Kako je sveta Tereza iz Lisieuxa živjela pandemiju svog vremena

U svom kratkom životu sveti Tereza iz Lisieuxa doživijela je pandemiju sličnu krizi s koronavirusom ili vjerojatno još grozniju. Radilo se o tkz. ruskoj gripi koja je ubila oko milijun ljudi širom svijeta (u vrijeme mnogo manjeg broja općeg pučanstva).  Sv. Tereza piše o tome u svojoj autobiografiji.

Dani tuge

Ruska gripa pogodila je Karmel Svete Tereze krajem 1891. Terezi je bilo tada 18 godina. Osobno je bila samo malo zahvaćena bolešću i, zajedno s još dvije sestre, mogla se brinuti o bolesnim redovnicama. Prema Terezinim riječima, "nemoguće je zamisliti srceparajuće stanje našeg Karmela tijekom tih dana tuge." Sestre koje su bile u najgorem stanju bile su njegovane od onih koje su se jedva mogle micati. „Smrt je bila svuda oko nas. Kad bi neka sestra izdahnula, morali bi je odmah napustiti. " 

[Sedam puta u prošlosti gripa je značila masovno ubojstvo]

Smrt sestre Magdalene

Na dan Terezinog devetnaestog rođendana, 2. siječnja 1892. godine, Majka sub-primorica umrla je od gripe. „Pomagala sam ambulantnim sredstvima tijekom majčine agonije i brzo su uslijedile još dvije smrti.“ Jedna od njih bila je i sestra Magdalena. Jednog jutra, kad je došlo vrijeme za ustajanje, Tereza je imala predosjećaj da je sestra Magdalena umrla. Hodnik je i dalje bio u tami, i još nijedna sestra nije bila napustila svoju ćeliju. Tereza je odlučila ući kod sestre Magdalene. „Našla sam je odjevenu, ali ležala je mrtva na svom krevetu. Nisam se ni najmanje preplašila, i otrčavši do sakristije odmah sam donijela blagoslovljenu svijeću i stavila na njezinu glavu vijenac od ruža. " 

"Osjećam ruku Božju"

Ovako se osvrnula Sveta Tereza na svoje vrijeme: „Usred sve ove pustoši osjećala sam Ruku Božju i znala sam da Njegovo Srce bdije nad nama. Naše drage sestre ostavile su ovaj život za onaj sretniji bez ikakve tjeskobe; izraz nebeske radosti sjao je na njihovim licima, i izgledalo je da uživaju u ugodnom snu."

Terezina neizreciva utjeha

Tereza piše: „tijekom svih tih dugih i punih kušnje tjedana imala sam svakog dana neizrecivu utjehu svakog dana jer sam mogla primiti svetu pričest. „Kako je to bilo slatko! Dugo me Isus tretirao kao razmaženo dijete. Svakodnevno mi je prilazio nekoliko mjeseci nakon prestanka gripe, privilegija koja nije dana Zajednici. Nisam tražila tu privilegiju, ali sam bila neizrecivo sretna što sam iz dana u dan bila ujedinjena sa svojim Voljenim. "

Povuci crtu i usporedi sa današnjim vremenom. Još više: moli za vjeru Svete Tereze.

Virus je realan, ali u koju svrhu se koristi?

Na početku smo mislili da su sve mjere predostrožnosti pretjerane, da je smrtnost vrlo mala i da se radi o običnoj gripi, drugog imena.

Međutim, rezultati pokazuju nešto drugo. Smrtnost raste vrlo lagano na početku, jedva primjetno. Onda, nakon što zaraženost postigne određeni nivo, smrtnost i zaraženost počinju jako brzo rasti, kao bilo koja druga eksponencijalna funkcija. Osim toga, asimptomatičnost ovog virusa, to jest virus se prenosi preko zdravih ljudi, ili drugim riječima preko osoba koje ne ispolje bilo kakve simptome. To je najopasnije, kao de se boriš protiv neprijatelja koji ti uđe iza leđa i onda ima slobodne ruke za raditi što hoće. Neki kažu, još uvijek uporni: Ali možete li mi reći od čega ti ljudi umiru? Jer to je jedna vrsta upale pluća od čega umiru. Da, to je upala pluća, ali izazvana ovim virusom.

