Komentirali smo
usput ovu vijest, ali sada ćemo joj posvetiti više pažnje. Detaljno je opisana
u ChurchMilitant, i uglavnom ću se koristiti priloženim materijalom, nadodajući
po potrebi moje komentare.
Radi se o Vlč.
Vaughn Treco, svećeniku osobnog ordinarijata Katedre Svetog Petra (anglikanci
koji su prešli na katoličku vjeru u USA). Izopćen je i njegova župa zatvorena
nekoliko mjeseci nakon što je kritizirao izvjesne čine nekolko papa (u ovom
članku ne ću više stavljati tu riječ pod navodnike, jer je prenosim kako je
napisana u ChurchMilitant) pri i nakon Drugog Vatikanskog Sabora.
Prvog travnja ove
godine, Mons. Steven J. Lopes je objavio da je izdao dekret izopćenja protiv
Vlč. Vaughn Treco, župnica Svetog Bede Časnog u predgrađu Minneapolisa,
citirajući „odbacivanje magisterija i autoriteta Ekumenskog Koncila i serije
papa“.
Optužba dolazi od
propovijedi (opaska: jedne jedine propovijedi!) koju je Vlč. Treco izrekao 25.
Studenog 2018., na svetkovinu Našeg Gospodina Isusa Krista, Kralja Svemira
(Novus Ordo).
Propovijed
nazvana „Grožđe otaca i zubi djece“, inspirirajući se na Ezekijel 18:2, gdje se
navodi: „Oci su jeli kiselo grožđe, a djeci svrbe zubi“.
U svojoj
propovijedi Vlč. Treco je identificirao mnoge korijene današnje krize u
Crkvi - greške i krive smjernice papa
tokom i nakon Drugog Vatikanskog Sabora – i opisao odgovarajući katolički
odgovor.
29. lipnja, kada
ga se pitalo o optužbama prema kojima je negirao Drugi Vatikanski Sabor i podržao
sedevakantnu poziciju, Vlč. Treco je odgovorio za ChurchMilitant: „Hvala na
ovom direktnom pitanju. Za odgovor, mogu reći bez simuliranja da nikada nisam
nijekao važnost Drugog Vatikanskog Sabora, niti sada vjerujem da je Sveta
Stolica prazna“. (Opaska: ovdje se svakako razilazimo. Jer, ako Drugi
Vatikanski jest važeći, zašto ga ne slušate? Jednako za one koje smatrate
valjanim papama koji nalažu službeni i
valjani dokument. Ali nastavljamo sa argumentima Vlč.)
Na početku
spomenute propovijedi, Vlč. Treco je objasnio svojim vjernicima: „Nastojim vam
predstaviti dublje shvaćanje krize koja sada vlada Svetom Majkom Crkvom i
predložiti vam put za slijediti kroz naredne mjesece i godine koje nam
predstoje“.
Suprostavio je
„duh katoličanstva“ sa „onim što su neki zvali duhom Drugog Vatikanskog
Sabora“, naznačujući da je prvi protivan svijetu, dok ga drugi „grli“.
„Katolička Crkva
postoji da svi ljudi i sve nacije budu u kraljevstvu Isusa Krista, Gospodina
Svemira“, rekao je, i nadodao: „Ali prijetelji, pred jasnom poukom našeg
Gospodina s obzirom na misiju Crkve, koncilske Pape, Petrovi nasljednici, na
neki način su ponovili trostruko Petrovo zatajenje“. (Opaska: Petar je
zanijekao Isusa dok još nije postao Papa; to će postati tek nakon Uskrsnuća. I
Bog mu je dopustio pad radi škole poniznosti, što je drugo. I Petar sa svoje
strane to je jako dobro koristio, sjećajući se svog skretanja svaki dan.)
Tri papinske
greške
Vlč. Treco je
predložio mišljenje prema kojem koncilske pape nisu ispunili svoje poslanje na
tri načina.
