Konspiracija je realna, i od samog početka. Ali pobjeda je Božja. Sretan Uskrs!

Nekima teško padaju priče o konspiracijama i zavjerama; izgleda im pretjerano, ili ih barem uznemiruje preko mjere.

Ipak, konspiracije su prisutne u ljudskoj povijesti od samog početka. Reče Kain Abelu:

"Idimo u polje. I dok su bili u polju skoči Kajin na brata svoga i ubije ga". (Post. 4:8)

Novi Kain, Juda, ugovoriti će cinično sa neprijateljima Isusovim: 

"A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: 'Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno!'" (Mk. 14:44)

I nakon Kristovo Uskrsnuća, ne želeći u njega vjerovati, židovski prvaci će potplatiti rimljane:

"Dadoše vojnicima mnogo novca i rekoše: 'Izjavite: Noću dođoše njegovi učenici i ukradoše ga, dok smo mi spavali. Ako to doše upravitelju do ušiju, mi ćemo ga umiriti i zauzeti se za vas.' Oni uzeše novac i učiniše kako im je bilo rečeno. To je govorkanje rašireno kod Židova do današnjeg dana." (Mt. 28:12-15)

Bog ne bi dopustio bilo kakvo zlo, da iz njega ne može izvesti još veće dobro. Upravo zbog toga, učenje je Sv. Akvinca, Bog je dopusti Smrt njegova Sina.

Zli mogu spletkariti, ali to ništa ne vrijedi pred Bogom. To samo ima bijednu snagu ovdje na zemlji. Ali Božja je zadnja.

Za svoje grijehe se pouzdano pokaj, i ispaštaj radosno dok si živ. Obećanu nagradu već sada malo možemo nasluti i u miru živjeti, a blaženstvo čeka heroja nakon smrti.

Predragi, Sretan Uskrs!

Kako se Židovi rugaju Isusu Kristu i dan danas. Primjer Sarah Silverman: "ubila bih ga ponovno"

Sarah Silverman je židovska "komičarka". Njen video u kojem se ruga Isusu Kristu, te "tjera šalu" kako bi ga "ponovno ubila za sekundu", izazvao je mnogo prosvjeda u svoje vrijeme. Ali njima izgleda vrijede drugi zakoni. Video je ovaj:

Počinje kao "šalom": "Svak krivi Židove za ubojstvo Isusa Krista. A Židovi to prenose na Rimljane. Ja sam od onih malo koji vjeruju da su to bili crnci."

Ali onda preobraćuje svoj smijeh u bogogulu protiv Isusa Krista, izražaj njenog lica se potpuno mijenja - smijeh prelazi u sotonski izraz mržnje, nakon čega govori:

"Ja se nadam da su Židovi ubili Isusa! Ja bih to uradila opet! Ja bih - psovka - uradila opet u sekundi!"


Istina je, nesretnice, i tvoja psovka i hula to ne može promijeniti, kao što nije promjenila volju Božju ni psovka Židova u prvi Veliki Petak povijesti, da je pravi i jedini Holokaust Sina Božjega bio prije 2000 godina; Žrtva na osnovu koje svaki čovjek može postići spasenje, samo ako mu se potpuno, iskreno i skrušeno obrati.

Utecimo se zagovoru Majke Žalosne.

Franjo baci kamen, pa sakriva ruku; ali kamen leti

Na Veliki Četvrtak i Petak ne bi trebali ići za Franjom i komentirati njegove neprestane ispade i uvrede svakom vjerniku; kao i zbunjivanje tolikih labavih.

Kao da netko pusti kakvo nestašno i razigrano dijete u kontrolnu kancelariju nuklearne elektrane. Počne nesmetano dirati svu dugmad, i čovjeku se nakostriješi od muke: u konstantnom strahu si od eksplozije.

Tako nekako ide sa Franjom; svakako i puno gore jer biti na Svetoj Stolici je neizmjerna odgovornost, s dalekosežnim posljedicama.

Ponovno dakle Franjo i Scalfari, 93. godišnji ateistički "filozof" - baljezgalo i osnivač antiklerikalnog lista La Repubblica. Kaže Scalfari da mu je Franjo bio rekao u razgovoru (od toliko razgovora koji su preko mjere uzbudili tolike katolike; ali ti razgovori unatoč svemu tome i naknadnim "ispravljanjima", ponavljaju se i ponavljaju) da nema pakla, i da duše loših jednostavno "nestaju", dok dobri će imati vječno blaženstvo.

Objavljeni razgovor odmah je dobio odjek u drugim glavnim liberalnim medijima, kao The Times:

I onda, nekoliko sati nakon skandala, dolazi "ispravka" iz samog Vatikana:

Prema kojoj Scalfari bi to napisao "prema sjećanju", "plod rekonstrukcije", i ne radi se o "doslovnim riječima Pape".

Sve se uzburkalo, izlazi njegov razgovor u kojem niječe jednu od bitnih dogmi, o postojanju pakla i vječnom trajanju duša, a onda poslije kaže: "pa nije bilo tako".

