Elementarno pogrešni "dokazi" Ravne Zemlje

Baciti ćemo pogled na jedan takav "dokaz" koji neki ozbiljno promiču, ne uviđajući elementarnu geometrijsku grešku. Makar svi njihovi "dokazi" su neozbiljni i intelektualno drski i moj je savjet čitateljima da se odmaknu od takvih neosnovanih stavova. Zanimljivo je pak koliko internet obiluje ovakvim ispraznostima ne čineći ništa drugo do skretati pažnju sa onog što je doista bitno. Sigurno da i to nije slučajno jer ne malo iskrenih kršćana upadnu u ovakve vode i nepotrebno gube svoje energije.

Vjera i razum idu skupa, Bog nam je dao da se razumom služimo u dokučivanju zakona koji su prisutni u stvorenjima jer ih je On postavio. Kad ne bi bilo logike u stvaranju, bio bi kaos; nešto nemoguće jer Bog je Bog reda a ne nereda.

Komunisti su nam govorili dok smo bili djeca (barem meni): "Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podignuti?" "Može li Bog stvoriti trokut sa četiri vrha?"

To je sofizam, tj. nakanski krivo razmišljanje napravljeno za proizvesti pogrešan korak u razmišljanju slušatelja ako se upadne u njegovu mrežu. Jer ako bi dijete odgovorilo: "Može", onda bi mu učitelj rekao "Ah, znači da tvoj Bog ne može podići takav kamen, i onda nije svemoguć, suprotno onom što govorite."

Odgovor je: "Ne, Bog ne može napraviti apsurd, zlo i besmislicu; kod njega ne može biti proturječnosti jer je on Razum, kao što je i Ljubav, Dobrota i ostali atributi". Bog nije mudrac, Bog je Mudar. Bog je ono što ima, rekao bi Sveti Augustin.

Nema kod Boga proturječnosti, dakle. Geometrija ne ide, ne može ići protiv Boga, kao ni bilo koja druga znanost kojoj je svakoj temelj logika koja je od Boga. Bog sam potvrđuje, on je Istina, i u njemu i u onom što On stvara ne može biti nešto istinito i lažno u isto vrijeme. Kod Boga i kod stvorenja vrijedi princip neproturječnosti, koji je osnov logike. (Usput, napomenimo da nije tako kod muslimana. Jedan njihov "teolog" reče jednom da kod njih Alah nema u prvom redu i nepobitno razumni atribut, već voljni. Drugim riječima, radi se ono što Alah hoće, makar bilo i bez smisla. Kad bi nam pisalo u Kuranu - govori spomenuti i to zaozbiljno - da se trebamo klanjati nekoj kozi, mi bi to učinili, jer Alah tako hoće.)

U redu, pogledajmo sada jedan ovakav dokaz koji cirkulira mrežama. Na prvoj slici prikazana je eklipsa Sunca koja se vidi na Zemlji. Uobičajeno vrlo usko, i zbog toga sam je prikazao kao točku. Zadnja u Americi imala je širinu od kojih 110 km, što je vrlo usko s obzirom na dimenzije Zemlje.

Sada zastupnici ravne Zemlje ovako razmišljaju: "budući je Zemlja četiri puta veća od Mjeseca prema službenim znanstvenicima, kad se izmjeni relativni položaj Zemlje, Mjeseca i Sunca, sjena bi trebala biti također samo četiri puta veća, otprilike ovako kao što se vidi na zaleđenoj slici jednog takvog videa:

Ali, takva eklipsa se ne događa, već pokriva cijeli Mjesec. Kažu, to je nemoguće, jer bi trebala biti samo kojih 400 km kao na snimku.

U čemu je greška. Da bi imali sjenu od 400 km, kutovi sunčevih zraka prema Zemlji (tangente zrake S-M-E) trebale bi biti napravljene pod istim kutem, a zato bi bilo potrebno da Sunce bude također četiri puta veće, i onda bi se razmjera očuvala i dala traženi rezultat.

Međutim, Sunce je onakvo kakvo jest, i zbog toga kut koji pravi tangenta S-Z-M je manji (jer je sada Zemlja koja je veća od Mjeseca između te "podiže" tangentu i posljedično stvara veću sjenu) tako da je nastala sjena iza Zemlje doista šira nego u prvom slučaju, te pokriva cijeli Mjesec analogno kao na donjoj slici.

Čiča mića gotova priča.

Pogled na geocentrični model Tycho Brahe. Osnovno o odnosu Biblije i znanosti

Ovaj članak je odgovor na neodgovorene komentare u prošlom članku koji, vidim, izaziva dosta pitanja. Nastojati ću biti što kraći, i nadam se da  sažetost ne će ići na štetu jasnoće.

Biblija nije naučna knjiga, što znači na primjer da je apsurdno očekivati naći u Bibliji odgovor na brzinu svjetlosti, broj živih vrsta i slično. Ali s druge strane kad Sveto Pismo govori o realnostima, onda govori istinu, a istina je samo jedna.

Odmah dolazimo do pitanja: što točno kaže Sveto Pismo o konkretnim stvarima? Tko interpretira ono što Biblija kaže?

Katolik nikad ne će reći da Biblija nešto tvrdi jer on to kaže, on to tako shvaća. Katolik ne može tumačiti Sveto Pismo ili Tradiciju mimo već protumačenog od Crkvenih Oca i naučitelja, od Učiteljstva. To tumačenje treba biti usklađeno i čvrsto; nepromjenjivo. Nije dovoljno da tek neki Crkveni Otac donese o nekom pitanju određeni odgovor. Potrebno je da je njegovo mišljenje usklađeno sa ostalim Crkvenim Ocima i potvrđeno od Crkve. To je osnovni princip teologije.

Katolik ne postupa kao protestant koji poseže za "slobodnim ispitom" ili tumačenjem. Katolik se ne odvaja od Crkve. Vrijednost tumačenja jednog katolika je ukoliko je sukladno nepromjenjivom tumačenju Ckrve, "stupa i osnove Istine" (1 Tim, 3:15). To je načelo ponovno potvrđeno na Tridentinskom saboru.

