Sveti Toma Akvinski i inmigracija

Problem inmigracije nije nov. Budući je postojao od davnine, Sv. Toma je posvetio pažnju ovom pitanju i obradio ga u svom glavnom djelu Suma Teologije (Ia.-IIae., q. 105, a. 3). Zasniva se na Svetom Pismu i Aristotelovoj logici primjenjenoj u klasičnom vremenu u cilju održavanja općeg dobra. Akvinac jasno određuje granice i način primanja ili odbijanja stranaca. Citiramo glavne tekstove:

"Jedno društvo može imati dvije vrste odnosa sa strancima: mira i nepodnošenja. U oba slučaja su razborita načela Zakona."

Tj., pridošlica ili inmigrant, sam po sebi, nije automatski "dobar" ili "prihvatljiv". Treba se razlikovati:

"U vrijeme mira, Židovi su imali tri moguće relacije sa strancima. U prvom slučaju, kada bi ovi prolazili kroz njihovu zemlju. Također kad bi dolazili za nastaniti se kao stranci. U oba slučaja zakonske odredbe imaju milosrdan karakter, jer se kaže u Izlasku 22: 'Ne maltretiraj stranca', i u 23: 'ne smetaj prolazniku'".

Dakle, pridošlice kroz određeno vrijeme, kao i prozalnici, pod uvjetom da su ispravne nakane i da dolaze ne želeći niti planirajući nikakvo zlo, trebaju biti čovječno prihvaćeni i tretirani. Prema tome, pretpostalja se "pravo primanja". Opće dobro, cjelovitost i identitet zemlje i naroda koji prima pridošlice mora biti osigurano. Idući slučaj, kad se pridošlica želi stalno nastaniti u novom narodu, zahtijevi su snažniji:

"Treći slučaj se davao kad bi neki stranci htjeli uključiti se potpuno u hebrejsku naciju i prihvatiti njihovu religiju. Sa ovim osobama su se primjenjivale izvjesne formalnosti, i njihovo primanje kao građana nije bilo trenutačno. Na isti način, kako je rekao Filozof u III Polit., u nekim nacijama se rezerviralo pravo na građanstvo onima čiji bi već djedovi ili pradjedovi bili pridošlice u svoje vrijeme."

Sveti Toma opravdavava ovakav postupak, jer:

"Što je razumljivo, zbog mnogih protivnosti i neprilika koje može prouzročiti rano učešće stranaca u administraciji javnih pitanja; doista, prije nego se u njima učvrsti želja za općim dobrom, mogu započeti nešto što bi išlo protiv naroda".

Tj., uklopiti se u novo društvo ili narod, nije automatski proces koji bi se odigrao sam po sebi. Doći u novu zemlju pretpostavlja asimilirati mnoge običaje i način rada, ponašanja i djelovanja, nije to "tek tako". Kad nedostaje ta potrebna prilagodba, nužno dolazi su sukoba i loših odluka koje proizvode loše efekte čak i u slučajevima kad se takve ne donosile sa zlom nakanom: jednostavno pridošlica još nije sposobna doprinijeti općem dobru nove zajednice.

S druge strane, sve pridošlice, s obzirom na svoje porijeklo, imaju veću ili manju sklonost prema domaćem življu. Drugim riječima, svi nisu jednaci niti se isto ponašaju niti isto doprinose društvu koje ih prima. Neki doprinose, a neki "odnose", odnosno: na štetu su. Takvi se ne trebaju prihvatiti radi održanja općeg dobra. Sveti Toma navodi Izraelu bliže i dalje nacije, i opravdanost razlike ophođenja prema jednima i drugima:

"Zbog toga, prema Zakonu, neke nacije koje bi imale izvjesnu bliskost prema Židovima, kao Egipćani, među kojima su se bili rodili i stasali; ili idumejci, koji su bili potomci Ezava, Jakovljevog brata, bili bi primljeni u zajednicu u trećoj generaciji. Drugi, nasuprot - poput - Amonaca ili Moabaca -, koji su pokazali neprijateljstvo prema Židovima, nikad ne bi bili primljeni kao članovi naroda; i Amalečani, koji su se najviše oprijeli Izraelu i nisu imali s njima nikakvu srodnost, trebali su biti tretirani kao neprijatelji."

[Atentat u Strasburgu, na Božićnom trgu. Pitamo se do kada ovako? Zašto je “istina” da je inmigracija “potrebna”? Zašto to ne kažu ovim ljudima koji su poginuli, njihovim obiteljima? Ovo nama nije potrebno.]

