Zašto ovakvi stavovi nisu govor mržnje?

"Ja sam ponosna židovska žena. Plodne utrobe. Zamijeniti ćemo vas."

Plakat predstavlja bjelce udarane nogom kao privilegirane protiv kojih je opravdano koristiti silu.

Jer onima koji vladaju ne smeta ovakav govor. "Sloboda mišljenja" ili izražavanja jest za ono  što njima odgovara. Možeš braniti i promovirati pobačaj, rastavu braka, dokidanje tradicionalne obitelji, kršćanskog društva,... ali ako bi htio tu navodnu slobodu izražavanja koristiti u drugom smjeru od opće prakticiranog, onda ćeš naići na neslućene probleme.

To su dokazi da sloboda izražavanja u biti niti postoji, niti služi za dobro.

Tko se miče, ne ostane na slici: zatvorena stranica antimigrant.ba

Vidim da stranica antimigrant.ba više ne funkcionira. Najverojatnije je zatvorena.

Od samog naslova portal je privlačio pažnju, kao želeći da ga udare: "antimigrant.ba". Ne, u vrijeme današnje cenzure, koja je dostojna novog svjetskog komunizma, i koja u mnogim crtama prevazilazi cenzuru koja je postojala u Jogoslaviji napr., ne može se nastupati tako nepažljivo.

Stranica je imala dobrih analiza, prikazivala je ono što je bilo zabranjenog sadržaja, gledano iz politično korekntih stavova. Da li su pretjerivali u nekim stavovima ili izrazima? Vjerojatno, ali zašto ovaj portal nije toleriran kao što su tolerirani toliki drugi, sigurno mnogo gori? Dovoljno je pogledati tolike stranice i vrlo lako bi našli na sadržaje koji bi se trebali izbrusiti, pa i ukloniti. Na našim prostorima najlakše je naći optužbe protiv "ustaša", "četnika", "isilovaca", itd. Pornografije preko svake mjere.

Uvijek je postojala cenzura, i treba postojati. Ne može se bilo što reći. U kršćansko doba nije se moglo publicitirati ono što je loše i pogubno za društvo, od bestidnih sadržaja do daljeg. U kršćansko doba nije se mogao objavljivati Talmud, ili Marksov Kapital itd., jer teško napada na Boga ili na ljudsko društvo.

Danas je obrnuto: postoji cenzura za dobre stvari. Puštaju se loše stvari, a zabranjuju dobre, ili one koje potiču na kritično razmišljanje.

Na antimigrant.ba je bilo sadržaja na koje se moglo upozoriti ili tražiti korekciju, ali manje od tolikih drugih stranica, čije sadržaje ili ključne ideje sam naveo kao primjer. Ono što je nepobitno jest da je ova stranica upućivala na duboko ozbiljni problem "izbjegličkog" vala koje trpi BiH, kao i susjedne zemlje. I ono što se dogodilo sa stranicom upućuje na koliko je bitno ovo pitanje vladajućim krugovima da se ne dopusti ni dodirnuti ga. (Unatoč svemu onome što vjerojatno stranice vođene iz službenih krugova pišu o ovom potezu, kao raskrinkavanje.ba ili analiziraj.ba)

Tvoje je da šutiš i izvršavaš naredbe. To je poruka.

Ali čovjek ne može dopustiti da s njim rade što im volja. Ako više ni internet ne koristi da se ljudi mogu organizirati za potrebne im svrhe, onda će morati to raditi na malo stariji način.

Ako hoćeš da ljudi ostanu kakvi jesu, reci im ono što žele čuti. Ako ih hoćeš popraviti, reci im ono što bi trebali znati

"Ako hoćeš da ljudi ostanu kakvi jesu, reci im ono što žele čuti. Ako ih hoćeš popraviti, reci im ono što bi trebali znati."

Mons. Fulton Sheen

Pachamama u svom sotonizmu. Preko državnika do Bergoglia u ime NSP

Na Gloria.tv objavili su dosta jasan pregled o tome što je idol i poganska božica Pachamama (Majka Zemlja). Makar na španjolskom - video je dobar jer su katolici s španjolskog govornog područja ponajbolje upoznati o ovom skandalu -, može se naslutiti ono bitno i bez prijevoda. Jednostavno, Bože sačuvaj!

