Američko opravdanje rata na Kubi 1898; povijest se neumorno ponavlja

 1898 Kuba je još uvijek bila (posljednja) prekoatlantska španjolska kolonija. Previše drsko za novonastajući imperij. Produžena ruka sionističkih magnata (koji će 1913 preuzeti na sebe Federalnu Banku i tako lišiti Ameriku prava na izdavanje svog vlastitog novca; godinu prije prvog svjetskog rata - sic), nudila je Španjolskom kralju ljubazno novac za Kubu. Španjolska to odbija... i onda dolazi do proglašenja rata Španjolskoj. 

Ali rat se ne može tek tako proglasiti. Potrebne su žrtve da bi narod to mogao prihvatiti i opravdati.

Poslana je stoga stara krstarica Maine u Habansku luku.

Danas se priznaje da je Maine bio potopljen od američkih agenata. Brod je imao 355 članova posade, i u trenutku potapljanja svi časnici (osim dvoje) bili su na gozbi pozvani od španjolaca. Snažna eksplozija potopila je Maine u vrlo kratkom vremenu: 254 mrtva mornara i dva časnika. Amerika proglašava rat Španjolskoj, i zauzima Kubu koju je imala pred svojom obalom.

Ovako je prikazan "podmukli španjolski čin":

Španjolci su prikazani kao krvoločni pola majmuni koji gaze američku zastavu ne znajući za drugo do sumorne i zle naslade nad nevinim vojnicima.

Kuba je "oslobođena" američkim trupama, dok je Rockefellerova City Bank postala vlasnik plantaža šećerne trske.

Nikki Haley prikazujući iransku raketu ispaljenu od jemenaca prema Rijadu (nikad saudijska bombardiranja Jemena):

Pripreme za rat protiv Irana idu punom parom.

Franjo o Božjem Sudu

 Napraviti ćemo malu radiografiju Franjinih iskaza o nekim ključnim temama. Samo malo njih, jer slijediti i komentirati Franjine riječi je skoro nedostiživo, toliko on toga izlaje čim zine. Tek tako da vam se nađe pri ruci ako bi vas netko upitao "e pa reci mi u čemu Franjo odstupa od katoličkog nauka?".

E pa evo ti, dvije mrvice, i nemoj misliti da je od najtežeg od njega rečeno ili učinjeno. Slijedim tjeskobno razmišljanje Sandra Magistera o riječima koja je Eugenio Scalfari, vodeći laicistički predstavnik italijanskih ateista, pripisao Franji.

Scalfari - za kojeg Franjo po svemu sudeći ima vremena na pretek - naveo je pretpostavljene Franjine misli:

"Papa Franjo je dokinuo mjesta u koja bi trebala ići duše nakon smrti: pakao, čistilište, raj. Stanovište koje on zastupa jest da duše zahvaćene zlom i nepokajane prestaju postojati, dok one koje su otkupljene od zla biti će nošene u sreću promatrajući Boga."

Nakon čega još nadodaje Scalfari:

"Sveopći sud koji se naučava u ckrvenoj tradiciji onda nema smisla. Ostaje samo kao izgovor koji je dao mjesto divnim slikama u povijesti umjetnosti. Nište više od toga."

Magister sumnja u vjerodostojnost ovog iskaza, tj. da je to Franjo doista i rekao.

Međutim, nastavlja Magister, u Franjinim tumačenjima ima nešto što upućuje na nejasne pojmove o Sudnjem Danu i sudbili blaženih i osuđenih. I onda Magister navodi slijedeća zvanična Franjina "tumačenja".

Svakako, ne radi se o nekim "nejasnim" pojmovima, već totalno drugom nauku. Franjo neke riječi i pojmove ne će ni da citira; druge iskrivljuje, treće govori do pola. Ne malo puta doslovce negira pravo i vjerodostojno crkveno učenje. Ono što se čovjek pita: kako to da nitko od hijerarhije ne reagira? Koliko god ovo nastavi ovako, tonuti će se sve više i više u blato.

Sudite i sami:

U srijedu 11 listopada, pri generalnoj audijenciji na trgu Sv. Petra, Franjo je rekao da ne treba imati strah od ovog suda, jer "na kraju naše povijesti jest Isus Milosrdni", i prema tome "spasiti će se sve. Sve".


