14/04/18 dan pada američkog imperija. I što sad?

"Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima." (Ef. 6:12)

Interesantno je to. Imperiji se podižu mukotrpno, vladaju bjesomučno jedno vrijeme, i kad izgledaju na vrhu svoje moći, već su u biti div na glinenim nogama. Onda Bog koristi kakav kamen kao instrument i sruši ljudsku ustanovu. Padnu kad to nitko ne očekuje.

Egipat daje mjesto Perziji, ova Aleksandru Makedonskom, ovaj Rimu. 

Dolazi Kršćanstvo i traje dosta stoljeća. Mnoga kraljevstva postaju dio istog. Stvara se evropska kultura koja će donijeti napredak velikom dijelu svijeta. Uspješno se brani, van Balkana, od prodora Turskog Imperija.

Prvo šizma istoka, a onda protestantizam jako oslabe kršćanske zemlje. "Slobodno razlučivanje" Svetog Pisma šireno od Lutera priprema teren relativizmu i novom gnosticizmu masonerije. Kršćanske zemlje padaju pred Buržoaskom bezbožnom revolucijom i ova stvara nove ateističke imperije. Napoleona, koji pada vrlo brzo. Onda Velike Britanije koja doseže svoj vrhunac u XIX stoljeću i pred prvi svjetski rat.

Ali britanski imperij pada zbog nemoći svladanja Njemačke. Daje mjesto krajem prvog svjetskog rata novonastajećem američkom imperiju. Ovo se iznimno potvrđuje nakon drugog svjestkog rata.

Izgledalo je da postoji ravnoteža između Amerike i SSSR; ali SSSR je bila samo faza pripremanja Novog Svjetskog Poretka. Pada kao stog sijena 1990. 

Amerika izgleda nezadrživa. Počinje ulaziti (praveći ih) u sve moguće ratove na svim stranama. Njihova oholost prema svima drugima nema granica.

Ali iznutra taj imperij se odrekao svakog odnosa prema Bogu. Stavljaju svoje zakone iznad njega. Oličenje su drkosti i bahatosti. Iskvarili su se do srži kvare sve oko sebe. Hollywood je njihov; njihove su finance (na izgled; drugi su vlasnici i jednog i drugog, drugi su vlasnici Amerike i znamo tko su). Ali to je truli imperij.

I Bog govori "Dosta!". 

"A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." (Dan. 5: 25-28)

Gotovo je, Trump. Što će biti iza tebe, ne znam, ali ti i tvoji ste gotovi.

[Patrijarski Antiohije i cijelog orijenta pravoslavnih grka, sirijaca i katoličkih grko-melkita zajednički emitiraju osudu agresije protiv Sirije. Između ostalog: napad zapadnih potencija kojima Sirija nije ništa nažao učinila; napad bez ikakvih dokaza, jer ih i nema; napad koji ojačava teroriste i produžava agoniju sirijskih naroda. Napad upravo istog dana kad su međunarodni stručnjaci trebali tražiti dokaze o kemijskom napadu. Žalosno je da toliki kršćani vjeruju više dnevniku nego ovim ljudima koji trpe na licu mjesta.]

Ova je sekvencija događaja ovih dana:

1. Trump najavljuje da će napasti Siriju u roku od 24 do 48 sati.

2. Rusija kaže da će oboriti svaku raketu koja poleti prema Siriji, i da će osim toga uzeti na nišan sve lansirne rampe (brodove i podmornice). To je značilo treći svjetski rat. Ali Rusija je već upozorila da će primjeniti doktrinu Ivanov: odgovor masovnim napadom na sve protivničke baze. Jer pobjeda u ovom ratu mora biti apsolutna ili je poraz.

3. Trump i njegove gazde nisu spremni ići u takav rat gdje ih čekaju, minimalno i prema njima samima barem teški udarci. Ali potrebno je očuvati obraz.

4. Zovu Putina, i u prevodu mu kažu: ne možemo se osramotiti. Neka sirijska armija evakuira svoje garnizone koje ćemo napasti. Doista, ni jedan ranjeni vojnik od kojih 103 poslane rakete (nakon isteka roka od 48 sati!).

5. Međutim, 71 tomahavk je oboren i to tek sirijskim antiraketnim sustavom iz sovjetskog vremena. Amerika i njeni jadni saveznici nisu tako moćni. Plus što Rusija već instalira S-300 sirijcima. Dok oni raspolažu sa S-400, i upravo pripremaju najnoviji S-500 antiraketni sustav.

[Prljavi "Bijeli Šljemovi" prave parodiju od "dokaza" kemijskog napada. Prvo se glumi napad, a poslije pravi selfie.]

Svak tko zna čitati između redova vidi da se Trump osramotio. Ponižen je i slab. Lav bez zubi. Prijeti ratom, ali se plaši ući u pravi rat. Gotov je.

Ali što sad? Da li će tek tako prihvatiti, ne on već oni iza njega, da je imperiju dokončalo? Sad je najopasniji. Kad je kukavica osramoćena, zna podmuklo udariti.

["Kao kardiolog moram reći da je EKG potpuno loše postavljen, nije u stanju dati bilo kakav signal. Ovo je namještena slika".]

U svojoj ludosti i aroganciji, prisiljen je ići naprijed. Gubi svaku racionalnost i ponaša se kao histerično dijete. Rusija izgleda kao jedina odrasla osoba u sobi punoj razmažene djece. Dokle će izdržati? Kad će joj živci popustiti?