Činjenice su tu. Ovaj virus ubija. Ali sad trebamo postaviti i pitanje: čemu služi? Koja mu je svrha? 

[Aktivista za život uhićen od policije jer je pozivao na život ispred pobačajne "klinike" - bolje mrtvare, ili još bolje, giljotine. "Klinika" je nešto bitno što mora funkcionirati za vrijeme borbe protiv pandemije, ali pozvati na život nije. Kako uopće jedna takva giljotinja može biti otvorena?]

 

Jer, pogledajmo, interesanto je vidjeti kako upravo one države kojebrane pobačaj kao neko „pravo“, upravo sad takve države promiču neku zaštitu pučanstva. To je malo čudno. Neke druge, poput Belgije i Nizozemske, otvoreno govore da ne žele primati starce u intenzivnu njegu. Žele ih se riješiti? Ne bi bilo čudno takvima, inače odavno promicateljima eutanazije.

Idemo dalje. Države s puno starijeg pučanstva preuzimaju male zaštitne mjere. Kao Njemačka na primjer. Žele se riješiti tolikih penzionera?

Dalje. Države bez ovakvih evropskih predostrožnosti i ukadanja sloboda, poput Taiwana, Južne Koreje, Japana... imaju vrlo malo umrlih na milijun. Koreja tek sad 4, Taiwan svega 5 mrtih uopće, a izgleda nisu ni nastavu obustavili. To da, uvijek sa maskama i sa odostojanjem. Onda, pitamo se: ako želite zaštiti vaše pučanstvo, zašto ne imitirate ove države? Jer ga ove države efektivno zaštićuju.

Onda idemo dalje, do najvažnijeg: ovo zatvaranje crkvi. Znamo da u mnogim zemljama to čine upravo i sami biskupi, ne država. U Hrvatskoj je malo drugačije, stav hrvatskih (kao i u BiH) biskupa je hrabriji od tolikih evropskih. Kako to da može biti bitno otići u trgovinu, ali nemoće biti biti na misi? Kako to da je bitno nahraniti tijelo, ali ne i dušu? Sve to mimo teoloških pitanja o misi Novus Ordo, već o stavu prema misi koja se pretpostalja katolička. Makar ovdje nadodajem nešto što ne mogu preskočiti: ako ćete se pričestiti na ruku, onda nemojte ići na misu. Nitko vas na to ne može niti smije natjerati.

[Primjer jednog komunjarskog naslova novog režima]

Doista, sami je Sotona iza ovog zatvaranja crkvi. Novinari plaćenici režima pokazuju na svećenike kao na fanatike koje treba kazniti.

Onda, iza ove zabrane blagoslovljene vode, kojoj se rugaju u gore navedenom članku, također se vidi sotonski jezik. Ne bježe li đavli od blagosloljenene vode? I baš to sada zabranjuju. Doista znakovito. Da ne govorimo o misi. Ne mogu biti na misi deset ljudi, a u trgovini nema veza ako ih je sto.

No, i to treba istaći: prava Crkva ne bi zabranila misu, nikad. Kad je u Argentini bila epidemija žutice, prije stoljeće i po, Buenos Aires je imao 180.000 duša, uglavnom mladih. Umrlo je od žutice 13.600 ljudi. Država je onda zatvorila crkve, ali svećenici su pohađali bolesne i davali sakramente posljednjeg pomazanja, ispovijesti i pričesti umirućima (nešto što danas u Italiji i drugim zemljama zabranjuju). Umrlo je 67 svećenika vršeći svoju dužnost dušobrižnika (i sedam časnih sestara), 22% od sveg klera. I samo 13 liječnika. Masoni iz vlade su zbrisali iz grada na sigurno mjesto.

[Zatvorili su im crkve, ali su vjernici išli u polja]

Vidimo li razliku prijatelji i braćo moja?