Prvo, spomenuo je
da je za vrijeme Hladnog Rata, Papa Pavao VI gledao u čovjeka, umjesto u Boga,
za izgraditi put izbjegivanja konflikta. Vlč. Treco je sugerirao vjernicima da
je u „Pavlu VI, Petar rekaa da UN, ne Katolička Crkva, imaju misiju donijeti
mir svijetu“.
Vlč. Treco je
citirao nagovor Pavla VI 4. Listopada 1965. pred Općom Zajednicom Ujedinjenih
Naroda u kojem je pontifeks proklamirao da „ova organizacija predstavlja
obavezni put moderne civilizacije i svjetskog mira“, suprostavljajući rečeno sa
Enciklikom Ubi Arcano Dei Pija XI iz 1922: O miru Kristovom u Kraljevstvu
Kristovom, predstavljajući ga „jedinim sredstvom“ za ljudske konflikte. „Jedino
sredstvo je Kristov mir, jer mir Kristov je mir Božji“ i da su „ovi ideali i
nauk Kristov bili predani od njega samog Crkvi i samo Crkvi za njihovo
čuvanje“.
S druge strane,
Vlč. Treco je optužio Pavla VI za neodgovornu administraciju, ističući da je
„preko Pavla VI Petar negirao svoju odgovornost za upravljanje Crkvom:
autoritet koji je sam Isus Krist povjerio Petru“.
Potcrtao je da se
tokom za svog pontifikata Pavao VI „negirao kazniti katoličke biskupe, teologe
i profesore bogoslovija“, dok je naprotiv „promicao i promicao klerige koji su
otvoreno negirali vječne i nepromjenjive istine Vjere“.
Nastavljajući o
ovoj točci, Vlč. Treco je nadodao:
„Ljude koji su
negirali Kristovo božanstvo; ljudi koji su negirali povijesno uskrsnuće Isusa
Krista; ljudi koji su negirali jedinstvenu spasiteljsku moće Isusa Krista i
svagdašnje obnavljanje ove žrtve, učinjene jednom za uvijek na Kalvariji; ljudi
koji su negirali apostolsko nasljeđe biskupa, i ljudi koji su negirali potrebu
ministerijalnog svećeništva“.
Treće, Vlč. Treco
je žalio što su koncilske pape pokazale izvjesnu dozu uvažavanja drugih
religija, govoreći da „preko Pape Pavla VI, Ivana Pavla II i Benedikta XVI,
Petar je nijekao obavezu Crkve za ne dati štovanje nikakvom drugom Bogu, nego
jedino Presvetom Trojstvu“.
Među drugim
primjerima, naveo je kako je „svaki od njih posjetio i učestvovao u službama
štovanja sinagoge u Rimu, dajući podršku lažnom poimanju da je moguće da neki
narod imadne pristup Bogu Ocu makar odbacili njegovog Jedinorođenog Sina“.
Vlč. Treco je
ukazao na plodove, „kiselo grožđe“, izazvane Drugim Vatikanskim Koncilom,
opažajući da su preko istog „vjerske zajednice kolapsirale, sa više od 80.000
redovnica koje su ostavile svoje zavjete, zajedno sa više od 32.000 svećenika
koji su napustili svoju službu“.
Također je
istaknuo da se nakon Drugog Vatikanskog Sabora, „dopustilo herezama koje su
prije bile osuđene, kružiti bez kočnice Crkvom; ove hereze su bile promovirane
od profesora teologije i katoličke filozofije, od teologa, svećenika, biskupa i
kardinala“.
Naznačio je
štoviše da je kriza porasla za vrijeme Pape Franje:
„I sada, iz samog
Vatikana nam se govori da osobe koje žive u drugom bludnom braku mogu primiti
svetu pričest u izvjesnim slučajevima, što je upravo suprotno od onog što je
čak i Papa Ivan Pavao II poučavao, kada je isticao da je 'apsolutno nemoguće'
dati svetu pričest rastavljenima i ponovno oženjenima, jer, kako ističe
Katekizam od njega objavljen, žive u 'stalnom i javnom bludu'“.