[Protiv sirijskog "diktatora", i sa saudijskim prijateljema. Kroz decenije su nas učili da su nacisti bili najveće zlo u povijesti (iza možda inkvizicije). Francuska Revolucija je bila nužna: budući naraštaji će joj zahvaliti. Napoleon heroj, Staljin malo pretjerao, makar mu nakane ne bile tako loše. Ali ne pišu li povijest upravo ovi zločinci? Nije li ovo najveća pošast od kad je svijeta i vijeka?]

U ovoj točci dolazimo ti i ja prijatelju. Ne možemo izgledati poput dokonog domaćina koji napravi sebi šerpu kokica pa gleda kakvu utakmicu ili film da vidi "što će biti".

[Pogledaj ovu sliku. Sirijski pravoslavni na Veliki Petak. Ovaj režim i ove ljude napadaju zločinci Zapada.]

Sad je naše vrijeme kad trebamo odgovoriti usrdnom molitvom i pokorom - bolje posebno mrtljenjem (vježbam se u strpljivosti, ne bunim se, ne mrmljam, podnosim glad, žeđ, vrućinu, nepristojnost oko sebe a da ne izgubim mir, itd.); pokora zna ne malo puta proizvesti osjećaj "ja sam nešto", tj., duhovne oholosti - jer ovo je borba između dobra i zla. Ovdje je još jednom pravo mjesto za citat iz poslanice efežanima stavljenim na početku. Đavao hoće odvesti što više ljudi u vječnu muku, i to je najgora posljedica rata i sveopće mržnje. I imaj na umu da su molitva uz svet život doista djelotvorni.

Uz molitvu, potrebno je buditi svijesti uspavanih o ovim pitanjima. Nema tko da kaže evropskim narodima da su namjenjeni za zamjenu s jedne strane, a s druge da će stalno biti gurane u ratove. Ono što sionistima ne odgovara, kao Brexit na primjer, traje godinama makar se odlučilo na referndumu. Dok ratovi planu preko noći a da te nitko ne pita. Mase nisu u stanju vidjeti ni tako elementarnu stvar. Netko ih treba probuditi.

[Sky News prekida britanskog generala u pola rečenice otvorenih usta kad se pitao "zašto bi Asad koristio kemijsko oružje upravo sad, kad dobiva". I ne samo sada, već zašto ga nije koristio kad mu je bilo gusto. Najosnovnijoj logici je zabranjen pristup mas medijima. Orwell, 1984.]

Nemoj poći na spavanje misleći da "ne će ništa biti". Može biti da se nađeš u požaru zahvaćenom kućom.

DODATAK:

Trump je svjestan značenja oborenih 70% raketa od sovjetskog antiraketnog sustava starog 40 godina. Zbog toga to niječe.

Rusi i Sirija to tvrde od prvog dana, nešto što je praktično ušutkano na zapadu:

Američka "sloboda"

Izraelski šef obavještajne službe: ne želimo ISIL poražen u Siriji.

Slušam!:

Bog zove najbolje

Simpatično svjedočanstvo. Javier Olivera i Trinidad María Guiomar bili su zaručnici, oboje argentinci. Poznavali su se od djetinjstva, ali onda ih škola razdvojila. Ponovno su se sreli pred upis na pravni fakultet.

Javier je bio upravo stigao sa svog lutanja po Peruu, i onda bio dosta liberalno nastrojen, s napuštenom vjerskom praksom. Direktno je upitao Trinidad što misli o djevičanstvu prije braka. Iznenadio ga je bio njen odgovor. Njemu je čuvanje čistoće bila crkvena izmišljotina, ali ona mu je to pitanje obrazložila na vrlo jednostavan i dubok način, u potpunom skladu vjere i razuma. Našao se pred jednom ženo koja je znala odbraniti ono u što vjeruje, i usput je bila vrlo pametna... zavolio ju je.

Malo nakon toga su "pošli". Naše zaručništvo bilo je poput tolikih drugih, sjeća se Javier, ali smo nastojali posvetiti vrijeme kulturnom životu preko muzike, literature i filozofije. Čitali smo skupa knjige, izlazili bi na kavu. Imali smo grupu prijatelja s kojima bi išli na konferencije argentinskih katolika.

Ja sam počeo prakticirati vjeru, moliti, ići na misu nedjeljom. Sve dobrim dijelom zbog nje, prvo zbog Boga, svakako, ali preko nje kao instrumenta. Zajedno su molili krunicu i išli na misu.

Ali onda se desilo da se njen brat odlučio na svećenički poziv. To ih je nekako ponukalo - njih koji su već odlučili vjenčati se čim završe studije -, da se upitaju da slučajno i njih Bog ne poziva. To su tajno mislili napose, dok to otvoreno nisu priznali.

Nakon razlučivanja u duhovnom vodstvu kroz par godina... Javier se odlučio za svećenički poziv, i Trinidad za redovnički. Sada se zove Sor Marie de la Sagesse Trinidad.

P.S. Padre Javier je zagovornik Tradicionale Mise u Argentini. Dobar i hrabar povijesničar. Imam prepisku sa njim, ali ne mogu pisati o svemu.

Dva bitna citata Sv. Belarmina o "heretičnom Papi"; konstante greške Roberta De Mattei

Značajno je kako se u našem vremenu navodno može govoriti i pisati o svemu, ali ne o bitnom. Vidimo to na tolikim primjerima "politično korektnog" mišljenja. Tu se se današnja demokracija pokazuje istinskom kćeri iste majke koja je rodila i komunizam i njihovu "moralnu podobnost".