No, upravo sramota kako se pred tim idolom klanjaju skoro svi redom državnici, od argentinskih Cristine Kirchner i njenog (liberalno desničarskog) nasljednika Macri, preko urugvajskog Mugice; te onda Chávez iz Venezuele, Obrador iz Meksika. Bolivijanski Evo Morales zazivlje svom dušom to čudovište. Tu su i čileanski Bachelet i Piñeda (ovaj je neoliberalac protiv kojeg su napravljeni zadni prosvjedi; ali i on je izgleda mason prema informacijama koje mi stižu; kao da su prosvjedi igra između jednih i drugih do donošenja novog ustava), itd.

Na koncu, klapi se pridružuje idolatra Bergoglio, u samim vatikanskim vrtovima.

Podržavaju svi redom religiju prirode, bez Krista. Sotonu promiču umjesto Krista. Na videu su prikazane i sotonske svetkovine kod kojih su opsjednuća sastavni dio. Govore u miru i da će donijeti mir, dok im kontinent grca u nasilju jer su okrenuli leđa Bogu i njegovom Jedinorođenom Sinu.

To je svijet u kojem živimo; to su sotonski napadi protiv Krista u kojem svestrano učestvuje Jorge Mario.

Dok svi redom biskupi i kardinali (koncilski) gledaju mahom kroz prozor.

Bergoglio mora biti hitno otjeran sa Svete Stolice, koju uzurpira. Gledate i dalje kroz prozor? Onda ovom ne će biti kraja. Tek je počelo.

Do kada čete spavati? Koliko će duša propasti u međuvremenu? Bog nek nam se smiluje. Reagirajte već jednom.

 

Bosanski muslimani podupiru "migrante" jer nikad nisu bili za BiH, već za panislamsku državu

Viđenje BiH Alije Izetbegovića, u duhu njegove Islamske Deklaracije zbog koje je zaslužno bio poslan u zatvor u Jugoslaviji, i nažalost pušten na slobodu nakon premalo godina, bilo je u sklopu jedine islamske države od Maroka do Indonezije, od Afričkih prašuma do ruskih stepa. Ne bosanski nacionalizam, već panislamizam koji je koristio balkanske muslimane za njegovu totalitarnu ideologiju.

[antimigrant.ba zaključuje: 
"Zvuči paradoksalno, ali je nije nemoguće da žrtve genocida same sebi zadaju završni udarac koji nije uspio ni agresoru u vrijeme genocidne agresije. Pitate se kako je to moguće? Pa moguće je tako što se povratnici u Zvornik okupe da nose pomoć tzv. migrantima u Tuzlu, čime postaju saučesnici u migrantskom genocidu nad Bošnjacima. Zar je moguće da Bošnjaci ne razumiju da se ne može biti u isto vrijeme na strani vlastitog naroda i migrantskih hordi. Ili mi ili oni-treće nema."]
 
Zbog istog nazora vođe BiH muslimana (i šire) pomažu prihvat "migranata", poslanih u Bosnu za promjeniti joj definitivno naličje, uostalom kao i cijeloj Evropi. Stvar je u tome što je sad došao red i na nas. Nije riječ više o "Beču" i "Berlinu", pariškom predgrađima, itd., koji se ne tiču naših ljudi; na koncu i mi dolazimo na red.

antimigrant.ba stranica je izgleda bosanskih "muslimana", dosta sekulariziranog tipa. Onih "muslimana" koje smo dobro poznavali i od kojih se dio posebno radikalizirao u ratu devedesetih. Optužuju izravno muslimanske vođe i političare za prihvaćanje "migranata" i posljedično uništenje njihove nacije, kako se oni nazivaju.

Svakako, to uništavanje ne ide samo protiv njih, već i protiv Srba i Hrvata. Srbi, kao obično, lakše i brže reagiraju na izglednu invaziju:

Hrvati jedva da se čuju, ako i to.

Ovi ljudi, praktično svi vojno spremni, trebaju biti vraćeni u svoje zemlje. Neka grade te zemlje, i nek dolaze ovamo da ih netko drugi čuva i da radi za njih. Jer od ovih, dobra nikakva.