Zaključujući na
kraju, Vlč. Treco je ustvrdio:
Aktualna
epidemija bluda, iživljavanja i prihvaćanja homoseksualnosti kao moralnog dobra
među vjernicima i klerom... te aktualni bič homoseksualne poroka među
svećenicima i biskupima Katoličke Crkve su predviđeni i neizbježni plod odluke
koncilskih papa za poštivati, častiti i odobravati pretenzije takzv. modernog
čovjeka; kao i proglašenja, nastojanja i obrane egzaltacije čovjeka u Božjim
hramovima.
Također je pozvao
vjernike za sjetiti se Gospe od Akite, koja je u jednom odobrenom ukazanju od
Crkve (13. listopada 1973; opaska: prema Trecu odobrili su ukazanje oni isti
koje kritizira. Ovdje dolazi do apsurda), upozorilo je Sestru Agnes
Sasagawa:
„Đavolski utjecaj
će se uvući u Crkvu čak i na taj način da će se moći vidjeti kardinale protiv
kardinala, biskupe protiv biskupa. Svećenici koji me budu štovali biti će
prezreni i odbačeni od svoje subraće... Crka i oltari opustošeni; Crkva će biti
puna onih koji prihvaćaju kompromise i đavao će prisiljavati mnoge svećenike i
posvećene duše da napuste službu Bogu“.
Vlč. Treco je
sazvao svoje vjernike za potaći ih odgovoriti na krizu u Crkvi tražeći aktivno
„obnovu kraljevstva Isusa Krista u našim životima, u društvu i svijetskim
nacijama“.
Potaknuo ih je
„učiniti od poznavanja Krista Kralja i njegovog svetog nauka njihov prioritet“,
napuštajući „katolicizam običaja“; „dolazisti na misu u svoj pobožnosti“;
„čitati samo one vjerske knjige koje su vjerne staroj vjeri“, i pokazujući
„pravu vjeru, i samo pravu vjeru našoj djeci“.
Priznao sam bez
sumnje da su sve pape od Ivana XXIII do Franje bili valjano izabrani
nasljednici Svetog Petra.
„U ovom smislu“,
nadodao je, „praktično pravilo bilo bi vratiti se na duhovne i teološke
smjernice koje su bile odobrene od Svete Stolice prije revolucije šesdesetih“.
Propovijed Vlč.
Treco je bila dobro primljena od vjernika, i brzo je došla do magazina The
Remnant, tradicionalna publikacija koja simpatizira sa Bratovštinom Svetog Pija
X. Medij je kontaktirao sa Vlč. Treco i upitali su ga da li bi pristao na
objavljenje njegove propovijedi preko interneta. Prihvatio je, i 5. prosinca se
objavio snimak njegove propovijedi na YouTue kanalu The Remnanta. Također se
objavio tekst propovijedi. Za malo dana propovijed je primila više od 20.000
posjeta.
Optužbe za šizmu
Prvi problemi
stižu 11. prosinca, kad je Vlč. Treco kontaktirao sa Generalnim Vikarom
Ordinarijata, Vlč. Timothy Perkinsom. Vlč. Perkins je optužio propovijed kao
heretičnu, i naredio Vlč. Treco da ode do Texasa za susret sa Mons. Steven J.
Lopes, odgovornim za osobni ordinarijat.
Idućeg dana Vlč.
Treco se susreo u uredu Ordinarijata u Houstonu sa Mons. Lopes, generalnim
vikarom Perkins i Vlč. Richardom Kramer, odgovornom za nove pozive.
Vlč. Treco
prenosi da je prvo govorio Vlč. Perkins, optužujući svećenika za pogrešnu
interpretaciju Ezekijela 18:2.