Danas, npr., ne možete javno govoriti o Islamu i Muhamedu, teorijskoj osnovi njihovog nasilja; prije nego što i izgovoriš bio bi neutraliziran od onih koji vladaju, još i prije od džihadista. Ako s druge strane demokracija dadne kao rezultat Orbana ili Putina, onda su ksenofobi, rasisti i negacionisti slobode koji tako glasuju. Zar se nismo dogovorili da je demokracija nešto "najljepše"! Da, odavno znamo da je to samo izgovor za masovno porobljavanje duša, za bit međunarodnog komunizma. Ne želiš li rodnu ideologiju, onda si homofob pa i čak homofobna država, itd.

Na žalost, danas se slično događa i u Crkvi; bolje reći među njenim vanjskim predstavnicima. O sveme se može govoriti, sa svima se može govoriti i ako su takvi kao Scalfari ili drugi nevjernici, još bolje. Ali za čovjeka koji bi htio po katolički razmisliti, nema slobode. Ne dozvoljavaju ti da javno makar staviš Franju pod upitnik: postaješ državni neprijatelj br. 1. Zar nije ovo sumnjivo, zar ne dokazuje ovo dosta toga?

A s druge strane, i paradoksalno za ove "ljubitelje i promicatelje slobode", u srednjem vijeku u mahu kršćanskog imperija onda se upravo dozvoljavalo govoriti i o stvarima poput ove: kako znamo da je netko tko sjedi na Petrovoj Stolici doista i Papa? Drugim riječima, onda je doista postojala cenzura, ali cenzura loših stvari. Danas postoji cenzura za logične stavove; pravovaljane i pravovjerske stavove, dok se pušta sloboda za svakojake hereze i krive nauke i prakse.

Prethodnim pitanjem bavilo se dosta srednjovjekovnih teologa. Postojao je i realni razlog za to: u XVI nadolazi najezda protestantizma. Može li se dogoditi da neki makar i Luterov simpatizer dođe do Svete Stolice? I slično. Papa Pavao IV je odgovorio magisterijalno na ovo pitanje bulom Cum ex apostolatus officio, 1559. U njoj stavlja do znanja da heretik ili onaj koji bi promicao herezu prije izabranja za Papu, nije valjani Papa, i da njegovo izabranje ne vrijedi. Odjek ove bule nalazi se u Kanonskom Pravu iz 1917 gdje jasno stoji da heretik ne može imati bilo koje crkveno dostojanstvo. 

Docnije, crkveni naučitelj Sv. Robert Belarmin podrobno se posvećuje i ovom pitanju, i izlaže svoje učenje u knjizi "De Romano Pontifice". Ukratko, i u bitnom s obzirom na ono što nas zanima: Belarmin razlikuje stav prema pravom Papi, ali koji bi u konkretnom slučaju davao moralno neispravne naredbe za njihovo izvršenje, od stava prema "heretičnom papi" koji u stvari ne bio bio Papa. Prvi citat je slijedeći:

Sv. Robert Belarmin, "De Romano Pontifice", knjiga II, gl. 29:

"Kao što je dopušteno oduprijeti se Pontifeksu (Papi) koji napada tijelo, također je dopušteno oduprijeti se onome koji napada duše ili razara javni red ili, iznad svega, kojem nastoji uništiti Crkvu. Kažem da je dopušteno oduprijeti se takvom ne čineći ono što zapovijeda i neomogućavajući izvršenje njegove volje. Nije došupteno, ipak, suditi ga, kazniti ga ili smjeniti ga".

Dok je drugi citat iz narednog poglavlja:

"Papa koji se pokaže notorni heretik, samim tim činom (per se) prestaje biti Papa i glava, kao što prestaje biti kršćanin i član Crkve. Prema tome, on može biti suđen i kažnjen od Crkve. Ovo je učenje svih crkvenih Otaca, koji su tumačili da notorni heretici gube automatski (momentalno, odmah) svaku jurisdikciju."

Trebamo shvatiti ovo: Papa nije bezgriješan u svojim moralnim činima, jer tada ne bi mogao raspolagati svojom slobodnom voljom. Papa ostaje grešnik i njegove naredbe u upravljanju Crkvom, budući se odnose ne na nauk već na izvršenje određenih naredbi koje se odnose na momentalne i vremenite stvari, nisu garantirane nepogriješivošću. Papa ne može npr. zapovijediti vam da ukradete novac i da ga donesete u crkvu. Ili bilo koje drugo nemoralno djelo. Možete ga ne poslušati; možete učiniti da se njegova naredba ne izvrši jer je loša, ali ono što ne možete učiniti jest suditi ili kazniti Papu jer njega samo Bog može suditi i kazniti. Jer njegovo autoritet dolazi od Boga, i Bog će ga kazniti, i teško, ako ga zloupotrebljava. Dozvoljeno je oprijeti se njegovim naredbama ako nisu dobre (ne možeš slušati a da te savjest optužuje), ali on ne gubi svoj autoritet donošenjem moralno loše naredbe.

Ali sa naukom je drugačije. Ako netko što sjedi na Petrovoj Stolici naučava neispravan nauk, to je zato jer nije Papa, i onda može biti suđen od Crkve.

Jako je za potcrtati da ovaj dio Belarminovog učenja konstantno se zaobilazi iz tkzv. sektora koji "priznaju Papu i istom se opiru", kao što je poseban slučaj kod Bratovištine FSSPX i s njima uvezanim ličnostima, poput nedavnog nagovora povijesničara Roberto De Mattei, čije je nastupanje u Illinoisu, na poziv Catholic Family News, "Tu es Petrus: istinska pobožnost prema Stolici Svetog Petra", i potaklo ovaj članak. On uopće ne donosi drugi citat koji smo naveli. Podrobno i na akademski način o ovom pitanju pisao je sedevakantni svećenik Vlč. Anthony Cekada još 2004 (kao i prije nekoliko sati Novus Ordo Watch, ponukan praktično istom zgodom kao i ja). 

