U Saudijskoj Arabiji (Meka) šatori za tri milijuna ljudi, ali oni dolaze ovamo

S klimom i sa svim sanitarijama, tamo gdje su njihovi običaji zakon:

ali oni su poslani ovamo.

U osvajanje bez sile. Jedna država kao BiH (koja po pravnoj definiciji i nije država, jer je protektorat), koja jedva sastavlja kraj s krajem, treba da primi određenu zamjenu pučanstva kao i cijela Evropa.

Cijela Evropa je na istom nišanu. U borbi smo za bijelu i kršćansku Evropu, protiv bijelog genocida.

Kontrolirani otpor

Pretpostavimo jedno kraljevstvo u kojem je na mjesto kralja došao jedan uzurpator. Pravi kralj prije svoje smrti imao je pravog nasljednika, ali taj nije uspio doći na vlast. Morao se sakriti pred uzurpatorom i otići na sigurno mjesto. Kraljevi vjerni podanici očekuju da će se pravi kraljev nasljednik vratiti, ali ga ne poznaju. No, misle da će ga lako prepoznati već prema njegovom nastupu i riječima.

Uzurpator očekuje pojavak kraljevog nasljednika. Zna da bi mu on mogao ugroziti moć i položaj. Kako izbjeći da se nezadovoljni podanici pridruže pravom kraljevom nasljedniku?

Evo ovako: prikazaće nekog svog slugu za valjanog nasljednika, ili jednom od njegovih naužih suradnika. Taj će govoriti vrlo slično onome što bi trebao govoriti pravi nasljednik, ali nikad ne će staviti u pitanje lažni autoritet nametnika. Takvim kontroliranim otporom uzurpator će osujetiti pokret otpora koji bi ga mogao svrgnuti. Nezadovoljni će imati svoju razonodu misleći da čine ono što treba slijedeći kontroliranog pobunjenika. Ali uzurpator će ostati na svom mjestu.

Biskup Schneider poučava katolike kako će svrgunti loše i heretične pastire. Ushićeni i lakovjerni katolici misle da je to rješenje, zabaviti se prijedlozima Biskupa Schneidera.

Ali Biskup Schneider nije kažnjen od Franje, niti smjenjen, kad mnogi drugi za manje su bili stavljeni van igre.

Biskup Schneider je lažni i od Franje kontrolirani otpor. Franjo nastavlja na mjestu koje mu ne pripada.

Gdje je Islam stigao, nije se povukao osim silom (Španjolska i Balkan). Cilj muslimanske partije u Belgiji: muslimanska zemlja do 2030.

Drugi Vatikanski Koncil i deklaracija Nostra Aetate doprinijela je uručenju Evrope muslimanima. "Zaboravimo što je bilo", odnoseći se na sukobe i ratove kršćanskih naroda Evrope i muslimanskih osvajača stvorilo je dojam kod tolikih čak i katolika da su srednjovjekovni kršćani bili "fanatici", "grubi", "poludivlji barbari" koji nisu ni približno shvatili Evanđelje.

Kršćanski narodi u neku ruku bili su krivi što su se branili. Muslimani su predstavljeni kao "ljudi koji traže Boga", ali nisu upoznali Isusa Krista (u najboljem slučaju; ako je to uopće bilo i važno tolikim modernističkim "teolozimca"). Treba se lijepo prema tome ophoditi prema njima, pa će i oni "biti bolji". 

Itd., i sve ostale budalaštine.

No, najjednostavnije činjenice su sljedeće: svugdje gdje su došli, muhamedovci su se nametnuli mačem, paljenjem i ropstvom. S porobljenim narodima ako je bilo "tolerancije", to nije bila nikakva tolerancija, već im je bila potrebna radna snaga za očuvati muslimansko carstvo. Odatle ponižavana raja i kmetovi.

[Islam nije za ljudska bića. Pakistanski mladić od 22 godine htio se oženiti djevojkom po njegovom izboru. Otac mu i braća zavežu ga za krevet i iskopaju mu oči kašikom za primjer svima u mjestu. Ne želimo ovakvu ideologiju mržnje ni u Evropi, ni nigdje.]

S niti jednog područja muslimani se nisu vratili ili napravili kakav ustupak. Jedino su bili poraženi i protjerani na samo dvije regije u cijeloj povijesti od kad je Muhamed stupao zemljom: u Španjolskoj krajem XV stoljeća i na Balkanu pred prvi svjetski rat; uz teškoću da je ostao veliki broj muslimana kojima je "Turska majka", predstavljajući najznačajniji element destabilizacije cijele regije.