Dakle: 

1. Kažnjeni smo od Boga u vrijeme otpada od vjere. Ovo nam se događa jer su posljednja vremena i jer se navodno iz Crkva zaboravlja na Boga.

2. Oni koji iskorištavaju ovaj virus, koji je na koncu konca manje smrtonosan od žutice na primjer, makar ga ne trebalo potcijeniti, čine to vršeći naloge sotone.

Što se događa sa ovim virusom?

Podijeliti ću nekoliko misli sa vama o ovom pitanju.

Prva tendencija o ovoj pojavi jest da se radi o nekoj bolesti sličnoj gripi, ako ne i puno slabijoj. Dakle, sve što vidimo i čujemo o ovom koronavirusu, jest prenapuhano.

Ali činjenice ukazuju na nešto drugo, mnogo opasnije. Nešto što sliči na oružje za masovno uništavanje. Ovaj virus širi zarazu tiho i nevidljivo. Prvo zarazi sve oko sebe, ne ostavljajući znaka. Onda, nakon što se dovoljno umnožio, postaje ubitačan. Odjednom izađe na površinu i počinje da ubija. Kao neprijatelj koji uđe pritajeno iza tvojih linija i počne s paljbom tebi u leđa, a ne vidiš ga i ne možeš se branuti.

Počinju ljudi padati jedan za drugim, i u stanju je izgleda usmrtiti na milijune. Na početku nitko ga ne uzima za ozbiljno. Zaraženost raste vrlo sporo, i iz mnogih zdravstvenh sustava čak su u stanju i prezrijeti ga. U Srbiji rekoše da se radi o "smešnom virusu". Kažu da je u Španjolskoj odgovorni za medicinsku logistiku govorio na tiskovnoj konferenciji, na samom početku: "ne brinite se, ne pada ovaj virus sa neba kao pandže koje vas razdiru". Sada se više ne smije. Nitko se više ne smije. Zatvoreni smo u kućama i ne znamo kad će ovo završiti. Izgleda da bi ljeti moglo biti izvjesnog olakšanja.

U svega par tjedana situacija u Italiji sliči na prizore Danteove Božanske Komedije. Dođu hitna kola po nekog tvog, i vrate ti vrećicu sa pepelom. U svega par tjedana naličje Evrope se potpuno promijenilo.

Broz zaraženih i umrlih, umiru i mlađi - u Francuskoj jedna cura od 16 godina upravo je umrla, nakon što je prije sedam dana počela malo kašljati -, raste eksponencijalno. Do danas možeš imati x zahvaćenih, sutra eksponencijalni faktor puta x. Eksponencijalni rast dostiže nezamislive razmjere kad već jednom dosegne neku točku.

Ilustracija: uzmeš papir debel 1mm, kojeg dovoljno puta možeš saviti. Tako, nakon prvog savijanja imaš debljinu od 2mm, nakon drugog, 4mm, itd. Koliko puta trebaš saviti taj list (dovoljno dug i širok, makar 1mm debljine) da dostigneš Mjesec? Trideset i nešto puta, ne provjeravam sad, možda 37. A sa 36 savijanja tek si na pola puta do Mjeseca.

Imaš jednu bakteriju koja se udvostručava svakih pola sata. Za pola sata od jedne bakterije, imaš dvije. Cijela zdjela se napuni u 12 sati. U koliko sati je bilo pola zdjele? Odgovor: u jedanaest i po.

Svakako da krivulja s vremenom mora opasti, makar i s toga što ostaje manje jedinki za zaraziti. Ali ovaj virus može dokučiti nevjerojatne razmjere. Može ubiti milijune.

Najverojatnije je da je nakanski napravljen. Da li se nekomu izmakao, ili su ga otvoreno pustili, ne znamo. Moguće je i jedno i drugo. No, ono što mi sada trebamo učiniti jest zaštiti što više ljudi od ove pošasti. Poslije treba sređivati račune.

Da li ćemo to ikada moći? Oni koji prežive, trebali bi to činiti.