Što se tiče vjere i razuma, fideizam je zabluda, osuđena hereza koja naučava da je samo dovoljna vjera kao temelj spoznaje, da možemo preskočiti razum. Prvi Vatikanski Sabor naprotiv potcrtava da su vjera i razum suglasni, vjera ide ispred razuma ali ne proturječava razum jer je istina jedna. Vjera i razum su dva vesla istog brodića koji veslaju istim pravcem. Nije najbolje poređenje jer svjetlo vjere ne može biti zamjenjeno samo razumom u čisto vjerskim stvarima, ali uglavnom poređenje vrijedi.

Pogledajmo jedan primjer: "Ja sam Vrata", govori Gospodin. Na drugom mjestu govori Krist da je "Kruh Života". Da li je Gospodin doista i doslovce "Vrata". Jest, ali u preneseom, alegoričnom smislu. I to Crkva potvrđuje.

Da li je Gospodin doista "Kruh koji se daje za život svijeta". Da, i to doslovce. Kad su ga u Kafarnaumu ostavili Židovi "jer mu je govor bio tvrd", Isus nije išao za njima uvjeravati ih u nešto drugo. Ne, ne, jer njegovo Tijelo je doista Kruh koji će se dati za život svijeta. Kruh i Vino na Misi prestaju bit obični kruh i vino, već po pretvorbi postaju Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista.

I to sve Ckrva potvrđuje. (A Crkva nije nešto posebno potvrdila govoreći o "nebeskom svodu" u materijalnom obliku i sl. Kao što Crkva nikad nije stala iza Aristotelovih modela koncentričnih nebeskih sfera koje pokreću jedna drugu. To je jednostavno bilo dopušteno za učenje i istraživanje.)
Biblija nije naučni tekst, ali govori istinu kad govori o Stvaranju čovjeka i žene, životinja, biljki, Zemlje, Sunca itd. O direktnom stvaranju. Biblija ne govori ni na jednom mjestu o "stupnjevitom stvaranju" kojeg su zastupali neki grčki filozofi, a i drugi orijentalni mislioci ili pjesnici mitova. Svi Crkveni Oci od reda zastupali su i naučavali direktno stvaranje čovjeka (i također životinja). To je branio jednako i suglasno njima i Sveti Toma Akvinski i ostali skolastici redom. Tek u XX st. počinju neki teolozi govoriti o nekoj "mogućnosti evolucije", što je bilo potpuno mimoilaženje od uvijek naučavanog.

Sada, s druge strane, da li se to može vidjeti preko znanosti? To se može i preko znanosti potvrdjeti, jer evolucija nema niti jednog dokaza za svoju valjanost. Upravo sama biologija poništava sve "dokaze" evolucije, koja je samo jedna bijedna i žalosna ideologija, ništa više. Dakle, znanost ne protivrječi vjeri. Prema tome, ne treba se plašiti ili zazirati od znanosti, jer upravo znanost, hrabro provedena, može potvrditi podatke koje daje vjera. (Preporučujem pogledati članak na ovom blogu "Humani Generis i Teologija Stvaranja".)

Bacimo pogled sada na geocentrizam, na model Tycho Brahe koji se poučavao na katoličkim sveučilištima upravo u vrijeme suđenja Galileu. Iz geometrijske perspektive taj model je potpuno ekvivalentan heliocentričnom. Dovoljno je pogledati ovaj video o godišnjem gibanju planeta sunčevog sustava.

[Heliocentrični model je na lijevo; geocentrični Tycho Brahe na desno. Po ovom zadnjem, Zemlja miruje, Sunce kruži oko Zemlje, planete oko Sunca - Zemlja prema tome nije planeta, jer se ne giba i jer je središte Svemira, ne samo Sunčevog Sustava. Relativne pozicije Sunca i planeta prema Zemlji potpuno su jednake u oba modela.]

A koji je doista istinit? Jer samo jedan od ta dva može biti istinit, ne obadva skupa. Već 1881, i poslije 1887 Michelson i Morley su imali dovoljno dobru tehnologiju za ustanoviti brzinu svjetlosti. Htjeli su tom tehnologijom napraviti eksperiment i potvrditi pretpostavljeno gibanje Zemlje kroz prostor, koje je trebalo biti kojih 30 m/s. Rezultat je bio praktično nula (vrlo malo više od nule, i to ima primjenu na dnevnu rotaciju Svemira, ali u to ne mogu sada ulaziti). Dakle, eksperiment je potvrđivao upravo geocentrični model, ne heliocentrični.
Ima mnogo drugih eksperimenata koji potvrđuju geocentrični model spram heliocentričnog, upravo koristeći znanstvene metode koji nisu nikakvi trikovi. Trik je napravio Einstein kad nije htio prihvatiti rezultat eksperimenta Michelson-Morley (jer je znao da je njegova očigledna interpretacija nepomična Zemlja) i napravio je vještački model Teorije Relativnosti, prvo Specijalne a poslije Opće. Jednostavno, igra jednadžbama koje vode u besmisao. Ali to je bilo potrebno sustavu i političnoj korektnosti i zato je bio podržan.

A što se tiče oblika Zemlje kao sfere, to u prethodnom članku jasno sam istakao da su čistom logikom stari grci došli do elegantnih znanstvenih potvrda realnosti kakva jest.

Neurednost i neprimjernost stava o Zemlji kao ravnoj ploči

Da ne kažem "glupost", jer takva riječ ponajviše odgovara ovom pitanju. Ali nekad glupost zna postati drskom, pa ublaženo stavljam u naslovu "neurednost i neprimjernost".

Nisam htio osvrnuti se na ovo pitanje smatrajući ga totalno prevaziđenim i neprimjernim za posvetiti mu malo pažnje. Međutim, vidim da ima izvjestan broj kršćana, i to onih koji se općenito trude ozbiljno biti takvima, ali dopuste sebi ući u ovakvu vrst mreže koja nema dobre posljedice.

Ne mogu se opširno posvetiti ovoj tematici, ali dotaknuti ćemo se jedne ključne situacije koja može obasjati ovaj pojam.