Ali upravo ovaj drugi citan Sv. Belarmina daje objašnjenje i tragediju svega ovog čega smo svjedoci: priznaje se netko tko čini ogromno zlo Crkvi i katolicima, a kako znamo i cijelom svijetu zbog njegove izrazito prosionističke politike ostavljajući dojam da se radi o jednom volonterskom sionističkom agentu smještenom na najopasnijem mogućem mjestu.

Koliko god on dalje nastavi, koliko god ga se dalje u biti podrži kao Roberto De Mattei, veća je nesreća za Crkvu.

Treći svjetski rat na pomolu. Ludi sionista Trump ide naprijed

Nitko, pa ni Sirija (Asad i armija koju vodi) ne će koristiti kemijsko oružje kad je daleko nadmoćniji od svog protivnika. Ali njegovi protivnici, džihadisti poslani od sionista, hoće da bi iznudili podršku svojih zaštitnika.

Kemijski napad Asadovih trupa je laž, ali Trump ga ipak prvo zove životinjom:

Ali Asad nije životinja, to svak zna tko imalo hoće biti pošten:

Trump prvo prijeti da će raketirati Siriju, u roku od 24-28 sati. Ali Rusija sudi da su stvari došle do konca. Jasno i glasno kaže ovoj budaletini i zlima koji su iza njega, da će svaka raketa koja poleti na Siriju biti oborena, kao i lansirne rampe (nosači aviona) uzete na nišan.

Umjesto da dođe sebi, i da shvati da je cijeli svijet izložen ratu nikad viđenom do sada, i nakon kojeg idući će biti vođen - ako ga bude - strijelom i lukom, on podivljaje još više:

"Pripremi se Rusija, dolaze nove (rakete), lijepe i pametne!", nakon upozorenja ruskog veleposlanika u Libanu, Aleksandera Zasypkin.

S druge strane, francuski strateški portal strategika51 izvještava o naredbi danoj kineskoj floti u Mediteranu da se priključi ruskoj u slučaju američkog napada na Siriju:

A Zapad ima svoje saveznike u arapima koji su već juče izjavili svoju želju i podršku za jurnuti na Siriju i Iran, zajedno sa englezima i francuzima:

Vijest je svakako nepotvrđena, ali potpuno realna. Izloženi smo realnoj opasnosti trećeg svjetskog rata, ništa manje od toga. U ovoj konfrontaciji Rusija će biti zajedno sa Kinom i Iranom (čak je tu i Svjeverna Koreja, jer zbog svega ovoga je bila ona gužva oko nuklearnih proba: cilj je bio Rusija) boreći se protiv američke hegemonije.

Ovaj članak je poziv na molitvu. Zbog toga ne završavam  sa riječima "nadajmo se da će Trump...". Ne, ne nadajmo se. Već od Boga vapimo milost za nas grešnike da nas nestane prije vremena s lica zemlje, i da se sve veći broj osoba spasi.

Samo molitva i pokora može nam pomoći protiv ovog zla što nam je nad glavama.

Sutilna promocija homoseksualizma u torinskoj biskupiji. Bez slučajnosti.

"Postkoncilska Crkva" vrši svoj udio - barem preko vrlo snažne infiltracije - u Novom Svjetskom Poretku. Nije slučajno da se i novi obred mise upravo zove "Novus Ordo Missae", spram "Novus Ordo Seclorum" koji od 1935 stoji vidljivo napisana na naličju dolara.

Kao što se zvanični mediji bombardiraju homoseksualizmom, rodnom ideologijom, pohvalom nevjernosti i predstavljanjem svake razvratnosti kao nečim "normalnim" - onaj koji njima nije normalan jest svaki onaj koji im se opire; taj je direktno ultradesničar, ksenofob, homofob... - tako isti zlotvori nastoje da i iz crkvenih institucija (onih naoko), bude lansirana ista propaganda, mada svakako u drugim prilikama.

Zbog toga nije ni čudo da se dogode stvari koje ćemo sada komentirati. Andrea Zambrano u La Nuova Bussola Quotidiana optužuje torinsku biskupiju za učestvovanje (bilo to svjesno ili nesvjesno, već de facto) u promociji homoseksualizma. Podsjetimo da je riječ o istoj biskupiji gdje je jedan profesor teologije - Don Gianluca Carrega - dao "duhovne vježbe" homoseksualcima o "vjernosti" njihovih parova.

Sada je riječ o katekizmu za djecu izdanom u istoj biskupiji. Pogledajmo naslovnicu i zadnju stranicu:

Komentiramo: "Isus" podsjeća na Conchitu Wurst, poznatog austrijskog transeksualca:

Čak ako i pogledamo na haljinu "Isusa", vidimo da sliči na Conchitinu poznatu ulogu na Euroviziji. I sami bokovi su slično istaknuti:

Također stav "Isusa" podsjeća na zastranjenog hipića, plus njegova pozicija otvorenih stopala, kao da je bebast.

Nije to sve - tu je politična korektnost majke sa jednim crnim djetetom: prihvatimo migrante i multukuturnost svim srcem! Majku s lijeva prati muškarac obučen kao neka vrsta redovnika, sa bijelom ogrlicom - izgleda dakle svećenik, ali preko neke vrste redovničkog odijela obučena je moderna jakna. Ne treba pretjerivati i treba biti u skladu s vremenom!