Vlč. Perkins je
koreknto naznačio da je cilj ovog starozavjetnog teksta bio ispraviti krivo
uvjerenje izraelaca koje je onda bilo oće prisutno, prema kojem su djeca bila
smatrana krivom zbog grijeha njihovih otaca. Međutim, Vlč. Perkins je izgubio
potpuno pjesnički način govora koji sam koristi navodeći tekst u propovijedi. Umjesto
da pojasnim ideju da će djeca Crkve biti kriva Bogu zbog grijeha počinjenih od
crkvenih pastira, pravio sam suptilnije opažanje u smislu da je promašaj
crkvenih pastira u svojoj dužnosti zaštite vjere, imao štetnu posljedicu prema
djeci Svete Majke Crkve.
Nakon toga se
Vlč. Kramer obratio Vlč. Trecu, citirajući komentar jednog laika na njegovu
propovijed: „Konačno jedan svećenik koji je shvatio o čemu se radi“.
„Shvaćaš?“,
upitao ga je Kramer.
Vlč. Treco
komentira: „Na ovo pitanje, koje je izgledalo napravljeno da me uhvati,
jednostavno odgovorih: 'Nisam siguran što je htio reći s tim“.
„Upitali su me da
li sam vjerovao da su Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II,
Benedikt XVI i Franjo legitimne Pape“.
„Iskreno, pitanje me je potpuno iznenadilo.
Izgledalo je da nema nikakve veze s onim što se govorilo na sastanku do tada,
kao što me je i iznenadilo jer pitanje nije imalo nikakve veze sa sadržajem
moje propovijedi“. (Opaska: Ovdje se vara Vlč. Treco: i te kako ima veze!
Njegovi pretpostavljeni su perfektno shvatili o čemu se radi, makar možda Treco
toga ne bio svjestan: Treco direknto niječe autoritet spomenutih „papa“. I ne
samo to: možda na Balkanu takvo pitanje ne bi bilo upućeno, jer ovdje nema
deklariranih nijekanja spomenutih papinstva – među svećenicima. Ali u USA
„sedevakantista“ ima za izvoz. I zbog toga njegovi pretpostavljeni ne
dozvoljavaju imalo prostora za gibanje.)
„Unatoč tomu“,
nadoda Treco, „potvrdio sam nesumnjivo da su spomenuti, svaki od njih, valjani
nasljednici Svetog Petra“.
Sa svoje strane,
Mons. Lopes je izrazio iznenađenje što Vlč. Treco nije došao na sastanak sa
pismom ostavke. (Opaska: drugim riječima, bolje da odeš ti sam, nego da te
moramo tjerati. Ali ako bude trebalo, uraditi ćemo i to.)
Nakon razmene
pisama kroz četiri mjeseca sa biskupom, situacija Vlč. Treca se brzo pogoršala.
Osamnaestog prosinca je poslao Mons. Lopes osobnu ispovijed vjere, u kojoj je
ponovno potvrdio Apostolsko Vjerovanje i optužio „Visoku Krituku“ –
interpretaciju Svetog Pisma kroz prizmu lažne filozofije:
„Odbacujem ovu
metodu razlučivanja i interpretacije Svetog Pisma koja, počevši od crkvene
tradicije, vjerske analogije i normi Apostolske Stolice, prihvaća skretanja
racionalista i, bez razboritosti ili umjerenosti, prihvaća tekstualnu kritiku
kao jedinu i vrhovnu normu“. (Opaska: Eh, makar ne bio tako oštar, tu si ih
ujeo.)