I Srbi i Hrvati i sekularizirani "muslimani" - od drugih to ne očekuj - trebaju praviti građanske milicije i štititi svoje. Možda po prvi put u toliko vremena, koje bi se moglo mjeriti i stoljećima, ljudi iz naših krajeva mogu konačno vidjeti na licu mjesta da su marionete u tuđim rukama i da osim njihovih ludih glava koje su dale dosta od sebe da bi došlo do onog krvoločnog rata, postoje jedne vrlo inteligentne i zle glave koje nas sa strane i iznutra vode u zator.

Oduprimo se svim silama i na organizirani način ovim planovima.

Članak masona Bertranda Heyraud potvrđuje sedevakatnu poziciju. Tosatti se usuđuje podsjetiti da je Ivan XXIII bio optužen za pripadanje masoneriji

Prošle godine smo naveli, citirajući grčke pravoslavne kritične izvore, da su njihova dva glavna patrijarha, Atenagoras i Meletios Metaxakis, bili masoni:

Danas na to podsjeća, potpuno drugom nakanom, francuski mason Bertrand Heyraud. Poznate su gesle Pavla VI kojima je čak i nadmašivao Bergoglija:

Talijanski pisac i bloger Tosatti podsjeća na navode Gioelea Magaldi, velikom meštra masona, prema kojima je Ivan XXIII pristupio masoneriji dok je izbivao u Istambulu od 1935 do 44.

Kao što smo komentirali gledi Bergoglija, to je teško precizno dokazati, jer njihov je stil to dojaviti, ali rijetko službeno. Daju to naslutiti i raspoznati se među "braćom", ali zvanično se ustručavaju to priznati, u ovisnosti o položaju i potrebi.

Međutim sve te činjenice, makar ih i ne mogli iscrpno dokumentirati kao da bismo bili na sudbskom procesu, ipak potvđuju ono što se dogodilo u Crkvi u zadnjih šesdeset godina: Ivan XXIII otvara vrata do tada kažnjenim teolozima i zove ih biti "koncilskim ocima" na Drugom Vatikanskom.

Od tada je sve spremno do naših dana, i kola su gurnuta nizbrdo. Ono što danas promatramo našim očima, krajnja je posljedica onog silnog prodora sotonskih sila u Crkvu.

Sve je to Bog dopustio, kao što je i istina da nema ničeg skrovitog što se neće razotkriti. Sve njihove prijevare biti će razotkrivene da bi Ostatak mogao iznijeti vjeru do kraja, do ponovnog dolaska Našeg Gospodina Isusa Krista.

Chile. Revolucija je uvijek ista

Profanacija. Gospa oskvrnjenog lika. Napadaju crkve na sve strane, spaljuju što stignu:

 "Silovatelji", kažu, ali na oltaru ostavljaju sotonski znak. Ako ima pedofila među klerom, to je od vaših nauka, jer ste ih ubrizgali unutra kao otrov. Od našeg Učitelja i Boga to nisu naučili. Ta uvijek manjina, koja je u zadnje vrijeme narasla, jest plod zla kojim IZVANA napadaju Crkvu. Baš kao i djelo vaših ruku:

 "Tako ću ja biti slobodan". Vidjećeš kako je sa sotonom, nesretniče koji radiš za neprijatelja svoje duše.

 Čemu ispovijedaonica? Osjećaj krivice je nepotreban. Spalimo ga, kao i sve ostalo. Najbolje osvjetljava crkva koja gori. Staro geslo razbojnika:

 Čak su odrubili i glavu na kipu iznad ulaza:

 Đavolska procesija. I Zapad ima svoj ISIL, ne mora ga uvoziti. Ali ako ga uvoze, s njim su zajedno protiv istog neprijatelja kojeg žele zgaziti vječnom mržnjom prokletnika. Čeka vas sud, bijednici:

 

Prošle godine situacija u Čileu je bila praktično ista. Ali tu je bila socijalistička presjednica, Michelle Bachelet. Svečano nagrađena od ženske Velike Lože Čilea:

Od Asiza Ivana Pavla II, do Franjine Pachamame: stupanj niže. Od otpada do idolopoklonstva

Imali smo priliku promatrati grozotu pustoši postavljenu na svetom mjestu, Bazilici Svetog Petra u Rimu. Čašćen je bio poganski idol Pachamama od amazonskih idolopoklonika (izmešanih sa pretpostavljenim katolicima).