Svakako, mogu postojati izuzeci, ali radi se samo o provjerenim izuzecima koji ni u kojem slučaju čine pravilo:

"Ipak, kao izuzetak, jedan idividuo bi mogao, na osnovu kojeg kreposnog čina, biti primljen u zajednicu kao što čitamo o knjizi o Juditi 14, 6 da je Akior, vođa Amonovih sinova, 'bio primljen u Izraelski narod, on i njegovo nasljedstvo'. Isto se dogodilo moapkinji Rut, koja je bila 'žena velike kreposti'."

Ovo upozorenje vidimo danas odraženo u nelagodovnju tolikih evropljana, amerikanaca ili kanađana spram inmigrantskim pokretima određenih ljudskih i religioznih skupina. Uvijet primanja određenih skupina ljudi ovisi o povijesno dokazanoj sposobnosti određenih skupina za prihvaćanje, integraciju i poštovanje zakona i običaja zemalja u koje dolaze. Bez toga, inmigracija je kaos i bolno razaranje koje možemo posvjedočiti iz dana u dan.

Možemo samo reći, nakon ovih tekstova i upozorenja Svetog Tome - ne rasiste, ne ksenofoba, već velikog sveca i filozofa -, da je upravo njegova mudrost ta koja može dati svjetla današnjoj problematici kojoj smo svjedoci; a ne imbeciloidna slaba misao zasnovana na osjećajnosti kojom se karakterizira naše postmoderno vrijeme.

Tekstovi Svetog Tome preuzeti iz članka Johna Horvata, direktora Sjevernoameričkog Društva za Odbranu Tradicije, Obitelji i Vlasništva (TFP).

 

Surovost prema "žutima prslucima" iz jasnog razloga

To je ono što je sustav htio prenijeti o čemu se navodno radi:

 Ali znamo da nije to. Francuzi ne mogu naplaćati dovoljno za azilante koje dolaze (i da ih zamjene) bez prestanka. Dovoljno je pogledati lica prosvjednika: nema tu arapa, novodošlih crnaca, i vrlo malo antifa koji su u zadnje vrijeme došli u pomoć Rothschildu za omalovažiti prosvjede njihovim nasiljem

Protesti su protiv Novog Svjetskog Poretka:

[Macron: marioneta Novog Svjetskog Poretka, napolje!]

I zbog toga će sustav skupo platiti svoju kožu.

 

Argument: strpi se, ovo će se riješiti s vremenom. Da, ali u dobro postavljenoj situaciji

Argument strpljenja za prevazilaženje ove žalosne situacije u Crkvi ispravan je kad imamo pravog Papu, makar bio i loš. Jer tada Bog dozvoljava da se rješe nepovoljne situacije preko žrtve i pokore, svetog života i strpljenja. Sv. Tereza je govorila "Strpljenje sve postiže, samo je Bog dosta".

Tako je, i nikako drugačije ako je tu pravi Vikar Kristov. Onda će Bog izvesti sve na dobro. To smo vidjeli u vrlo teškim prilikama u Crkvi, kada su na Svetoj Stolici sjedili moralno ne najbolje Pape. Ipak, oni sami znali su izabrati svete svećenike za mnoge dobre misije. Napr., u svjetovnošću zahvaćenim Rimom krajem XV i početkom XVI stoljeća, bili su slani u Ameriku i Aziju najsvetiji i najsposobniji redovnici i svećenici. Dok je Crkva cvjetala svecima silnim na riječi i djelu. Kroz cijeli srednji vijek Evropa se uspješno branila od islamske invazije, unatoč velikim žrtvama.

Međutim... ako tu Vikara nema... onda će Uzurpator vršiti svoj posao. Tako nepobitno. Njemu smetaju imalo konzervativni redovi, a ako se radilo o institucijama koje se opredijele tradicionalnu latinsku misu, taj "grijeh" je neoprostiv.

Takav je zadnji slučaj bio sa Familia Christi, institucijom koju je prije dvije godine podržao i obodrio u svom osnivanju sada umirovljeni biskup Luigi Negri. Toj vjerskoj obitelji od 15 svećenika i bogoslova naređeno je da ne govori misu pred vjernicima. Bačeni su negdje u zabit, stavljajući im na čelo novog starješinu koji ide protiv tradicionalnog katoličanstva i liturgije.

