Da li je samoća svećenika razlog za ređenje oženjenih? Koji je razlog protestantizacije katoličkih struktura?

Svjedoci smo neviđenih udara na vjeru Crkve, udara vođenih iz raznih pravaca. Idući tjedan Bergoglio objavljuje njegov odgovor na prijedloge Amazonske Sinode. Prijedloge koje je on sam dopustio i potakao. Predviđam da će učiniti sljedeće: na malo skrovit način - ali ipak jasan - dopusti će ređenje oženjenih muškaraca. Dopustiti će to uglavnom za amazonsku regiju, ali odškrinuti će vrata za druge. Kao što je u Amoris Laetitia preko naizgled sporedne bilješke na jednoj točci dopustitio pričest rastavljenih i ponovno vjenčanih - tj., dopustio pričest onima koji su objektivno u grijehu, što pretpostavlja ono najbitnije što čini: udar na milost Božju i njeno obezvrijeđenje - tako će i ovdje na naoko sporedan način dopustiti ređenje oženjenih. A onda će neki tamo biskupi to prihvatiti i početi primjenjivati u praksi. I Bergoglio će onda reći "ok".

Tako se radi u politici, tako i Bergoglio radi. Pripravi se teren za naoko spontano ispoljavanje određenih mišljenja, dok su takva u stvari unaprijed pripremljena, i na koncu prihvaćena kao da dolaze od drugih. Realnost je potpuno drugačija. U politici se radi ovako: kad se želi "čuti" građane o nekom pitanju koje ide na ruku vladajućima, onda se na TV dovede netko tko kao eto od sebe govori iste stvari. Ali ako se narod organizira i traži neki referendum - kao što je bio slučaj u Hrvatskoj - mimo volje vladajućih, onda se takvi ponižavaju kao natražni i sl.

Sve što se dogodilo na Amazonskoj Sinodi dopušteno je i podržano od Bergoglia. Jer kad se njemu nešto ne sviđa, to je eliminirano za čas, niti im je dopušteno govoriti ili izjasniti se. Napr. Vigano je tretiran kao guba. Čak i implicitno od tolikih biskupa koji nisu u stanju ni odati počast jednom čovjeku koji se žrtvuje uz najbolje nakane.

Sve što se događa na Njemačkoj Sinodi, isto tako. Zar nisu tamo vodeći njegovi Kasper i Marx koje Bergoglio drži sebi uz bok od samog početka?

Ali posvetimo se sada riječima jednog drugog bergoglievca, austrijskog biskupa Josefa Marketz, koji iz drugog kuta puca u korist novih promjena. Govori o potrebi ređenja oženjenih jer, navodno nema zvanja, rješiti će mnoge probleme, između ostalog samoću svećenika.

Komentirati ćemo malo ovaj napad.

Znate li koliko sam vidio ljudi i žena u braku koji se osjećaju sami? Mnogo. Da ne govorimo o rastavljenima, pa i onima koji su možda imali djecu, još i brojnu. Dolazi vrijeme kad, zbog milijun razloga djeca napuštaju roditeljski dom. Neki iz opravdanih razloga, neki iz egoizma. Neki se sjećaju roditelja i pri ruci su im, neki kao da nikad nisu bili ni rođeni. Koliko to može boljeti? Beskonačno. A to je svakodnevica kod tolikih. Zašto onda brak ne rješava problem samoće?

Ovo je odgovor: ako nema Boga, uzalud ti tjelesna blizina bilo koga. Ako život nije sazidan na stijeni Kristovoj, uzalud ti sve drugo.

Isto, sigurno i više, vrijedi i za svećenike.

Ali evo jednog lakog i dobrog savjeta koji uvijek funkcionira: sij dobro, i požeti ćeš još više. Budi siguran. Bog ne zaboravlja plemenite. Onog čovjeka koji sije dobro, svi se sjećaju. Nemojte se stoga brinuti da ćete ostati sami, ili da će vas tuga pregaziti, samo ako budete u stanju ljubiti druge i biti im kršćanski blizu. Bog će vas čuvati i pobrinuti će se za vas. Budete li vi o Bogu učili druge, ne plašite se za svoju budućnost, niti osjećaj samoće. Ne garantiram vam to ja, već Bog sam. A njegove riječi ne prolaze.

A sad jedna riječ o ovim gadnim prijedlozima njemačkih (skoro svih) biskupa. Zašto govore o ređenju oženjenih, nekršćanski govore o sodomiji, nameću se čak i oko pitanja ređenja žena? Što je sve to? To je sve prisutno kod protestanata i anglikanaca. I koji je rezultat? Neviđena sekularizacija i propast. Propast vjere i svakog drugog života.

I sad se postavlja pitanje: zašto onda svi toliki njemački biskupi idu ovim putem kad je provjereno da tako nestaje vjere?

Odgovor je ovaj, koji je toliko strahovit da se toliki ne usuđuju ni prihvatiti ga kao mogući odgovor na ovo pitanje. Ali je to što se događa: oni žele uništiti Crkvu. Jer nisu mahniti. Vide kuda to vodi, i upravo to hoće. Zašto? Zbog poznatih posljedica. To traže: uništenje Crkve.

Znamo po vjeri da ne će uspjeti u tome, jer je Crkva - mistično Tijelo Kristovo - neuništiva. Ali kao što je i Tijelo Kristovo prošlo kroz Muku, tako i Crkva. Izgledati će čak da je prividno mrtva, ali ne će biti tako. Prava Kristova Katolička Crkva ostati će makar u katakumbama, kao i na početku, ali ostati će sve dok se ponovno ne vrati Sin Božji u slavi.

Zadnja opaska. Kako je moguće da toliki drugi biskupi iz svijeta šute na ove nakazne i heretične stavove njemačkih biskupa. Gloria.tv donosi jednu karikaturu koja, nažalost, objašnjava mnogo toga. Upravo je takva bijeda nas ljudi. Ponovno, baš kao u (prljavoj) politici.