Ukoliko se ne shvati ova elementarna povijesna činjenica, svaki narod koji dolazi u kontakt s Islamom osuđen je na podjarmljivanje prije ili kasnije.

[Belgijska specijalna policija na vratima Molenbeka, islamske četvrti u koju jedva mogu poviriti. Koju potrebu imaju evropski narodi za ovakvo stanje stvari?]

Gatestone Institute upozorava: belgijska islamska partija ISLAM (skraćenice od: Integritet, Solidarnost, Sloboda - od Liberty; Autentičnost i Moralnost) ne skriva svoje nakane, a te su da Belgija postane islamska država do 2030. godine. 

Njihov program je zbunjujući jednostavan: zamjeniti cijeli civilni zakonik Šarijom. Točka.

Dobro, to nam je poznato. Znamo kako misle. Ali zašto onda elita koja vlada Evropom dovodi tolike muslimanske izbjeglice, protivno želji većine domaćeg puka?

Dva su razloga: ili žele da Evropa postane muslimanska, ili žele pripremiti teren za građanski rat na evropskom tlu i tako je stalno imati u šahu.

U svakom slučaju radi se o đavolskim nakanama.

Ono što mi trebamo činiti jest organizirano se oprijeti ovakvim planovima.

Prvo uzdajući se u Boga i uz njegovu pomoć nastojati provoditi svet život.

Drugo, aktivno se uključiti u društvene organizacije koje se dijelom i rječju opiru spomenutim nakanama. 

Zašto mediji toliko mrze Asada

Prošle godine predsjednik Sirije Al Asad odao je počast milijunima (neki govore čak do deset) žrtava Holodomora, pomora glađu koji su boljševici proveli prvenstveno u Ukrajini.

Zašto? Podsjetimo se riječi Aleksandra Solženjicina?:

"Morate shvatiti da boljševičke vođe koje su uzele kontrolu nad zemljom nisu bili rusi. Oni su mrzili ruse. Mrzili su kršćane. Vođeni etničkom mržnjom mučili su i masakrirali milijune rusa bez i najmanje grižnje savjesti. Boljševizam je počinio najveći masakar svih vremena. Činjenica da većina svijeta ne poznaje i da je ne brine ovaj ogromni zločin dokaz je da su globalni mediji u rukama počinilaca."

Franjo ponovno naviješta da će podnijeti ostavku. Zašto i što poslije?

Jučer izjutro, 15 svibnja 2018 na jutarnoj propovijedi Franjo je ponovno natuknuo o svojoj mogućoj ostavci.

"Kada čitamo ovo (20. poglavlje Djela Apostolskih), mislim na sebe jer sam biskup i trebam se oprostiti."

Prije svega, Bergoglio sve izvrće naopako. Sv. Pavao se opraštao od Efežana, ali ne podnoseći nikakvu "ostavku", već jer je znao da je moguće da ide u smrt zaputivši se u Jeruzalem. Ali on ostaje i dalje Apostol do zadnjeg dana.

Doista, tu je tradiciju čuvala Crkva sve dok Pavao VI nije nametnuo podnošenje ostavke biskupima u dobi od 75 godina. Do tada se gledalo na biskupski poziv kao doživotni, po primjeru Apostola.

Prema tome, polazeći od tog novozavjetnog teksta on ga primjenjuje za ono što hoće, potpuno ga izvrćući. Ali, Franjo sve smišljeno radi. Zna da će ove riječi otići daleko i da će se shvatiti njegova poruka: navještava da brzo napušta brod koji je temeljno izbušio. Svakako, taj "brod" nije Crkva, već ono čime vara naivne da bi bila Crkva.

Ponavlja ono što je već nagovijestio prije četiri godine: da će ostati dvije-tri godine, preko bivšeg generala isusovaca, Adolfa Nicolasa. Ali podsjetimo se što je tada rekao Adolfo o Franji: otići će kad njegove reforme postanu već nezaobilazne.

Kad se on osigura da će ostati dobro ubrizgan njegov otrov, onda Bye Bye Love.

Ali mnogo su dalekosežnije Franjine riječi: uspoređuje sebe sa biskupom, kad je Papa iznad njih. Papa je institucija koju je ostavio sam Isus Krist, i kršteni katolik izabran za Papu, koji ispunjava uvjete po vjeri za tu misiju, prima od samog Sina Božjega milost voditi i poučavati Crkvu. Papa je iznad svih biskupa skupa, i svesti ga na nivo biskupa ruši samu bit papinstva.