Ova zadnja riječ "sve" bila je naglašena u tekstu koji se dao novinarima.

U audijenciji 23 kolovoza, o kraju ljudske povijesti: "jednog velikog šatora gdje Bog prihvaća sve ljude za boraviti definitivno sa njima"

Uzima lik iz Apokalipse (21), ali čije slijedeće riječi Franjo brižljivo krije:


"A strašljivima, i nevjernima i nečistima, i ubojicama i bludnicima, i vračarima i idolopoklonicima i svima lašcima, njima je dio u jezeru, što gori ognjem i sumporom. To je smrt druga."

Komentirajući Anđeo Gospodnji 15 listopada, spominjući parabolu o gozbi (Mt 22, 1-14), čitana na svim misama, Franjo pažljivo izostavlja riječi bez kojih se ne može ispravno shvatiti prispodoba:

"Tada se razgnjevi kralj. Posla čete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti."

I, onome koji nije bio obučen u svadbeno ruho makar je mogao:


"Tada zapovjedi kralj slugama: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba"

Prethodne nedjelje, 8 listopada, druga parabola o vinogradarima ubojicama (Mt 21, 33-43) je pretrpjela sličnu preinaku. Franjo je propustio reći što čini vlasnik vinograda onima koji su ubili njegove sluga pa čak i sina: "Zločince će zlom smrti pogubiti i svoj će vinograd dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati dio roda u pravo vrijeme." Nije čak citirao ni zakljućne Isusove riječi, kada se odnosio na samog sebe kao na "zaglavni kamen". I "Onaj koji padne na ovaj kamen, smrskati će se; i na koga on padne, smrviti će ga". Nadodajem da biće jer je tu Isus govorio nevjernim židovima.

Štoviše, Franjo je inzistirao na odbrani Boga protiv optužbe da bi bio "osvetnik", kao da bi htio ublažiti "pretjerivanja" "pravde" o kojoj se govori u prispodobi:

"Ovdje je velika novost kršćanstva: jedan Bog koji, čak i razočaran (!?) zbog naših grešaka i grijeha, ne gubi svoju riječ, ne zaustavlja se i iznad svega: ne osvećuje se! Braćo i sestre, Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, čeka nas da nam oprosti, da bi nas zagrlio."


I ti si slušatelju, jedan budala samo taki.

U propovijedi za Duhove, 4. lipnja, Frano se ponovno igrao sa riječima "onaj koji sudi". Poslije toga, citirajući Isusove riječi samim Apostolima i implicitno njihovim nasljednicima, reže te riječi po polovini:

"Primite Duha Svetoga. Onima kojima oprostite grijehe biti će oprošteni". 

Izostavljajući:


"Dok onima kojima ne oprostite, ne će im biti oprošteni".

I skraćujemo; kažem vam, mogli bismo do sutra. Franjo inače sistematično krije Isusovu osudu preljuba i rastave. Ne samo to: Isusova osuda preljube ne spominje se niti jedan jedini put na 200 stranica Amoris Laetitia.

I, svakako, govoreći o protunaravnim grijesima, ne spominje se Poslanica Rimljanima, 1: 26-32:

"Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer žene njihove pretvoriše naravno općenje u ono, što je protiv naravi.
A tako se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe željama svojim jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram, i sami su na sebi primali zasluženu plaću za svoju zabludu. I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju, da čine, što ne valja, da budu napunjeni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti, doušnici, klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi. Oni, istina, znadu odredbu Božju, da oni, koji to čine, zaslužuju smrt; ipak oni to čine, dapače i odobravaju onima koji to čine."

Menorah se pali i u Vatikanu; pritisak na Poljsku u novoj fazi

 Vidjeli smo da je i novi Prvi Ministar Poljske prisustvovao cerenomiji paljenja menoraha (pri slavlju Hanuke - Hanukah) u Parlamentu.

Izgleda, ne može proći ništa bez njihove "podrške". Nema li menoraha, možda se isti čas "antisemit". 