Prošlog srpnja bili su izbačeni iz svoje crkve u Ferrari od novog "naprednog" Nadbiskupa Perego unatoč protestima od stotina vjernika. Trenutačno su smješteni u drugu crkvu gdje ne mogu reći misu pred vjernicima. Bila im je obećana druga crkva... i na tome je ostalo.

[Ali tu je novi nadbiskup Ferrare, Gian Carlo Perego, kojemu je to toliko bitno da je odlučio izaći na protest protiv "tranhomofobije" u društvu poznate ferrarske lezbijke, Manuela Macario. Nije ih bilo ni za sliku, ali tu je nadbiskup, nasred trga da ga svi vide i da slika bude na svim portalima. To je glavni problem danas u svijetu, i pošteno je da se tome posveti vrijeme i pažnja.

 

A tko je Nadbiskup Perego? Tog biskupa stavio je Franjo umjesto konzervativnog Nadbiskupa Luigia Negri, dvije sekunde nakon njegovog odlaska u mirovinu. Svakako da je Franjo imao dobrih razloga za to: Mons. Negri je bio možda najkonzervativniji talijanski biskup, i velika oporba Franji i talijanskim političkim liberalima. ]

Još jedna institucija kojoj se režu krila. Taj je trend, i dan za danom pravac se ne napušta, već produbljuje.

Nitko ne će ništa da kaže... i on nastavlja svojim poslom.

Sažetak teologije FSSPX

 

 Biskup Tissier De Malleres je jedan od biskupa zaređenih od Nadbiskupa Lefebvrea. Nedavno ističe:

"Njihova nova religija je protiv istinske Mise, i prava Misa ruši njihovu lažnu religiju, religiju bez žrtve, pokore, zadovoljštine, božanske pravde, kazne, samozatajenja, asketike; religija takozvane 'ljubavi, ljubavi, ljubavi' koja nije ništa drugo nego riječi."

Dakle, lažna misa, lažna religija... ali istiniti Papa koji sve to naređuje. Do te mjere da koji ne slušaju, budu kažnjeni. Za mnoge druge stvari ne, ali za to da.

A što ćemo sa "Ubi Petrus ibi Ecclesia", "Gdje je Petar tu je Crkva".

"Pa nemoj baš pretjerivati".

Tako cijela njihova teologija pada u neizlaznu proturječnost koja pomaže da razarači i dalje vrše svoj posao.

Veći od nje, samo Bog

Blagoslovljena svima Svetkovina Bezgriješnog Začeća Blažene Djevice Marije!

 

Ovo vam je vaša borba dala...

Da imate Rothschildovo čedo za predsjednika.

Louus XIV: Ja sam Država! - Ostade bez glave.

De Gaulle: Ja sam Francuska! - Nakon komunističkih nereda svibnja 1968, podnosi ostavku.

Macron: Ja sam Rothschild! - I tu nema ostavke, nek se svi pobiju.

A činjenica je ovakva: Hitlerova Francuska, i Rothschildova Francuska:

Ne branimo Hitlera, ali ne želimo Rothschilda u bilo kojoj formi.

Povijest ispisuje svoje lekcije krvlju.

Veza između Franje i Benedikta

Vratimo se prvo ponovno u mlađe dane. Barem ja se vratih kad sam razmišljao nakon zadnjeg članka o vezi između Benedikta i Franje, pade mi na pamet ono od Bilog Dugmeta "Ima neka tajna veza":

Tekst je:

Ima neka tajna veza
Za sve ljude zakon krut
Njome čovjek sebe veže
Kada bira sebi put

Sidro koje lađu čuva
Da ne bude buri plijen
Tone skupa sa tom lađom
Jer je ono dio nje

Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas
Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas

Jedan komentator pojasni:

Za one koji ne znaju. Muziku za ovu pesmu je komponovao Bregović,muzika je izvanredna. Ovu pesmu je napisao Duško Trifunović, inspirisan od strane jednog dokumentarnog filma koji je snimala televizija Sarajevo,bila je reč o najstarijem zatvorskom čuvaru koji je išao u penziju.Mislim da ga je malo dotakla sudbina tog čoveka koji je proveo ceo svoj radni vek čuvajući zatvor u koji su ulazile ubice,kriminalci,izdajnici,lopovi..Oni su svi ulazili izlazili posle od služenja kazne, samo je on tu ostajao duže od svih njih -> "Sidro koje lađu čuva da ne bude buri plen, tone skupa sa tom lađom jer je ono dio nje."