Kada će to biti i što će biti poslije? Ne znamo, po svemu sudeći priprema teren za to. Neki očekuju da Bog intervenira i napravi red u Crkvi, dopuštajući u međuvremenu da Franjo harači po Crkvi zavodeći tolike u propast. Ne treba prebacivati na Boga ono što Crkva može učiniti. Jer, očito je da mu Bog daje dug život, i dosta dobro zdravlje. Očito je da Bog dopušta ovo zavođenje ne bi li se vjerni - koji bi to još mogli biti - trznuli od svog tonjenja u glib.

Franjo izgleda da hoće promijeniti papinstvo namećući obavezno podnošenje ostavke.

Tko će doći iza Franje? Neki njemu sličan, ili možda neki konzervativac, koji bi davao izgled da se ponovno vraćaju stvari na svoje mjesto, ali u suštini se nastavlja razaranje.

Jasnije formiranje malog Ostatka zaduženog za očuvati vjeru do Kristovog ponovnog dolaska?

Vremena lete previše brzo - vidjeti ćemo izgleda dosta toga -, ali jedino što možemo jest živjeti jače u svetosti, čekajući Oslobođenje Gospodina Našeg Isusa Krista.

Tko je iza svetogrđa Met Gale "Heavenly Bodies"

Svetogrđe Met Gale izazvalo je mnoge energične prosvjede ogorčenih katolika. Prikaz "Heavenly Bodies" (Nebeskih Tijela) izravna je bogohula Bogu, Djevici, Crkvi, kršćanima.

Pročelje je zauzela dobro poznata Rihanna po svojim sotonskim nastupanjima ima već dosta godina. Ove prilike nastupila je kao "Papica" (na hrvatskom je to teško reći iz jednostavnog razloga što pojam koji označuje tražena riječ ne postoji):

Onda je tu i Katy Perry:

velika zagovornica pobačaja, koja je nedavno bila u posjetu Franji u Vatikanu.

U svoje vrijeme, zbog neuspjeha u karijeri, prema samim svojim riječima i svjedočanstvu sklopila je pakt sa đavolom "za promijeniti situaciju":

Logično stoga što je zagovornik pobačaja i ostalih destruktivnih ideologija i praksa.

Itd. Sve što se prikazalo bilo je ogavni napad na Katoličku Crkvu, na koju se bljuvalo sotonskim slinama:

Uz čije dopuštenje i suradnju?

Među glavnim je bio "isusovac" James Martin, naš stari poznanik kojem smo namijenili jednu etiketu zbog tolikih drskih napada na Boga i Crkvu. Te noći je bio na licu mjesta, i ovo su njegovi komentari:

"Doista mi je uputila ove riječi na MetGali večeras":

"Sviđa mi se tvoje odijelo"

"Ozbiljno?"

"Ekstravagantno!"

"Najbolje si obučen tip večeras, burazeru (tapšće po meni)."

"Ti si pravi."

"I doista, sviđa mi se da si se obukao kao seksi svećenik"

Svakako, James Martin je oduševljen što je na gali bio Kardinal Dolan:

"... Predivno je da mjesni biskup (Kardinal Dolan" podupire ovu povijesnu egzibiciju katolicizma..."

Cijeli događaj takođe je imao podršku Kardinala Ravasi, jedne vrste Vatikanskog Ministra Kulture:

Makar ni u tome nije bio sam.

A tko je na čelu njujorškog The Metropolitan Museum of Art? Dr. Daniel Weiss, židovski stručnjak za umjetnost.

S njima Kardinal Dolan nema "nikakvih" problema. Krije križ pri jednom nagovoru židovskim "teolozima":

Kao i sa Abe Foxman, direktorom Antidifamacijske Lige (koja gleda pod lupom da li će netko reći štogod "loše" o židovima; a kad vide, onda i proslijede):

Uostalom, u potpunoj slogi s Franjom:

Ne, sa Franjom i sa židovima i sa svijetom, ne će imati problema; ali s Bogom hoće.

Radi se o uručenju crkvenih institucija idejnim nasljednicima Kristovih ubojica.

Živimo vrijeme Muke Mističnog Tijela Kristovog, Pasije Crkve, koja mora oponašati svoju Glavu i proći istim putem do Uskrsnuća. 

Sv. Ivana Orleanka, uskoro možda predstavljena i muslimankom

Sveta zaštitnica Francuske, Ivana Orleanka,

predstavljena je ove godine na tradicionalnoj paradi u Orleanu tamnoputom djevojkom:

Francuski glavni mediji kažu da ne će biti problem da je u budućnosti predstavi kakva muslimanska djevojka.