Da cijele vlade privijaju šiju pred njima, to je očito. Ali zar mora tako biti i Vatikanu? Svakako, od kad su donijeli saborski dokument "Nostra Aetate" kola idu nizbrdo. Dapače, upravo je taj prodor sionizma među redove hijerarhije doprinuo prodoru iste ideologije u svim porama političkog djelovanja. Nacije su ostale bez zaštite koja im je prije dolazila iz redova crkvenih dužnosnika.

Sada se Hanuka slavi i unutar vatikanskih zidova, što je samo po sebi još jedan dokaz otpada od vjere tolikih crkvenih dužnosnika. Održan je tisuću i prvi "dijalog" između "katoličkih" i židovskih predstavnika, i susret je završio kako je i određeno, unaprijed rečeno, odobreno i prihvaćeno.

Čemu se čuditi, ta glavni odgovorni odavno krije križ časteći tako posebne goste:

Inače, Morawiecki je pozvan na razgovor 9 siječnja. Cijeli cirkus je o pravnoj reformi koja navodno ne ispunjava evropske standarde (?), kad vrlo slično već odavno postoji u drugim zemljama u kojima politička moć imenuje glavne suce. Ne, moneta za razmjenu su "izbjeglice" i time multikulturizacija Poljske. I, makar to i ne bilo lako izvesti, time se hoće reći svim drugim državama da ne mogu prijeći preko te odredbe... dane u ime "demokracije", a o kojoj je zabranjeno pitati narod.

Svakako, ona jakobinska: "sve za narod, ali bez naroda".

Lobby gay, svjesna i planirana degeneracija

 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i ogriješili su se veoma pred Gospodom. (Postanak 13:13)

Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo? (Postanak 19:5)

Ništa novo, dakle, pod suncem:

Ali jest to da želi predočiti kao "tolerancija" ili čak krepost. Koji je smisao da djeca gledaju ovu gnusobu? Normalizacija degeneracije i pedofilije. Borba protiv Boga. Uništenje evropske kulture i kršćanske tradicije, koliko je još ima ili preostaje. To je cilj.

Sva im je moć ovog svijeta dana u ruke:

[Sva prvoškolska djeca biće poučeni o "gay i transrodnoj toleranciji"]

Sodomizam je tradicionalno jedan od četiri grijeha koji vapiju nebu za kaznom. Jer izvrće naravni i nadnaravni plan Božji za čovjeka. Ne radi se samo o grijehu "slabosti", već grijehu protiv naravi, i time direktno udara na Božju odredbu, tumači Sv. Toma. Prema tome ima dodirne točke sa sotonizmom.

Ovaj projekt je jedna od najvećih eksteriorizacija sotonskog napada u naše doba.

Ali dok Bog ne kaže "Dosta!". A njegova riječ ne prolazi, prihvatimo je sa svom svetom ozviljnošću:

"Nato dva čovjeka rekoše Lotu: "Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćer, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto; jer teška se tužba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo." Tada Lot izađe van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oženili kćerima njegovim, i reče: "Ustajte! Izađite iz mjesta ovoga, jer će Gospod zatrti grad ovaj!" Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo šali." (Postanak 19: 12-14)

Odvojiti Crkvu i Državu, svakako i čim se mogne; ali Sinagogu i Državu, nikako. Značajna gesta novog poljskog Prvog Ministra

 Mateusz Morawiecki lijepo priča o rekristijanizaciji Evrope, nema što. Ali značajna je bila njegova gesta od prije četiri dana: prisustvuje paljenju menoraha za Hanukah u poljskom parlamentu:

I to sa jednom od najradikalnijih židovskih organizacija, Čabad-Lubavič. Istima pripadaju Trumpov zet Jared Kushner i njegova (na židovstvo obraćena) kćer Ivanka.

Kao da oni moraju dati "dozvolu" za sve. Ili se radi više od "dozvole"?

Jednako, već je European Jewish Press upozorio da im nije po volji koalicija Sebastiana Kurza.

Izrael je primio 90 izbjeglica, a Evropa treba koliko im se kaže.

Povratiti stil i odgoj

 Audrey Hepburn, ljepota i stil, odjeveni u eleganciju:

Kćer prijašnje epohe, vremena što možda prođe, ali koje moramo povratiti ako hoćemo preživjeti.