Svakako da postoji veze između svih nas. Jedna čista, prozirna, jasna i nimalo tajnovita:

Svakog čovjeka je Bog stvorio, svačija duša je izravno Božje djelo. Kod nekih ima još veća: ušli su u smrt Kristovu po krštenju te Duh Sveti prebiva u njima, ako ga ne otjeraju smrtnim grijehom. Zbog toga među članovima Katoličke Crkve postoji "Općinstvo svetih", preko koje zdravlje jednog uda pomaže zdravlju drugog; jednako kao što i trpljenje jednog dijela utječe na sve. Kao što i duše u Čistilištu mole za nas i mi trebamo za njih; kao što i građani Raja bdiju nad nama.

Veza ispjevana od Bebeka, jer je Rock and Roll stil, ima prizvuk nejasnoće, tumornosti i čak neke zebnje, slutnje i lošeg prizvuka: "sidro koje lađu čuva... tone skupa sa tom lađom jer je ono dio nje". Zlokoban prizvuk jer utapljanje se ne sviđa nikom. Nije to čista, pouzdana, kršćanska veza.

Niti veza između Franje i Benedikta nije čista. U zadnjem članku osvrnuli smo se na Benediktov tekst za koji mu nije briga za poreći ga:

"Interpretacija Kršćanstva, katolička i protestantska, obje, svaka na svom putu, su istinite u svom povijesnom trenutku. Istina postaje funkcija vremena. Vjernost istini od prije sastoji se, upravo, u njenom napuštanju i asimilaciji unutar istine koja vrijedi danas".

Govori o odnosu istine i vremena. Čekaj... gdje sam to prije čuo?

Tako je: u prvoj Franjinoj Enciklici, Lumen Fidei. Štoviše, to je Enciklika koju započinje Benedikt, i skoro cijelu je završi, a onda na kraju dovršava Franjo. I na koncu, u točci 57 izlazi sa svojim principom:

"Ne dopustimo da nam se oduzme nada, ne dozvolimo da je banaliziraju sa rješenjima i trenutačnim prijedlozima koji onemogućavaju put, koji 'sijeku' vrijeme, preobražavajući ga u prostor. Vrijeme je uvijek iznad (superiornije) prostora. Prostor kristalizira procese; vrijeme, naprotiv, projekcira prema budućnosti i potiče hodati u nadi (LF 57)".

"Vrijeme je iznad prostora". Znaš što je to? To je najobičnija glupost. Istina, koja je čvrsta i nepromjenjiva, označuje se sa "krutim prostorom". Ali treba biti podešeno vremenu. Ako danas nešto ne može biti prihvaćeno, biti će sutra. Strpljenje, sve ćemo mi to u svoje vrijeme promijeniti! Ono što danas nije, bit će sutra... polako! Smisao je vrlo blizak pojmu "istine u funkciji vremena". I tako u istoj enciklici nalazimo Franjinu misao koja je u skladu i kontinuitetu sa Ratzingerovom.

Poslije, Franjo će u Evangelii Gaudium ponovno nastupiti sa istim principom (br. 222):

"Postoji bipolarna tenzija između punine i limesa (granice). Punina izaziva volju za posjedovanjem svega i limes je zid koji je ispred nas. "Vrijeme", razmatrano u širokom smislu, odnosi se na puninu kao izraz horizonta koji se otvara pred nama, i trenutak je izraz granice koja se živi u omeđenom prostoru. Građani (opaska: je li Franjo Papa koji govori vjernicima, ili neka vrsta Roberspierra?) žive svoju napetost između sprege trenutka i svjetla vremena, većeg horizonta, utopije koja nam otvara budućnost kao zadnji razlog koji nas privlači. Odavde proizlazi prvi princip za napredak u izgradnji jednog naroda: vrijeme je superiornije od prostora".

Tipični modernistički govor. Kaže ti: Gledaj kako sam pametan!... dok govori teške i grube gluposti.

Ali Franček, neki te kužimo, ne muči se. U idućoj točci kaže:

"Dati prioritet vremenu znači zauzeti se više inicijacijom procesa više nego posjedovati prostore".

Dakle, "ne posjeduj prostor", tj. istinu. Istina nije bitna, već "proces". A proces ide od jedne stvarnosti do druge... a ako ta zadnja stvarnost proturječi prethodno postavljenoj istini... zaboravi istinu, prevaziđena je.