To je borba protiv bijele i kršćanske Evrope.

Budi sa žrtvama.

I moli se za obraćenje Isusu Kristu svih naroda svijeta.

Moderna vremena. Hvala, nek nastave svojim putem bez mene

Šalje mi jedan prijatelj video čija je nakana (barem onih koji su ga složili) narugati se balkanskoj zaostalosti spram napretku modernog društva:

Svakako da je videozapis pretjeran kad se odnosi na način života na Balkanu, izgleda posebno Srbiji. S jedne strane prikazan je (pre)brzi japanski vlak koji skoro leti na 603 km/h, a s druge dvojica radnika koji guraju neki željeznički stroj koji je izgleda ostao bez vlastitog pogona. Granična situacija - koja ipak donekle prikazuje način života i mentalitet ljudi sa balkana; što istočnije to više - praćena je umetnutim "narodnjakom" Predraga Živkovića Tozovca, "Ide Mile Lajkovačkom Prugom":

U biti snobovska - a da to vjerojatno i ne znaju - poruka onih koji prave vic jest: zatucani smo do daske; nema šanse za nas; "vani" je život, napredak i red; stidim se što tu živim, itd.

Ali ja ću se osvrnuti na prvi dio vica, onog o japanskom (pre)brzom, skoro letećem vlaku kojim možeš preći 200 km za dvadeset minuta.

S tim da ti tih dvadeset minuta ne ćeš živjeti: ti ćeš već misliti na ono što te čeka; na zadatke što imaš izvšiti, i to tako da ćeš doista letjeti na poslu dok ih svršiš.

Ti ćeš letjeti da dođeš na posao... gdje ćeš krepati k'o kakva živina.

Oni ne uživaju momenat, ne vide ništa oko sebe, ne znaju što je lijepo niti čak ni kakvo je vrijeme. Oni idu da za dvadeset minuta pređu 200 km i to isto vrijeme raditi će na laptopu.

Ne, oni nisu u stanju vidjeti život i okoliš, vrijeme i ljude oko sebe. Oni nikad nisu u onom času koji bi trebali živjeti, već dok sjede oni trče, dok putuju rade, i to ne na sjedalu već maštom u kancelariji. Oni su postali roblje "rada", životni otpad, proizvodna materija.

"Putujući Slavonijom", Cesarić će biti u njoj i pjevati će:

"Evo me opet vozi vlak

Kroz magle zavičajne ravni.

Sviće. Sa novim jednim danom

Bude se neki davni.

Palicom pozdravlja me pastir,

I ja mu odzrav mašem.

Kako je sraslo moje srce,

S tim poljima i šašem!

Promatram ganut (već je jesen)

Daleko razlivene vode.

Svaki puteljak tu me mami.

'Siđi!' klepeću rode."

Nema poezije kod jadnih japanaca. Čeka ih 60 sati rada tjedno, i pri tom krepavanje na vidiku. "Karoshi", infarkt srca od prekomjernog rada, postala je pošast u zemlji "Magleva", (pre)brzog vlaka. Govori se o 10.000 smrtnih slučajeva godišnje zbog prekomjernog rada.

[212 prekomjernih sati mjesečno;ne izdržava i ubija se]

[Novinarka, 31 god., našli je mrtvu s telefonom u ruci. Presjeklo je srce od napora. 10.000 ovakvih slučajeva godišnje]

Molim vas, pustite me na miru. Ne treba mi vaš "napredak". Bit ću zadovoljan malim, i sreća će mi biti vidjeti prijatelja, posvetiti vrijeme Bogu u molitvi i duši.

Ručati ću čaj (kao "Matoš u Parizu"), i bit ću sretniji.

Usput... ljepše je kod nas. Živjeti ćemo od kruha i sreće.

Što možemo očekivati od konzervativaca?

Nadbiskup Los Angelesa Jose Gomez je pridruženi član Opusa Dei, koji važi za konzervativnu katoličku instituciju. Prije par godina dopustio je da na misi jedan homoseksualni par zajedno sa usvojenim djetetom prinese darove prije pretvorbe (min. 3:28):

Time je na liniji Franjinih gesta, kao onog poznatog sa gospođom koja se predstavlja za ženu:

"Tko sam ja da sudim", i sl. Ali nije na Božjoj liniji, to zasigurno. Čak i postkoncilski dokument (2003) Kongregacije za Nauk Vjere "Razmatranja o davanju legalnog statusa istospolnim parovima" koji u gornjem videu navodi bivši homoseksualac Joseph Sciambra i sada katolički aktivist anti lobby gay jasno ukazuje (još bi bila potrebnija veća preciznost) na tolike i tolike štetnosti takvog priznanja za cijelo društvo, nešto od čega se kršćani moraju ograditi.