A kako je onda bilo, što je točno rekao? To se upravo ne tvrdi. Dakle, "ispravka" iz Vatikana jest ustvari zamazivanje očiju: navodno se govori da to nisu Franjine riječi, ali se preskače ono bitno - ne navode se točno izrečene Franjine riječi.

Slične stvari sa Scalfarijem su se desile već par debelih puta. Radi se o ovom: stavi se bomba, a onda - nisam to bio ja.

A, da li bismo mogli, molimo vas, raspolagati sa kakvim snimkom rečenog? I, znajući za već ponavljane skandale, zašto se i dalje ide na razgovor sa takvim antiklerikalnim "filozofom", bez osvjedočenog snimka? Uostalom, zašto se uopće ide na razgovor sa nekim takvim?

Činjenice su ove: podsjetimo se da je General Isusovaca, Arturo Sosa, u jednom razgovoru rekao da je "đavao simbol stvoren od čovjeka". Poslije je bilo također riječi o kakvom "neshvaćanju u kontekstu onog što je bilo rečeno".

Ali Sosa i dalje ostaje na svom mjestu:

Način rada: pošalje se poruka, nakon toga ova se "ispravi". Ali se zna da će ona poruka nastaviti svojim putem.

Rješenje je da Franjo ne treba biti u nuklearnoj elektrani.

...

No, sjetimo se da je Veliki Petak. Kad se već malo govori o spasenju duše, naše glavne zadaće na ovom svijetu, podsjetiti ćemo se na nešto što je nekad bilo u prvom planu, kad bi ušao u neku crkvu. Izdano 1945:

Franjina predaja podzemne Katoličke Crkve u Kini komunistima, na samom pragu. Prljavi Modus Operandi

Prvo je Kardinal Zen najavio svoju strepnju da će sporazum Vatikana (eufemizam za Franjin stav) biti 23. ili 27. ožujka, prema vijestima koje su došle do njega.

Zbilja, uoči samog 27. "podzemni" - tj, ne "patriotski" Biskup pod Komunističkom Partijom - Biskup Guo Xijin bio je odveden od policije.

Komunisti su oduvijek znali gdje se on krije, mogli su ga privesti kad bi htjeli. Nisu htjeli biti previše strogi iz političkih razloga. Ali zašto baš sad?

Također se zna da je već prije nekoliko mjeseci bio posjećen od vatikanskog diplomatika Claudio Maria Celli, koji ga je nagovarao da svojevoljno podnese ostavku, i prihvati izopćenog i komunistima poslušnog biskupa (!) Vincenzo Zhan Silu.

[Vrlo značajna slika od prije godinu i po. Ekskomunicirani biskup Zhan Silu (prvi s desna) koncelebrira sa od Vatikana prihvaćenim biskupom Ma Daquin. Ovaj je bio "patriotski", pa navodno postao "podzemni". Onda opet nakon toga je počeo pisati "pomirljivo" prema "patriotima". Dakle, jedna vrsta dvostrukog špijuna. Franjin Vatikan ponaša se poput velesile u hladnom ratu koja ubacuje špijune tu i tamo za postizanje traženog cilja.]

Za "nagradu", Biskup Guo postao bi pomoćni biskup, svakako podvrgnut dosad izopćenom.

Međutim, Biskup Guo ne želi prihvatiti tu "ponudu koja se ne može odbiti". Zadnja je vijest da je u srijedu bio oslobođen, ali pod uvjetom da ne govori misu kao biskup.

To su objavljene i potvrđene činjenice.

Koji je Franjin modus operandi? On bi mogao direktno smjeniti Biskupa Guo, i dokinuti izopćenje (među nama koje ništa ne vrijedi, jer je patriotski biskup otpadnik koji se podvrgava komunističkoj politici pobačaja, jednog djeteta, i sl.; osim i u prvom redu imajući u vidu njihovo bezboštvo) pred svijetom, odnosno tolikim vjernicima, svećenicima i biskupima koji ga prihvaćaju i slušaju: prema tome daju mu autoritet. Ako bi Franjo to zapovijedio, oni bi svi to prihvatili. Skoro svi, najviše "skoro svi". 

Jer već se počinje govoriti: "i u Srednjem Vijeku plemići i kraljevi su postavljali biskupe". Prije svega, to je Crkva uspjela prevazići, jer tada nije imala potrebnu slobodu. Kao drugo, to su bili kršćanski kraljevi, a ne bezbožni kojima nikad, nikad-nikad, Crkva nije surađivala, niti im davala ikakvu moć imenovanja biskupa. Jer ne možeš dati nevjerniku da upravlja Crkvom. Srednjevjekovni vladari kojima je Crkva bila prinuđena dati to ovlaštenje bili su redom katolici. I svakako da je bila prva zadaća Crkve otresti se takvog nameta.