Posebno ženska pristojnost, ljupkost, šarm osnove su zdravog života. Vrijeme ne zna što je teći:

Odnosim se na naravnu bazu kršćanskog života. Milost ne prelazi preko naravi, već je uzdiže.

Moguće je da Hepburn nije bila uzor kreposti u svim sferama svog života, ali polazim od ovog razmišljana za ukazati na nešto što olako izmiče mnogim kršćanima: drži do sebe. Neka se tvoja krepost na nevidljivi način širi oko tebe. Budi jak sa onim svečanim "nešto" što imaš reći i poručiti, bez hinjenja.

Ne odudaraj svojim stavom od zvanja na koji si pozvan.

Sada ciljam na nešto mnogo više:

"Kad su bili vojnici raspeli Isusa, uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila šivana, nego izatkana sva u jednom komadu od vrha do dna" (Iv 19, 23).

Zašto su vojnici htjeli imati cijelu Isusovu haljinu? Jer je bila jako kvalitetna. Isus nije htio nositi za Pashu nedostojnu odjeću. Držao je do sebe, i htio se pokazati kao kralj, ne odstupajući od svoje skromnosti i poniznosti koje su ga karakterizirale. Štoviše, najverojatnije je sama Gospa otkala ovu svečanu haljinu za Pashu.

Ne idi bilo kako. Drži do sebe. Ljubi cijelim svojim bićem. Prostakluk u odjevanju nije kršćanski. Nije potrebno odijevati se skupo da bi održao živom ovu krepost.

Seksualne perverzije muslimana, zasnovane na životu njihovog proroka

 Ne malo njih se zgranulo na video koji smo prikazali prije par dana:

 Dosta ih je možda mislilo da se radi o nekoj vrsti "simpatične" šale, neke dosjetke ili ruganja prema "nepodnošljivom" Islamu; nepodnošljivost moguće izazvana izvjesnom "islamofobijom".

Ne. Video ukazuje na nešto mnogo dublje i bitno, što se jednoko određene osobe mogle uočiti: radi se o suštinskoj perverziji Islama zasnovanoj na samim korijenima te ideologije: Muhamedovoj teoriji i životu.

Zašto se muslimani vjenčaju sa djevojčicama, zašto je upravo ove godine proces donošenja zakona u Iraku (oslobođenom od Sadama!?) o dozvoli brakova sa djevojčicama od baš i upravo 9 godina?

Jer je to prvi Muhamed počinio sa Aišom. Onda njegovi sljedbenici upravo to nasljeđuju, što je - nažalost i katastrofalno - nasljeđuju.

Ali potrebno je obrazložiti i ono prikazano na videu. Pogledati ćemo objašnjenja dana od velikog poznavaoca Islama, egipatskog koptskog svećenika Zakarije Botrosa - proglašen od utjecajnih hodža kao "Neprijatelj Islama br. 1", ali ne zbog istine koju citira, već što odvaja ogroman broj muslimana od Islama, tj. doprinuo je velikom broju obraćenja muslimana na kršćanstvo. Živi u izgnanstvu.

Muhamedova homoseksualnost (pedofiliju smo natuknuli govoreći o Aiši, ali nije jedini izvor) :

Botros navodi 44 hadisa, između kojih najvažniji su Sunan Bayhaqi i Al Halabi. Prema istima, neki čovjek zvani Zahir, poznat po tome što je govorio "prorok mene voli", rekao je da ga je jednog dana Muhamed gledao odostrag i odjednom ga snažno zagrlio. Zahir, uzbunjen, povika: "Odmakni se!", i nakon što se okrenuo i vidio da se radi o Muhamedu, prestao se trzati i počeo "gurati svoja leđa u prorokova prsa - molitve i blagoslovi na njemu".

Abu Hurreirov (smatran za vrlo pouzdanog pripovjedača) hadis navodi kako je Muhamed lizao jezike Alijinih (budućeg kalifa) sinova, Hasana i Huseina - od štovanog Ši sjećanja.

"Trans" tendencije: 

U hadisu Sahiha Bukhari - osim toga u ne manje od 32 spominjanja u drugim islamskim knjigama - tvrdi se da je Muhamed često ležao na krevetu odjeven u žensku odjeću, posebno onu njegove žene Aiše.