"Niti približna sličnost braku i obitelji može se dati homoseksualnim udruženjima. Naprotiv, postoje dobri razlozi za držati takve združenja štetnim za dobar razvoj ljudskog društva, posebno kad njihov utjecaj postaje znatniji. (8)"

"Moralna svijest zahtijeva od kršćana da u svakoj prilici svjedoče cijelu istinu, koja je suprotna prihvaćanju homoseksualnog čina... Prema tome... treba razotkriti način preko kojeg se pristupa lažnoj toleranciji koja je u službi ideologije... te izbjeći izlaganje mladih zastranjenim idejama u vezi seksualnosti i braka, koje ih lišavaju odbrane i doprinose širenju fenomena. (5)"

Dakle, Nadb. Gomez bi trebao slijediti ove tekstove. Ali to ne čini. Franjo, vidimo, ne zamjera mu za to. No znamo, da je to velika uvreda Bogu.

Jedan drugi biskup, pridružen također Opusu, i već preminuli, išao je drugim putem. Biskup Livieres iz Paragvaja, koji je za deset godina preporodio svoju biskupiju. Pošao je "starim načinom" i povećao je broj svojih bogoslova sa 30 na preko 200:

Takav biskup bio je smjenjen, i nije mu bilo čak dopušteno ni zarediti zadnje bogoslove. Bogoslovi će morati početi ponovno studij, dobro namočen "Teologijom Oslobođenja".

Ili s Franjom, ili s Bogom. Ako ovdje odlučiš slijediti Franju, može ti ovdje biti lakše, ali ćeš jednog dana stati pred Boga, i onda...? Bolje počni već sad da drhtiš.

Drugi primjer: konzervativni biskup Thomas Tobin, koji čak zna slaviti tradicionalnu misu, zastupa mišljenje liberalnih njemačkih biskupa gledi davanja pričesti protestantima. Kaže: "ima protestanata koji više vjeruju u Sakramenat od nekih katolika koji javno i konstantno podržavaju pobačaj".

Odgovor je jednostavan, žalostan ne bio: ne treba dati pričest niti jednima, niti drugima.

Što se može očekivati od ovih ljudi koji više cijene svoju stolicu od Božjeg prava i dostojanstva?

Osveta Don Antonija Livi se nastavlja: "Ratzinger nije rješenje za današnje probleme"

Ne znam da li se radi o istom intervjuu od  prije par dana, ali Gloria.tv je izašla sa još jačim tvrđenjima Don Antonija Livi, ovaj put odnoseći se na poskoncilsku krizu u svom opsegu. U istom ovaj bivši član Opusa Dei („bivši“ od prije malo mjeseci, nakon što je potpisao „Correctio filialis Papi Franji; kao da se radi o naredbi donešenoj izvan Opusa) demontira i ne ostaje kratak „mit Ratzingera“ i lažne nade da će biti on taj koji bi spasio aktualnu situaciju. Prelazim na prijevod, ostavljajući kratki komentar na kraju:

Ratzinger nije rješenje današnjih problema

Sve pape od Vatikana II imali su simpatije za neo-modernizam
Govoreći s Gloria.tv, Monsignor Antonio Livi, bivši dekan i profesor na Sveučilištu Rimskog Lateranca, istaknuo je da su sve pape od II. Vatikanskog koncila imali stav uvažavanja prema heretičkom neomodernizmu, uključujući Benedikta XVI, kKoji je priznao da je u osnovi bio slagao s heretičkim teologom Karlom Rahnerom. Kao papa, Benedikt je čak primio anticrkvenog teologa Hansa Künga.

Ratzinger nije rješenje današnjih problema

Na pitanje može li Ratzingerova teologija izvesti (današnju situaciju u Crkvi) iz sadašnje krize, monsinjor Livi odgovara: "apsolutno ne". Livi objašnjava kako je kao teolog Ratzinger pod neo-protestantskim utjecajem i suprotstavljen staroj Scholastičkoj teologiji koja ima racionalni, a ne sentimentalan pristup razumijevanju vjere.