Zastupnici Zemlje kao ravne ploče, ili "ravne Zemlje", zasnivaju praktično sve svoje tvrdnje na optičkim varkama koja se zbivaju u atmosferi. Ili na izvjesnim videima i slikama napravljenim iz satelita, za koja kažu da su lažirani itd. Gledaju zvjezde na nebu i njihovo gibanje kroz noć, sad sjeverno od ekvatora, sad južno; uglavnom sve slično tome.

Neke snimke i navodni "dokazi" ravne Zemlje koje mi ponekad netko pošalje su tako smješni da pucam od smijeha. Kako ne vide u čemu je stvar, pitam se?

Stoga, ne ću odgovarati opisivajući ili razglabajući o ovom ili onom videu, već ćemo posegnuti za logikom klasičnih grka o ovom pitanju.

Naime, u Homerovo doba (VIII st. prije Krista), grci su smatrali da je Zemlja ravna ploča. Nije to bilo baš ni glupo, u prvu ruku gledajući iz njihove perspektive, jer popenješ se na neko brdo i vidiš sve ravno; gledaš zvijezde svake noći i uvijek vidiš vrlo sličan raspored konstelacija. Onda, od tako malo prikupljenih podataka počne mašta uzeti maha: Zemlja je ploča koja pluta ne nakom beskonačnom oceanu, gore su zvijezde i gotovo. Zemlja možda plovi na leđima neke ogromne kornjače, itd. Čim su napravili jedan korak ovim putem, eto mitologije koja se rasplamsava u svim mogućim pravcima: svijet je stvoren od bogova koji prebivaju na Olimpu. Ti "bogovi" puni su ljudskih neurednih strasti: ljute se, zavidni su, osvećuju se, prave i kuju spletke, mrze, neiskreni su... Jer ti bogovi ustvari su bili idoli, a znamo tko je iza idola...

[Eratosten pokazujući u Aleksandriji, Bernardo Strozzi]

Ali, već grci u V st. prije Krista počinju otimati se mitološkim projekcijama i počinju razmišljati svojom glavom koristeći strogu logiku kojom grade teorije na osnovu opažanja. Njihovi geometri dolaze do prvih zaključaka koje svrstavaju u teoreme. Počinju od osnovnih pojmova koje zovu aksiomi. Od aksioma i prvih definicija dolaze preciznom logikom do prvih rezultata.
Gledajući nebo, vide da je sjena koju projekcira Zemlja na Mjesecu kružnica. U redu, ta kružnica mogla bi biti i od nekog cilindra poput ravne ploče, ali tada, ako se udaljimo prema zapadu, prema Hispaniji, trebali bi vidjeti na Mjesecu sjenu u obliku elipse. No, vidimo također krug, govore mornari koji se vraćaju sa dalekih plovidbi. To znači da je Zemlja kugla, i kao takva uvijek projekcira sjenu kružnice na Mjesecu.

Lađe idu do Crnog Mora i njegovih sjevernih obala; idu i do egipatskih. Kad idu na sjever, ukazuju se nove zvijezde na obzorju. To jest, konstelacije se podižu za izvjesni kut koji odgovara pređenom putu prema sjeveru. Analogno se događa kada plove prema jugu. Pokazuju se nove zvijezde na južnom horizontu, a gube se na sjevernom. Zašto? Jer je Zemlja sfera, kugla. Čistom logikom prevazišli su mitologiju. Mnoge od tih opažanja ostavlja zapisane Aristotel.

A onda su postavili pitanje: ako je Zemlja sfera, koji je iznos njenog radijusa? Može li mjeriti opseg njenog ekvatora?

Prvo bi trebali znati dužinu jednog dijela luka na nekom meridijanu, razmišljao je Eratosten iz Cirene (276-194 prije Krista). Budući je bio bibliotekar Aleksandrijske Biblioteke, znao je procjenu udaljenosti koju su pravli trgovci na putu od Aleksandrije do Siene na gornjem Nilu, tj. do današnjeg Asuana: 5000 stadija (kako je stadij imao oko 200 m, otprilike dakle 1000 km). Put prema Sieni išao je pravo prema jugu, dakle, luk Aleksandrija - Siena je bio dio jednog meridijana.

Rekli su mu da u Sieni ima jedan bunar u koji padaju sunčeve zrake okomito upravo u podne za ljetni solsticij: tog dana u podne sunce obasjava vodu na dnu tog dubokog bunara. Znači, sjena u Sieni pada tog dana okomito na tlo.

A koju sjenu baca bilo koja okomita građevina ili obični štap u Aleskandriji? To je lako bilo izračunati: malo više od 7 stupnjeva. 

Ali, po Talesovim rezultatima kut koji prave sunčeve zrake sa vrhom štapa jest, budući se radi o naizmjeničnim kutovima koji prave paralelni pravci sunčevih zraka, jednak kutu koji pravi radijus koji prolazi kroz Sienu, i radijus koji prolazi kroz Aleksandriju. Taj kut prema tome jednako vrijedi malo više od 7 stupnjeva, i taj kut određuje luk između Aleksandrije i Siene.

Dakle, luk između Siene i Aleksandrije bio je pedeseti dio kružnice (koja ima 360 stupnjeva; 7 X 50 = 350). Kako taj luk iznosi 5000 stadija, cijela glavna kružnica Zemlje, tj. njen meridijan ili ekvator, iznosi 50 X 5000 = 250.000 stadija. Odatle, budući je opseg kružnice jednak 2 X Pi X Radijus, dobijamo odmah radijus Zemlje.

Potrebno je naznačiti da su klasični grčki geometri bili u stanju izračunati ne samo radijus Zemlje, već i udaljenost između Zemlje i Mjeseca (koristeći za jedinicu radijus Zemlje) sa preciznošću boljom od 1%. Također su izračunali udaljenost između Zemlje i Sunca, na osnovu osobina sličnosti između sjene luka Zemlje na Mjesecu i mjesečevog kruga, itd.