Da kažemo usput, ostatak te moći katoličkih principa ostajao je još do 1903, kad je Austrougarski Imperij imao dopuštenje staviti veto na izbor pape. Interesantno je da je upravo taj veto spasio Crkvu te godine od izbora liberalnog Kardinala Rampolla (koji je po izvjesnim i solidnim izvorima bio mason), i na njegovo mjesto - nakon veta Cara Franje Josipa - došao je veliki Papa Pio X, naknadno proglašen svetim, koji se tako uspješno borio protiv modernizma.

Međutim, Franjo ne želi koristiti tu moć. Izazvala bi preveliki skandal, čak i u ovo naše vrijeme. Želi stoga da sam Biskup Guo potpiše svoju predaju. Ukoliko ne bi htio, tu su kineske komunističke siledžije koje će obaviti svoj posao.

A što ako Biskup Guo ni tada ne prihvati "patriotsku zamjenu"?

Franjo, rekli smo, ne će postupiti "autoritativno". Pustiće taj posao komunistima. Ovi će držati u pritvoru ili pod prismotrom, na najblaži mogući način, i sve pod uvjetom da ne može djelovati kao biskup. Kao što možemo i provjeriti.

Tada, "ne će biti druge", i morati će doći novi biskup na prazno mjesto, "jer treba se brinuti o vjernicima". Taj novi biskup biti će "patriotski", onaj prije spomenuti, što jedva čeka stupiti na scenu. 

I čiča mića gotova priča. Franju će još predstavljati kao i "spasitelja Ckrve u Kini, jer ipak ovako se više nije moglo". Jer, "sve je relativno", kako se to sočno odradi u Hrvatskoj.

Ali ovo pitanje nije nimalo sočno. Crkva ne može biti upravljana bezbožnicima. Biskup Guo dobro čini ako ne želi poslušati Franju i podvrgnuti se nevjerniku. Kad bi radio suprotno, džaba ti "Papa". Ti služiš komunistu koji upravlja Crkvom. Dao bi vlast u Crkvi (makar biskupiji), definiranom protivniku vjere.

Da pojasnimo, i lako objasnimo: poslušnost u Crkvi je vrlo slična vojnoj. Kad ti pretpostavljeni časnik naredi nešto - što nije zločin - da izvršiš, moraš to učiniti makar ti se i ne sviđalo. Kad ne bi bilo tako, ne bi mogla postojati vojska. Ali ono što ne smiješ učiniti jest raditi nešto za što znaš da je zlo. Ne možeš ubiti nevinog i bezopasnog samo time što imaš naredbu. Tada trebaš biti spreman umrijeti a ne počiniti zlo.

U Crkvi "zločin" znači grijeh. Ne možeš poslušati nešto sa savješću u grijehu. Ne možeš "poslušati" tvog biskupa, i griješiti. Ne možeš krasti pare da ih dadneš u Crkvu, npr., makar imao sto naredbi.

Poslati nekog svećenika sa župe i sl., to je biskupovo pravo, to se mora slušati, i druge slične stvari. Ali griješiti po "naredbi", to nikad.

Da zaokružimo: Franjo zlorabi svoj položaj, svoju poziciju. Ne može biti Uzurpator, i da ga priznaju "Papom", i da ništa loše iz toga ne proizađe.

On je slijepi vođa slijepaca. Ako ga ne otjeraju sa mjesta koje mu ne pripada, ako ga slušaju u njegovom otpadništvu, posljedice za Crkvu će biti strahovite.

Biskup Guo nema druge alternative već ići u katakumbe.

Časni vojnički običaji Velikog Tjedna

U Malagi, na jugu Španjolske, na Veliki Četvrtak Španjolska Legija, elitna vojna postrojba, održava tradicionalni pozdrav Kristu Dobre Smrti, s potresnom pjesmom: "Ja sam zaručnik smrti". Ističe se čast služenja svojoj Domovini. Služiti Domovini i dati krv za nju, to je čast i milost koju samo Bog može nagraditi.

Poruka ovog tradicionalnog pogleda na služenje svojoj Domovini jest poruka svima koje malodušje navodi da dignu ruku od svega. Malodušje i gorčina nas zahvata kad mislimo samo na sebe. U hrabrom i nesebičnom služenju jest zadovoljstvo koje ti nitko ne može oduzeti.

Dolje ide video, tekst i prijevod.

Nadie en el Tercio sabía
quién era aquel legionario
tan audaz y temerario
que en la Legión se alistó.

Nadie sabía su historia,
mas la Legión suponía
que un gran dolor le mordía
como un lobo el corazón.

Más si alguno quién era le preguntaba,
con dolor y rudeza le contestaba:
Soy un hombre a quien la suerte
hirió con zarpa de fiera,
soy un novio de la muerte
que va a unirse en lazo fuerte
con tan leal compañera.

Cuando más rudo era el fuego
y la pelea más fiera,
defendiendo su Bandera,
el legionario avanzó.

Y sin temer al empuje
del enemigo exaltado,
supo morir como un bravo
y la enseña rescató.

