nedjelja, 8. prosinca 2019.

Kako se kalila Evropa

Čitam bijesni komentar jedne hrvatice (Sanja Beneta) zbog ljigave socijalne situacije u njenoj zemlji:




Imaš pravo Sanja da se ljutiš. Neoliberalizam uništava Hrvatsku, kao i cijelo susjedstvo. Ni u Francuskoj nije puno bolje, sudeći po tolikim prosvjedima.

Ali čekaj malo, djevojko. Nisi ti izmislila svijet, niti su ovakve okolnosti po prvi put među nama. Vratimo se unazad dvadeset, trideset, četrdeset godina. Vratimo se, napr., u Englesku prije sto godina:


ovakvi ljudi (i žene): gladni, bosi, ozebli, prljavi, isto odijelo cijeli mjesec; topi onu koru kruha deset minuta u ustima da zavaraš glad: tako se podiglo sve ovo što vidiš oko sebe.

Onda je došao ekonomski napredak šesdesetih i sedamdesetih, u Evropi i osamdesetih godina. Ali ta Evropa je podignuta preko one mizerije. I sada, kad gledam ove "izbjeglice", vidim ih uhranjenije i čistije nego naše pretke. Zašto ih smatrati nesposobnim da ti isti takvi podignu svoje zemlje? Logično je da tako treba biti. Kao što i naš narod, samo naš narod, treba podići svoju zemlju, i to preko mnogih žrtava.

Ženo draga, zar ti misliš da sam ja od jučer? Poznaješ li ti nekog koji je kao podstanar dijelio krevet s drugim (čisto ekonomski razlog, nikakva sodomija) da bi mogao dočekati kraj mjeseca? Bilo je lako do drugog, ali od drugog do prvog (u mjesecu) malo teže. Znaš ti onaj vic "Pita šiptar u samopozluzi jednu štrucu od kila i malu čajnu paštetu. Prodavač ironično podbada da li ćemu to biti malo. Šiptar odgovara da ako bude malo, on još kupi jedan lebac."? Tako sam gospođo i ja živio u svoje vrijeme, makar dosta vode prošlo svojim tokom od tada. I mojoj majci je padalo na pamet skočiti s mosta zbog neimaštine, ali izdržali smo. Tako se živjelo, kćeri.

Ali imali smo Boga uz nas. I Bog nas je hranio, i bilo je dobrih ljudi u blizini, i zrno po zrno, izdržasmo i išlo je na bolje.

Vidim, na tvom Facebook profilu nalazim i da u jogi tražiš nekakvu utjehu:


zato i misliš kako misliš. I dok tako budeš razmišljala, nikad ni sreće ni mira imati ne ćeš.

Ima Boga. Ima nade. Uvijek Bog otvara prozor kad ljudi vrata zatvaraju. Pogledaj kršćane u muslimanskim zemljama, kako drže nadu: "Bog mi je bizak, ne plašim se. Što mi može učiniti čovjek?"



Eto, želim ti vjeru. Vjeru da imaš, kao i svim Hrvatima, i svim okolnim slijepima i nesretnima.

A hvala ti na onih 70kn što si dala onom očajnom. Vidiš, sposobna si za neko dobro. Vjeruj, i imati ćeš više.

A ko zaboravi na bližnjeg, probudio se dao Bog prije nego što se vidi proklet.

2 komentara:

  1. Bloger napisa:
    "Vratimo se, napr., u Englesku prije sto godina: ovakvi ljudi (i žene): gladni, bosi, ozebli, prljavi, isto odijelo cijeli mjesec; topi onu koru kruha deset minuta u ustima da zavaraš glad: tako se podiglo sve ovo što vidiš oko sebe.

    Onda je došao ekonomski napredak šesdesetih i sedamdesetih, u Evropi i osamdesetih godina. Ali ta Evropa je podignuta preko one mizerije. ..."

    Čovječe, vjeruješ li ti u ove riječi?

    Da li se ove riječi odnose i na npr. zadnju Jugoslaviju koju je robovlasnički vodio "državnik" "Tito" (nakon što je pobio svu moguću oporbu i opoziciju na čemu mu je čestitao cijeli demonkratski svijet, koji sada pokušava po njegovom uzoru da organizira tkz. Eu-ropsku uniju)?

    Iz koje je bijede ikad izraslo išta normalno? Da možda ne misliš na npr. "francusku revoluciju" ili onu "sovjetsku revoluciju"?

    Ovo što ti predstavljaš kao napredak naroda od bijede do sjaja je sve samo ne u vezi sa vjerom te bijedom okovane raje. Da jeste, sada ne bi najveći mizantropi, bogohulnici, perverznjaci, pedofili i manijaci od postanka svijeta vladali svijetom.
    Kao što je npr. "Tito" podigao iz bijede nakon rata Jugoslaviju (uz pomoć robovskog rada, tkz. radnih akcija, stranim kreditima i bijednog života radništva - dok se razvijala crvena buržoazija kojoj je uvjek bilo malo pa i ono što su kao skakavci poharali nakon krvavog rata i još krvavijeg poraća - dok su caru "Titu" gradili vile kao da ima 10 tjelesa pa da mu ne prifali dok se kurvinja po lijepoj njegovoj titoslaviji.
    Vidiš li ti blogeru traga utjecaja Vjere u svemu tome "blagostanju"?
    Ja ne vidim, jer znam kako je živjela moja obitelj. Moja baba i djed su cijeli život bili i ostali vjernici Katolici, i nijesu krili svoju vjeru, dapače, išli su redovno na sv. mise u vrijeme kada se znalo da se to uredno evidentira, iako je i tada bilo "svećenika" komunjara koji su crkve pretvarali u magazine - stovarišta za američku pomoć u "brašnu, trumanovim jajima i mlijeku u prahu".

    Jedino bih savjetovao ovoj ženi da se mane joge i da ne traži (i očekuje) prvo ekonomsko dobro u društvu nego spas od ovih zlotvora na vlasti, a to nam samo Bog može dati, ako se vjerni ostatak bude ustrajno molio. Prvo se mora osloboditi od zla da bi dobro proklijalo u društvu.

    Ni ekonomska oskudica nije tako teška ako je duša i srce uz Boga, a ne uz jogu (ili bilo što koje ne vodi k Bogu)!

    Konačno: ono što si ti naveo kao primjer "napretka u Engleskoj i Evropi" je samo faza od zla (preko "manjeg" zla) ka gorem, korak napred, dva koraka nazad, od raja na Zemlji do pakla na Zemlji!

    Eto, ni u Bibliji se ne obećava popravak stanja svijeta, nego totalni slom u bezbožnosti i spas maloga stada na Novoj Zemlji!

    P.S.

    OdgovoriIzbriši
  2. Tekst se odnosi na napor kroz koji su morali proći toliki, a da nisu crkli od toga.
    I da je vjera najveće blago.
    I da kršćani moraju imati na umu ljubav prema bližnjemu.

    OdgovoriIzbriši