Ali ima ovdje još nešto. Ništa se bez Boga ne događa. Bog je ovo dopustio. Zašto, to je pitanje?

Kako su ljudi živjeli do jučer? Znamo kako su živjeli: smijali su se deset Božjih zapovijedi, eto kako su živjeli.

Crkve se zatvaraju. Što to znači? Nije li katolička misa napadnuta prije 50 godina? I Bog da to previdi zauvijek? Svaki čin ima svoje posljedice. Sada se obznanjuje nešto načinjeno mnogo prije.

No, znamo da se napisano u Svetom Pismu mora ispuniti. Gledali smo otpad od vjere koji je zahvaćao tolike duše. Smijete li se sad?

Dolazi nam glad i mizerija. Ljudi na do jučer bogatom (ili barem u nekim stvarima bogatijem) zapadu bivaju svedeni na prosjački štap. Nije li to sve prorečeno u Otkrivenju? Zar još Danijel, Gospodin u Evanđelju i na koncu Apokalipsa, ne govore o dokinuću Žrtve? Zar Sveti Pavao ne govori da prvo treba biti Veliki Otpad?

Idemo prvom parom prema zadnjim, da ne kažem najzadnjim vremenima.

I sad, glavno pitanje u ovom svemu jest: Gospodine, koja je tvoja volja za mene? Što mi je činiti? Mislim da je odgovor: odreci se grijeha, spasi dušu svoju. Misli na Boga, i obraćaj mnoge duše njemu. Ne plaši se smrti, nego onog što dolazi iza smrti.

Pozitivnu stvar koju vidim u ovom svemu jest što izvjestan broj ljudi počinje razmišljati u ovom zatvorenju o bitnim stvarima u životu.

U tom slučaju, iskoristi ovu pošast. Bog ti se smilovao.

Kina stiže u pomoć Italiji? Zašto mediji (plaćenici) hvale Kinu pored drugih boljih primjera?

Cinizam do kraja: oni koji su nas uvalili u sve ovo, šišmišojedi, crvojedi, zmijojedi,... ne dostaje mi riječi, ali iznad svega, i zvanično, komunjare i pogane duše, koje ne vjeruju u Boga, nego ga vrijeđaju i taru svoj nardo kako samo oni znaju uraditi; ta komunistička nacija dakle, odakle je sve počelo - bio razlog koji bio, da li im je to ubačeno ili ne, - sada ti komunisti i progonitelji Crkve i najboljih među njima, dolaze učiti nas kako živjeti.

Pa tko vas traži i zove ovamo? Što ste pokazali, osim ovog virusa i teror? U redu, subzijate to sad, jer ako treba mitraljez koristiti, no problem, kao i uvijek.

Ali vama blizu ima nacija, i to isti kinezi i milijun puta bolji od vas, kao Tajlanđani, koji drže ovaj koronavirus na samo dva preminula. Kako to oni rade? Zašto ih, majstori, ne upitate? Upitajte njihovu službu kako to uspijevaju bez mitraljeza. I Južna Koreja, koja se također borila i bori protiv komunizma, i oni su uspješniji od Kine. Zašto njih ne pitate?

[Ni Taiwana ni Rusije nema na spisku. J. Koreja, kineski susjed koji se hrve s ovim virusom od početka, smanjuje stopu rasta. Što njih ne pitate?]

Ali vi, plaćenici, mediji i političari koji vas plaćaju, nakon što su već plaćeni od onih iza zavjese, vi nama dajete Kinu za primjer.

[Do jučer su govorili da Hrvatskoj treba dati zlatnu medalju. Ne izgleda baš tako.]

Zašto? Jer želite provesti međunarodni komunizam, što vam je cilj ima više od sto godina.

Braćo, ovo je borba između dobra i zla. Stanite uz Boga, uz Krista, molite se, pokajte se, obratite se. Možda nam se mili Bog smilije, i pomogne nam.

A tko ostane sa BergoCheom "krstiti" se ljevom rukom - nema ništa da uradi dobro, sve naopako (i pogledaj ovdje kako to hitro čini) -, eh ko će ti onda bit kriv, s kim se družiš.