Y al regar con su sangre la tierra ardiente,
murmuró el legionario con voz doliente:
Soy un hombre a quien la suerte
hirió con zarpa de fiera,
soy un novio de la muerte
que va a unirse en lazo fuerte
con tal leal compañera.

Y aquella carta decía:
"...si algún día Dios te llama,
para mí un puesto reclama
que a buscarte pronto iré".

Cuando al fin le recogieron,
entre su pecho encontraron
una carta y un retrato
de una divina mujer.

Y en el último beso que le enviaba,
su postrer despedida le consagraba:
Por ir a tu lado a verte,
mi más leal compañera,
me hice novio de la muerte,
la estreché con lazo fuerte
y su amor fue mi Bandera.

Nitko u Terciju znao je
tko je bio onaj legionar
tako hrabar i neustrašiv
koji se prijavio u legiju.

Nitko nije znao njegovu povijest,
ali je Legija pretpostavljala
da ga velika bol ujedala
kao vuk srce.

Ali ako bi bio netko da ga je pitao,
bolno i čvrsto bi odgovorio:
Ja sam čovjek kojeg je sudbina
ranila zvjerskom šapom,
ja sam zaručnik smrti
koji će se sjediniti u snažnom zagrljaju
s tako vjernom družicom.

Koliko bi vatra bila jača
i borba žustrija,
braneći svoju Zastavu,
legionar je napredovao.

I bez straha pred napadom
razjarenog neprijatelja,
znao je umrijeti kao heroj
i zastavu izbavio.

I zalivajući svojom krvlju vatrenu zemlju,
promrsio je legionar bolnim glasom:
Ja sam čovjek koga je sudbina
ranila šapom zvjeri,
ja sam zaručnik smrti
koji će se sjediniti u snažnom zagrljaju
s tako vjernom družicom.

Kad su ga na kraju podigli,
u grudima mu nađoše
jedno pismo i jednu sliku
jedne prekrasne žene.

I ono pismo je govorilo:
"...ako te jednog dana Bog pozove,
za mene traži mjesto
brzo ću ići s tobom".

I zadnjim poljupcem kojim je pozdravljah,
završnim oproštajem se posvećivao:
Jer sam išao s tobom da te vidim,
mi najvernija družice,
postao sam zaručnik smrti,
i zagrlih je jako
i njena ljubav bijaše moja Zastava.

Ako utipkaš svoje ima u Google, i ne nađeš da te neki novinar zove nacistom... onda nisi dovoljno učionio za svoju zemlju

Prvo su oduzeli zemlju bijelim farmerima u Zimbabveu. Onda ih protjerali.

A sad krepavaju od gladi, pa ih zovu iz same vlade da se vrate:

Malo kasno, konju jedan. 

Koliko sve gladi, krvi, suza, plača i jauka treba proći da ljudi dođu sebi!? Nikad nije kasno za kajanje, ali na ovom svijetu može biti kasno.

K'o spava, nek se probudi dok je još vremena.

Skoro nijedna žena (negativna) protagonista Muke Kristove. Feminizam pravi loše muškarce od žena

Evanđelje, svakako, donosi mnogo primjera o ženama grešnicama, jer muškarci i žene su ljudske, grešne naravi. Imamo i primjer velikog zla Herodijade, koja nahuška svoju kćer da zatraži na pladnju glavu Ivana Krstitelja iz osvete za javnu optužbu oboje bludnika. I žene znaju biti zvjeri, skoro uvijek koristeći glupost i sjetilnost kakve muške budale.

Ali u Muci Kristovoj opažamo zanimljivu stvar: praktično nijedna žena aktivno ne učestvuje u progonu protiv Krista. One nisu među njegovim optužiteljima; među hordama pobješnjelih židova ne govori se niti o jednoj ženi. Nalazimo čak na primjer poganke, žene Pilatove, koja je nastojala 'spasiti' (svakako na ljudski način) Krista. Kao i na "kćeri Jeruzalemske" koje prkose na Kalvariji svim židovskim zlikovcima i donose Kristu utjehu.

Tu je i Veronika sa svojim rupcem; sve to ne spominjući Presvetu, jer njen poziv i milost su izvanredni dar Božji.

Najnegativniji momenat u ovom smislu nalazimo u dvorištu Velikog Svećenika, kad jedna sluškinja (Sv. Ivan apostol i evanđelista, koji je tu bio, govori o dvije - druga nakon prve -, ali druga u mnoštvu koje spominje i Matej i Marko), optužuje Petra da je "jedan od Isusovih".

Mislim da je to - odsustvo protagonizma žena u Muci - odraz blaže ženske naravi. Jer žena po svojoj psihološkoj konfiguraciji jest pažljivija, strpljivija, blaža od muškaraca, koji lako naginje na grubost i nasilje. Sigurno to nije slučajno, jer je Bog stvorio ženu da bude majka, a majka počinje se biti već malenom djetetu kojem je potrebna nježnost i blagost, slatka ljubav. Bog je stvorio ženu na način da će joj dijete - ako Bog tako da - biti pod srcem devet mjeseci. Kako tu ne će biti razlike s obzirom na muškarce? To mora biti. I to se mora odraziti u svemu. Jer Bog sve svrhovito stvara.