U Asizu 1986. Ivan Pavao II je dopustio da statua Bude bude stavljena na svetohranište:

 Gdje je razlika između Asiza i Amazonske Sinode? U stupnju prema dolje. Time što su dozvolili idole u crkvi, tu su praktično na istom. Ali ovdje idu još dalje: uče katolike pjevati tim idolima.

Talijanska Biskupska Konferencija (vjerno prenosi Andrea Zambrano) je pripremila pjesmu Pachamami još u travnju ove godine (prema zadnjim informacijama; sve detaljno isplanirano):

 Dok u katedrali u Limi jednako pjevaju Pachamami:

 "Majko Zemljo, Pachamama, dolazimo ti pjevati".

Od otpada do idolatrije. Na ovom stadiju su razbojnici koji su zauzeli Stolicu Svetog Petra.

Ovo je sekvencija nagoviještena u Svetom Pismu i naučavana od Crkve: Veliki Otpad, Antikrist, Drugi Dolazak Našeg Gospodina Isusa Krista. 

Koliko će trajati vrijeme do pojave Antikrista, ne znamo. Ali prema onome čemu prisustvujemo, promatrajući što čini jedan od njegovih preteča, blizu smo. I dosta muka nas čeka preživjeti. Pripremimo duše.

Katalonija i demokracija. Čile, Bolivija, Francuska, Ukranija, Balkan... što se događa?

(Katalonija) Oni su demokrati, a ako se ne slažeš s njima, onda si fašist.

Protesti su vođeni u prvom redu preko antifašističkih skupina, zaduženih vršiti vanjske (prljave) poslove od onih zacrtanih u uredima:

[Ti pališ ono što ti ja kažem; kravata misli, antifa razara]

Nikakvih tu nema "prava naroda". Radi se o razbijanju onog što još preostaje od tradicionalnog poimanja Evrope. Stvaranjem državica koje će biti lakše pod kontrolom globalističke elite. Međunarodni komunizam, novog oblika, u suštini starih metoda.

Još uvijek predsjednik Španjolske - do skorih izbora - Sánchez, sa Alexom Sorosom, Georgevim sinom:

S njegovim ocem Sánchez se susreo samo tri dana prije preuzimanja vlade. Rezultat je bio još jače provođenje komunističke liberalne agende, feminizma, ateizma, multikulturalizma, masovne inmigracije. Alexov brat Jonathan je iza JC Capital koji podržava separatističke partije u Kataloniji:

Pierre Omidyar, židovskog porijekla koji stoji iza francuskih antifa, šalje podršku preko brojnih i nasilnih antifa katalonskom procesu:

Nastoje spriječiti desničarske identitetske pokrete koji niču diljem Evrope. 

U Čileu je na vlasti demokrišćanin Sebastián Piñera - nije dakle ljevičar, makar ekonomsko liberalnog kroja. Zbog jednostavnog povišenja cijene podzemne željeznice - koju je na koncu povukao -, ljevica je napravila skoro državni udar, za sada 11 mrtvih. Piñera izjavljuje: Borimo se protiv nemilosrdnog i vrlo moćnog neprijatelja koji ne poštuje nikog i ništa.

Bolivija. Neokomunist indijanac koji psuje na evangelizaciju Amerike u svoje vrijeme, Evo Morales (poznat po svom poklonu Bergogliu), u izborima ide izjednačeno sa oporbenim kandidatom. Zaustavlja prebrojavanje 24 sata, i nakon toga proglašava se pobjednikom.

Slično na Majdanu je promovirana revolucija kojoj nije cilj nikakva demokracija, već pobjeda ateista koji žele staviti cijelo čovječanstvo njima pod noge, jer su oni bogovi.

