Kina stiže u pomoć Italiji? Zašto mediji (plaćenici) hvale Kinu pored drugih boljih primjera?

Cinizam do kraja: oni koji su nas uvalili u sve ovo, šišmišojedi, crvojedi, zmijojedi,... ne dostaje mi riječi, ali iznad svega, i zvanično, komunjare i pogane duše, koje ne vjeruju u Boga, nego ga vrijeđaju i taru svoj nardo kako samo oni znaju uraditi; ta komunistička nacija dakle, odakle je sve počelo - bio razlog koji bio, da li im je to ubačeno ili ne, - sada ti komunisti i progonitelji Crkve i najboljih među njima, dolaze učiti nas kako živjeti.

Pa tko vas traži i zove ovamo? Što ste pokazali, osim ovog virusa i teror? U redu, subzijate to sad, jer ako treba mitraljez koristiti, no problem, kao i uvijek.

Ali vama blizu ima nacija, i to isti kinezi i milijun puta bolji od vas, kao Tajlanđani, koji drže ovaj koronavirus na samo dva preminula. Kako to oni rade? Zašto ih, majstori, ne upitate? Upitajte njihovu službu kako to uspijevaju bez mitraljeza. I Južna Koreja, koja se također borila i bori protiv komunizma, i oni su uspješniji od Kine. Zašto njih ne pitate?

[Ni Taiwana ni Rusije nema na spisku. J. Koreja, kineski susjed koji se hrve s ovim virusom od početka, smanjuje stopu rasta. Što njih ne pitate?]

Ali vi, plaćenici, mediji i političari koji vas plaćaju, nakon što su već plaćeni od onih iza zavjese, vi nama dajete Kinu za primjer.

[Do jučer su govorili da Hrvatskoj treba dati zlatnu medalju. Ne izgleda baš tako.]

Zašto? Jer želite provesti međunarodni komunizam, što vam je cilj ima više od sto godina.

Braćo, ovo je borba između dobra i zla. Stanite uz Boga, uz Krista, molite se, pokajte se, obratite se. Možda nam se mili Bog smilije, i pomogne nam.

A tko ostane sa BergoCheom "krstiti" se ljevom rukom - nema ništa da uradi dobro, sve naopako (i pogledaj ovdje kako to hitro čini) -, eh ko će ti onda bit kriv, s kim se družiš.

Dodatak. I još nešto prežalosno:  Spaljivaju mrtve. Jeste li vidjeli ovo u Italiji? Sve je to zbog masonskog običaja kojeg je Pavao VI dopustio katolicima. Nikad dotad katolici nisu palili leševe. Ni za vrijeme kuge koja je oduzela četvrtinu pučanstva u kršćanskoj Evropi. Jer, zar može izaći virus kad ga se zatrpa zemljom? Apsurd.

A ljudi umiru sami, bez svećenika, kojem je zabranjen pristup, pa čak barem je tako sugerirano od nekih biskupa. Osim toga, sve je manje svećenika. Do prekjučer u milanskoj regiji ih je umrlo 28. Inače, ne dopuštaju ni rodbini biti uz krevet. Nema pogreba, nema zadušnice, nema ništa. Spale tijelo, i dadnu nekom od rodbine pepeo.

Kazna je Božja nad nama.

Značajna simbolika zatvaranja crkvi u Italiji

Prvi je Antonio Socci dao alarm, optužujući izravno Bergoglia ne samo za zabranu misa, već i zbog zabrane otvaranja crkvi zbog koronavirusa:

Uvidjevši simboliku i nezadovoljstvo izvjesnih vjernika tim činom, rimski vikar mijenja odluku odmah sutra. Ali Socci (i Cascioli) dokazuje da je glavni odgovorni bio Bergoglio.

No, nemoguće je iz svega ovog izvući pouke.

U ovim zabranama misa, po naredbi iz samog Rima, vidim simboliku dokidanja Žrtve prorečene u Svetom Pismu na više mjesta. I također se pitam:

- gdje je sada vaš smijeh i ruganje sedevakantistima jer oni ne mogu ići na misu često?