Već Benedikt XVI  je izbjegavao autoritativni nauk

Prema Livi, dokumenti koje je objavio Benedikt XVI  su teologija, a ne dokumenti Magisterija. U tim dokumentima Benedikt XVI  raspravlja s drugim teolozima i manje je zainteresiran za inzistiranje u nauku katoličke vjere i na obrani od zabluda. Nadalje, Livi ističe da je Benedikt XVI proveo mjeseci i mjeseci svog kratkog pontifikata da napiše teološke knjige koje je objavio kao privatni teolog.

Ideologija "modernog čovjeka"

Mons. Livi ističe da je od Ivana XXIII došlo do mišljenja da Crkva mora "prevesti" katoličku dogmu u jezik razumljiv „modernom čovjeku“. Livi to naziva "mitom" i "fantazijom", jer "moderni čovjek" ne postoji, samo mnogi suvremeni ljudi koji su vrlo različiti među sobom. Livi objašnjava da je kategorija "modernog čovjeka" preuzeta iz onoga što propagiranju novine ili mediji . Ali – prema Don Antonio Livi - postoji  mnogo više unutar duše ljudskog bića od onoga što ideologija "modernog čovjeka" želi da vjerujemo.

"Novi Duhovi" su opresivni

Monsinjor Livi ističe da je neo-modernistička pastoralna praksa od Vatikana II često bila nazvana „novim Duhovima“. No, to pretvara pogrešne praktične odluke u nepogrešive doktrine. Stoga, u očima neomodernista, svi koji kritiziraju njihove pogrešno pastoralno djelovanje počinju svetogrđe i moraju biti kažnjeni.

Završni komentar:

Ove oštroumne tvrdnje, u skladu sa katastrofalnom aktualnom situacijom u okviru su nekih – malih, ali postojećih – molbi izvjesnih svećenika ili biskupa za energično i efikasno rješenje aktualne situaciju. Možda najizraženiji element predstavlja molba umirovljenog biskupa Corpus Christi (Teksas), Rene Gracida, valjano izabranim kardinalima (koji su po njemu oni od prije konklave 2013) da izaberu novog Papu (ništa manje nego to).

Ne ću reći šizma, jer onaj koji se odvaja od Franje zahrijevajući katolički nauk ne počinja nikakvu šizmu; govorim o pobuni protiv Bergoglia koja je na pomolu.
On to zbna. I bježati će naprijed. Što će ponovno ubrzati pobunu. 

Može biti da je baš i hoće; u svakom slučaju izgleda neizbježiva.

Naivci od Centralnoafričke Republike do Bosne, otrijeznite se!

U Centralnoafričkoj Republici prvog svibnja osvanula je vijest o najnovijem pokolju kršćana:

Muslimani su bacili bombu u katoličku crkvu i dvadesetak mrtvih - sa svećenikom -, šesdeset pokošeno ranjenih.

Što se događa tamo? Muslimanska teroristička grupa Seleka u prosincu 2012 započinje ofenzivu prem južnom dijelu države nastojeći nametnuti Islam, ali dobiju po glavi. 80% muslimana je prisiljeno otići iz države, u kojoj nisu značajni dio pučanstva. Kako ne mogu demografijom, onda bombama. Prema izvješću o vjerskoj slobodi u toj državi (napravljenom od papinske institucije Pomoć Potrebnoj Crkvi) postotak pučanstva po religioznoj pripadnosti je sljedeći: 20% katolika, 45% protestanata, 14% muslimana, oko 18% su animisti ("bog" je u svakom živom biću i sl.)

Na agresiju grupe Seleka odgovorili su "anti-balaka", čiji članovi su većinom animisti, ali ima i kršćana koji ih podupiru, makar kršćanski lideri se odmiču od njih.

Ali ovo što hoću potcrtati jest ovo: progonjenim muslimanima u većinski muslimanskom gradu Bangui kršćani su pomogli izgraditi džamiju. To je navodno dužnost kršćanima graditi džamije muslimanima! Nemaju dovoljno pomoći iz Saudijske Arabije, pa ćemo se mi tu naći, džamija ne može falit.

Da se razumijemo: svakom čovjeku treba pomoći u potrebi, ali jedno je naravna potreba nevinog za krovom na glavom, a drugo je izgradnja objekta za kult lažnoj religiji. Drugi Vatikanski Koncil je otupio kršćane i napravio ih ne samo slabim u vjeri, već i blesavima!

I kako su im odgovorili? Lijepo su im bombu bacili u crkvu, pa ti skupljaj mrtve. Pokoj im duši, svakako: ali otrijeznite se.

A kod nas?

Sada će fratar, paroh i hodža učiti po Hrvatskoj kako se lijepo religije mogu slagati i suživjeti?