[Zašto toliko reže na Mađarsku, Rusiju i još par zemalja? Između ostalog, zbog ovog:] 

[Sorosov Open Society zabranjen u Rusiji; u Mađarskoj zabranjen rad njegovom sveučilištu. Biće mjesta malo južnije.]

Pod vrlo sličnom perspektivom možeš gledati cijeli proces nezavisnosti na Balkanu, posebno na teritoriju bivše Jugoslavije. Nije bio cilj "dati slobodu" potlačenima, već upravo napraviti veće robove od svih zajedno. Jačanje muslimanskog elementa dovodi do još veće destabilizacije i sekularizacije (zatiranje kršćanstva), kao i u čitavoj Evropi.

 [Duh Banovine Hrvatske sporazuzuma Cvetković-Maček je bilo mnogo logičnije rješenje, dok se izvršila podjela po Avnojevskoj Jugoslaviji, a navodno se ide protiv "bivšeg režima". Kome "Avnojevska Hrvatska" ostavlja Hrvate iz BiH, Vojvodine, Boke...? Gorko je kad se shvati da si bio pijun u tuđoj igri.]

"Demokratske priče", čije smo žrtve debelih 200 godina, napravljene su za naše porobljavanje. 

Samo kršćanski identitetski pokreti su u stanju održati minimum Evrope koja je vođena destruktivnom kaosu.

Ne će biti šizme

Nedavno je to jedan svećenik dobro rekao: šizme su se događale u vrijeme kad je bilo više vjere. Danas toga nema. Za vrijeme šizme, Rim je bio nepomičan: istina je ova, prihvati ili odlazi. Nakon upozorenja, te neposluha, uslijedio je proglas otcjepa.

Danas je šizma zahvatila Rim. Tu je pobuna protiv Boga i Crkve. Tu je drsko psovanje na sve što je sveto. Tu se pogrđuje Isus Krist. Jer onaj koji sjedi na stolici njegovog Vikara, vrijeđa Boga.

Ne vjeruju da je Isus Krist jedini i isključivi Spasitelj svi ljudi; onih umrlih, što žive i što će još živjeti, iz svakog vremena ukoliko prihvate njegovu Riječ u cijelosti.

Umjesto Boga, stavljaju na prijesto sve što može izletiti iz ljudske glave, pa čak i sotonsko nadahnuće. Ono što smo mogli vidjeti zadnjih dana u Vatikanu, zavšno je potvrđenje ovog velikog otpada. Otpad koji dolazi do stadija idolatrije.

"Majku Zemlju", poganskog boga-idola, štovali su pred Bergogliovim nosom, i njemu srce samo što ne iskoči od dragosti. Prizori su bili gnusni do krajnosti: među onima koji zazivaju "Maku Zemlju", jedan fratar:

Onda ona vračica nešto daje BergoCheu, i ko fol se prekriži uz to. Biće "dijalog" itd. Ustvari ruganje Otkupitelju. Sinkretizam:

A onda Bergoglio odgovara svojim nekakvim blagoslovom, kao i on ("konačno!"), praveći znak križa koji inače najradije voli izostaviti.

Itd.

Ali ne će biti šizme. Otpad je u Rimu, i uživaju u njemu. Nema tko da se pobuni, ukaže prstom, digne glas: ništa!. Jest, Burke i Schneider izjavljuju - kao što i jest - da je Sinodski dokument rada heretičan. Ali nas zafrkavaju. Nitko ne će učiniti ništa. To je njima neprihvatljivo, nedopustivo.

Kardinal Sarah odmah ovih dana potvrđuje: "nije od Boga napustiti Papu". Tako je, ali prvo se upitaj - kao što si to dužan - da li je Bergoglio Papa. I na mjestu gdje je taj čovjek, ta utvara, ne smiju se izgovarati riječi koje on bez prestanka izgovara.

"Nije s Bogom". Pretpostavimo da bi bilo tako. Zar je to vama uopće bitno? Zar ne razgovarate i dijalog vršite sa svim mogućim ateistima, nijekateljima Boga, muslimanima, židovima, protestantima, "pravoslavnima" itd.? Uzmite onda i one poput mene dostojna razgovora, poslušajte nas. Ali ne, mi smo izostavljeni iz dijaloga. Oni koji hoće biti katolici i vjerovati što je Crkva uvijek naučavala; ne, ti nisu za dijalog. Ti nam ne trebaju.