- i s obzirom na primanje pričesti usta, što sada kad ne možete više primiti pričest ni na ruku? Osim što je bogohulno, ali ne možete više ni tako.

Što sad? Vidite li znakove vremena?

Pogledajte Srednji Vijek, kad je kuga harala Kršćanstvom, a Islam sa Juga i Istoka. Kroz četrdeset godina Evropa je izgubila 25 - 30% pučanstva. Ali ipak u periodu od dva stoljeća koja obuhvaćaju četrdeset godina kuge uglavnom nadošle sa mongolima, preko tolikih prodora Turaka i Arapa (vrijeme kosovske bitke i prodora na Balkan), stalni napadi na južni dio Italskog poluotoka, Sredozemlje velikim dijelom pod kontrolom turske flote i još uvijek trećina Španjolske u muslimanskim rukama; kroz svo to vrijeme Evropa je utrostručila svoje pučanstvo. Jer je bilo vjere. Vjere i prave ljubavi.

I na što je pozivala Crkva? Na procesije, molitve, pokore, na mise. Upravo kako čitamo u Svetom Pismo, (Dj. 5, 15): "tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih." I, jer se radilo o ISTOJ CRKVI, u Srednjem Vjeku su nosili Krista Boga vjernicima na okrepu i snagu u borbi protiv zla.

[Sveti Carlo Borromeo daje pričest bolesnima od kuge u Milanu, 1576]

A što imamo danas? Istina, neki svećenici prave geste vjere, i pohađaju i sa sakramentima vjernike i izlaze na ulice. Istina je. Ali od ovih "koji sjedoše na Mojsijevu stolicu", ali kojih se više ne može ni slušati, dolaze osim vrlo konkretnih slučajeva potpuno druge riječi i način djelovanja.

Ovo što se događa jest slika da su udaljili Boga od nas upravo po njihovim odredbama i napadima na misu koje načiniše prije pedeset godina. Kad su ondašnji tradicionalni svećenici upravljali proteste protiv napuštanja vjere, smijali su im se i nazivali ih "pretjeranima" i "zastarjelima", i sl. A što danas? Smijete li se još uvijek? Da li sada možete vidjeti što se događa?

Evo vam još jedne pomoći: pogledajte kakve se crkve sada grade, i kakve su crkve gradili katolici.

Je li isto? Zar se nije nešto promjenilo?

Jest prijatelji, i ono što se događa jesu znak i potvrda svega onoga što je upozoravano od tradicionalnih svećenika ima desetljeća od toga.

Dao vam Bog da progledate.

Zmijski jezik biskupa Bode

Njemački biskup Bode izjavio je početkom veljače da se "Krist utjelovio u ljudsko biće, ne u čovjeka".

Američki biskup Strickland odmah je odgovorio da je njegov stav smiješan i heretičan.

Ispravno, ali puno više od toga.

Kontekst: Bode govori prilikom sinode njemačkih biskupa. Šuška se o prijedlozima o ređenju žena. Makar i za "đakonice". A netko progovori i o svećeništvu.

Znaju da se odmah odgovori na takva razmišljanja sa: "svećenik je lik Isusa Krista, a Krist se utjelovio kao čovjek".

Da bi se dakle mogle i žene zarediti, potrebno je izbjeći govoriti o Kristu kao muškarcu, nego govoriti samo o "ljudskom biću". Koje svakako uključuje i žene.

Ne. Isus se utjelovio kao Sin, kao muško. I, budući je čovjek, utjelovio se za otkupljenje svih ljudi, prema tome i žena koje kao i muškarci imaju ljudsku dušu, i narav čovjeka, drugog spola. Jer Bog ih je stvorio "muško i žensko".

Ali tko je "muško" i "žensko" u isto vrijeme? Upravo Bafomet, lik Lucifera kome se masoni klanjaju.