Svakako, redovnik ili svećenik izgleda ženkasto. Nema oca na cijeloj slici! Na valnoj smo dužini borbe protiv muškog spola i njegovog tradicionalnog identiteta, borba dugo već započeta od Novog Svjetskog Poretka.

Na zadnjoj stranici, eto "muškaraca" - ali kao homoseksualni par, i to sa djecom. Nešto drugo? Jest, to su im ujaci koji ih dovode od crkve kući. Kako se nisam toga sjetio prije!? Na licu i na naličju nema niti jednog običnog oca.

Završni komentar:

Prvo. Ne znači da je sav kler u ovom gibanju. I među hrvatima konkretno, i inače na istoku, neusporedivo je manje ovih problema u odnosu na zapad. Kad izbiše oni skandali oko 2002., sjećam se da naši svećenici nisu mogli ni vjerovati da je nešto tako moguće. Pa i na zapadu mislim da na koncu konca njihov broj nije značajan. Ali...

Drugo. Ovakva gledišta tako lako izlaze na površinu, i daje im se publicitet. Znači, netko moćan stoji iza njih.

Treće. Ne mora se uvijek raditi ni o nekom (koji i postoji) lobby gay. Ali njihov utjecaj je zapanjujući. Previše je njih kojima se ovakav stil uvukao pod kožu.

Četvrto i zadnje. Bježi od ovoga! Provjeravaj i prati tko ti djecu odgaja; kakvim su utjecajima izloženi. Pravi čvrstu i zdravu klimu u svom okruženju; u prvom redu svojoj obitelji. Pokaži da ti se ove stvari gade! Nauči svoje da se i njima gadi, jer je ovo gnusno i nadasve vrijeđa Boga. Odbaci od sebe sve ovo modernjaštvo i stvaraj oko sebe duhovno zdrave i mentalno solidne krugove. Boj te čeka.

Deset rečenica Viktora Orbana

1. "Mi smo od onih koji misle da je jedina nada Evrope kršćanstvo". (8/02/2018)

2. "Ne vidimo ih kao izbjeglice, već kao muslimanske osvajače". (11/01/2018)

3. "Najvažnija granica među ljudskim bićima jest duhovna granica koju ztovemo nacija, i koja nas sve uzdiže do mogućnosti dijeljenja zajedničke kulture i tradicije. Naša nacionalna kultura čini nas onakvima kakvi smo". (17/11/2017)

4. "Globalizam nastoji napraviti jednakim sve nacije na zemlji". (24/10/2017)

5. "Brisel želi promjeniti Mađarsku u zemlju migranata." (8/09/2017)

6. "Država koja nije u stanju zaštititi svoje granice nije država." (28/07/2017)

7. "Moja je želja da Evropa bude Evropa i ne kraljevstvo Brisela". (27/06/2017)

8. "Brane Sorosa, neprijatelja eura". (26/04/2017)

9. "Migracijska politika EU je trojanski konj terorizma". (4/04/2017)

10. "Teroristi koriste migracijsko gibanje za doći nesmetano u Evropu". (06/09/2015)

[1989., prije tek 29 godine, masovno se napuštao Istok. Tražio se "Zapadni Raj". Paradoksalno, život je danas bolji - sve promjenjive uzimajući u obzir, počevši od atentata, ubadanja noževima, silovanjima, itd., čak niti uzimajući u obzir veću izloženost masonskim medijima na zapadu nego obrnuto -, mnogo bolji na istoku nego na zapadu.]

Slično kako neki opsjednuti reagira na blagoslovljenu vodu i raspelo, tako i evropski birokrati reagiraju na Orbanove riječi.

Možemo li mi imati jednog Viktora? Početkom devedesetih godina od Mađarske su napravili prvog producera pornografskih filmova. Dakle, ako se takav prevrat desio u Mađarskoj, pa valjda ne mora biti nemoguće i kod nas!?

Ipak, par crta o našim razlikama koje mogu potuknuti na razmišljanje i orijentaciju:

A. Mađari su stara i monolitična država jednog kulturnog naroda. Katoličke tradicije, članica velikog Austrougarskog Carstva. Jedva su bili pod turcima, kojima su dobro zagorčali život i postojanje. Sve su to dakle olakšanja u odnosu na nas.

B.  Naš prvi problem jest Islam, koji truje cijelu regiju. Dok se ne vidi, za dobrobit i mnogih "muslimana" da je to njihova najveća kob, nema pomaka na bolje. Vladika će Danilo reći u Gorskom Vijencu:

"Pa im poče demonski mesija

lažne vjere pružat poslastice.

Bog vas kleo, pogani izrodi,

što će turska vjera među nama?"

(Muslimani u BiH cinično optužuju Gorski Vijenac za kulturno i psihološko opravdanje pokolja u BiH. Ne, Gorski Vijenac je povijesni ep, pisan od čovjeka svog vremena, pišući o problemima svog vremena koji su mu bili pred očima i o kojima je mogao slobodno pisati, za razliku od nas danas. Ono što je prouzročilo rat i pokolj ne samo u BiH već diljem svijeta gdje su god muslimani u znatnom broju, jest Kuran i Šarija. Tko ne želi zatvarati oči pred stvarnošću, neka vidi i prozbori.)