Nitko se ne će pobuniti. Bergoglio ima zeleno svjetlo za činiti što mu se prohtjedne. Masa "vjernika" bit će s njim, dok će pravi vjernici ostati na strani, uz milst Božju kao biblijski ostatak, kojima ne će dati čuti glas, niti ih uvažiti. Vjernici će ostati kao cvjetna livada izgazana neprijateljskom konjicom: tu i tamo štrčeći koji cvjetić.

Eto, to će biti. Zadovoljnji? Sve spremno za Antikrista kojem pripremate put.

Ne će biti šizme. Bit će nešto puno gore.

Kardinal Koch, anglikanskim stopama: stupnjevito priznanje protestantskih ministarstva

Kojim su putem krenuli anglikanci kad su se odvojili od Pape? Oni su znali da ako i dalje ostave služiti misu kakva je i bila, preko svećenika i biskupa, koji bi makar neposlušni Rimu, očuvali milost svećeničkog reda mogli valjano služiti Sv. Misu, te bi se narod malo po malo mogao vratiti Katoličkoj Crkvi.

Potrebno je bilo stoga presjeći svaku vezu sa Katoličkom Crkvom. Ova počiva na nauku i sakramentima. Prvo su počeli onda mjenjati nauk: Papu se ne treba slušati, to je razbojnik u Rimu, pijanica i propalica kojeg interesira politička moć. Umjesto Pape, imati ćete sada vašeg Kralja, njega slušajte. On treba da bude prvi u državi, i u Crkvi.

U biti to je anglikanska šizma. S ciljem da kralj može izvršti sve svoje bludne prohtjeve. Uvijek neki bijedni interes se krije iza "velikih otkrića".

No, svatko je mogao vidjeti lako da je upravo taj kralj propalica, bludnik i razbojnik. Potrebno je bilo stoga odvojiti vjernike od svakog spomena na Katoličku vjeru.

Zbog toga su promijenili misu. Nastala je tako anglikanska služba, vrlo slična današnjem Novus Ordo Missae. Umjesto na Žrtvu, stavio se akcenat na zajednicu i blagovanje. Umjesto kamenih oltara, pravili su se drveni. Zašto? Jer se na drvetu blaguje, a na kamenu žrtvuje.

Još su razarali oltare i od srušenog kamenja pravili stepenice za ući u crkvu. Da vjernici po njima gaze.

Ipak, ostao je još uvijek svećenički red. Taj sakramenat je bio ostao netaknut. Moglo se dogoditi da u nekom trenutku određeni klerici htjednu ponovno služiti katoličku misu, i sve bi bilo prevaziđeno. Ono što su bili razorili, moglo se ispraviti. Što sad? Promijeniti ćemo ritual svećeničkog ređenja. To je bilo otprilike sto godina nako šizme. Novi ritual je bio nevažeći, jer nije sadržavao potrebne riječi za valjani sakramenat. Dogmatski je to potvrdio Papa Lav XIII 1896. bulom Apostolicae Curae. Tako da su anglikanci ostali bez mise i bez svećeništva.

Koji su dakle koraci: nauk, liturgija, svećeništvo.

Nešto slično izvršilo se nakon Drugog Vatikanskog Sabora: promijenio se nauk, onda se ustanovila nova misa, pa novi ritual svećeničkog reda. Ovo dvoje zadnje ostavilo je neke dvoznačne elemente. 

No, ti dvoznačni elementi se definitivno gube kad se ide  još koji korak unaprijed. I takvi koraci se upravo prave.

Prije par godina Franjin Kardinal Coccopalmerio je doveo u pitanje valjanost Bule Lava XIII. Natuknuo je da bi anglikanski ritual mogao biti važeći.

I sada dolazi Kardinal Koch, zaduženi za ekumenizam. Želi stupnjevito priznanje protestantskih minstarstava. 

 Ako bi "koncilska Crkva" dala taj korak o kojem već govore izvjesno vrijeme, definitivno bi se izgubila valjanost sakramenta svećeničkog reda u Franjinoj družbi. Jer bi bio doveden na nivo nevažećih protestantskih službi.