Štoviše, kako je
Papa Pio X učinio prije jednog stoljeća, Vlč. Treco je osudio herezu modernizma
(Opaska: I ti si mislio da će oni pustiti da ih udaraš po ustima?):
„Izjavljujujem da
se protivim u potpunosti grešci modernista koji drže da nema ništa božansko u
svetoj predaji; ili što je puno gore, recimo... da su grupa ljudi preko svog
vlastitog rada, sposobnosti i talenta nastavili u kasnijim tumačenja praksu
započetu od Krista i njegovih apostola. Stoga čvrsto držim, držati ću do svog
posljednjeg daha vjeru Otaca u karizmu istine, koja jest zasigurno, bila je i
biti će uvijek u biskupskom nasljeđu Apostola. Cilj ovoga nije, onda, da se
dogma može adaptirati već prema ovoj ili onoj prilici, ili onom što izgleda
podesnije za kulturu svakog vremena; štoviše, ne može se shvatiti drugačije
nego da ista istina koja je bila navještena od početka, ostaje istom uvijek.“
Na koncu, Vlč.
Treco je potvrdio da nije sedevakantist ni na koji način: „Također vjerujem da
je Drugi Vatikanski Sabor bio valjano sazvan od Pape Ivana XXIII i koji je
nastavio Papa Pavao VI, i da bi nauk ovog sabora trebao biti primljen na način
predviđen od Pape Pavla VI i koncilskih oca“. (Opaska: tu se Vlč. Treco vara, u
potpunosti. Da su oni bili željeli nešto drugačije, zašto su sazvali sve one
„koncilske oce“, među kojima je bilo prethodno kažnjenih i stavljenih pod
upitnik? Zašto misliti da Sabor naučava nešto drugo od onog što proizlazi iz
njegovih tekstova, i koje stalno današnji modernisti guraju na nos svakome? Ali
Trecove starješine nisu zadovoljni ovim. Oni ne dopuštaju bilo kakvu kritiku.)
Nadodao je:
„Štoviše tvrdim da vjerujem da su Pape Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan
Pavao II, Benedikt XVI i Franjo bili izabrani kao valjani nasljednici Blaženog
Petra Apostola i Rimske Stolice“.
Pitanja bez
odgovora
Unatoč obećanjima
vjernosti Vlč. Treca, Mons. Lopes je odbacio njegovu osobnu ispovijed vjere,
optužujući svećenmika da diže šizmu unutar Crkve. Kako naznačuje Vlč. Treco i
oni koji ga podržavaju, biskup se negirao označiti kako i gdje u njegovoj
propovijedi Vlč. Treco promiče šizmu. Osim toga Treco je potcrtavao da je Mons.
Lopes samo općenito formulirao optužbe.
„Odreći ću se
svega u čemu sam pogriješio svojom izjavom dok ostajem vjeran Crkvi i
Učiteljstvu“.
Sedamnaestog
siječnja, Mons. Lopes je oduzeo svećeničke dozvole Vlč. Trecu. Tri dana
kasnije, dao je otpusnicu Vlč. Trecu sa svog mjesta župnika Svetog Bede. Već
sutradan, ukorio je Vlč. Treca, optužujući ga za okorjelu nepopustljivost:
„Nijednom
prilikom u našim razgovorima zadnjih tjedana, ponudio je neku riječ kajanja ili
grižnje zbog svog šizmatičnog čina i promocije šizme među vjernicima... Naglašavam da je njegova objavljena negacija
magisterijalnog autoriteta Drugog Vatikanskog Sabora, te njegovo tvrđenje da je
sam Sabor i nekoliko Papa u zabludi predstavlja javni čin šizme“. (Opaska: jest,
Lopes, imaš pravo. U biti, rekao što rekao naknadno, Treco se odvaja od Sabora.
I tu si u pravu. Gdje nisi, jest u tome da se Sabor udaljio od vječnog i
nepromjenjivog nauka Crkve.)
Vlč. Treco je
odgovorio sutradan, naznačujući Mons. Lopesu:
„Budite uvjereni
da ću se opovrći od svega što sam bio rekao i što bi bilo protivno katoličkoj
vjeri; ipak, nisam svjestan da sam izložio bilo što protiv katoličke vjere.