C. Sukob sa srbima je totalno proizvod novog vremena. Hrvati su poslali svoju konjicu na Kosovo u XIV stoljeću. Radilo se o bitnoj potrebi odbrane cijelog životnog prostora. Heroji u Gvozdenskom u XVII stoljeću su prkosili turcima, ne srbima, s kojima tada problemi nisu praktično ni postojali. Garašanin je bio posljedični proizvod Francuske Revolucije i kidanju utjecaja Habsburške Monarhije, te želje Francuza i Engleza za udaljiti Srbiju od Rusije. Velika Srbija nije bila ruska zamisao (pogledati opsežno ovdje). Katastrofalni sukobi srba i hrvata XX stoljeća su proizvod modernog vremena i moderne pogane politike čije su prve žrtve bili sinovi oba naroda. Dok kod nas nastavi i dalje besmisleni antagonizam hrvati-srbi, nikad ne ćemo moći imati nikakvog Orbana. Ne zagovaram nikakvu novu (ili najnoviju) političku cjelinu koja bi imala u istoj državi srbe i hrvate - želio bih neovisnost o ovog zarobljavajućoj Evropi briselskih štakora koja nas ponižava -, već o neophodnoj suradnji dviju nezavisnih političkih jedinica.

Kad su muškarci išli u crkvu

Pričešćivalo se ovako:

Muška narav traži ozbiljnost, požrtovnost, strogost; dostojanstvo. Ako ga tretiraš tako, on odgovara. Muški vjernik je bio odgojan svime: svakim liturgijskim detaljem i poukom za ono što se očekuje od muškarca, biti gospodin i vitez.

Cure su odgajane da budu dame i gospođe:

Ići na misu bio je ozbiljni i sveti doživljaj. I najsiromašniji imali su "misno odjelo" jer "ne može se pred Boga bilo kako, već prema prilici".

Tako se poučavalo i svaka pora odisala tim duhom. A onda je malo po malo došla "duhovna šansona" uz ruku Novus Ordo, postkoncilske reforme.

Smrtno dosadno i sladunjavo. Tu muškarci nemaju što da traže. I tako je i bilo. "Duhovni pop" je napravio bebice od onih koji su preostali.

Još malo ovako, pa nestalo.

Treba se vratiti na izvor. Trebamo stvarati dame i vitezove. Vjernike. Otresti sa sebe ovu ljigavu prašinu gluposti što se nakupila zadnih pola stoljeća.

Sveti Vicente Ferrer: slušati lažnog Papu je grijeh idolatrije

Sv. Vicente Ferrer je jedan od najvećih katoličkih svetaca, kod hrvata dosta nepoznat. Nekoliko zanimljivih činjenica vezano je za život ovog dominikanskog propovijednika. Možda najznačajnije je bilo to da je u vrijeme "Šizme Zapada" bio na strani kasnije smatranog antipape Benedikta XIII. Naime, nakon što su se pape vratile iz progonstva u Avinjonu, gdje su proveli čitavih sedamdeset godina (u povijesti Crkve ovaj se period smatra kao "Drugo izgnanstvo u Babilon), brzo je nastala podjela o valjanosti izabranja novog pape. Radilo se čisto o kanonskom pitanju, uzrokovano dobrim dijelom voljom francuza za ne izgubiti svoje veze sa papinstvom.

Tako dakle jedan dio kršćanstva pristane uz Urbana VI, a drugi uz Klementa VII. I njihove nasljednike, tako da se kad se ponovno izabere samo jedan papa (Martin V) četrdeset godina kasnije, imamo čak tri pape koji su tvrdili da su samo oni pape. To su bili Ivan XXIII, za kojeg je najjasnije bilo da ne može biti papa, te Grgur XII (koji je podnio ostavku) i Benedikt XIII (koji je umro smatrajući da je on pravi Papa, ali Crkva ga nije priznavala). 

Ni Benedikt XIII ni Grgur XII nisu imali nikakvih doktrinalnih problema; kod Ivana XXIII moglo se govoriti o "saborstvu", tj. herezi prema kojoj bi Sabor bio iznad Pape.

Sv. Vicent je bio vrlo ožalošćen šizmom, i svoje ogromne energije, molitve, suze i pokore te propovijedanja utrošio je u nakani i naporu da se dođe do ponovnog jedinstva. Zanimljivo je prema tome da je jedan ovakav svetac ustvari zagovarao dobre godine kasnije smatranog antipapu. Ali je uvijek tražio sporazum i rješenje Zapadne Šizme.

Druge dvije značajne njegove povijesti jest da se po njegovim molitvama i direktnim zagovorima dogodilo kojih 860 priznatih čudesa. Proglašej je svetim kojh trideset godina nakon smrti; i još: veliki propovijednim među židovima, tako da ih se otprilike 250.000 obratilo zbog njegovih nastupa i argumenata koje bi davao u sinagogama.

Dakle, svetac velikog kalibra. Navodim stoga njegove misli o slijeđenju lažnog pape protiv čega upozorava s najvećom ozbiljnošću i zebnjom:

"Davanje poslušnosti onomu koji nije Papa i udjeljenjem papinskih počasti, protivi se prvoj zapovijedi prve ploče (od deset Božjih zapovijedi koje su donešene na dvije ploče): Nemojte se klanjati stranom bogu, idolu ili kipu ili nekom nebeskom liku". Objašnjava da je vrlo opasno da se kršćanska duša pridruži lažnom Papi; jer lažni papa je poput "stranog boga na ovom svijetu, idol, kip, fiktivna slika Krista. Očito je, dakle, da je vrlo opasno za kršćansku dušu da se prekrše, čak i zbog neznanja, naznačene dvije božanske zapovijedi." 


