Imaš pravo Sanja da se ljutiš. Neoliberalizam uništava Hrvatsku, kao i cijelo susjedstvo. Ni u Francuskoj nije puno bolje, sudeći po tolikim prosvjedima.
Ali čekaj malo, djevojko. Nisi ti izmislila svijet, niti su ovakve okolnosti po prvi put među nama. Vratimo se unazad dvadeset, trideset, četrdeset godina. Vratimo se, napr., u Englesku prije sto godina:
ovakvi ljudi (i žene): gladni, bosi, ozebli, prljavi, isto odijelo cijeli mjesec; topi onu koru kruha deset minuta u ustima da zavaraš glad: tako se podiglo sve ovo što vidiš oko sebe.
Onda je došao ekonomski napredak šesdesetih i sedamdesetih, u Evropi i osamdesetih godina. Ali ta Evropa je podignuta preko one mizerije. I sada, kad gledam ove "izbjeglice", vidim ih uhranjenije i čistije nego naše pretke. Zašto ih smatrati nesposobnim da ti isti takvi podignu svoje zemlje? Logično je da tako treba biti. Kao što i naš narod, samo naš narod, treba podići svoju zemlju, i to preko mnogih žrtava.
Ženo draga, zar ti misliš da sam ja od jučer? Poznaješ li ti nekog koji je kao podstanar dijelio krevet s drugim (čisto ekonomski razlog, nikakva sodomija) da bi mogao dočekati kraj mjeseca? Bilo je lako do drugog, ali od drugog do prvog (u mjesecu) malo teže. Znaš ti onaj vic "Pita šiptar u samopozluzi jednu štrucu od kila i malu čajnu paštetu. Prodavač ironično podbada da li ćemu to biti malo. Šiptar odgovara da ako bude malo, on još kupi jedan lebac."? Tako sam gospođo i ja živio u svoje vrijeme, makar dosta vode prošlo svojim tokom od tada. I mojoj majci je padalo na pamet skočiti s mosta zbog neimaštine, ali izdržali smo. Tako se živjelo, kćeri.
Ali imali smo Boga uz nas. I Bog nas je hranio, i bilo je dobrih ljudi u blizini, i zrno po zrno, izdržasmo i išlo je na bolje.
Vidim, na tvom Facebook profilu nalazim i da u jogi tražiš nekakvu utjehu:
zato i misliš kako misliš. I dok tako budeš razmišljala, nikad ni sreće ni mira imati ne ćeš.
Ima Boga. Ima nade. Uvijek Bog otvara prozor kad ljudi vrata zatvaraju. Pogledaj kršćane u muslimanskim zemljama, kako drže nadu: "Bog mi je bizak, ne plašim se. Što mi može učiniti čovjek?"
Eto, želim ti vjeru. Vjeru da imaš, kao i svim Hrvatima, i svim okolnim slijepima i nesretnima.
A hvala ti na onih 70kn što si dala onom očajnom. Vidiš, sposobna si za neko dobro. Vjeruj, i imati ćeš više.
A ko zaboravi na bližnjeg, probudio se dao Bog prije nego što se vidi proklet.