Precizirajući, i da Vi mogli odgovoriti na ono što vjeruje da sam se izjasnio
protiv katoličke vjere, molim Vas da mi to naznačite, gdje sam rekao nešto
protivno protiv katoličke vjere. Odreći ću se svega u čemu sam pogriješio
svojom izjavom dok ostajem vjeran Crkvi i Učiteljstvu“. (E moj Treco, ti baš
ništa ne shvaćaš: nisi se udaljio od vjere optužujući Drugi Vatikanski; već od
njih, koji hoće da uvale njihove maštarije kao da bi bile katolički nauk. I,
budući da ti to razotkrivaš, bilo nepažnjom ili bilo kako drugačije, ti si
ovdje suvišan moj care. Ti si protivan njima, te ili oni, ili ti. I tu nema
oprosta ni dijaloga.)
Ali još jednom biskup
se negirao izjasniti kako komentari Vlč. Treca predstavljaju šizmatični stav,
odgovarajući na optužbe općenito govoreći.
29. sječnja Mons.
Lopes suspendira Vlč. Treca „zbog čina šizme“.
Prvog travnja,
Mons. Lopes je priopćio svećenicima Ordinarijata da je Vlč. Treco formalno
izopćen zbog njegove kritike koncilskih papa:
„Imajući u obzir
da tvrdnja prema kojoj nauk Drugog Vatikanskog Sabora predstavlja odstupanje od
katoličke tradicije; izjaviti da su Pape
nakon ovog Sabora stavile na stranu zapovijed Našeg Gospodina Isusa Krista,
jest nesuglasno sa vršenjem svete službe, i budući da ovaj čin predstavlja
značajni javni skandal... nametnuta kazna izopćenja (latae sententiae) Vlč.
Trecu zbog počinjenja krivičnog djela šizme... objavljuje se ovim proglasom sa
svim efektima i posljedicama koji slijede iz kanona br. 1331.“
Vjernici Vlč.
Treca ostali su zapanjeni ovom odlukom, pitajući se o smislu tvrdnje Mons.
Lopesa prema kojoj je svećenik potaknuo na šizmu. Prije ove odluke, vjernica
koja je podržavala Vlč. Treca, Mary MacArthur je napisala pismo biskupu, moleći
ga da pojasni koji katolički nauk je Vlč. Treco negirao u svojoj propovijedi.
Između 20. sječnja i 29. ožujka, nudila je pismo župljanima na potpis, od kojih
više od polovine su potpisali. U pismu je stajalo:
Uzoriti Steven
Lopes,
Biskup Osobnog
Ordinarijata Svetog Petra,
U svom pismu u
kojem je najavio povlačanje našeg bivšeg župnika, Vlč. Vaughn Treco, navodi se
da je negirao nauk Crkve u propovijedi za svetkovinu Krista Kralja, da je
kritizirao Drugi Vatikanski Sabor i nekoliko izjava i postupaka naknadnih papa.
Ipak, pismo ne naznačuje koji katolički nauk se smatra da je negirao Vlč.
Treco.
Budući se pismo
čitalo javno, tražimo javno objašnjenje, citirajući specifične rečenice prema
kojima je u propovijedi Vlč. negirao katoličku dogmu, objašnjavajući točno koji
definirani nauk proturječuje. Ako nam je navještao neku zabludu, mi, vjernici
župe Svetog Beda, imamo pravo znati o kojoj se zabludi radi i koji je ispravni
nauk.
Vaša u Kristu,
(potpisi)
Župljani Sv. Bede
Pismo župljana je
ostalo bez odgovora. Ali šestog svibnja 2019 se navijestilo da se zatvara župa
Sv. Bede. Završna misa se slavila 19. svibnja.