Propovijed o Posljednjem Sudu: "Na isti način, u vrijeme Antikrista, Sunce pravednosti će biti zakrčeno zahvatom vremenskih dobara i bogatstva koje će Antikrist prenijeti na svijet, budući da svjetlo vjere u Isusa Krista i sjaj svetih života više neće blistati među kršćanima. Jer, da ne bi izgubili svoje moći, vremenski vladari, kraljevi i knezovi će se staviti na stranu Antikrista. Jednako, prelati zbog straha od gubljenja dostojanstva, redovnici i svećenici iz želje za sticanjem časti i bogatstva, napustiti će Kristovu vjeru i pridružiti se Antikristu."

Schönborn: budući ekumenski sabor mogao bi odobriti ređenje žena, čak i kao biskupe

Dakle, nije bilo slučajno da je Anselm Grün, benediktinac - mada ne znam kako -, preporučen od Franje nedavno rimskom kleru, rekao da bi čak i jedna žena mogla biti Papa. Prije toga je jedan drugi austrijski "teolog", Paul Zulehner, izjavio da je ova agenda: prvo na Sinodi za Amazon iduće godine najvešta dopuštenje ređenja oženjenih; a nakon toga predviđa "ređenje" žena. Paul Zulehner je poznat po inicijativi podrške "Za Papu Franju".

Činjenica: dva poznata "naprednjaka" govore - stupnjevito - o ređenju žena.

Činjenica: nisu kažnjeni za ove tvrdnje. Znači, netko stoji iza njih.

Činjenica: dolazi sada Kardinal Schönborn govoriti upravo o tome: da bi idući ekumenski sabor mogao to odobriti.

Dakle, nema slučajnosti - uostalom, kao i obično. Sve rade po planu. Prvo svjesno prave reforme koje ispražnjavaju crkve. Onda kažu da nema svećenika: prema tome, potreba je "napraviti nešto drugo". Odaju se i time kad nastupe tako, da kad se pojavi kakav redovnički red koji slijedi strožije stavove i više "po starinski", takvima prave probleme kao Franjevcima Bezgrješne.

Ali ovi ljudi ne rade u ime Božje. Oni razaraju ono što naivni misle da predstavljaju. Makar ne znam do kada? 

S druge strane, daju argument da "Papa to ne može napraviti sam, već sa Saborom". Time ne žele istaći nekog "Papu" kao da bi napravio kakvu herezu, već se stavlja iza leđe "cijele Crkve".

Ali kad bi tu Papa doista bio, sve bi ih smjenio i napravio red. Ali to se ne događa.

Ubrzo će se vidjeti takve stvari koje se čak i donedavno nisu mogle ni slutiti.

A treba se znati zašto je sve to, i koji je jedini mogući izlaz: držati pravu vjeru, moral i liturgiju, te ove uzurpatore izbaciti k'o smeće van.

Bježi od loših navika

Slika koja vrijedi tisuću riječi:

"Koristiti ćemo opet 'trik negiranja': ti objaviš moju herezu, i onda Vatikan to negira. To će naučiti glupe katolike da se naviknu na heretičnog papu."

Problem je u tome što Papa ne može biti heretik, i ne može naučavati cijelu Crkvu krivim naukom.

Posljedica?

Posljedica br. 2: što se Franjo duže igra, to gore za cijelu Crkvu. No, katolici će imati priliku doživjeti puno više toga.

Bergoglio lansira ispitne balone. Kad vidi da nema reakcije, ide dalje.

Modernističko "rješenje" za "pro multis"

Koje su bile Isusove riječi pri uspostavljanju sakramenta euharistije na Posljednjoj Večeri? Vulgata, službeni prijevod Biblije na latinski odobren od Tridentinskog Sabora (koji vjerno čuva iskonsku kršćansku tradiciju), navodi u Matej 26;28:

"Hic est enim sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur in remissionem peccatorum."

Šarić vjerno prevodi (u izbjeglištvu u Španjolskoj, u predkoncilsko vrijeme):

"... jer je ovo moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge, na oproštenje grijeha."

Drugi citat vezan za pretvorbu vina u Krv Kristovu jest iz Sv. Marka, 14;24:

" Et ait illis : Hic est sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur."

Šarić ponovno prevodi dobro, kao i sve katoličke Biblije onog vremena:

"Pritom im reče: 'Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge."

Sv. Luka na 22;20 ostaje samo na:

"Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens : Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur."

Koje opet Šarić sada netočno prevodi - ali s obzirom na korištenje riječi "čaša" umjesto "kalež" "calicem", kako je na latinskom. Ostalo je u redu:

"Isto tako uze poslije večere čašu i reče: 'Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas."

Ovaj tekst nije sporan za temu ovog članka. Sv. Ivan ne govori o ustanovljenju euharistije, jer je to bilo dobro poznato kršćanima (njegovo Evanđelje je posljednje i dosta kasno pisano, barem kad su se počele širiti njegove kopije).

A sad pogledajmo poskoncilski prijevod fra Ljudevita Rupčića, prvo Sv. Matej:

"Pijte iz njega svi, jer to je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha."

Koristi "za sve" umjesto "za mnoge"!

Opet kod Sv. Marka:

"I reče im: 'To je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za Sve'."

Ponovno koristi "za sve". Slično je i kod Bonaventure Dude, osamdesetih godina.

Odakle ova bitna razlika između pre i post koncilskog perioda? 

Jer se u međuvremenu odigrala Liturgijska Reforma, odmah nakon Sabora. Na toj reformi promjenjene su malo, ali vrlo polemično, riječi posvete posebno za Krv Kristovu. 