Do svih tih zaključaka dolazili su grčki geometri počevši od opažanja i poslije koristeći čistu logiku. Nitko tada nije varao satelitskim snimkama i slično. Njihovi zakljućci su odgovarali opažanjima i bili sukladni istima.

A sad, što je također vrlo bitno za kršćane, treba imati na umu da su mnogi crkveni oci poticali iz plemićkih obitelji. Tj., bili su dobro izučeni i poznavali su postignuća grčkih filozofa i geometara. Da je zemlja okrugla, sfera, kugla kako hoćeš, izričito navode u svojim spisima. Poznavali su svakako dokaze tih zaključaka,ne samo njihove rezultate.

I sad još ovo, jako bitno: Crkveni Oci nisu prikazivali Zemlju kao ravnu, već sferu koja je središte svemira. Tj. bili su geocentristi, zbog mnogih stvari. To je već drugo pitanje, i mnogi će se iznenaditi da je geocentrični svemir ekvivalentan u fizičkim dokazima heliocentričnom, pa čak i da su dokazi geocentrizma logičniji i precizniji od heliocentrizma. Ali to je već nešto potpuno drugo i trebamo to ostaviti za drugi put.

Sada nam ostaje zadnji osvrt. Zašto čak i glavni mediji ne malo puta znaju spomenuti neku osobu koja brani ravnu Zemlju? Prvo, da bi ismijali kršćanstvo i prikazali te zastupnike kao fanatike (što doista i jesu).

Drugo, žele strpati u istu vreću ravnu Zemlju i geocentrizam što je potpuno različito.
Treće: potpiruju dojam da je sve oko nas laž i opsjena, iluzija. Živeći u takvom svijetu u kojem konspiracija sve određuje, nemamo razloga za borbu niti možemo očekivati ikakvu korist od nje. Sve je opsjena što vidimo. A upravo takav stav je čvrsta laž.

Ne, Bog je Tijelom postao. U Bogu nema proturječnosti i razumnost je jedan od njegovih atributa. Vjera i razum su dva vesla istog broda koji ide u istom smjeru. Kristova vjera, jedina istinita, ne proturječuje razum, već ga uzdiže i prosvjetljava.

Francuska, prva afrička nacija koja osvaja svjetsko prvenstvo?

Francuska nogometna reprezentacija, 1984:

I 34 godine kasnije:

Nešto se dogodilo u međuvremenu.

Stoga, makar Hrvatska zasluženo osvojila prvenstvo, ta stvarnost će biti samo san. Ukoliko se Francuska ne vrati barem na stanje 1984 s obzirom na pučanstvo, imati ćemo u narednih trideset i malo godina nešto slično ovome:

Pronađi razliku! Razlika je u tome što će biti dovoljni luk i strijela.

Evropski narodi daleko najmanje krivi za robovlasništvo. Gdje je kajanje drugih?

Bijelci trebaju se osjećati krivima jer su njihovi preci držali robove. Tako je pravedno da danas dolaze iz Afrike i napuče Evropu. To je program i potrebno je usaditi osjećaj krivice kod bijelaca, preko glavnih medija pa i onog što vidiš na ulici:

Ali povijest je bila potpuno drugačija. Ogromnu krivicu za držanje robova nakon srednjeg vijeka u Evropi i otkrivenoj Americi imali su... Židovi.

[Na vrhuncu američkog robovlasništva, 78% robovlasnika bili su etnički Židovi. 40% židovskog pučanstva su držali robove, dok su samo 0,35% bijelih Amerikanaca bili robovlasnici.]

Ali kako oni imaju medije, i kako su mediji ti koji pišu povijest, to nikad ne ćeš vidjeti u udžbenicima. Zabranjeno je to reći i u akademskim krugovima. Ne dozvoljava se promocija objektivnih istraživanja koja iznose istinu na vidjelo.

Ako su neki bijelci imali robove - nešto negativno i za svaku osudu - to su činili mimo svoje kršćanske tradicije.

Dok židovsko talmudska tradicija ne ide protiv toga. Jer sve ostale rase trebaju služiti Židovima (po njima).

Slična stvar je kod muslimana. Kad si čuo od Erdogana moliti oproštenje za ono što su turci (muslimani) činili po Balkanu, od današnje Grčke, preko Bugarske, Srbije, BiH do Hrvatske? I prije toga u Bizantiji. Tko ih je zvao na Balkan? Tražio je netko od njih da im donesu civilizaciju, pomoć, napredak? "Mama, Turci!", to je jedino što su nam donijeli. A odnijeli bi od zdravih momčića za janjičare, pa nadalje. Vidjeli su u drugima kmetove i robove, raju za iscijediti, mučiti i potčiniti. To je turski poklad. Toliko su oni robova pravili da je postojao redovnički red za njihovo otkupljivanje.

I još se hvale da su nešto donijeli na Balkan. Đavo uvijek nadahnjuje cinike. 45-te komunisti naprave pokolj na crkvenom posjedu "Biskupska Glavica" u Mostaru. A poslije naprave na istom - otetom - mjestu Partizansko Groblje za slavu "svojim poginulim". Umjesto da se kaju, oni se cerekaju nad žrtvama i slave same sebe i svoje zločine.

Isti izvor, isto nadahnuće, isti kalup.

Da završim sa crncima. Upravo je u UN objavljen izvještaj o zločinima u Kongu. Svakako, crnci protiv crnaca. Dok su zločini od kanibalizma do sistematskog mučenja, masovnog silovanja žena pred njihovom djecom, itd. Kad će oni tražiti oproštenje za ono što ne prestaju činiti "svojima"?

Ne gutaj i ne nasjedaj na njihove laži. Brani kršćansku tradiciju naših naroda jer to je jedino što vrijedi nečemu u današnjem svijetu i upravo to đavo želi uništiti.

Usput, obratimo malo pažnju na prvu sliku. Ona crnkinja nosi jedan štap na kojem je zmija. To podsjeća na Mojsijevu zapovijed da se ispred naroda u pustinji stavi štap sa brončanom zmijom. Svaki onaj koji bi pogledao na zmiju, bio bi ozdravljen. To je bila slika Križa i Gospodnjeg Otkupljenja.