"Kakav su u šahu?", pita hodža fratra. "Ja više volim stolni tenis", daje nam pouku fratar.

Ovi ljudi su s Marsa pali. Hršum u BiH, muslimanska država nadire, godinama se čeka u Sarajevu za izgradnju jedne crkve, a oni će poučavati svijet o suživotu! O šahu i ping pongu!

Pa zašto nas nije vaša suradnja spasila prije dvadeset i pet godina? Nije vam još dosta eksperimenata? Nisu li komunisti učili sve pjesmama i parolama tipa "Od Vardara pa do Triglavaaaa..." "suživotu" i tome sličnom?

Ovdje je samo hodža na svom mjestu, a fratar i paroh još su na Marsu.

Nema mira gdje se Kristova vjera ne prihvati i gdje se Kuran naučava. 

Njegoš je jasno vidio, i preko Vladike Danila poučio svakog tko hoće vidjeti:

"Vidi vraga suseda binjišah,

su dva mača a su dvije krune,

praunuka Turkova s Koranom!"...

"Sjem Azije, đe im je gnjijezdo,

vražje pleme pozoba narode -

dan i narod, kako ćuku tica:

Murat Sprsku, a Bajazit Bosnu,

Murat Epir, a Muhamed Grčku,

dva Selima Cipar i Afriku.

Svaki nešto, ne ostade ništa;

strašilo je slušat što se radi!"

Ali ima ih slijepih, da je to čudo.

"Slabašnu djecu radost rađa,...

... I njezin porod brzo gine,
A pjesme, rasplamsane bolom,
Gore ko svjetla za daljine."

Dobriša Cesarić

Kažu prije par tjedana da je "Zagreb gorio: na 6 tisuća ljudi spustilo se pomazanje Duha Svetoga".

Da je to doista tako, Hrvatska bi procvjetala za pola godine.

Nego to je uzaludno spominjanje Ime Božjega, i Bog to kažnjava.

To je najobičniji diskać, rap i rok, i još sličnog.

Ne gubite vrijeme, otrijeznite se, dođite Bogu i sebi.

Tko je Woelki?

Kardinal Woelki je imenovan kardinalom od Franje 11 srpnja 2014, kao nasljednik konzervativnog Kardinala Meisnera (jednom od četvorice kardinala koji su potpisali Dubia zbog Amoris Laetitia i koji nisu dobili odgovor na svoja pitanja). Woelki je jedan od biskupa koji su se oprli općem davanju pričesti protestantskim supružnicima katolika - zvanično, ali u praksi to se naveliko običava u Njemačkoj.

Mnogi su zbog toga mislili da se radi o konzevativnom kardinalu, ali nije tako. Ukazat ćemo samo na tri momenta koji predočuju tko je Woelki.

1. Woelki je bio pohvaljen od njemačkog gay lobija "Priznanjem poštovanja" zbog svoje izjave još iz 2012:

"Wenn zwei Homosexuelle Verantwortung füreinander übernehmen, wenn sie dauerhaft und treu miteinander umgehen, muss man das in ähnlicher Weise sehen wie heterosexuelle Beziehungen."

"Ako dva homoseksualca imaju odgovornost jedan prema drugom, ako paze jedan drugog konstantno i vjerno, to se može vidjeti slično heteroseksualnoj relaciji."

Istina je da je Woelki odbio primiti tu nagradu, ali je također istina da mu je ta nagrada uručena, od kojih mu je uručena.

2. Migracija. Prošle godine poziva na prihvaćanje "izbjeglica", mimo svih problema koji se mogu uočiti. Dakle, na liniji Franje, i Merkel, i ostalih:

3. Ako se sazna da bogoslovi u Kelnu (Woelkijeva nadbiskupija) idu na tradicionalnu misu, izbačeni su iz bogoslovije.

Mislim da je dovoljno.

Što onda očekivati o ovom sporu u kojem su naizgled na oprečnim pozicijama Woelki i Marx:

[Koncelebriraju zajedno u Fuldi, 23/09/14]

Što ćemo Franjo, za pričest protestantima? Pa eto, lijepo se složite. Pa što god vi, to ću i ja

Jednostavno tako. Njemački biskupi dolaze u sporu oko pitanja davanja pričesti protestantima, konkretno protestantima koji su bračni parovi katolika. Manjina kaže da se to ne može, većina da može. Što se tiče Kaspera, ne samo da mogu bračni parovi, već svi kolici. Ne vjeruju? I to je tebi problem? Niti vjeruju, niti haju - jer ne žele ni biti katolici - ali eto, nek ih je više, pa dajte im što traže.