Dodatak. I još nešto prežalosno:  Spaljivaju mrtve. Jeste li vidjeli ovo u Italiji? Sve je to zbog masonskog običaja kojeg je Pavao VI dopustio katolicima. Nikad dotad katolici nisu palili leševe. Ni za vrijeme kuge koja je oduzela četvrtinu pučanstva u kršćanskoj Evropi. Jer, zar može izaći virus kad ga se zatrpa zemljom? Apsurd.

A ljudi umiru sami, bez svećenika, kojem je zabranjen pristup, pa čak barem je tako sugerirano od nekih biskupa. Osim toga, sve je manje svećenika. Do prekjučer u milanskoj regiji ih je umrlo 28. Inače, ne dopuštaju ni rodbini biti uz krevet. Nema pogreba, nema zadušnice, nema ništa. Spale tijelo, i dadnu nekom od rodbine pepeo.

Kazna je Božja nad nama.

Značajna simbolika zatvaranja crkvi u Italiji

Prvi je Antonio Socci dao alarm, optužujući izravno Bergoglia ne samo za zabranu misa, već i zbog zabrane otvaranja crkvi zbog koronavirusa:

Uvidjevši simboliku i nezadovoljstvo izvjesnih vjernika tim činom, rimski vikar mijenja odluku odmah sutra. Ali Socci (i Cascioli) dokazuje da je glavni odgovorni bio Bergoglio.

No, nemoguće je iz svega ovog izvući pouke.

U ovim zabranama misa, po naredbi iz samog Rima, vidim simboliku dokidanja Žrtve prorečene u Svetom Pismu na više mjesta. I također se pitam:

- gdje je sada vaš smijeh i ruganje sedevakantistima jer oni ne mogu ići na misu često?

- i s obzirom na primanje pričesti usta, što sada kad ne možete više primiti pričest ni na ruku? Osim što je bogohulno, ali ne možete više ni tako.

Što sad? Vidite li znakove vremena?

Pogledajte Srednji Vijek, kad je kuga harala Kršćanstvom, a Islam sa Juga i Istoka. Kroz četrdeset godina Evropa je izgubila 25 - 30% pučanstva. Ali ipak u periodu od dva stoljeća koja obuhvaćaju četrdeset godina kuge uglavnom nadošle sa mongolima, preko tolikih prodora Turaka i Arapa (vrijeme kosovske bitke i prodora na Balkan), stalni napadi na južni dio Italskog poluotoka, Sredozemlje velikim dijelom pod kontrolom turske flote i još uvijek trećina Španjolske u muslimanskim rukama; kroz svo to vrijeme Evropa je utrostručila svoje pučanstvo. Jer je bilo vjere. Vjere i prave ljubavi.

I na što je pozivala Crkva? Na procesije, molitve, pokore, na mise. Upravo kako čitamo u Svetom Pismo, (Dj. 5, 15): "tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih." I, jer se radilo o ISTOJ CRKVI, u Srednjem Vjeku su nosili Krista Boga vjernicima na okrepu i snagu u borbi protiv zla.

[Sveti Carlo Borromeo daje pričest bolesnima od kuge u Milanu, 1576]

A što imamo danas? Istina, neki svećenici prave geste vjere, i pohađaju i sa sakramentima vjernike i izlaze na ulice. Istina je. Ali od ovih "koji sjedoše na Mojsijevu stolicu", ali kojih se više ne može ni slušati, dolaze osim vrlo konkretnih slučajeva potpuno druge riječi i način djelovanja.

Ovo što se događa jest slika da su udaljili Boga od nas upravo po njihovim odredbama i napadima na misu koje načiniše prije pedeset godina. Kad su ondašnji tradicionalni svećenici upravljali proteste protiv napuštanja vjere, smijali su im se i nazivali ih "pretjeranima" i "zastarjelima", i sl. A što danas? Smijete li se još uvijek? Da li sada možete vidjeti što se događa?