[Muško tijelo, ženske grudi]

Derivacija Kabale, koja briše proturječnost. Ideja i njoj suprotna ideja čine istu cjelinu. Gubi se princip ne proturječnosti. Kao i rodna ideologija. I muško i žensko u isto vrijeme. Gubi se identitet.

Poništavanjem principa ne proturječnosti, gubi se smisao za stvarnost; sposobnost razmišljanja i dolaska Bogu koji se očituje u stvorenom. Stvari nisu ono što jesu. Ne možemo razmišljati, dolaziti do zaključaka. Istina i laž, jedno su. Nema istine, nema Boga.

Svjesno ili ne, Bode je govorio sotonskim jezikom.

Kad vjerovati u glupost postane previše skupo: ravnozemljaš poginuo nakon pada njegove rakete s kojom je mislio potvrditi svoje čvrsto uvjerenje

Michael 'Mad Mike' Hughes je pokušavao nekoliko puta postići svojom vlastitom raketom dovoljnu visinu, i onda reći, nakon što bi vidio daleki i ravni horizont (što je valjda očekivao vidjeti): "eto uvjerite se da je zemlja ravna, na osnovu slike koju ću vam poslati". Ili možda mu je bilo dovoljno da se on sam uvjeri i vidi taj čuveni, ravni i dugo priželjkivani horizont koji su konspiratori krili od njega.

 

Prije par godina je pokušao, ali se srećom izvukao živ.

 

Tvrdoj glavi nije bilo dosta, te ponovno zavruo k'o ovca. Puste pare potrošiti će na novu raketu, željnu dokaza:

Ali raketa je pala, i Mike poginuo s njom.

Ovi ljudi su u stanju potrošiti 1,4 milijuna dolara za financirati ekspediciju za provjeriti kako je zemlja okružena ledenim zidom, preko kojeg se ne može proći.

Na žalost, ludost ima teške posljedice, i traži svoj račun. Science Channel je objavio njegovu smrt:

Nek mu se Bog smiluje, nesretnome ako je u zadnjem času izbjegao pakao, i vi ostali pamet u glavu.

Ljubim vas, molim lijepo.

Još nijedan bijelac nije umro od koronavirusa. Zašto mediji ne govore o tome?

Razlike u organizmu bijelaca i azijaca doprinose osjetljivosti na koronavirus. Odatle velika smrtnost istočnjaka. Medije ne žele naznačiti ovu činjenicu.

Razlike u rasama očigledno postoje, i svo Adamovo potomstvo jesu jednako ljudska bića.

Ali upamtite ovo: Bog je čovjeka stvorio bijela, a rase su nastale nakon pobune među narodima, što Sveto Pismo svjedoči na mjestu o Babilonskoj kuli.

Ritam genetskih razlika nije uvijek bio isti kao sada, kad postoje male razlike između očeva i potomaka. Prije nekoliko tisuća godina razlike između direktnih potomaka su bile ogromne, uvjetujući znatne razlike u potomstvu u izvjesnim slučajevima nakon samo jedne generacije.

Crni Vikinzi?

Crna je mržnja prema bijeloj i kršćanskoj Evropi koju žele uništiti. Znaju da s obrazovanjem koje je danas, još će neki i povjerovati ovom.

Što se piše o onom što se dogodilo, i što se govori koji su razlozi prvog i drugog svjetskog rata? Ne o onom što se zbilja dogodilo, već onako kako žele da se danas razmišlja.

Hodočašće u Lurd, 1948

Katolička kultura, ne samo vjera. Pobožnost odiše na svakom koraku. Svi pristojno obučeni, muškarci i žene. Žene pokrivene glave, prema tradiciji Sv. Pavla, koju je posebno naložio prvi nasljednik Sv. Petra, Sv. Lino. Sve do koncilskog vremena kada je isprevrnuto sve naopačke, ne sa strane, već iznutra preko uljeza koji zasjedoše na visoke položaje.