Nije se radilo samo o nekom slučaju. Botros spominje hadis, od Sahih Bukharija (2/911) koji bilježi Muhamedov tvrdnju: "Otkrivenje (tj. Kur'an) nikada ne dolazi k meni kad se odijevam u ženskoj odjeći, osim kad sam odjeven u Aišinoj ", što znači da je to bila neka navika da prorok obuče žensku odjeću.



"Kakav je prorok ovaj kojeg slijediš?", pita ljutito Botros muslimane. "Gdje je njegov moral? Ovo je čovjek kojeg muslimani slave? Koristite svoju pamet!"

Lina Medina, najmlađa majka u povijesti: silovanje teški zločin, pobačaj ne može biti dopušten

Lina Medina, peruanska djevojčica koja je u dobi od 5 godina i sedam mjeseci (1938) postala najmlađom majkom u povijesti. (Živi i danas, ima 84 godine. U svojoj 33. godini udala se za Ricarda Jurado s kojim je imala jedno dijete. Prvo dijete zvalo se Gerardo Medina, po liječniku koji je bio na porođaju.)

Silovanje je teški grijeh i treba biti žestoko kažnjen, u nekim slučajevima i doživotno. Ali pobačaj nikad nije dopušten.

Misao vodilja modernističkih "teologa"

 Govori se o mudrosti koju Bog daje svetima u Mudrim Izrekama, 9:

[Sedes Sapientiae - Prijestolje Mudrosti]

"Mudrost sagradi sebi kuću;
    stoji na sedam stupova.
Pokla svoju stoku, natoči svoje vino.
   Postavi svoj stol.
Posla svoje djevojke da objave na najvišim mjestima grada:
'Tko je neuk, neka navrati ovamo!
   Tko nema razboritosti, toga ću poučiti.
Dođite, jedite mojega kruha,
   pijte vina što sam ga natočila!
Ostavite ludost da živite!
   Pođite putem razboritosti!
Tko poučava podsmjehivača,
   donosi sam sebi sramotu;
tko kori bezbožnika, prima porugu.
Ne poučavaj podsmjehivača on bi te mogao zamrziti.
   Kudi mudroga, on će te ljubiti.
Poučavaj mudroga, i bit će još mudriji!...'"

Završava poglavlje:

"Žena, 'ludost' nemirna je žena.
   Ona se razumije samo u zavođenje.
Sjedi na vratima svoje kuće,
   na stolici u gradu visoko gore,
da zove one što prolaze,
   a koji idu pravo svojim putem.
'Tko je lud, neka navrati ovamo,
   tko nema razboritosti, toga ću poučiti.'"

Komentirajmo par detalja i misli iz navedenog teksta. Mudrost "sagradi sebi kuću", tj. ono što je doista od Boga konstruktivno je. Nije sterilno, gradi, i gradi dobro za slavu Božju i dobro duši i ljudima.

Mudrost zna odmjeriti svoje korake i akcije: radi samo za dobro i ne troši vrijeme uludo, jer ne može biti nerazborita. Stoga, ne toči vodu u sito, ne govori uzalud. Ne tumači svoje spoznaje onom tko se time ne će okoristiti. "Ne bacajte svoje svetinje psima...". Potiče da se ostavi ludost, ali ne gubi vrijeme s onim koje je ne zna cijeniti. Ako je potrebno, opomenuti će i kazniti ludog, ali ide svojim putem i misijom. Čovjek od nje može imati koristi samo ako slijedi dobro utrvđena i vječna načela.

Ludost s druge strane ne pravi kuću, već sjedi na vratima već napravljene. Ludost je dakle samo prilika, "imidž", imitacija mudrosti. Svakako, lažna i potpuno suprotna imitacija.

Lako ju je prepoznati ako se samo pogledaju njena djela.

U suštini: Mudrost je konstruktivna i donosi svetost; ludost je kriva imitacija koja vodi u propast.

Ali ovo je bitno: ludost na neki način oponaša Mudrost, ali djeluje suprotno. Podsjeća likom na Mudrost, ali je laž.

