su zatvori rezervirani za one koji se usprotive LGBT ideologiji, multikulturnosti i slično.

No, najveća šteta nanosi se tolikim katolicima koji piju otrov a da i ne primjećuju. I cijelom svijetu jer ostaje bez potrebnog svjetla koje bi im trebalo doći iz Katoličke Crkve. Tako svijet tone sve više u mrak.

Franjo heretično naprijed po 101. put: mijenja članak katekizma o smrtnoj kazni

Franjo službeno i svećano potvrđuje njegove čvrste heretične korake: "smrtna kazna je nedopustiva", kaže i dopušta - svojim sljedbenicima, ne katolicima - promjenu u katekizmu.

Po njemu, članak 2267 jasno navodi sljedeće:

"Prema tome Crkva pokazuje, prema svjetlu Evanđelja, da je 'smrtna kazna nedopustiva, jer ide protiv cjelovitosti i digniteta ljudske osobe', i odlučno se zalaže za njeno dokinuće u cijelom svijetu."

Ali Katolički Katekizam Tridentinskog Sabora, tvrdi za sva vremena i ti to uljezu ne možeš promijeniti:

"IV. Dopušteno je osuditi na smrt pravednom presudom.

868. Druga vrsta nanešene smrti koja je dopuštena jest koja pripada onim sucima kojima je dana vlast za oduzeti život, po kojoj kažnjavaju zločince prema redu i zakonu, i brane nevine. Vršeći pravedno ovu službu, daleko su od krivice za smrt, već štoviše čuvaju točno ovu Božju zapovijed koja nalaže ne ubiti. Jer budući je finalitet ove zapovijedi čuvati život i zdravlje ljudi, prema istom su upućene također kazne sudaca koji su legalni osvetnici zločincima, u cilju da ugušujući kaznama drskost i bezobraznost, bude siguran život ljudi. Zbog toga reče David: 'Izjutra ću skončati sa svim grešnicima zemlje, za dokrajčiti u gradu Božjem sa svim počiniocima zlodjela'."

Franjo ne zastaje, i nitko mu se ne protivi. Izvrnuti će sve naopako dok vjernici kao ovce bez pastira lutaju unaokolo, a biskupi muče ko nijemi psi.

Nismo bezgriješni, ali Bog nas želi čiste

Bezgrješna među ljudima samo je Djevica Marija (Isus Krist je pravi Bog i pravi Čovjek, prema tome ne može imati grijeha po božanskoj naravi sjedinjene sa ljudskom u istoj Drugoj Osobi Trojstva).

Bog od nas ne traži ono što nismo, ali ipak želi da budemo čisti i da čuvamo čistoću.

Čisto je ono što, makar se nažalost isprljalo, poslije se očisti i nakon toga svim silama se čuva čistim. To, uz pomoć Božju, svatko može.
Nekad se ljudi ožaloste zbog svojih grijeha koje nikako ne mogu - tako im se čini - pobijediti ili prevazići. Nekad ih đavao prevari i padaju u očaj. Ustvari, vara ih ništa manje nego preko njihove oholosti. Naime, u biti smatraju da je njihov grijeh veći od Božjeg milosrđa. Da Bog ne može oprostiti njihov grijeh.

To je najveća prevara lukavog i inteligentnog neprijatelja Božjeg: oduzeti stid prije grijeha, a poslije ga povratiti za traženje oprosta. Ljudi se srame reći ovaj ili onaj grijeh.

Ali odgovor Božji je jednostavan i dubok, kao njegova ljubav: tvoj grijeh, bio kakav bio, nije veći od snage njegovog oprosta.

Međutim, u zadnje vrijeme također navodno u ime Crkve varaju ljude gledi duha pokore. Govore im da je grijeh oprošten... i ide veseli se!

Tu je greška i velika varka. Stani, grijeh ti je oprošten, to je istina ako se doista kaješ, izvršiš pokoru i nemaš nakanu ponovno griješiti, ali treba da održiš duh pokore kroz cijeli život.

Imati kajanje za tvoje grijehe kroz cijeli život ne ide protiv radosti, jednostavnosti, mira i staloženosti. Treba to da činiš do smrti, "mažući lice uljem da drugi ne vide tvoju pokoru". 

Dakle:

1) Ne sumnjaj u Božje milosrđe.

2) Vrši pokoru za svoje grijehe dok si živ.

A evo ti jednostavnog duha pokore koji daje dobre plodove: ne žali se nikad, podnosi vrućinu i hladnoću, vježbaj strpljenje, budi zadovoljan s onim što imaš, ne želeći više nego što možeš postići; budi vrijedan radnik, brini se više o tuđim stvarima nego svojim; jedi malo manje nego što misliš da ti je potrebno. Bog neka ti je na neprikosnovenom prvom mjestu, i desi li ti se neko zlo, prihvati njegove posljedice strpljivo za pokoru za tvoje grijehe. Zaslužio si goru kaznu.

Kardinal Wuerl & cia: "U šoku smo zbog vijesti o Kard. McCarrick". Ma je li molim te?

Znači, nismo znali ništa. Sigurno?

[McCarrick sa jednim od momaka koji ga je poslije tužio. Ništa nismo znali? A od onda njegov uspon je bio nezadrživ.]

Pomoćni biskup Njujorka za vrijem Pavla VI (1977), nakon toga Biskup u Metuchen, New Jersey (1981-1986) za vrijeme Ivana Pavla II, koji ga je prvo imenovao Nadbiskupom Newarka (1986-2000) i nakon toga na prestižnu poziciju Nadbiskupa Washingtona (2000-2006). Imenovan kardinalom 2001. Održan na svom mjestu od Benedikta XVI sve do 75. gocine, kada se povukao okružen častima i prestižem.

Kroz svo to vrijeme McCarrick je bio homoseksualni lešinar koji je zlorabio bogoslove i svećenike.

Ove stvaru su nemoguće da se ne znaju. A ipak je imalo meteorski uspon. Upravo zbog te klike?

Velika zabluda lefebvrista izražena u jednoj slici

Povodom razotrikavanja gadosti u kojim je godinama, čak decenijama izravno učestvovao američki kardinal McCarrick, pro FSSPX portal Gloria.tv donosi slijedeću karikaturu kojom vrlo plastično izražava veliku grešku svog razmišljanja:

[Bio sam upozoren da je McCarrick bio liberalni homoseksualni predator koji ne bi trebao biti imenovan kardinal. Ali tko sam ja da o tome vodim računa?]

Naime, Ivan Pavao II je bio po svemu sudeći upozoren na gnusna (ne)djela u kojima je izravno učestvovao kandidat za kardinalsko zvanje, McCarrick. Ipak, imenovao ga je kardinalom, uz vrlo poznatog Kaspera, te Bergoglia i ostalu kliku koja danas hara Crkvom.

Tog istog Ivana Pavla II Franjo proglašava svetim, preko svečanog čina kanonizacije na što je nadahunut od samog đavola.
Drugim riječima Franjo bi bio vikar đavla, a ne Isusa Krista.

Da Franjo provodi u djelo đavolje misli i nakane, to i ja osuđujem. Ali boguhula je smatrati takvog čovjeka Papom; nešto iza čega stoji FSSPX. 

To je veliki problem i zabluda Bratovštine.