Tako ćemo moći doći do novih pastoralnih situacija u kojima istina više ne će biti bitna. Ne muči se.

Da bi se ovo svarilo malo bolje, "superiornost vremena" je praćena još drugim trima principima:

a) jedinstvo je važnije od konflikta; b) realnost je važnija od ideje; c) cjelina je superiornija od dijela.

a) Ako neko i od najviših crkvenih članova baljezga, ne brini se. Preko svega treba prijeći u cilju očuvanja "jedinstva". Svakako i preko istine.

b) Zbog određenih pastoralnih situacija, makar i neregularnih, treba žrtvovati puno toga. Ako treba i Zapovijedi. Amoris Laetitia.

c) Slično kao u a).

Upoznajmo Ratzingerovu misao

Ali ne iz vremena Künga ili Rahnera, već iz 1982 kada, iz pozicije bliske suradnje sa Ivanom Pavlom II, piše u knjizi "Principi Katoličke Teologije" (između tolikog i tolikog):

"Interpretacija Kršćanstva, katolička i protestantska, obje, svaka na svom putu, su istinite u svom povijesnom trenutku. Istina postaje funkcija vremena. Vjernost istini od prije sastoji se, upravo, u njenom napuštanju i asimilaciji unutar istine koja vrijedi danas".

Tako je opravdao radikalni prekid Drugog Vatikanskog Sabora sa prijašnjim (i vječnim) naukom Crkve. I zbog toga svi oni ne žele da se išta zna o predkoncilskom nauku Crkve. Da ne bi bogoslovi uvidjeli prekid koji čini današnja "teologija" spram vječnoj, uskraćuje im se pristup nečem tako elementarnom kao što su klasični udžbenici i tekstovi, uključujući najvišeg nivoa poput prijašnjih koncilskih dokumenata i enciklika.

Koji je korijen Ratzingerove misli? On kao i Kasper (zašto misliš zašto Kasper nije nikad bio suspendiran?) hvale Hegelovu filozofiju i njen doprinos teologiji. Doprinos bezbožne filozofije katoličkoj misli! Preko dijalektike suprotnosti dolazimo do nove realnosti. Tako, ono što je nekad bilo istina, sada nije i ne treba.

Zato te ne treba iznenaditi ono što vidiš danas.

Naknadna opaska: spomenuti citat nije vrlo jasan, u smislu da li otvoreno brani to mišljenje, ili ga samo navodi kao jednu mogućnost koju dovoljno i jasno ne niječe. Međutim, knjiga je puna i prepuna prekomjernih zastranjenja. O prvom trebam preispitati malo više. O drugim stvarima, napr.:

"Znak koje je dao Teilhard de Chardin (opaska: isusovac osuđen prije Drugog Vatikanskog kao jedna vrs panteiste i sinkretiste; reivindiciran od ne malo "koncilskih otaca") otišao je još dalje: umetao je, s velikom hrabrošću, duhovno gibanje kršćanstva u velikom kosmičkom procesu evolucije od alfe do omege". Također u svojoj knjizi o liturgiji govori o nečem sličnom.

Naknadna opaska 2: Tvrdnju "Istina postaje funkcija vremena" ne nalazim nijekanu. Ustvari, izgleda potkrepa Ratzingerovom konceptu "hermeneutika kontinuiteta". "Drugi Vatikanski Koncil proturječuje Syllabus Pia IX",... ali nije problem.

Razlog protesta žutih majica u Francuskoj

Nema dovoljno novca za platiti tolike azilante koji samo traže, a ništa ne doprinose. Određeni za što brzu promjenu pučanstva u cijeloj Evropi, i uspostavljanje posljedičnog kaosa. Upravo ono što se traži.

Kako nema dovoljno novca, potrebno je preko svake mjere - omaklo im se - oporezovati ono što svakom treba: gorivo. Prosječni radnici trebaju platiti leziljebima. Onim istim koji trebaju da ih zamjene, i od kojih usput strahuju da će im silovati žene i kćeri i napadati sinove. Zbog kojih će se vraćati kući u pet po podne.

I svakako, prešlo im preko glave. To je ispravna dijagnoza običnog prosvjednika:

Uostalom, lako je bilo uočiti da su prosvjednici bili uglavnom autoktoni francuzi.