Ali sada ovaj štap i ova zmija imaju potpuno drugo značenje. Nema smisla taj štap danas nakon Kristove smrti na Križu. No, za one koji provode projekt uništavanja kršćanske tradicije Evrope, za njih ima. To znači da Židovska elita treba voditi novu multikulturnu Evropu. Navodno, kršćani su pravili robove, dok multikulturalisti - tj. oni koji odražavaju židovsko vodstvo - će biti ti koji će je "osloboditi". 

Vrijeme je da mnogi progledaju.

O anonimnom pismu njemačkih svećenika biskupu koji hoće dati pričest protestantskim supružnicima

Nekoliko svećenika njemačke nadbiskupije Paderborn napisali su anonimno prosvjedno pismo svojem biskupu koji je dao ovlaštenje - službeno, za nešto što je bila prešutna praksa kroz godine - za dozvoliti pristup na pričest protestantskim supružnicima katolika.

U tom pismu spomenuti svećenici opominju svog biskupa da se radi o činu koji potpuno odstupa od osnovnih katoličkih principa. Istini za volju, spominju čl. 844 Kanonskog Prava iz 1983. koji dopušta dati pričest protestantima u vrlo specijalnim slučajevima - koji sam po sebi predstavlja odstupanje od pravog katoličkog duha gledi ovih stvari, jer prvo treba postati katolik (nešto što se u hitnim slučajevima može učiniti dosta brzo) - ali ovdje ćemo se pozabaviti drugom stvari: anonimnosti bez koje se ovi svećenici nisu usudili prosvjedovati.

"Poskoncilskoj Crkvi" drag je dijalog sa bilo s kim: bilo protestantima, židovima, muslimanima, čak i nevjernicima. Ali ima netko tko ne može doći na "dijalog", bolje reći kojeg nikad ne će slušati, a to je unutrašnja kritika.

Takvi će biti tretirani kao najveći mogući šljam, kao guba na koju se ne treba ni osvrnuti. I posebno svećenici koji to dobro znaju, ne usuđuju se ni podići glas. Ako neko poviri, ili ako mu glava strši mimo ostalih, odmah ostaje bez nje.

To je razlog zašto se ovi svećenici prikrivaju iza anonimata. Ali time ne će ništa postići. Sve je već isprobano. Prije skoro pedeset godina, kad je započela liturgijska reforma, samo iz jedne zapadne zemlje stiglo je kojih pet tisuća pisama individualnih svećenika koji su izjavljivali da ne žele reći novu misu. Znate li kako je bio rješen "problem"? S pet telefonskih poziva. Ti si franjevac, ti dominikanac, itd.? Nazvali bi generala i poručili mu: "reci tome i tome da ga čaka ako ne bude želio 'slušati' služiti kao portir u katoličkoj školi ili misiji u Kongu". A ovaj drugi ide u Senegal, na još "ljepše" mjesto. I sve tako. S par telefonskih razgovora, bez buke, bez galame, počeo glas se širiti od jednog do drugog i svak obori glavu.

Tako radi mafija, ili teroristi. Uhvate jednog pa ga ili ubiju ili izmlate namrtvo i dadnu da se proširi glas. Sve sređeno, mehanizam straha funkcionira.

Tako rade oni koji nemaju skrupula, kojima ruka ne drhti.

A jednostavan je odgovor: ne ću reći novu misu, već katoličku od uvijek. Kao što ću propovijedati istinu od uvijek. I ne odstupam. Kazniti će jednog ili dvojicu, dalje ne će moći. 

Pa i ako mognu, morati će stati. Žrtva samo nekolice njih donijeti će dobro tolikima.
Ali treba da se nađe netko spreman biti žrtva. Ima ih.

Kardinal Tauran pozvan na Sud

U starim i dobrim molitvenicima čitamo o "Četiri posljednje stvari":

"Smrt, sud, pakao i nebesko kraljevstvo. Čovječe, sjeti se često svojih posljednjih stvari i nećeš - prije se pisalo neodvojeno - sagriješiti".

Da, dobra vježba poniznosti jest sjetiti se često da danas može biti zadnji dan našega života na ovoj zemlji. I onda? Kako ćeš stati pred Suca? Više ne će vrijediti tolike gluposti koje još uvijek uzimaš za ozbiljno. Više ne će vrijediti slava i priznanje svijeta, već samo ono kakav si u Božjim očima.

I Kardinal Tauran - Predsjednik Pontificijskog Vijeća za Međureligijski dijalog - je pozvan jučer za dati račun. Ako nije u paklu, Bog Jedini, Otac, Sin i Duh Sveti neka mu se smiluje. Jer, mnoge je upućivao na krivi put svojim "međureligijskim dijalogom", gdje je jednostavno, skromno i istinito navještanje Krista kao jedinog Spasitelja ljudskog roda blistalo u svojoj odsutnosti:

Tužno. Kardinal Katoličke Crkve ponižava i sebe i pojam Crkve koju navodno predstavlja. Pred tamo nekim blesonjom kojeg treba dozvati u pamet, i koji sjedi na počasnom mjestu kao da bi se radilo o kakvom božaznstvu, Tauran je ponavljam ponižavao sve kršćane.

Možda jedna od najupečatljivijih slika zablude "međureligijskih dijaloga".

O Franjinom potpisu dopuštajući pričest protestantima u Njemačkoj

Kardinal Marx izjavio je da im je Franjo dao dopuštenje za dozvoliti pristup na pričest protestantskim supružnicima katolika u Njemačkoj. Javno je pokazao Franjin potpis kojeg smo prikazali prije nekoliko dana. Pogledajmo ga malo pažljivije:

Što vidimo? Vidimo jedno "F", koje je jedva i "F". Kao jedan štap, i iznad njega jedna kvaka poput gornje linije slova "F". Ali ipak jest "F", to svatko shvaća. I iza "F", jedna točka. Hoće reći: to označava da dalje ide ostali dio imena "(F)ranciscus".

Ali... to ti kažeš braco, ja to nisam rekao. Ne piše nigdje "Franciscus", već samo "F". 