Sotona počinje svoju borbu protiv Boga navođenjem žene da bude sredstvo u padu čovjeka; nje skupa s njim. U zadnjim vremenima posebno đavao koristi ženu da pokvari čovječanstvo do dna.

[Od samog početka, Francuska Revolucija ima bitnu značajku bludnosti. Radi se o totalnom izvrtanju vrijednosti: raskalašenost i raspuštenost je predstavljena kao krepost. Revolucija nije samo promjena oblika vladavine; to je promjena svih vrijednosti do temelja. Dolje, Katedrala Gospe od Strasbourga pretvorena u "Hram Razuma". Razum bez Boga i vjere dovodi do iracionalnosti, sljepog služenja neprijatelju Božjem.]

Pogledajmo sljedeći feministički protest. Dovode jednu prostitutku:

koja viče: "Kurvama treba pobačaj!". Feministkinje pri tome se cere i pozdravljaju.

Feminizam postoji radi degradiranja i razaranja žena, ne radi njihove "slobode".

Što ti govori ovaj video i ostale đavolske inicijative? Da si ti pozvan na pravu Revoluciju, Božju Revoluciju; bolje reći Povratak na kršćansko ustrojstvo društva.

Promotri svaku poru svog života i vidjeti ćeš koliko je tu loših klica koje je naoko neprimjetno neprijatelj posijao posvud.

Bog je s tobom, i ti možeš to početi razbijati, te dobro graditi u sebi i tvojim krugovima. 

Još o programiranoj dekadenciji

Činjenica da se može vidjeti jedan dječak na naslovnici magazina, poput "senzualne" žene,

ne govori toliko o dekadenciji posebno zapada, već o tome koliko skrivena ruka iznad vlada želi kvarenje današnjeg društva.

Odupri se! Budi doista revolucionarni antisustavni element! Znaj da se oni nas plaše, i zato žele uništiti muževnost.

Dođoše po komuniste, a ja šutio; dođoše po sioniste, ja opet šutim...

Malo drugačija poezija:

Dođoše po komuniste, a kako ja nisam komunista... šutio sam.

Dođođe po sioniste, a kako ja nisam sionista, šutio sam.

I poslije više nisu dolazili... jer više nije bilo ni potrebe. Neki neobični mir zavlada na zemlji.

[Golda Meir, 4. Prvi Ministar Izraela: "Križanje Židova sa drugim narodima, gore od Holokausta"]

Cvjetnica u Alepu. Skori Kristov dolazak

Cvjetnica u Alepu, oslobođenom prije godinu dana od zloglasnih Asadovih trupa.

Kanada legalizira "seks" sa životinjama prije godinu i po.

Zapad je prevazišao (u zlu) i poganstvo. Jer nakon što je upoznao kršćanstvo, prihvaća poganske zablude; još gore, sami nauk sotone.

Uzdignite glave i budite ustrajni do kraja, jer je vaše oslobođenje blizu.

Nek nas Bog nađe ispovjeđene.

P.S. Svugdje možeš naći ponude o poslu u Kanadi. Ne idi. Ne budi lud. Ne gubi duše.

Pravila modernog života, nametnuta ali asimilirana, a tako protiv šire obitelji

Promatram mnoge mlade i ne tako mlade obitelji. Kako imam izvjesnu dob, i moja sjećanja idu nekoliko decenija unazad, uspoređujem ono što sam mogao živjeti i eksperimentirati kao djete i mladić, sa onim što sada pretežno - skoro svugdje - mogu vidjeti.

Obitelj se atomizirala. Svedena je - u najboljem slučaju ovim redom - na oca, majku i djecu. Djedovi (i bake) nisu više u domu. Negdje su po strani, ili daleko.

Sjećam se kao mladić kad sam slušao kakvu vjersku pouku o ovoj temi. Počelo se govoriti: "najbolje je da bračni par počne zasebno na drugom mjestu (ili jednostavno adresi), jer suživot sa puncima - općenito roditeljima muža ili žene - donosi mnogo problema".

[Tradicionalna obitelj. Najstariji počasno u centru. Okruženi najdražima. Što su nam učinili? Kako smo bijedno nasjeli?]

Ljudska smo bića i naša narav je načeta - ranjena - prvotnim grijehom. Makar i oprani krštenjem, narav i njena nagnuća ostaju. Logično je dakle, da uvijek mora biti problema u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti. Jer, na drugi način, ne bismo bili grešnici dok je god u nama duše na ovom svijetu.