Klanjaju na svaki blagoslov, pričest u usta i na koljenima. Ovdje vjera ulazi na pore. 

Gospo Lurdska, moli za nas.

Da li je samoća svećenika razlog za ređenje oženjenih? Koji je razlog protestantizacije katoličkih struktura?

Svjedoci smo neviđenih udara na vjeru Crkve, udara vođenih iz raznih pravaca. Idući tjedan Bergoglio objavljuje njegov odgovor na prijedloge Amazonske Sinode. Prijedloge koje je on sam dopustio i potakao. Predviđam da će učiniti sljedeće: na malo skrovit način - ali ipak jasan - dopusti će ređenje oženjenih muškaraca. Dopustiti će to uglavnom za amazonsku regiju, ali odškrinuti će vrata za druge. Kao što je u Amoris Laetitia preko naizgled sporedne bilješke na jednoj točci dopustitio pričest rastavljenih i ponovno vjenčanih - tj., dopustio pričest onima koji su objektivno u grijehu, što pretpostavlja ono najbitnije što čini: udar na milost Božju i njeno obezvrijeđenje - tako će i ovdje na naoko sporedan način dopustiti ređenje oženjenih. A onda će neki tamo biskupi to prihvatiti i početi primjenjivati u praksi. I Bergoglio će onda reći "ok".

Tako se radi u politici, tako i Bergoglio radi. Pripravi se teren za naoko spontano ispoljavanje određenih mišljenja, dok su takva u stvari unaprijed pripremljena, i na koncu prihvaćena kao da dolaze od drugih. Realnost je potpuno drugačija. U politici se radi ovako: kad se želi "čuti" građane o nekom pitanju koje ide na ruku vladajućima, onda se na TV dovede netko tko kao eto od sebe govori iste stvari. Ali ako se narod organizira i traži neki referendum - kao što je bio slučaj u Hrvatskoj - mimo volje vladajućih, onda se takvi ponižavaju kao natražni i sl.

Sve što se dogodilo na Amazonskoj Sinodi dopušteno je i podržano od Bergoglia. Jer kad se njemu nešto ne sviđa, to je eliminirano za čas, niti im je dopušteno govoriti ili izjasniti se. Napr. Vigano je tretiran kao guba. Čak i implicitno od tolikih biskupa koji nisu u stanju ni odati počast jednom čovjeku koji se žrtvuje uz najbolje nakane.

Sve što se događa na Njemačkoj Sinodi, isto tako. Zar nisu tamo vodeći njegovi Kasper i Marx koje Bergoglio drži sebi uz bok od samog početka?

Ali posvetimo se sada riječima jednog drugog bergoglievca, austrijskog biskupa Josefa Marketz, koji iz drugog kuta puca u korist novih promjena. Govori o potrebi ređenja oženjenih jer, navodno nema zvanja, rješiti će mnoge probleme, između ostalog samoću svećenika.

Komentirati ćemo malo ovaj napad.

Znate li koliko sam vidio ljudi i žena u braku koji se osjećaju sami? Mnogo. Da ne govorimo o rastavljenima, pa i onima koji su možda imali djecu, još i brojnu. Dolazi vrijeme kad, zbog milijun razloga djeca napuštaju roditeljski dom. Neki iz opravdanih razloga, neki iz egoizma. Neki se sjećaju roditelja i pri ruci su im, neki kao da nikad nisu bili ni rođeni. Koliko to može boljeti? Beskonačno. A to je svakodnevica kod tolikih. Zašto onda brak ne rješava problem samoće?

Ovo je odgovor: ako nema Boga, uzalud ti tjelesna blizina bilo koga. Ako život nije sazidan na stijeni Kristovoj, uzalud ti sve drugo.

Isto, sigurno i više, vrijedi i za svećenike.