Tako je od samog početka, od đavolje Prevare prvog para. "I vidje žena da je plod ugodan očima, i ukusan za jelo, i pojede od njega." Ono što je zlo, đavao je prikazao kao dobro, i uspio zavesti.

Taj jednostavni princip uvijek je prisutan u nakanskoj laži i prevari.

Prisutan je i kod "teologa" modernista. Razmotrićemo malo ovaj slučaj preko par korisnih primjera, ali nimalo beznačajnih.

Katolička Tradicija počiva na dva temeljna stupa koji bi mogli označiti kao korijeni i organski povećanje osvjetljenja jednom definitivno objavljene istine. Tj., legitimno produbljenje shvaćanja istih vjerskih istina. Nauk o Presvetom Trojstvu, Utjelovljenju i ostalim vjerskim istinama primjer su tome. Istine su bile i ostale iste, ali njihovo shvaćanje je potpomognuto strukturalnijim objašnjenjima. Mogli bismo reći da se radi o dopuštenom razvoju shvaćanja vjerskih istina, posebno "prakse" vezane za njihov život u Crkvi.

[Žena čita čitanja na misi. Običaj totalno stran kršćanskim korijenima, ide direktno protiv izričitog tumačenja Sv. Pavla i Riječi Božje.]

Jedan takav primjer razvoja, boljeg shvaćanja i življenja temeljnih i nepromjenjivih istina vjere bio bi pričest u usta. Istina je da su vjernici na samom početku, moguće je da bi bilo tako, primali Svetu Pričest na usta, makar s velikom pažnjom. Ali dosta brzo nakon toga uveo se običaj pričešćivanja u usta. Jer ako je doista Bog - kao što jest - prisutan svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom u Sv. Hostiji, onda je najlogičnije primiti ga na koljenima i u usta. I tako je to vrlo brzo postala praksom u Crkvi.

[Pričest katoličkih vojnika u II svj. ratu.]

Praksa koja se formalno održavala svugdje u svijetu do liturgijske primjene Drugog Vatikanskog Sabora i promocije mise Novus Ordo 1969. Onda, prvo počevši od sjeverno evropskih zemalja poput Nizozemske i Njemačke, taj drski i u biti protestantski običaj proširio se po cijelom svijetu.

["Žene neka budu u crkvi pokrivene glave", uči Sv. Pavao, uči nas Riječ Božja. Modernisti su prešli preko toga kao "staromodnosti", "kulturnog običaja onog momenta", itd. Ali je Crka očuvala taj običaj službeno sve do uvođenja Novus Ordo. Vidimo da nisu u potpunosti uspjeli ugušiti taj običaj. I usput, dostojanstvo i primjerna svečanost daju čast i vjerniku i vjernici.]

Postoji i logično objašnjenje tog procesa: misa je prikazivana pretežno kao "Gozba", a na gozbi se blaguje, a blaguje se rukama, itd. Upravo isti običaj koji su forsirali protestanski rušitelji počeo se primjenjivati u Crkvi. Luter je znao što čini: tako će udaljavati vjernike od katoličkoh shvaćanja mise koju je htio uništiti svim srcem. Dvije su bile njegove glavne opsesije: slomiti papu i misu. Uništeno to dvoje, katolici postaju protestanti u svim porama svog života, ne samo po imenu.

[Pričest (izgleda prva) kod neokatekumena. Sjedećki i na ruku. Kao da večeramo najobičniju večeru. Svakako, još i gore. Tu je i gitara koja se nikad nije koristila u Crkvi kao instrument - jer mu nedostaje svečanost - do naših godina što nas je dopalo živjeti.]

Da bi se uveo taj običaj, "gospođa ludost", tj. modernistički "teolozi" posezali su za "korijenima". Govorili su da se "tako živjela vjera na početku".

Laž. Prvi kršćani su čvrsto vjerovali u Kristovu stvarnu prisutnost u Hostiji, kao i presvetu Žrtvu koja se obnavljala u misi, makar u izvjestan broj slučajeva nisu se znali ponašati shodno svojoj vjeri. Do toga su trebali doći stupnjevito, ali sigurno, kao što je tako i bilo.