Time Franjo nastavlja svoju igru dvoznačnosti koja mu je tako draga i koju stalno prakticira. Njen efekt je ovaj: "svi razumiju da sam dao dopuštenje, ja to ne niječem, ali ipak nigdje se ne može reći da je to 'Franciscus' rekao". Dakle, jesam i nisam. Dopuštam (upravo četiri njemačka biskupa javno odobravaju dati pričest spomenutim protestantima, i Franjo ih niti kori, niti to niječe), a ne mogu me formalno optužiti da je moj potpis na dopuštenju.

Nedavno smo govorili o kabalističkoj praksi igre proturječnostima prisutnim u dokumentima Drugog Vatikanskog. Franjo je majstor u tome, i njegova drskost ide do u beskraj. Malo ih je koji su mu ravni u toj praksi.

Novi evropljani prema National Geographic

A tko će to othraniti? A što kad njihov broj prijeđe kritičnu masu i ne bude više dovoljno radne snage koja doista radi za izdržati ih sve? Jer, npr. u Nizozemskoj dvije i po godine nakon dolaska radi ih jedva  10%.

Tada, i vrlo brzo, doći će do urušavanja Evrope. Što netko očito i želi. Kad broj neradnika dođe do kritične točke, Evropa će postati gorim područjem nego zemlje odakle dolaze. Jer tamo se ne usuđuju ni pisnuti, a u Evropi se izopačuju k'o razmažena djeca. Ali velika razmažena djeca, što je najopasnije.

Ne, trebaju se naučiti raditi i živjeti tamo odakle i dolaze. Lako im je dati dovoljno motika za to. A ako ne će, neka crknu ako im je volja. Makar ih treba lijepo pozvati da postanu pristojni u svakom smislu.

Želimo im da ostave svoj Islam, i da nam ne izvoze njegove "blagodeti". Ne želimo ovdje običaje turske do marokanskih i dalje; tako im je lijepo da bježe od njih. Ne, ne želimo ni nama ni vama ropstvo islamskih sljedbi.

Toliko su postali drski da više i ne prikrivaju svoje nakane.

Borba za bijelu i kršćansku Evropu aktualna je više nego ikad.

Kako je preminuo moj pradjed Ivan? (Č. Slavica Buljan)

(Preuzeto iz knjige "Dar i uzdarje" Č.s. Slavice Buljan. Opisani događaj je otprilike sedamdesetih godina XX st.)

Pradjed Ivan, djed moje majke, cio život bio je vrlo čvrst i zdrav čovjek. Osobito je volio i poštivao moga oca, supruga svoje unuke Kate. A bili su njih dvojica u godinama tako velike razlike. Doživio je duboku starost. Sa svojim štapom polako je hodao i razmicao zapreke ispred sebe.

Jednog dana javili su mome tati da je bolestan pradjed i da želi vidjeti "svoga Petra". Tata reče: "Čim je pradjed tako poručio, nešto je ozbiljno." Brzo se spremi. Stavi u džep pola litra rakije šljivovice i vrećicu nepržene kave i pođe u posjet bolesniku. Pradjed je bio doista na postelji. Obradovao se tatinoj posjeti. "Hvala ti što si došao, Petre", reče. Zatim mu je pričao o bolesti i nemoći pa se, eto, zaželio još njega vidjeti. Svoju nevjestu zamoli da mu nalije čašu rakije od "Petrove rakije". Zatim zatraži da mu ispeče kavu od "Petrove kave".

Kako kava nije bila popržena, nevjesta je rekla da ima kave u kući te da ne treba pržiti. Ivan je odgovorio: "Samo poprži, samelji i ispeci, ja ću čekati." I bi tako. Kad su popili kavu, reče pradjed: "Petre, zapjevajmo pjesmu Bosa Mara Bosnu pregazila. I zapjevaše, onako bosanski, u duetu. 

Zatim je zazvonilo podne. Ivan reče: "Petre, pozdravimo Gospu." Tata započe molitvu. Nisu ni završili molitvu, pradjed pogleda oko sebe, pa iznad sebe i predade dušu Bogu. Ivan je preminuo moleći i pjevajući, onako kako je i živio. Nije se bojao ni života ni smrti. Sve je stavljao u ruke Božje. Njegova smrt ostavila je jak utisak na tatu, na sve nas, rodbinu u suseljane.

---------------


Moderna vremena, što o vama dovoljno reći!

Stolac (BiH) i Danska

Stolac (BiH), pred utakmicu Hrvatska-Danska. Kola jednog lokalnog muslimana (koji možda radi u Danskoj):

Sluge zove Smail-aga,
Usred Stolca kule svoje,
A u zemlji hercegovoj:
»Ajte amo, sluge moje,
Brđane mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Morači vodi hladnoj.
Još Duraka starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše
Da ih pustim domu svome,
Jer su, reče, vlašad ljuta;
Oni će mi odmazditi
Mojom glavom vlaške glave:
Ko da strepi mrki vuče
S planinskoga gladna miša.«

…

Turčin reče, al mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.

Krcnu kolac nekoliko puta,
Zviznu pala nekoliko puta,
Zadrhtaše ta vješala tanka,
Al ne pisnu Crnogorčad mlada,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Proz poljanu mrka krvca teknu,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Poljana se napuni tjelesa,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Već tko zovnu Boga velikoga,
Tko lijepo ime Isusovo,
Ter se lasno rastadoše s suncem
Zatočnici mrijet naviknuti.

....

Stoji Ture odjeveno lijepo
I pod čalmom i pod britkom sabljom,
I pod puškom i pod ljutijem nožem:
Strah te hvata, posjeć će te bijesno.

Al se ne boj, pobratime dragi:
Krotko Ture, posjeći te neće;
Smjerno Ture, uplašit ga lasno.
Udri samo o zemljicu nogom,
Ter ti smjerno obje skršta ruke,
Ruke skršta a prigiba glavu,

A pak desnu pred obraze diže,
I najposlije vrhu čela vîsî.

Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,
Čija 'e ovo ponosita čalma? -
»To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.«
Čija 'e ovo, pobratime, glava? -
»To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.«
Čija 'e ovo okovana sablja? -
»To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.«
Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -
»To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.«
Čije 'e ovo zlatno odijelo? -
»To 'e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!«

Izvaci iz Smrt Smail-age Čengića, Ivana Mažuranića

---

Vladika Danilo

Ne... ne... sjete da i jošt zborimo! 

Ja bih, braćo, s opšteg dogovora 

da glavare braće isturčene 

dozovemo na opštemu skupu, 

da im damo vjeru do rastanka, 

eda bi se kako obratili 

i krvavi plamen ugasili.

Serdar Janko

Hajd, vladiko, i to obidimo, 

ma zaludu, na ti božju vjeru! 

Što se crnim zadoji đavolom, 

obešta se njemu dovijeka, 

Oni će nam i bez vjere doći, 

među nama stati nadebljati; 

kakve su ti oni poglavice, 

nazivlju se carevi sinovi!

…

Vojvoda Batrić

Turci braćo, - u kam udarilo!- 

što ćemo vi kriti u kučine? 

Zemlja mala, odsvud stiješnjena, 

s mukom jedan u njoj ostat može 

kakve sile put nje zijevaju; 

za dvostrukost ni mislit ne treba! 

No primajte vjeru prađedovsku, 

da branimo obraz otačastva. 

Ćud lisičija ne treba kurjaku! 

Što jastrebu oće naočali? 

No lomite munar i džamiju, 

pa badnjake srpske nalagajte 

i šarajte uskrsova jaja, 

časne dvoje postah da postite; 

za ostalo kako vam je drago! 

Ne šćeste li poslušat Batrića, 

kunem vi se vjerom Obilića 

i oružjem, mojijem uzdanjem, 

u krv će nam vjere zaplivati,- 

biće bolja koja ne potone! 

Ne složi se Bajram sa Božićem 

Je l' ovako, braćo Crnogorci?

Svi iz glasa:

Tako, već nikako!

…

Ferat Začir, kavazbaša

Jok, serdare, ne ugađeš putom! 

Vjera turska podnijet ne može 

da se haba dokle glava skoči. 

Iako je zemlja pouzana, 

dvije vjere mogu se složiti, 

ka u sahan što se čorbe slažu. 

Mi živimo kao dosad bratski, 

pa ljubovi više ne trebuje.

Knez Janko

Bismo, Turci, ali se ne može! 

Smiješna je ova naša ljubav. 

Grdno nam se oči susretaju, 

ne mogu se bratski pogledati, 

no krvnički i nekako divlje: 

oči zbore što im veli srce.

…

Vladika Danilo (otpišuje):

Od vladike i svijeh glavarah 

Selim-paši otpozdrav na pismo. 

Tvrd je orah voćka čudnovata, 

ne slomi ga, al' zube polomi! 

Nije vino pošto priđe bješe, 

nije svijet ono što mišljaste. 

Barjaktaru darivat Evropu- 

grehota je o tom i misliti!

...

(Izvaci iz Gorskog Vijenca; Petar II Petrović Njegoš)

To je naša prošlost, to je naša sadašnjost. Ne može biti drugačije dok se god Kuran ne napusti.

Kad sakrament može biti valjan, ali je nedopušten

U doba Francuske Revolucije mnogi biskupi i svećenici nisu pristali na civilnu zakletvu odanosti revolucionarnim principima: sloboda, jednakost i bratstvo. Zbog njihovog odbacivanja - i Papinog - civilnog Ustava za kler  usvojenom od Nacionalnog Ustavnog Sabora 12 srpnja 1790, bili su progonjeni, zatvarani te i mučenici.  Zbog ovog stanja vjerni kler - za razliku  od ustavnog klera koji je dao otpadničku zakletvu vjernosti revolucionarnim principima - bio je smatran za proturevolucionare i nakon proglašenja Prve Francuske Republike u rujnu 1792 bio je prisiljen na bijeg iz Francuske, ako ne bi htjeli biti pritvoreni. Nešto što se dogodilo mnogima. U masakrima u devetom mjesecu bilo je ubijeno oko 220 svećenika i redovnika u pritvoru, i s njima troje biskupa. Vjerni kler koji uspijeva spasiti život prisiljen je na bijeg zajedno sa mnogim civilima koji su išli s onim koliko su mogli ponijeti. Malo nakon toga Nacionalna Konvencija određuje protjerivanje svog vjernog klera, pod prijetnjom smrtne kazne ukoliko se vrate - računa se da su 1793. oko 60% francuskih svećenika tri godine ranije bili vani. Ipak, neke grupe svećenika su tajno obilazile vjernike, slaveći tajne mise, krštenja i vjenčanja i čak pokoji biskup zaređujući svećenike. Vjerni puk prestaje prisustvovati valjanim misama koje su služili ustavni svećenici, koje su smatrali otpadnicima. Daju dakle pastoralnu skrb tim vjernicima progonjeni svećenici koji bi ih obilazili s vremena na vrijeme. Služili bi mise u privatnim kućama, izlažući svoj život opasnosti. Na tisuće katolika, među kojima se nalaze i roditelji poslije Svetog Arškog župnika ne idu u župne crkve, i budući sveti svećenik prima prvu pričest u roditeljskoj kući za izbjeći svetogrđe idući na valjane mise ustavnih svećenika, koji su i dalje bili na čelu župa. Sama Marija Antonijeta (na slici) nije htjela primiti pričest ni pred samom giljotinom od ustavnog svećenika, nasljedujući, nasljedujući Svetog Hermenegilda koji nije htio primiti pričest od arijevskog biskupa, radije prihvaćajući mučeništvo (živo je bila prisutna nauka Sv. Tome da tko primi pričest od heretika, sudjeluje s njim u nevjeri).

Vjernici su bili ostali bez sakramenata kroz to vrijeme, ali ne i bez milosti sakramenata, jer ih nisu primali iz vjernosti prema Bogu i Crkvi. 

----

Što je pisac htio reći?

Mala pomoć: konkretni slučaj koji se događa pred našim očima, njemački biskup određuje dati pričest protestantima.