Evo vam još jedne pomoći: pogledajte kakve se crkve sada grade, i kakve su crkve gradili katolici.

Je li isto? Zar se nije nešto promjenilo?

Jest prijatelji, i ono što se događa jesu znak i potvrda svega onoga što je upozoravano od tradicionalnih svećenika ima desetljeća od toga.

Dao vam Bog da progledate.

Zmijski jezik biskupa Bode

Njemački biskup Bode izjavio je početkom veljače da se "Krist utjelovio u ljudsko biće, ne u čovjeka".

Američki biskup Strickland odmah je odgovorio da je njegov stav smiješan i heretičan.

Ispravno, ali puno više od toga.

Kontekst: Bode govori prilikom sinode njemačkih biskupa. Šuška se o prijedlozima o ređenju žena. Makar i za "đakonice". A netko progovori i o svećeništvu.

Znaju da se odmah odgovori na takva razmišljanja sa: "svećenik je lik Isusa Krista, a Krist se utjelovio kao čovjek".

Da bi se dakle mogle i žene zarediti, potrebno je izbjeći govoriti o Kristu kao muškarcu, nego govoriti samo o "ljudskom biću". Koje svakako uključuje i žene.

Ne. Isus se utjelovio kao Sin, kao muško. I, budući je čovjek, utjelovio se za otkupljenje svih ljudi, prema tome i žena koje kao i muškarci imaju ljudsku dušu, i narav čovjeka, drugog spola. Jer Bog ih je stvorio "muško i žensko".

Ali tko je "muško" i "žensko" u isto vrijeme? Upravo Bafomet, lik Lucifera kome se masoni klanjaju.

[Muško tijelo, ženske grudi]

Derivacija Kabale, koja briše proturječnost. Ideja i njoj suprotna ideja čine istu cjelinu. Gubi se princip ne proturječnosti. Kao i rodna ideologija. I muško i žensko u isto vrijeme. Gubi se identitet.

Poništavanjem principa ne proturječnosti, gubi se smisao za stvarnost; sposobnost razmišljanja i dolaska Bogu koji se očituje u stvorenom. Stvari nisu ono što jesu. Ne možemo razmišljati, dolaziti do zaključaka. Istina i laž, jedno su. Nema istine, nema Boga.

Svjesno ili ne, Bode je govorio sotonskim jezikom.

Kad vjerovati u glupost postane previše skupo: ravnozemljaš poginuo nakon pada njegove rakete s kojom je mislio potvrditi svoje čvrsto uvjerenje

Michael 'Mad Mike' Hughes je pokušavao nekoliko puta postići svojom vlastitom raketom dovoljnu visinu, i onda reći, nakon što bi vidio daleki i ravni horizont (što je valjda očekivao vidjeti): "eto uvjerite se da je zemlja ravna, na osnovu slike koju ću vam poslati". Ili možda mu je bilo dovoljno da se on sam uvjeri i vidi taj čuveni, ravni i dugo priželjkivani horizont koji su konspiratori krili od njega.

 

Prije par godina je pokušao, ali se srećom izvukao živ.

 

Tvrdoj glavi nije bilo dosta, te ponovno zavruo k'o ovca. Puste pare potrošiti će na novu raketu, željnu dokaza:

Ali raketa je pala, i Mike poginuo s njom.

Ovi ljudi su u stanju potrošiti 1,4 milijuna dolara za financirati ekspediciju za provjeriti kako je zemlja okružena ledenim zidom, preko kojeg se ne može proći.

Na žalost, ludost ima teške posljedice, i traži svoj račun. Science Channel je objavio njegovu smrt:

Nek mu se Bog smiluje, nesretnome ako je u zadnjem času izbjegao pakao, i vi ostali pamet u glavu.

Ljubim vas, molim lijepo.

Još nijedan bijelac nije umro od koronavirusa. Zašto mediji ne govore o tome?

Razlike u organizmu bijelaca i azijaca doprinose osjetljivosti na koronavirus. Odatle velika smrtnost istočnjaka. Medije ne žele naznačiti ovu činjenicu.