Međutim, kad se vidjelo da NWO predsjednik Emmanuel dolazi pod upitnik i krizu, dolaze njegovi radnici u pomoć: dolaze antife i Allah ekbar ubaciti se u proteste. Da bi prouzrokovali kakav incident i bila opravdana teška intervencija. Za mnogo manje napravili su Ukrajini Majdan i bacili je u rat, ne što ih vole ili im željeli dobro, nego da se približe Rusiji. Za mnogo manje napravili su 68 u punom jeku seksualne antifa revolucije urnebes De Gaullu i bio je prinuđen podnijeti ostavku. Ali Macron, makar sa 23% podrške javnog mijenja (moguće da je su dobra polovina od tih imigranti), ne odlazi. On je NWO pijun i prije neka teče krv do koljena nego što ja odem.

Ali prevršilo je preko svake mjere, i njihova TV i sve živo ne služi više. Svaki dan poneka vijest o paklenim aktivnostima divljaka: desetgodišna djevojčica u Finskoj silovana od sedmero izbjeglica:

Ponovno smo u ključnom povijesnom razdoblju. Možda na nivou 1918 ili barem 1945: vršite pokoru!

Franjo se ne brine o rušenju crkava u Evropi. Zašto?

Franjo daje svoje nekatoličke savjete evropskim katolicima da se ne brinu zbog rušenja crkava. To su kao "znakovi vremena" koji nas pozivaju na "razmišljanje" i "traže od nas adaptaciju".

Svjedoci smo rušenja procesa rušenja crkava u Evropi, prvenstveno zapadnoj, na što posebno reagiraju članovi identitetskih pokreta, mnogo više nego što barem zvanično možemo čuti od članova hijerarhije. Bolno je vidjeti kako se ruše lijepe crkve koje perfektno mogu biti još uvijek upotrebljive, ili barem sačuvane. Ne malo puta se ruše uz proteste domaćih ljudi, protesti koji nisu uslišani:

S druge strane, broz džamija neprekidno raste, u Francuskoj u zadnjih petnaestak godina je niklo kojih 1.500 novih.

Ali vratimo se na naše pitanje. Zašto postkoncilska hijerarhija ne pokuša zadržati te crkve? Nemaju para? Ali ako nemaju para, zašto prave moderne crkve, poput ovih strašila, i to skupih?

Imaju, imaju para. Imaju para da čak i čupaju oltare iz starih crkava, odvajaju ih od svetohraništa i stavljaju na centar, za prilagoditi novoj "teologiji". To su uradili, ne žele poštovati ni ono što oni nisu napravili; ono što su katolici napravili, a oni ruše.

Zato ih nije briga što uništavaju stare crkve. To su svjedoci onoga što oni sami uništavaju, i što manje takvih svjedoka, to bolje.

Doći će dan, kad će katolici imati samo katoličke crkve, makar i u katakumbama. Ostali će igrati kolo sa protestantima. Dok ne dođe dan Oslobođenja.

Opasni Macron

Ovo je dječak Macron, sa svojom profesoricom, današnjom družicom:

 Rasporedio je snajperiste da ciljaju nepoželjne na protestima u Francuskoj:

 

Problem sa inmigracijom je nešto više od toga

Općenito, inmigracija iz evropskih zemalja, osim albanaca s kosova ili cigana posebno iz Bugarske i Rumunije, doprinosi u mnogim pogledima zemlji koja ih prihvaća. Iz istih razloga, odmaže zemlji iz koje idu, jer ova ostaje bez dobrog potencijala. Uglavnom to su radini ljudi koji šutke rade i zarađuju svoj kruh. Ako se vesele, nisu nikom na štetu. Proslava u grčkoj četvrti Toronta:

Mislim da je u biti to plod njihove kršćanske baštine, koja makar implicitno ostaje odražena u njihovoj kulturi.

Muslimanska pak kultura, čini da ne žive dobro ni tamo odakle su, ni tamo gdje idu. Kako lijepo zvuči kujisanje u Njemačkoj!:

Ne mogu imati drugog efekta, nego staviti dušu u ropstvo zlom. "Egzorcizam" -svakako bez uspjeha - jednog hodže u Engleskoj:

Nije tako kad se križ vidi, i zaziva Ime Isusa Krista. Mnogi egipatski muslimani su bili oslobođeni utjecaja zlih sila pred molitvom koptskih egzorcista:

Islam je jedan od glavnih problem svih zemalja u kojima zaživi. Samo im to mogu željeti: ostavite to zlo i tražite i zazivajte Isusa Krista, jedino Ime koje nam je dano pod nebom da se možemo spasiti.