I logično je da mora biti problema; začkoljica, nesuglasnosti, loših odgovora ovom ili onom, itd. u bilo kojoj situaciji suživota. Svega se toga sjećam, osim što to tako mora biti da kažemo "teorijski" na osnovu rečenog, iz osobnog iskustva od prvih dana. Dolazila bi u našu kuću starija komšinica pa se žalila na snahu; onda drugi dan dolazila bi snaka kao usput, nekom drugom zgodom, i žalila se na punicu. Bilo je tu suza i kuknjave i jednih i drugih; kad čuješ jednu, samo što se ne upališ pa htjedneš poći u susjedstvo "da napraviš red"; ali kad čuješ onu drugu stranu, kao da se malo zbuniš. I sve tako.

[Negdje bogatiji, negdje siromašniji, ali obitelj je čuvala svoju konfiguraciju. Kad bi god pošlo nizbrdo, uvijek bi bio blizu "netko tvoj". I siromaštvo je bilo ljepše, pa čak i oskudica. Za samoću skoro da se nije ni znalo.]

Prošla je rijeka svojim koritom dugo i dugo, i ja sam pa i bez "teorije" shvatio da to tako mora biti, da nema druge. Nego, treba ljubavi, razumjevanja, opraštanja, gledanja na drugu stranu; mnogo puta i zdravog humora da se prevaziđu tolike... gluposti! Jer na koncu konca, radi se o ničem drugom do ogromnim glupostima koje se dešavaju dan za danom i razlog su barem 90% svađa u obiteljima. Barem 90% svađa, i to ne tako malih, počinje sa najobičnijim glupostima. I nema drugog imena.

Ondašnji svećenik koji mi je tako govorio - Bog mu dušu prostio, volio sam ga k'o oca - govorio je na osnovu onog što je mogao vidjeti i toliko puta možda i "sređivati" na ispovijedima i privatnim razgovorima. A onda je naivno pao u zamku "novog doba" koje se svima predstavljalo kao "bolje".

Jer, "trebaju se mladi upoznati", "trebaju suživjeti oni sami", itd.

Nije istina. Iskustvo, a i teorija to može potvrdjeti, pokazuje da su novi običaji gori za obitelj od onih prethodnih.

["Charlie i fabrika čokolade", simpatični je film o siromašnom dječaku koji živi u skromnoj kućici u predgrađu sa svojim roditeljima, te i sa roditeljima roditelja. Charlie na koncu sa svom obitelji preseljava u fabriku ekscentričnog vlasnika, koji je htio nagraditi boravkom u svojoj velebnoj kući one koji bi znali cijeniti njegov rad i filozofiju života. Nije slučajno da je film napravljen na osnovu istoimenog romana iz 1964. Slika je prenaglašena, ali odražava način života mnogih obitelji do onog doba.]

Osvrnuti ću se samo na par momenata i okolnosti koje potvrđuju koliko je bolji i zdraviji suživot sa babama i djedovima od atomizirane obitelji.

1. Problem odgoja djece, njihove sigurnosti, odvođenja u školu ili vrtić; paziti ih dok su bolesni, itd.

Jednostavno, atomizirane obitelji prolaze svoju Kalvariju pri samoj organizaciji dana i osnovnih obaveza. Kad se dijete razboli, i nemaš ga kome ostaviti, majke dolaze do živčanog sloma. Neki dan mi reče jedna žena (o svojoj udanoj kćeri) kako je, propustivši tramvaj nakon što je ostavila dijete u vrtiću, njena kćer počela povraćati od muke nasred ulice. Kakav je to život?

2. Problem svađa, teških riječi, i sl. Pred trećim osobama ima mnogo više suzdržavanja nego kad je bračni par sam. Ali to uzimaju za "slobodu". Pa onda, "udri po neprijatelju". Jer, tako bi s pravom mogli nazvati mnoge svađe muža i žene, i bez fizičkog kontakta. Tu slobodu koriste za loše stvari. Mnogo puta nije ih ni stid raspravljati pred djecom, što je djeci nešto najbolnije, makar i bila zrelije dobi.

I jedni i drugi su tu krivi, makar mislim da ženska sklonost histeričnom ponašanju, te veća emocionalna nestabilnost, prednjače. Njihov jezik paklom poučen, uz mušku brutalnost i neosjetljivost, dovodi do sudara vlakova. Sve bez ikakve potrebe. Doista, sramota je samo i povisiti glas na ženu/muža. Pa makar žena bila (napola)histerična; makar muž bio grub i makar zvijer izvirala iz njega... bez značajne krajnosti... strpi se! Pa i otrpi, ako šutnja može imati moralno opravdanje i potrebu. Ako govoriš, govori mirno, staloženo i uvjerljivo, ne kao ljuta zvijer.

Sve te stvari mnogo se lakše podnose kad je u blizini netko kome je život već opalio nekoliko šamara, i ima izvjesnog iskustva. Pa i stid od skandala pred drugima čini svoje. Dok se smiri stid, prođe vlak i ljutnja.

***

Žrtve smo potrošačkog, materijaliziranog i posvjetovljenog društva kojem se treba oprijeti. Sve je postalo "potrebno i neizostavno": tolika i tolika kuća, toliki i toliki broj soba; te onda auto, te ljetovanja, te školovanje djece, te...