Razlike u rasama očigledno postoje, i svo Adamovo potomstvo jesu jednako ljudska bića.

Ali upamtite ovo: Bog je čovjeka stvorio bijela, a rase su nastale nakon pobune među narodima, što Sveto Pismo svjedoči na mjestu o Babilonskoj kuli.

Ritam genetskih razlika nije uvijek bio isti kao sada, kad postoje male razlike između očeva i potomaka. Prije nekoliko tisuća godina razlike između direktnih potomaka su bile ogromne, uvjetujući znatne razlike u potomstvu u izvjesnim slučajevima nakon samo jedne generacije.

Crni Vikinzi?

Crna je mržnja prema bijeloj i kršćanskoj Evropi koju žele uništiti. Znaju da s obrazovanjem koje je danas, još će neki i povjerovati ovom.

Što se piše o onom što se dogodilo, i što se govori koji su razlozi prvog i drugog svjetskog rata? Ne o onom što se zbilja dogodilo, već onako kako žele da se danas razmišlja.

Hodočašće u Lurd, 1948

Katolička kultura, ne samo vjera. Pobožnost odiše na svakom koraku. Svi pristojno obučeni, muškarci i žene. Žene pokrivene glave, prema tradiciji Sv. Pavla, koju je posebno naložio prvi nasljednik Sv. Petra, Sv. Lino. Sve do koncilskog vremena kada je isprevrnuto sve naopačke, ne sa strane, već iznutra preko uljeza koji zasjedoše na visoke položaje.

Klanjaju na svaki blagoslov, pričest u usta i na koljenima. Ovdje vjera ulazi na pore. 

Gospo Lurdska, moli za nas.

Da li je samoća svećenika razlog za ređenje oženjenih? Koji je razlog protestantizacije katoličkih struktura?

Svjedoci smo neviđenih udara na vjeru Crkve, udara vođenih iz raznih pravaca. Idući tjedan Bergoglio objavljuje njegov odgovor na prijedloge Amazonske Sinode. Prijedloge koje je on sam dopustio i potakao. Predviđam da će učiniti sljedeće: na malo skrovit način - ali ipak jasan - dopusti će ređenje oženjenih muškaraca. Dopustiti će to uglavnom za amazonsku regiju, ali odškrinuti će vrata za druge. Kao što je u Amoris Laetitia preko naizgled sporedne bilješke na jednoj točci dopustitio pričest rastavljenih i ponovno vjenčanih - tj., dopustio pričest onima koji su objektivno u grijehu, što pretpostavlja ono najbitnije što čini: udar na milost Božju i njeno obezvrijeđenje - tako će i ovdje na naoko sporedan način dopustiti ređenje oženjenih. A onda će neki tamo biskupi to prihvatiti i početi primjenjivati u praksi. I Bergoglio će onda reći "ok".

Tako se radi u politici, tako i Bergoglio radi. Pripravi se teren za naoko spontano ispoljavanje određenih mišljenja, dok su takva u stvari unaprijed pripremljena, i na koncu prihvaćena kao da dolaze od drugih. Realnost je potpuno drugačija. U politici se radi ovako: kad se želi "čuti" građane o nekom pitanju koje ide na ruku vladajućima, onda se na TV dovede netko tko kao eto od sebe govori iste stvari. Ali ako se narod organizira i traži neki referendum - kao što je bio slučaj u Hrvatskoj - mimo volje vladajućih, onda se takvi ponižavaju kao natražni i sl.

Sve što se dogodilo na Amazonskoj Sinodi dopušteno je i podržano od Bergoglia. Jer kad se njemu nešto ne sviđa, to je eliminirano za čas, niti im je dopušteno govoriti ili izjasniti se. Napr. Vigano je tretiran kao guba. Čak i implicitno od tolikih biskupa koji nisu u stanju ni odati počast jednom čovjeku koji se žrtvuje uz najbolje nakane.

Sve što se događa na Njemačkoj Sinodi, isto tako. Zar nisu tamo vodeći njegovi Kasper i Marx koje Bergoglio drži sebi uz bok od samog početka?