Ali evo jednog lakog i dobrog savjeta koji uvijek funkcionira: sij dobro, i požeti ćeš još više. Budi siguran. Bog ne zaboravlja plemenite. Onog čovjeka koji sije dobro, svi se sjećaju. Nemojte se stoga brinuti da ćete ostati sami, ili da će vas tuga pregaziti, samo ako budete u stanju ljubiti druge i biti im kršćanski blizu. Bog će vas čuvati i pobrinuti će se za vas. Budete li vi o Bogu učili druge, ne plašite se za svoju budućnost, niti osjećaj samoće. Ne garantiram vam to ja, već Bog sam. A njegove riječi ne prolaze.

A sad jedna riječ o ovim gadnim prijedlozima njemačkih (skoro svih) biskupa. Zašto govore o ređenju oženjenih, nekršćanski govore o sodomiji, nameću se čak i oko pitanja ređenja žena? Što je sve to? To je sve prisutno kod protestanata i anglikanaca. I koji je rezultat? Neviđena sekularizacija i propast. Propast vjere i svakog drugog života.

I sad se postavlja pitanje: zašto onda svi toliki njemački biskupi idu ovim putem kad je provjereno da tako nestaje vjere?

Odgovor je ovaj, koji je toliko strahovit da se toliki ne usuđuju ni prihvatiti ga kao mogući odgovor na ovo pitanje. Ali je to što se događa: oni žele uništiti Crkvu. Jer nisu mahniti. Vide kuda to vodi, i upravo to hoće. Zašto? Zbog poznatih posljedica. To traže: uništenje Crkve.

Znamo po vjeri da ne će uspjeti u tome, jer je Crkva - mistično Tijelo Kristovo - neuništiva. Ali kao što je i Tijelo Kristovo prošlo kroz Muku, tako i Crkva. Izgledati će čak da je prividno mrtva, ali ne će biti tako. Prava Kristova Katolička Crkva ostati će makar u katakumbama, kao i na početku, ali ostati će sve dok se ponovno ne vrati Sin Božji u slavi.

Zadnja opaska. Kako je moguće da toliki drugi biskupi iz svijeta šute na ove nakazne i heretične stavove njemačkih biskupa. Gloria.tv donosi jednu karikaturu koja, nažalost, objašnjava mnogo toga. Upravo je takva bijeda nas ljudi. Ponovno, baš kao u (prljavoj) politici.

Sa ovakvim biskupima, ne treba im ređenje žena

Biskup William Wack od Pensacola-Tallahassee, Florida, Bergoglio ga pozvo u svoju raju 2017.

Nadam se da će sve pristojne žene i vjernice shvatiti ironiju. Ne ispričavam se ipak ovoj glupači s desna.

A ovom s ljeva... ni riječi.

Prvo zbog Boga ne mogu homoseksualci usvajati dijeci; a onda i susljedno i zbog naravi

Mladen i Ivo se žale:

E neka se žale koliko hoće, nikad im se dijete ne smije dati. Nadam se da Centar izdrži. I Hrvatska, barem u nečem.

Prvo zbog Krista Boga, jer ako Bog nije središte koordinatnog sustava naših nazora, postaće bilo koja druga točka. Postaće to naš osjećaj, i naša "prava" koje izvlače iz rukava kao kakav prevarant.

Ali vjera ne ide protiv razuma; i razum i sama narav potvrđuju ono što nas vjera uči: stvorio ih je muško i žensko. Da se napuči Zemlja, i da se Bogu slava dadne.

Ali i narav progovara krvavim slovima protiv čudovišnih zamisli. Primjerom ove lezbijke koja, nakon što je usvojila muško dijete od sedam godina, i nakon što je momčić odbio obući haljinu, istuče ga na smrt: kaišem, stolicom, te na koncu i čekićem: na smrt.

 Ako popustimo, izgubili smo svi. Zato vam ne smijemo  popustiti.

 

Samo jedno je potrebno

Koliko ti govori ova slika? Meni, premnogo. Prvo, ono bitno: samo jedno je potrebno. S Bogom i Majkom Božjom.