Modernisti dakle pozivaju se na korijene kad žele istaći nešto krivo; opravdati na takav lukav način svoja skretanja i mutne planove.

Ali ne pozivaju se na korijene kad im ti korijeni ne odgovaraju! Kad ti korijeni idu protiv njihovog tumačenja. Npr., učenje Sv. Pavla i Petra o ponašanju žena u Crkvi. Izričito im je bilo naređeno da žene u Crkvi ne mogu naučavati, tj., biti na oltaru, čitati i Sv. Pismo i sl.

Međutim, oni u takvim slučajevima potpuno odbacuju "poziv na korijene". Tada im nisu potrebni, jer se udaljuju od njihovih poimanja. Oni kažu da su takva učenja Sv. Pavla "plod vremena i patrijarhalnih običaja". Prema tome, potrebno je primjeniti "evoluciju vjere". Dok su onu i pravu "evoluciju vjere" prema kojoj se prešlo preko pričesti na ruku do pričesti u usta, odbacili... jer to nije "evolucija vjere", već njena "korupcija".

Jer oni tako kažu.

Navesti ćemo još samo jedan primjer: običaj ugrađivanja relikvija u oltar. Taj običaj imao je svoje porijeklo u slavljenju mise prvih kršćana u katakumbama. U tim prilikama vrlo brzo postaje praksa koristiti za oltar grobove prvih mučenika, da bi tako uvijek kršćani održavali sveti spomen za njih i molili ih za njihov zagovor. Nakon što je kršćanska vjera dobila slobodu ispovijedanja, počele su se praviti crkve. Ali nije više bilo moguće imati grob nekog mučenika za svaki oltar. Rješenje je bilo ugraditi neku relikviju u sam kamen oltara. To je jako indikativan primjer prave "evolucije vjere", bolje reći vjerske prakse koja se mjenjala u prividnom, ali održavala ono suštinsko.

[Oltar u katakumbama kraj groba mučenika (Sv. Cecilije)]

Modernisti pak žele nametnuti svoju ideju iznad svega. Oni uvode običaj oltara od drveta, što je prije II Vatik. Sabora bilo isključivo zabranjeno, osim na pokretnim oltarima za upotrebi u pratnji vojske i drugim specifičnim zgodama. Dakle kao strogi izuzeci. Zašto im je bilo potrebno da oltar bude od drveta? To smo već jednom istaknuli: jer se na kamenu žrtvuje, a na drvetu (stolu) objeduje. Time se htjelo izraziti "teologiju zajednice i bratskog blagovanja".

["Slavlje" pri misi. Koje veze ima ovo sa "korijenima". To je jedna potpuno druga stvarnost. Glavno postaje "štimung"... "e jes nam fino bilo". Bože, prosvijetli im pamet.]

Ali Crkva je odredila da oltar bude od kamena, jer je Abraham pošao žrtvovati svog sina Izaka - pralik Krista - na kamenom žrtveniku. I svugdje u Starom Zavjetu oltar je mogao biti samo od kamena. Budući je Novi Zavjet prikriven u Starom (i Stari objavljen u Novom), trebala je postojati perfektni sklad između tih svetih običaja. Kamen između ostalog označava stalnost Božje riječi i obećanja, kao i vječnost čina koji se odigrava na (takvom kamenom) žrtveniku.

Vidimo dakle koliko je Crkva u svojim običajima bila vjerna svojim korijenima. Nešto preko čega su potpuno i drsko prešli modernisti, stavljajući svoju bijednu i ludu riječ ispred Božje.

Zbog toga njihov rad ne može imati blagoslova.

Blagodeti muslimanske civilizacije

Proveselimo se malo:

Vjenčanje u Turskoj. Nek se zna tko zapovijeda:

 

Lobby gay bez stida u Vatikanu

 Ovogodišnje jaslice na samom trgu Sv. Petra imaju, tako kažu, motiv sedam tjelesnih djela milosrđa. Jedno od tih je "gola odjenuti", makar danas se koristi izraz "siromaha odjenuti". Tako ih je Caravaggio prikazao i izloženi su od 1606-7 u crkvi samostana Pio Monte della Misericordia:

Istini za volju, već u renesansnom vremenu počinje se ispoljavati antropocentrični zaokret, to jest stavljanje klasičnog ideala ljepote čovjeka skoro u prvi plan. Doista, slike su bile produhovljene, ali može se opaziti da čovjek sam po sebi počinje zauzimati prvi plan. I Mikelanđelov David ili Mojsije su primjer toga. Izuzetna umjetnost, ljepota izražaja, ali čovječja figura jako izražena, na neki način kao da bi to bilo jedno od glavnih poenti.