„Ne vjerujem da
je propovijed za svetkovinu Krista Kralja bila na bilo koji način heretična ili
šizmatična“, pisala je MacArthur kasnije. „Vlč. Treco je uporedio papinske
akcije koje je kritizirao sa negacijom Krista od Svetog Petra. Čineći to, ni na
koji način je negirao papinski autoritet ovih papa, kao ni autoritet Svetog
Petra!“ (Opaska: Sv. Petar je zanijakao Isusa dok još nije bio Papa, što je
postao tek nakon Uskrsnuća. Greška ovog razmišljanja jest ako se dozvoli
mogućnost da je Franjo Papa, onda bilo koji Papa može naučavati svašta; ne bi
bila garantirana nepogriješivost. Dok se Bergoglio ne pošalje u Patagoniju, ne
ćete moći riješiti te teškoće. Osim što će te nanijeti veliku štetu papinstvu.)
„Ako Mons. Lopes
iskreno vjeruje da je propovijed Vlč. Treca bila protivna katoličkoj vjeri,
zašto ne želi dati točno objašnjenje u čemu se sastoji njegovo protivljenje?“,
pita se dalje. „Zašto ne dati orijentaciju stadu koje je, prema njemu, bilo
krivo vođeno?“
Vlč. Treco se
bori protiv svog izopćenja... Izopćenje ga je lišilo sredsava za izdržavanje
njegove obitelji (Opaska: podsjetimo da je Treco obraćeni anglikanski pastor na
katoličanstvo, prema tome bio je oženjen). Njegovi podžavatelji su pokrenuli
inicijativu na GoFundMe i račanu na PayPal s ciljem prikupljanja pomoći za
pomoći mu dok ne nađe neki svjetovni posao.
Također,
pokrenuta je stranica web koja detaljno navodi njegov slučaj. Iznad svega traže
molitve za Vlč. Treca i da na koncu pobijedila pravda. (Opaska: to o pravdi, sa
dotičnim pretpostavljenima... liči na crnu šalu.)
[Samo jedan primjer, biskup Paglia, koji daje naslikati sebe nagog na fresci katedrale, uz navodni prikaz milorđa prema teškim bludnicima. Kažnjen? Unaprijeđen. Za predsjedavajućeg u Pontificijskoj Akademiji za Život. Nedavno su istjerali od tamo neke koji su nastojali održati cjelovitost po pitanju bračnog morala. ]
ZAKLJUČAK:
Prelazimo preko
nelogičnosti stava da netko može biti Papa i naučavati službeno nekatolički
nauk. Ovo me podsjeća na osnovne tečajeve logike, kada se objašnjava razlika
između implikacije i ekvivalencije: implikacije je kad iz A slijedi B; ako A i
B slijede jedno iz drugog, onda je ekvivalencija. Tako, A (biti katolik), je
nužan uvjet za biti Papa, tako da ako je netko Papa (ispunjeno je B), onda mora
biti katolik. Ali obrnuto ne vrijedi: netko može biti katolik, i time nije
dovoljno da bude Papa. Ono što se hoće reći jest da se ne može biti Papa i
govoriti nekatolički.
Zbog toga idemo
samo na pitanje kazne; ovo je bitno: dok neki svećenik otvoreno kaže sa oltara
da je homoseksualac (ima takvih slučajeva); dok član ureda za komunikaciju
Svete Stolice, Isusovac James Martin, otvoreno diči homoseksualnost, govori da
takvi ne moraju čuvati čistoću, i sl.; dok ovaj ili onaj kardinal govore o
mogućnosti ređenja žena, dok... milijun dok. I kad si čuo da je netko od ovih
bio izopćen? Ne samo da nisu izopćeni, nego još stavljeni na najviše položaje.
Dok, jed drugi,
značajniji, neoprostivi „dok“; dok dakle neki nesretnik postavi samo u pitanje
katoličanstvo nauka Drugog Vatikanskog i predsjedavajućih... taj čini najveći
mogući „grijeh“ koji „Crkva dijaloga i milosrđa“ nije u stanju oprostiti.
Vi ste jedna
sirova, drska, bestidna, mučna, cinična, diktatura koja je sama sebi cilj, a ne
ni Bogu ni dobru ni istini.
Ali vaš će pad
biti bučan i sramotan kao trule drvene građevine koja se lomi u jedan dan.
Nismo tako daleko od toga.