Kad LGBTI zna biti jasan i proziran

Franjo vs. Salvini, rat se zaoštrava

Prvo je bio Aquarius kojeg Italija nije htjela primiti, a onda se slično dogodilo s drugim brodom punim zarade mafijaša, makar bili ljudska bića. Salvini je objasnio razlog ne prihvaćanja broda: prvo im je rečeno od talijanske obalne straže da ne pristupaju migrantima u čamcima; oni su u kontaktu sa libijskom obalnom stražom koja će ih vratiti. Brod koji prikuplja migrante po mediteranu ispred Libijske obale, nije htio slušati. Eh onda će Italija vidjeti taj brod samo na razglednici".

Nova talijanska vlada ne želi da njihova zemlja bude zauzeta od muslimana. To je sažetak sve priče.

Ali onda Franjo pokušava zadnji potez. Daje ponovno jedan od svojih žalosnih intervjua ovaj put za Reuters, i podcrtava:

"(O pitanju migracije)To nije lak problem, ali populizam nije rješenje."

I onda:

"Populsti stvaraju psihozu u vezi problema migracije, čak i kad se ostarjele evropske nacije suočavaju s demografskom ledenom erom i trebaju više migranata. Bez migranata, nadodaje, Evropa će postati prazna."

To je Soros. To je njegov govor, i njegova politika. I tamo gdje političari ne stignu, tamo Franjo nastoji napraviti zabunu pred naivnim kršanima. I, svakako, ljevičari i liberali svake vrste koriste njegov govor makar nikad ne će poviriti u crkvu. Franjo im treba za ono što oni hoće. Oni su jedna ekipa.

Ali osvrnimo se malo na Franjine riječi. Što može pomoći Evropi? Samo povratak na njene kršćanske korijene. To je jedino što Bog od nje očekuje, i ako do toga ne dođe, njena budućnost samo može biti crna. Sve drugo ne vrijedi ništa niti može pomoći. I, on koji sjedi na Stolici Svetog Petra, da je ono što toliki drže da jest, govorio bi potpuno drugačije.
A što se tiče Evrope, bolje joj je da se prepolovi nego da postane muslimanska. I ako muslimani dođu do kojih 40% a i manje, imati ćeš građanski rat u njenim gradovima ili jednostavno muslimanske države, i onda pakao kakav je svugdje gdje su većina. 

Proganjanje kršćana i nemogućnost slavljenja Boga. Da se to pomogne, da dođe do toga, to je Franjina misija.

Pogledajmo primjer Srbije. Zašto joj je oduzeto Kosovo, zašto su bili bombardirani od NATA, tj. zračne snage muslimanskog imperija? Jer od svih naroda na Balkanu bili su taj koji je najviše Boga psovao. Nisu njima bili krivi hrvati, niti su im muslimani mogli išta učiniti da nisu bili onakvi psovači Boga. Svaka druga riječ pa Boga opsuju! Prije rata bilo ih 10% krštenih, što očekuješ onda? To je pravi i glavni razlog njihove propasti i unesrećenja svojih susjeda. Samo vraćanje Bogu, samo kršćanski život u značajnijem djelu društva može izbjeći Božje kazne.

I to je ono što bi Franjo trebao reći cijeloj Evropi. 

Ali budući je on naš neprijatelj, moramo se spašavati kako stignemo. A on koristi crkvene strukture za nastaviti Sorosovu agendu. Naložio je Evropski Caritas da ponovi njegovu liberalnu politiku: Evropski Caritas žali zbog odluke Evropskog Vijeća - nametnut od kritičnih Austrije i Italije, plus istočnih - za pravljenje centrova za izbjeglice van evrospkih granica. "Evropski Caritas žali što vizija Tvrđave nadjačava viziju dobrodošlice".

Koja karikatura postaju crkvene institucije u službi ovog najamnika!

Ipak, nije tako teško nazrijeti pravi put na osnovu Franjinih riječi: uglavnom radi suprotno od onog što kaže. Ponekad će reći nešto što liči na dobro, ali kako bi inače varao? Ne slušaj ga.

Što je "pričest" za Kardinala Marxa? I za još koje

Uglavnom: malim trikom u redakciji pastoralnog dokumenta njemački biskupi na koncu odobrili su davati pričest protestantskim supružnicima (u braku s katolicima). Nije više stav čitave biskupske konferencije, već svaki biskup može proslijediti već prema tome kako vidi.

Ali ovdje odmah se dolazi do pitanja: što je onda "pričest" za Kardinala Marxa i ostale biskupe koji misle kao on? Jer, ako se daje i katolicima i protestantima, onda je to nešto zajedničko i jednima i drugima. Ali protestanti nisu katolici. Ne vjeruju u ono što katolici trebaju vjerovati. I, ako bi vjerovali, trebali bi postati formalno katolici za primiti sakramente. A ipak im se daje "pričest" (usput, Kardinal Müller opominje da to ne može činiti, makar da u smrtnom slučaju prema Kanonskom Pravu iz 1983. U prethodnom Kanonskom Pravu iz 1917 ni tada. Ne katolik je prvo morao postati - makar se to može učiniti za relativno kratko vrijeme u potrebi - katolik i onda se pričestiti).

[Marx je računao s Franjinim potpisom za ovaj manevar. Ono što je ovdje rečeno za Marxa, odnosi se i na Franju]

Znači da nije na prvom mjestu Tijelo Kristovo, već jedna "ekumenska konstrukcija" koja sadrži i katolike i protestante. No, to onda nisu katolici. Tj. oni koji se zovu katolicima ne čine dosljedno tome. Mogu biti katolici po krštenju, ali ne djeluju kao katolici. Nemaju katolički kult.

Ali, koja je onda nakana Kardinala Marxa kad slavi misu? To nije katolička nakana. Jer on hoće da ta "pričest" služi drugim nakanama od onih radi kojih postoji.

Ukratko, on nema katoličku nakanu pri slavljenju mise.

Prema tome, njegova misa je svetogrđe i katolici ne mogu ići na takve mise.