A znamo, ako hoćemo imalo razmisliti, da je sve to laž. Može se živjeti mnogo, mnogo skromnije, tiše i blaže.

Možemo ostaviti na stranu da je sva ova socijalna inžinjerija bila smišljena i pripremljeno njeno djelovanje u društvu; čemu nam vrijedi to znati ako nismo spremni tomu se i oprijeti?

Bitno je ovo: olakšanje naših života nam je na domak ruke. Ne samo olakšanje, već i mogućnost za mnogo bolji i zdraviji život; svakako duhovniji, pravedniji i milosrdniji.

Sve su ovo napravili u ime nekakvih "revolucija". 

A ustvari oprijeti se ovim "revolucijama" je upravo revolucija dobra na koju si pozvan.

Švedska želi zabraniti SVE vjerske škole... osim židovskih

Poruka je: da se zna tko vlada.

Makar je cinizam neizostavan: prvo se najavljuje potreba "uklapanja", a onda - malim slovima, i kao sporedno - apsolutna iznimka prema židovima. Jer, njih ne može da kači ono što vrijedi za "obični" narod.

Usput, znamo da to muslimane ne će ni najmanje zaboliti. Njima takve škole nisu ni potrebne. U džamijama i kućama govore djeci potpuno suprotno od svega onoga što vide vani. Kažu im: naš čas je blizu. Još malo, pa će sve ovo biti naše. Njih sav taj feminizam i LGBTQI itd. ništa ne može zahvatiti; oni to preziru, i raduju se moralnom rasulu društva koje ih je primilo, ali za koje smatraju da nisu "dostojni" imati takvu državu.

Previše brutalno; previše sirovo ali stvarno.

Južnoafrička svakodnevnica

Južnoafrička Republika u eri postapartheid. Od 1994, ubijeno 70.000 bijelaca; prosjećno 8 dnevno.
Jedna od posljednjih aktivnosti divljaka.
Obietlj Viana:

Otac mučen i na koncu upucan za dokrajčiti.
Majka silovana i mučena do smrti.
Sin udavljen u kipućoj vodi.

Hvala Bogu, kćer nije bila kući.

Ubojice su silom zadržavali smijeh dok su priznali počinjeni zločin.
Genocid o kojem se ne govori.

Izvor: twitter.

Pouka Svetog Josipa

Sveti Josip, Zaštitnik Sveopće Crkve, i napose hrvatskog naroda, zemaljski otac Sina Božjega i suprug Majke Božje. Nikad nije imao godinu "staža" ni socijalnog osiguranja; u zadnjim trenucima svog ovozemaljskog života pomognut od Isusa i Marije, umirući na njihovim rukama. Zagovornik dobre smrti i zadnje ustrajnosti.

Pohvalno je da Država izvrši svoju subsidijarnu funkciju tamo gdje naravne institucije ne mogu stići, ali ako društvo okrene leđa vjeri i ljubavi kršćanske baštine, živjeti će u tjeskobnom, očajnom poganstvu. Od tebe ovisi.

Majke nogometne zvijezde Ainsley Maitland-Niles, igrača Arsenala. Beskućnica kojoj nije ostalo ništa drugo već dio vagona od tri četvorna metra, dok njen sin živi sa svojim bratom Cordi u apartmanu od 965.000 dolara u sjevernom Londonu.

Komentar o poljskom svećeniku koji je na misi molio za Franjinu smrt, jer "odvodi od Isusa"

Riječ je o krakovskom umirovljenom svećeniku, Profesoru Edwardu Staniek (bivši rektor krakovske bogoslovije, 1993-2001). Na misi 25. veljače njegova molitva bila je kratka i jezgrovita: "da mu Duh Sveti dadne obraćenje, ali ako ne - onda brzi odlazak u Očevu Kuću".

Komentar:

1. "u Očevu Kuću" ne može se reći za onoga koji umire nepokajan ili neobraćen.

2. Može se moliti se za obraćenje jednog notornog heretika. Može se moliti i za njegovu smrt, ukoliko je njegov život poguban za vjeru tolikih. Vlč. Staniek se odnosi na sljedeći članak Sume Teologije Sv. Tome Akvinskog (Dio II-II, pitanje 11, čl. 3: Treba li se tolerirati heretike?):

"Kod heretika treba imati u vidu dva aspekta: prvi, prema njima samima; drugi, prema Crkvi. U odnosu na njih radi se o grijehu na osnovu kojeg ne samo zaslužuju odvajanje od Crkve preko izopćenja, već također i odvajanje smrću od svijeta živih..."

I s obzirom na drugi aspekt, podsjeća na stav Sv. Jeronima: "Treba odsjeći nekorisno meso, i gubavu ovcu treba odvojiti od stada, da se ne bi desilo da cijela kuća izgori, tijelo se korumpira, meso se pokvari i stoka se izgubi. Arrio, u Aleksandriji, bio je tek iskra, ali,jer nije bila ugašena na vrijeme, cijela kugla zemaljska bila je zahvaćena njegovim požarom".