Judaizacija prijevoda Biblije

Čitajući Rimski Katekizam Tridentinskog Sabora, naiđem na citat (1. Ivanova, V 7-8):

"Quoniam tres sunt, qui testimonium dant in cælo : Pater, Verbum, et Spiritus Sanctus : et hi tres unum sunt. Et tres sunt, qui testimonium dant in terra : spiritus, et aqua, et sanguis : et hi tres unum sunt." (Jer su troje koji daju svjedočanstvo na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti: i to troje su jedno. I troje su koji daju svjedočanstvo na zemlji: duh, voda i krv: i to troje su jedno.)

koji me je iznenadio jer mi nije bio poznat. Rekoh, čekaj malo, ovo me nešto ne podsjeća. I potražim prvo kod starijeg prijevoda Bonaventure Dude, i doista ne dolazi stih o Ocu, Sinu i Duhu Svetomu:

Potražim kod Šarića, isto tako.

Svakako, citat Rimskog Katekizma nalazi se u Vulgati, službenom prijevodu Katoličke Crkve iz najranijih doba Svetog Jeronima:

Usporedim i sa prijevodom jedne ruske biblije koju imam kod sebe, i doista isto kao i u Vulgati:

Mislim: Šarić i Duda su morali napraviti svoj prijevod koristeći se francuskim izdanjem "Biblije iz Jeruzalema", čije je prvo izdanje bilo 1956, i poslije 1973, ali imam samo od 1998, gdje nalazimo isti prijevod kao kod Šarića i Dude:

Sličnu stvar imamo i na engleskom, gdje se pojavljuje novi prijevod Biblije u drugoj polovici XX stoljeća.

Što možemo reći? Prelazi se preko svjedočanstva o Presvetom Trojstvu sadržanom na tako značajnom mjestu u Svetom Pismu. O čemu mislim da je riječ? O ovom: od samog početka Crkve počele su se pojavljivati hereze koje su napadale bilo božanstvo Isusa Krista, bilo vjeru u Presveto Trojstvo. Iza tih hereza često puta se nalazio židovski utjecaj koji nije podnosio vjeru u božanstvo Isusa Krista, kao što im se činilo da je vjera u Presveto Trojstvo predstavljala izdaju jednobožstva. Znamo iz Djela Apostolskih da su upravo kršćani farizejskog i sličnih korijena nastojali nametnuti Mojsijev Zakon kršćanima, što je odbijeno već na prvom saboru u Jeruzalemu, braneći bit Kristovog nauka i Evanđelja.

Ta borba nevjere protiv vjere vukla se kroz vjekove, uvijek ostavljajući netaknutom i čistom vjeru danu nam od Krista Isusa. U zadnjim vremenima u kojima živimo - ne znamo koliko će trajati - ovi nasrtaji biti će sve veći i jači.

Ali kršćanska, katolička vjera uvijek će ostati netaknuta dok ne dođe Zaručnik Crkve.

BergoChe se ne plaši šizme: on je traži

Na povratku iz Afrike (uvijek na povratku sa nekog otpadničkog putovanja slijedi oni najgore, u avionu), BergoChe daje poruku svojim kritičarima, i odgovara na pitanje napasti šizme kod izvjesne skupine katolika, s njemu svojestvenom drskošću, "Ne plašim se šizme":

 Zašto se ne plaši šizme? Jer je on traži. Traži da mala skupina katolika istupi naprijed i kaže: "Odlazimo!" Tako će ostati sa onim 99%, 90%, 80%, svejedno, velika većina ostaje s njim, s kojima će raditi što mu drago. 

Takvi najverojatnije vrlo brzo ne će imati ništa što bi i podsjećalo na katoličku misu.

Sve zbog toga što ga dovoljan broj pastira u svoje vrijeme nije, ne otišao u neku "šizmu" - ne biti s njim nije šizma -, poslao u govna. Eto to je što su mu trebali reći i učiniti.

Ali vrijeme je Velikog Otpada - ostati će vjerni Ostatak, Crkva Katolička je neuništiva -, i lažni proroci poput BergoChea pripremaju put za dolazak Antikrista.