Dalje. Kako mogu rasti ova djeca? Zar imaju dovoljno? Imaju, ne umiru od gladi. Ipak, čim postanu malo stariji, govoriti će im da trebaju ići "vani", jer se ovdje ne može živjeti. A kako su oni nastali? Odakle njih? Ako su oni mogli, zašto i oni ne mogu imati djecu na istom mjestu, ili u svom kraju?

Sve isto prenosim na naše krajeve. Mladima guraju u uši da moraju ići, da "tu nema života". To je laž. Bog uvijek daje potrebno. Da to vidimo, samo moramo promjeniti naše prohtjeve. Dovoljno je željeti manje ono što je suvišno. 

Dovoljno je ljubiti Boga, uz njegovu Majku. Sve drugo će ti se nadodati.

Bog je to rekao, ne ja.

Koji je pravi razlog knjige Kardinala Saraha i Benedikta XVI?

Nije lako reći, ali neki razlog postoji. Za one koji ne znaju, Kardinal Sarah, zajedno sa Beneditkom XVI, objavili su knjigu u kojoj zastupaju svećenički celibat, izlazeći nasuprot špekulacijama o dokidanja obaveznog celibata za svećenike koji bi navodno pripremao Bergoglio, kao njegova zadnja riječ na jesensku Amazonsku Sinodu (svakako da je Bergoglio i potaknuo sinodska predlaganja ukidanja celibata; navodno to drugo predlažu, a on kao eto sluša i poslije će se oglasiti. U biti naručio je druge da izađu u prvi plan da bi se on mogao prividno skloniti u stranu i reći "nisam to ja uradio, bio sam prisiljen", i sl.).

Knjiga je shvaćena kao udar na "Papu Franju", te je došlo do pravog džumbusa oko autorstva, te jest i Benedikt knjigu napisao, te nije. Talijanski vatikanista Antonio Socci piše da je Bergoglio podivljao kad je čuo o objavljivanju knjige. Znajući za njegove reakcije, to nas ne čudi. Izgleda da su htjeli skloniti Benedikta u stranu, ali Sarah je rekao i potvrdio dokazima da je doista Benedikt učestvovao u pisanju knjige, te je doista koautor.

U redu, na stranu te zakulisne stvari. Ali što se htjelo ovim potezom? To jest, što hoće Kardinal Sarah svime ovim?

Mislim da se može raditi o sljedećem: Kardinal Sarah se postulira za novog Papu, na sljedećoj konklavi. On može reći da ne ide protiv "Pape Franje", ali ono što on govori tu i tamo ide potpuno van Bergogliovog smjera (napr. njegovi nastupi za čuvanje liturgije ili protiv migracijske globalističke politike). Time se ograđuje izvana od optužbi da bi bio "šizmatičar" i protiv Pape, dok s druge strane priprema teren za ispraviti kurs plovidbe u "postkoncilskoj Crkvi".

Podsjetiti ću da je Bergoglio 2010. načinio nešto takvo: objavio je knjigu "Isusovac" (o ovoj knjizi pisao sam prije skoro pet godina, ovdje), koju je njegov sunarodnjak, dobar katolički filozof i pisas, Antonio Caponnetto, kvalificirao kao postulacija za Papu, i upozoravao na uništenje vjere koje je spraman započeti njemu vrlo poznati mu sunarodnjak:

Mislim dakle da se sada Sarah postulira kao vođa konzervativaca koji preostaju kod višeg klera. Problem je u tome što su takvi izrazita manjina. Kako onda može biti izabran Sarah na sljedećoj konklavi? Teško, ali izgleda da on pravi presing u tom smjeru.

Međutim, takav zahvat svakako će naići na ogroman otpor. Čemu to vodi? Ako Sarah ne bi bio izabran, moglo bi doći do šizme u "postkoncilskoj Crkvi". Taj otpor, mislim da ga je tako bolje zvati, može poslužiti za neko dobro. Napr., preispitati pravi razlog ove današnje situacije. Takvo razmišljanje obavezno vodi preispitivanju koncilskih stavova koji su doveli do današnje teške krize vjere.