Ali posvetimo se sada riječima jednog drugog bergoglievca, austrijskog biskupa Josefa Marketz, koji iz drugog kuta puca u korist novih promjena. Govori o potrebi ređenja oženjenih jer, navodno nema zvanja, rješiti će mnoge probleme, između ostalog samoću svećenika.

Komentirati ćemo malo ovaj napad.

Znate li koliko sam vidio ljudi i žena u braku koji se osjećaju sami? Mnogo. Da ne govorimo o rastavljenima, pa i onima koji su možda imali djecu, još i brojnu. Dolazi vrijeme kad, zbog milijun razloga djeca napuštaju roditeljski dom. Neki iz opravdanih razloga, neki iz egoizma. Neki se sjećaju roditelja i pri ruci su im, neki kao da nikad nisu bili ni rođeni. Koliko to može boljeti? Beskonačno. A to je svakodnevica kod tolikih. Zašto onda brak ne rješava problem samoće?

Ovo je odgovor: ako nema Boga, uzalud ti tjelesna blizina bilo koga. Ako život nije sazidan na stijeni Kristovoj, uzalud ti sve drugo.

Isto, sigurno i više, vrijedi i za svećenike.

Ali evo jednog lakog i dobrog savjeta koji uvijek funkcionira: sij dobro, i požeti ćeš još više. Budi siguran. Bog ne zaboravlja plemenite. Onog čovjeka koji sije dobro, svi se sjećaju. Nemojte se stoga brinuti da ćete ostati sami, ili da će vas tuga pregaziti, samo ako budete u stanju ljubiti druge i biti im kršćanski blizu. Bog će vas čuvati i pobrinuti će se za vas. Budete li vi o Bogu učili druge, ne plašite se za svoju budućnost, niti osjećaj samoće. Ne garantiram vam to ja, već Bog sam. A njegove riječi ne prolaze.

A sad jedna riječ o ovim gadnim prijedlozima njemačkih (skoro svih) biskupa. Zašto govore o ređenju oženjenih, nekršćanski govore o sodomiji, nameću se čak i oko pitanja ređenja žena? Što je sve to? To je sve prisutno kod protestanata i anglikanaca. I koji je rezultat? Neviđena sekularizacija i propast. Propast vjere i svakog drugog života.

I sad se postavlja pitanje: zašto onda svi toliki njemački biskupi idu ovim putem kad je provjereno da tako nestaje vjere?

Odgovor je ovaj, koji je toliko strahovit da se toliki ne usuđuju ni prihvatiti ga kao mogući odgovor na ovo pitanje. Ali je to što se događa: oni žele uništiti Crkvu. Jer nisu mahniti. Vide kuda to vodi, i upravo to hoće. Zašto? Zbog poznatih posljedica. To traže: uništenje Crkve.

Znamo po vjeri da ne će uspjeti u tome, jer je Crkva - mistično Tijelo Kristovo - neuništiva. Ali kao što je i Tijelo Kristovo prošlo kroz Muku, tako i Crkva. Izgledati će čak da je prividno mrtva, ali ne će biti tako. Prava Kristova Katolička Crkva ostati će makar u katakumbama, kao i na početku, ali ostati će sve dok se ponovno ne vrati Sin Božji u slavi.

Zadnja opaska. Kako je moguće da toliki drugi biskupi iz svijeta šute na ove nakazne i heretične stavove njemačkih biskupa. Gloria.tv donosi jednu karikaturu koja, nažalost, objašnjava mnogo toga. Upravo je takva bijeda nas ljudi. Ponovno, baš kao u (prljavoj) politici.

Sa ovakvim biskupima, ne treba im ređenje žena

Biskup William Wack od Pensacola-Tallahassee, Florida, Bergoglio ga pozvo u svoju raju 2017.

Nadam se da će sve pristojne žene i vjernice shvatiti ironiju. Ne ispričavam se ipak ovoj glupači s desna.

A ovom s ljeva... ni riječi.