Budi vjeran do krvi i mučeništva. Ovaj život nije bitan, već vječni.

LGBTI, ne želim vam sreću u Sarajevu

Sazivaju ih na pohod sa svih strana:

Daje im se podrška i iz Vatikana, dežurna pederčina hvali otvaranje "katolika" novim situacijama: župnika koji im otvara svoju župu, biskupa koji uvjerava transeksualca da će biti prihvaćen, itd:

Zabrinuti su što nisu dobro došli:

Sarajevo nije više ono o kojem je pjevao Kemal Monteno 1976., i kakvim ga žele još uvijek predstaviti, navodno multietnički, dok predstavlja jednu od jezgri najradikalnijeg islamizma u Evropi:

"Zajedno smo rasli

grade, ja i ti
isto, plavo nebo
poklonilo nam stih
ispod Trebevića sanjali smo sne
ko će brže rasti

ko će ljepši biti"

"Ti si bio velik

a rodio se ja

s' Igmana uz osmijeh

slao si mi san

dječak koji raste zavolio te tad

ostao je ovdje

vezan, za svoj grad

Bilo gdje da krenem

o tebi sanjam

putevi me svi tebi vode

čekam s' nekom čežnjom

na svjetla tvoja

Sarajevo, ljubavi moja"

"Pjesme svoje imaš

i ja ih pjevam

želim da ti kažem šta sanjam

radosti su moje i sreća tvoja

Sarajevo. ljubavi moja

Kada prođu zime

i dođe lijepi maj

djevojke su ljepše

ljubavi im daj

šetalište tamno

uzdasima zri

neke oči plave

neke riječi nježne

Sad je dječak čovjek

a zima pokri' brijeg

park i kosa bijeli

al' otići će snijeg

proljeće i mladost

ispunit' će tad

Sarajevo moje

jedini moj grad"

Dva se dakle totalitarizma sukubljavaju iduće nedjelje.

Ali sotonistima ne želim sreću:

Gubite se odavde, što drugo reći onima koji sami priznaju da je preko (dokle?) 50% njihovih članova iz redova LGBTQ.

Dabogda vam ne dozvolili oholi, protunaravni, protubožji marš u svim gradovima, kako bi trebalo biti.

Ali čas je tmina.

I gubite se!

Nešto što će se događati sve češće: svećenik izopćen jer je nazvao Bergoglia antipapom

Riječ je o brazilskom svećeniku Paulo Renato Dornelles, Doctor u Kanonskom i Civilnom Zakonu na Pontificijskom Lateranskom Sveučilištu Porto Alegre. Prije tri godine zatražio je prestati predavati kao profesor na Katoličkoj Sveučilištu u Porto Alegre. Nedavno je proglasio Franju heretikom zbog njegovih poznatih spisa i izjava. Izopćen je zbog "provociranja odbojnosti prema Svetoj Stolici".

Dnevno slavi Tradicionalnu Misu i srećan je zbog ovog izopćenja, jer ostaje vjeran Jedinoj, Svetoj, Katoličkoj Crkvi i njenom nepromjenjivom nauku.

Potcrtavamo samo jedno: ovakvi slučajevi biti će sve češći. Uzmimo samo u obzir ono što se približava: Amazonska Sinoda gdje već otvoreno neki izjavljuju da će sve staviti naopačke. Vidjeti ćemo dokle će doći.

No, ovo je činjenica: Bergoglio je izabrao nove kardinale, od kojih su svih deset na liniji pro lgbti, inmigracija, i sl. Tako je već skoro polovica kardinala izabrana od Bergoglia. Sjetimo se samo italijana Zuppija, kako je imao misu prije skoro tri godine na željezničkom kolodvoru (riječ je bila o ponoćki), gdje je Dijete Isus bilo položene u jaslice sa lgbti zastavom, uz brodić koji asocira na "prihvaćanje inmigranata". Tj., na invaziju Evrope. Njeno materijanlo i duhovno uništenje. To su ljudi koji su dobivali poene kod Franje i postigli na kraju kardinalsko imenovanje.

Stoga, spomenuti potezi će biti sve češći.