To bi bila jedna pozitivna posljedica Sarahovog poteza.

Kako će se sve odvijati, vidjeti ćemo vrlo brzo: Bergoglio priprema "apostolsku" postsinodalnu pobudbnicu koju će objaviti za kojih dvadesetak dana. U njoj će najverojatnije dopustiti svećeničko ređenje oženjenih, kao pojedinačne slučajeve, koji će na koncu postati praksa napr. u Njemačkoj brzinom svjetlosti.

Kako će reagirati konzervativci? Tada bi se mogao vidjeti pravi domet Sarahove inicijative.

"Padoše ničice i pokloniše mu se". Mt 2:11

"na Isusovo se ime ima pokloniti svako koljeno..." Fil 2:10

I Isus Bog se molio klečeći: ""Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se." Lk 22: 41

"... a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na obalu, pomolismo se." Dj 21: 5.

Stoga je Crkva od najranijih dana shvatila da se Boga treba primati na koljenima. Tako je bilo općenito do pred naše doba, danas sa vrijednim izuzecima:

A onda dođođe prosvjetljitelji, i počeše naučavati njihove tužne vijesti, i zagadiše vodu.

Jer nije samo pitanje da li je sakramenat valjan ili ne, nego kako su vjernici poučeni da se štuje Tijelo Kristovo.

Na prvoj slici sve upućuje na katolički obred. Kad bi netko sa strane naišao, rekao bi: to je doista neki svečani ritual i pun štovanja prema Bogu.

Dok u drugom slučaju možda pita da li su dopustili protestantima slaviti njihovu službu jer su negdje bili u putu. U svakom slučaju notorno je odstupanje od katoličke tradicije pa i vjere.

Duboki razlog Bergogliovih udaraca kineskoj ženi

Od samog početka sam posumnjao, ali nisam imao dokaza. Međutim, stvari izlaze na vidjelo. Ovakva reakcija nije uopće bila normalna, čak i za tako bezobrazan karakter kakav je Bergoglijev. Pogledajte pažljivo video, prvo sekunda 11:

Žena se probila do ograde, očekuje da će se susresti sa Bergogliom, sve izgleda da mu ima nešto važno reći, ili zamoliti ga. Sigurno je čekala satima na tom mjestu, za izboriti se za tu poziciju. Sada on nailazi, i sprema se čas susreta: žena se krsti, za zamoliti od Boga snagu i milost za njen pothvat. I, doista, Bog joj je dao veliku milost: da mnogi otvore oči pred kojim su đubretom, ako to do sada nisu bili u stanju. Šamar u lice se sprema Bergogliu (u prenesenom, ali jačem značenju).

Bergoglio točno vidi da se žena prekrstila. Uj, juj, juj, to on ne voli. Odmah traži kako pobjeći odande, kao đavao ispred križa. Intuicija mu govori da je to neka "pobožna" - čitaj, mahnita, staromodna - kineska katolkinja. I počinje gledati na stranu, i dati joj leđa.

Žena vidi da odlazi, i to naglo i neočekivano. No, ne predaje se. Viče mu, trzajući ga (kao da kaže, nisam ovdje došla da mi okreneš leđa):

"I just wanna say" (Želim samo reći)

i, kad već Bergoglio počinje odlaziti:

“Hold! Hold! Look for the Chinese people! They are losing the Faith!”
(Stani! Stani! Čuvaj kineski narod! Oni gube vjeru!)

"Don´t destroy the fold!" (Ne ruši stado)

"Don´t betray the See!" (Ne izdaji Svetu Stolicu)

I na koncu viče za njim:

"don´t betray" (ne izdaji nas).

Sve je rečeno njegovim licem.

Crkvu ne ćeš prevariti, đubre.

Ne treba vjera za vidjeti posljedice nedostatka vjere

Ipak, sretno vam i blagoslovljeno, unatoč ovom vremenu i prilikama koje su nas snašle!