*(To je bio jedan od velikih razloga otpora u "tradicionalnom taboru": promijenila se forma sakramenta koja je poticala od Apostolskog vremena. U najkraćem obliku: svaki sakramenat sastoji se od dva bitna elementa: materije i forme. Kod euharistije materija je kruh i vino, a forma su riječi koje moraju odgovarati značenju - moraju precizno izraziti ono što označavaju -, i moraju biti definirane od Crkve. Riječi posvete vina u Krv Kristovu dosežu do Apostolskih vremena - do prvih pisanih liturgijskih dokumenata -, i nisu bile mjenjene sve do reforme Pavla VI 1969. Te riječi su:

HIC EST ENIM

CALIX SANGUINIS MEI,

NOVI ET AETERNI TESTAMENTI:

MYSTERIUM FIDEI:

QUI PRO VOBIS ET PRO MULTIS

EFFUNDETUR

IN REMISIONEM PECCATORUM.

U ovim esencijalnim riječima Pavao VI izostavlja "misterium fidei" - tajna vjere; u hrvatskom su stavljene iza podizanja Euharistije)* 


Ipak, još uvijek su se čuvale riječi "pro multis" "za mnoge". Ovo je isječak misala Pavla VI, u kojem se promjene ne ograničavaju samo na "pro multis", već i izostavljanje "mysterium fidei", plus još par stvari koje sada ne možemo tretirati:

Ali malo nakon toga, nakon što je Vatikan dao dozvolu prijevoda Biskupskim Konferencijama, počelo se mahom prevoditi sa "za sve" umjesto "za mnoge". Tako na primjer,

njemački:

portugalski:

španjolski:

talijanski:

slovenski:

hrvatski:

na francuskom se koristi nejasno "mnoštvo":

Dok su u engleskom govornom području ostavili na kraju "za mnoge":

Jer je u USA ovo pitanje dovelo do teološke polemike: jedan svećenik objavio je knjigu u kojoj je izlagao moguću nevaljanost takve mise, ili barem njeno dovođenje u pitanje. Zbog toga su u Americi preveli ponovno sa "za mnoge". Također u Španjolskoj prošle godine uveden je prijevod "za mnoge". Benedikt XVI naime tražio je 2006. da se ponovno u misale stavi "za mnoge" umjesto "za sve". Također i Hrvatska Biskupska Konferencija, kako znamo, smijala mu se u lice: ostaje "za sve".

Zašto je bitno "za mnoge" i ne "za sve"; uostalom, kako je to i sam Isus Krist rekao na Posljednoj Večeri?

Tridentiski Sabor to lijepo objašnjava: "Iako Bog hoće da se svi ljudi spase, to spasenje postaje efektivno ne kod svih, tj. kod "mnogih", jer za spasenje je potrebna i ljudska suradnja".

I zbog toga je to Krist i rekao pri uspostavi temeljnog sakramenta. I vjerujem da je to bila jedna od njegovih najvećih boli, znajući da njegova Muka ne će svima donijeti spasenje, makar on to žarko htio... jer svi ljudi to ne će željeti. On, Bog, to je vidio i znao. I zbog toga je Riječ Božja tako i govorila.

Eto, tako prijatelji moji, tako je zašto su Bonaventura i Ljudevit itd. preveli samo Bibliju nakanski pogrešno - bio "izgovor" kakav bio - da se ti ne bi slučajno pitao kad čuješ na misi "za sve" a ono čitaš u Evanđelju "za mnoge": pa otkud ova razlika?

Jer njima je prvo njihova "teologija" prema kojoj podvrću i samu Riječ Božju. Kad bi mogli. A ne mogu. U neistini - da ne kažem laži - su kratke noge.

"Teolog" Anselm Grün, preporučen od Franje rimskom kleru: "Jedna žena bi mogla biti Papa"

Par minuta ćemo utrošiti za ispričati ovaj realni vic, toliko je realna zgoda i toliko prevazilazi svaku maštu, da dobiva kategoriju (tragičnog) vica: Anselm Grün, 

izgleda još uvijek benediktinac, autor nekoliko knjiga sa 15! milijuna kopija (tajna je u širokim rukavima: sve vrijedi, a kaže ti to jedan redovnik. Treba izbjegavati gledati na homoseksualnost kao grijeh; njegovi spisi se karakteriziraju jeftinim sentimentalizmom koji danas "paše". Nemamo prostora za navesti sve njegove hereze: nema razlike između Mise i protestantske službe, ne sviđa mu se Bezgriješno Začeće - Gospa je u svemu slična drugima -, relativizira važnost Isovih čuda u Evanđelju; pod utjecajem Carla Gustava Jung i orijentalnih meditacija), preporučen je bio od Franje rimskim svećenicima za ovu korizmu, 15. veljače. 

Logično, sada istupa sa svojim mišljenjem (ili vjerovanjem) da bi i jedna žena mogla biti papa (Augsburger Allgemeine, 31 ožujka).

Anselm je jaki Franjin zastupnik. A ako po njemu Franjo može biti Papa, zašto ne i neka žena?

Umrla je zločinac Winnie Mandela. Komunjara Winnie i teror "upaljenih guma"

"Kutijama šibica i našim 'ogrlicama', osloboditi ćemo ovu zemlju" ('ogrlice' je bio naziv za upaljene automobilske gume koje su stavljali oko glave osuđenog od rulje).


Winnie Mandela, 13. travnja 1985, Munsieville, Johannesburg.

Sjeti se da je ova guba ubijala mučnim spaljivanjem one koje ne bi mislili kao ona. I to crnce, da bi postigla monolotični stav u crnačkoj partiji.

Nakon toga, bijelci će dobiti svoje. Revolucija traje.

Ovo ne ćeš čuti u potkupljenim medijima. Zaustavimo bijeli genocid!