3. Bog ne oduzima život Franji, ili bolje Bergogliju. Već pet godina sije poguban nauk, i ništa značajno se nije dogodilo. Govorilo se o mogućim korekcijama, ali na koncu ništa. Ne možemo očekivati da Bog učini za nas što Crkva treba. Jer ako Franjo i umro danas, ostaje korov i štetočina koju je posijao. Što onda sa tim? Tko će to poslije očistiti? Ili se ne će dirati?

Nego: oni koji imaju ikakav autoritet u Crkvi trebaju se ustati i reći mu: napolje, napolje Uzurpatore sa mjesta koje bestidno zauzimaš! Mislim da bi na to mogli i pozvati vjernici na Trgu Svetog Petra, sa odgovarajućim natpisom.

A Bog njemu dao obraćenje prije smrti.

Tražiti smisao u trpljenju

"Kroz koju god muku prolazio, sjeti se da je Krist trpio i šutio".
Sv. Ivan od Križa

Tako je, i ne može biti drugačije...

Ali... ima trpljenja sa smislom, i ima trpljenja bez smisla.

Sa smislom je ono koje je sukladno volji Božjoj; tj., trpiš, jer si na Božjoj strani pa te udaraju.

Tada trpi... I RADI ONO ŠTO TREBAŠ. Vidiš li nepravdu? Brani napadnutog, i ne žali se. Ako ti dadnu po glavi dok braniš što je pravo, podnesi to postojano kao pravi borac.

Nema smisla trpljenje jer se ne usuđuješ dignuti glavu. Nije to Božje trpljenje, ako si kriv. Onda treba da prihvatiš kaznu, i strpljenjem okaješ svoje propuste i skretanja.

Ima dužnost koju trebaš ispuniti? Izvrši to, ma kako bilo teško. To je Bogu milo. O tom trpljenju govorimo.

***

Bog hoće nevinu žrtvu da se ponudi i stane naprijed i kaže zlikovcu: "prvo se sa mnom moraš ogledati". "Prije nego što drugima naneseš štetu, sa mnom ćeš se ogledati, i pobijetiti ću te; nek mi je Bog na pomoći".

Žele nas uništiti sve; našu baštinu, naše tradicije, našu vjeru, identitet... sve!

18-godišnji musliman pušten na slobodu nakon silovanja 13-godišnje britanke. "Nisam znao da se to ne može činiti u VB", kaže. I sud ga pušta jer su oni sluge zla koje je odlučilo uništiti nas sve. U politici ništa nije slučajno, sve se odvija po utvrđenoj šemi.

Ali su stoga vođe "Prvo Britanija" poslane u pritvor ukupno 54 tjedna, jer su problem silovanja povezali sa "netrpeljivosti prema muslimanima".

Sluge zla cinično nas napadaju sa svih strana. U Engleskoj, u gradu Telford, kroz 40 godina trgovalo se na đavolski način - nasilna prostitucija i droga - uglavnom sa britanskim djevojkama i djevojčicama do u dobi od 11 godina. Slično skandalu vezanom za Rotherham i ovdje izgleda da je uvučena i policija; barem prikrivajući zlodjela.

Jedna od žrtvi bila je šesnaestogodišnja Lucy Lowe, ubijena od njenog zlostavljača i silovatelja u kućnom požaru. Bila mu je rodila dijete u dobi od 14 godina.

Iz vlade se negiraju provesti neovisnu istragu, Putin je engleski problem. Nije slučajno što se kriza sa Rusijom upravo razbuktala u ovom tjednu kad je Telfordski skandal izašao na vidjelo:

Da li si svjestan da Evropom upravljaju sotonisti?

A protiv Sotone se bori obraćenjem u prvom redu, te molitvom, postom i dobrim djelima.

I ti si pozvan da staneš u boj za Krista, i da trpiš... kao Kristov vojnik, u borbi.

Brani do smrti poklad vjere; brani Domovinu i izađi u boj.

Sto eura dnevno kazna za projekciju križa u španjolskom gradiću. Odgovor naroda

Prije tri dana rekošmo da su iz općine španjolskog gradića Callosa de Segura kaznili vlasnicu stana s čijeg su balkona vjernici projektirali lik od bezbožnika skinutog križa. Sada mi dolazi vijest da je kazna ništa manje nego sto eura dnevno. Udruga Kršćanskih Odvjetnika je podnijela žalbu zbog antikršćanske globe, i vlasnica želi izdržati barem dok ne prođe Uskrs. Ima dosta ponuda da joj plate kaznu, ali to je sporedno pitanje.

Iz dana u dan vidimo da Kina nije samo u Kini, već prvenstveno na Zapadu.

Ipak, nema zla da na dobro ne dođe. Mještani su odgovorili stavljajući lik križa na svoje balkone.

Toliko je toga iz dana u dan, da je vrijeme da se ljudi trznu iz sna.

Petnaest godina Putina