[Novoimenovani Kardinal Woelki - od Franje, 2014, zamijenio jednog od potpisatelja Dubia, Meisnera - je jedan od onih koji navodno traže da se ne da pričest protestantima. Woelki je modernista, pohvaljen od pro gay platformi zbog njegovih istupanja. Još 2013 izletio sa izjavom da bi "Ckrva trebala preispitati svoj stav prema rastavljenima i ponovno vjenčanima i homoseksualcima. Shvaćamo li tko se predstavlja u tretiranom pitanju kao zaštitnik pravovjernosti?]

Sve su to prividni razlozi. Jer ova kompanija stavila je ekumenizam za zapovijed iznad svake druge; ekumenizam radi ekumenizma, ekumenizam koji je bućkuriš i gdje uopće nije pitanje što jedni vjeruju, što drugi. I ne samo to, nego koja je doista istina, i da se svi trebamo podvrgnuti istini koju je Bog ostavio.

Ali tako nikako. Oni hoće jednu novu "Crkvu", koja to u stvari nije i ne može biti. Zbog svega toga sva ova igra.

Jer decenije i decenije oni daju pričest svakome tko stane u red - sami to priznaju. Bio katolik, bio protestant. Ispovijedio se ili ne. Koliko svetogrđa u svo ovo vrijeme! Nakanski su primjenjivali politiku svršenog čina. Kad izvjesni običaj postane sveopćom praksom, onda ćemo ga proglasiti zakonom.

U jednom selu bilo desetero braće, i posvađali se zbog ostavštine. Dvojica hoće jedno, drugih osmero drugo. Idu kod sudije da presudi. Sudija kaže: dogovorite se, i budite jednodušni! Kada će sudija tako presuditi? Kad mu nije do zakona, već kad hoće poduprijeti one koji su jači. Jer i on sam ima neku korist od te pozicije. Jer je i on sam na njihovoj strani. Jer on nije pravi sudija. 

Tj., jer Franjo nije pravi Papa.

Ali upamtimo: nije Franjo prvi pošao ovim putem. Prvo se pripremio put - svečano - preko samog Kodeksa Kanonskog Prava iz 1983. 

Čl. 844 § 4: "Ukoliko postoji opasnost smrti, ili ako prema sudu nadležnog Biskupa ili Biskupske Konferencije postoji druga teška potreba, katolički ministri imaju ovlaštenje dati ove iste sakramente (opaska: misli se na pričest) također i drugim kršćanima koji nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, kada ovi ne mogu pristupiti ministrima svojih zajednica i zatraže to spontano, pod uvjetom da priznaju katoličku vjeru prema ovim sakramentima i budu dobro raspoloženi."

Tj., ako si protestant, a nadležna Biskupska Konferencija odobri da možeš primiti pričest makar ti ne htio postati katolikom, tako će biti!

[Brat Roger iz Taizea prima pričest od ondašnjeg Kardinala Ratzingera, na pogrebu Ivana Pavla II, 02/09/2005. To mu je bilo dopušteno makar nije bio katolik. Ako primjeniš neki princip u jednom slučaju, onda ga možeš primjeniti u mnogo drugih. Može postati praksom i primjerom. Princip ne ovisi o broju.]

Samim tim pokazuju kako oni zamišljaju Crkvu: kao zajednicu katolika i onih koji to nisu "u punini". To je njihovo poimanje Crkve, a to Crkva nije, već Mistično Tijelo Kristovo koje ispovijeda istu vjeru. Ima ih koji su bili katolici, kao "pravoslavni", ali su prestali to biti odcjepljujući se. Oni zadržavaju izvjesne osobine cijelog Tijela, ali samo kao njegovi otkinuti djelovi. Mogu imati - kod spomenutih - valjane sakramente, ali to ukazuje samo na njihovo porijeklo. Njihovo mjesto i prava svrha jest ponovo se ugraditi u živo Tijelo Kristovo.

Ovako se tumačilo, i takav jest, pravi ekumenizam. Prijatelj sam Platonu, ali sam veći prijatelj istini nego Platonu.

I zbog ovog poremećaja u poimanju pravog ekumenizma; zbog ovog odvajanja od katoličke vjere danas imamo ovaj urnebes i cirkus, koji samo što nije prerastao u šizmu na Zapadu. Bolje reći odcjepljenje malog broja katolika zajedno sa malo klera od Franjo-Kasper-Marx-Luterovog eksperimenta.