Poslije, barokna umjetnost ispravlja taj zaokret i svojom krasotom ponovno veliča Božje veličanstvo na izuzetan način. Doprinijelo je tomu odbrana vjere pred protestantskom herezom.

Međutim, ovo što možemo sada vidjeti na Trgu Sv. Petra ima totalno drugi izraz:

Izraz praktično golog čovjeka usred "Božićnih jaslica" je ogavan i sjetilan. Fuj!, rekao bi čovjek, i više od toga. Ovo je hula, svetogrđe, više nego šprdnja.

Izraz lica nagog čovjeka podsjeća na one prikazane u katedrali Terni-Narni-Amelia:

Tu je sam ondašnji biskup Paglia dao sam sebe naslikati.

Ovdje bi nešto drugo trebali učiniti, i prisjetiti se Božjeg djela shodnog za ovu priliku.

USA: stvori čudovište da bi poslije rušio kad bude trebalo

 1945: američki oficiri obavještajne službe (OSS - prethodnice CIA) sa Ho Ši Minom i Vo Nguyen Giap.

2 kolovoz 1964: USA simulira napad na razarač Maddox, optužujući za to Sjeverni Vijetnam.

Kasnije se priznalo da se radilo o napadu "lažne zastave" (incident u Tonkinskom Zaljevu) da bi se opravdao rat u Vijetnamu. Broj poslanih američkih vojnika porastao je od 60.000 do 500.000. Presjednik Lyndon B. Johnson zatražio je dozvolu od Kongresa za ratni budžet.

8 lipanj 1967, četvrti dan šestodnevnog rata između Izraela i Egipta. Izralske zračne snage doista potapaju američki obavještajni brod Liberty. 34 mrtva američka vojnika, i 171 ranjenih.

Izrael se "ispričava". Svjedočanstva preživjelih upućuju na izralsko nastojanje uvlačenja u rat američkih snaga. Radilo se o provokativnom činu koji se htio iskoristiti vlatitu korist preko tuđih žrtava.

[Izrael se opravdavao govoreći da su mislili da se radilo o egipatskom brodu ElQuseir. Prikazani u razmjeru. Liberty: 139 m dug; 10680 tona: El Quseir: 84 m dužine; 2750 tona.]

USA je prihvatila izvinjenje Izraela zbog incidenta, i nakon plaćanja ekonomske odštete, prešla preko incidenta.

Lukavi udar na Poljsku: stavljen novi prvi ministar židovskog porijekla

 Times of Israel odmah je to istakao 8. prosinca: Poljska imenuje novog prvog ministra, bivšeg bankara i židovskog porijekla:

 Jučer su malo precizniji i daju prave razloge njegovog dolaska na čelo:

"Szydlo (dosadašnja prva ministrica - bila na čelu vlade samo dvije godine) bila je vrlo popularna među poljacima, ali imidž zemlje je bio ugrožen njenom protivljenju primanja migranata,... postavši potrebno imati bolje odnose prema Njemačkoj."

 [Mateusz Morawiecki i Beata Szydlo na ceremoniji prijenosa odgovornosti 8. prosinca 2017. Izraz lica bivše ministrice mnogo govori: državni udar, izveden izvana.]

Dakle, vrši se pritisak na Poljsku u pravcu rušenja njenog identiteta, onoliko koliko se može za sada. I u pravcu prisile primanja "izbjeglica". Iz razloga koji su identični kao u svakoj drugoj evropskoj zemlji.

 Beata Szydlo, sa svojim mužom na ređenju njihovog sina 29. svibnja ove godine. Sin služi u Bratovštini Svetog Petra i služi samo tradicionalnu misu (na latinskom, svakako).

Sve je jasno.