nedjelja, 6. prosinca 2020.

Propovijed za drugu nedjelju Došašća, 6. Prosinca 2020 – Poluistine i polulaži

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Moji predragi u Gospodinu Našem,

2. i 3. nedjelje došašća slušamo u Evanđelju o svetom Ivanu Krstitelju. Danas se Preteča, kojeg je zatvorio kralj Herod, suočava sa sumnjama i nevjericom svojih učenika. Stoga šalje dvojicu od njih našem Gospodinu da ga oni osobno pitaju je li on obećani Otkupitelj ili nije.

Iduće nedjelje Evanđelje govori o svetom Ivanu Krstitelju dok on još uvijek propovijeda skori dolazak Mesije i provodi krštenje pokorom. To je prije nego što je Krist započeo svoj javni život i službu. Židovsko vodstvo šalje mu delegaciju svećenika i levita kako bi ga pitali je li on Mesija.

Danas naš Gospodin daje počast Ivanovim nepovjerljivim učenicima samo neizravnim odgovorom: „Idite i kažite Ivanu ono što ste čuli i vidjeli. Slijepi vide, hromi hodaju, gubavci se čiste, gluhi čuju, mrtvi ponovno ustaju, siromašnima se propovijeda evanđelje. I blago onom tko se neće sablazniti o meni. " Ne skriva istinu, ali potiče učenike da se "posluže svojim mozgom": Ako djeluje na isti način kao od Boga poslani proroci, ne iz osobnog interesa ili zbog novca, onda postoje sve šanse da on bude pravi prorok. Ostalo će trebati vidjeti i zaključiti iz njegovih učenja, primjera i čudesa. Jer Naš Gospodin nije samo prorok, već i kralj i svećenik. „Blagoslovljen onaj koji se ne sablazni s obzirom na mene“ vrlo je važna izjava koju će naš Gospodin ponoviti apostolima prije nego što umre: „Svi ćete se sablazniti zbog mene ove noći. Jer napisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbježati."(Mt 26,31) Sveti Pavao piše:" Propovijedamo Krista raspetoga, Židovima doista kamen spoticanja i poganima ludost"(1 Kor1, 23). Koliko je hereza proizašlo iz kamena spoticanja i prividno proturječne činjenice da je Čovjek-Bog umro na Križu!

Sveti Ivan u Evanđelju 3. nedjelje došašća jednako ispovijeda istinu: "I on prizna, i ne zataji: i reče: Ja nisam Krist." (Iv 1,20) Kasnije, citirajući proroka Izaiju, „Rekao je: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, izravnajte put Gospodnji“ (Iv 1,23). I u svetom Luki (3: 5-6) čitamo nastavak ovog citata (usp. 4. nedjelju došašća): „Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; što je krivo neka bude pravo, što je neravno neka bude ravan put! I svako će tijelo vidjeti Božje spasenje."

Bog je Istina. Stoga ne će od nas prihvatiti laž ili poluistinu. Svakako nismo dužni bacati bisere pred svinje: ponekad je preporučljivo ili čak potrebno suzdržati se govoreći istinu. Ali kad god govorimo ili postupamo, naše riječi i postupci moraju biti u skladu s istinom, a ne da je prikrivaju ili zamagljuju poluistinama i polulažima.

Sveti Augustin u svojim komentarima na Evanđelje prema svetom Ivanu čudesno objašnjava kako nema proturječnosti između riječi Krstitelja i našega Gospodina. Sveti Ivan Krstitelj jasno kaže da on nije prorok Ilija, koji se treba osobno vratiti prije kraja vremena. S druge strane, naš Gospodin kaže, nedugo nakon odlomka današnjeg Evanđelja, da „a on je, ako hoćete shvatiti, Ilija koji treba doći“ (Mt 11,14). Kasnije kaže: „Ali kažem vam, Ilija je već došao i nisu ga poznavali, već su mu učinili što god su htjeli. Tako će i Sin čovječji patiti od njih. Tada su učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju." (Mt 17,12-14) Rješenje daje sveti Luka, gdje Anđeo koji objavljuje začeće i rođenje Krstitelja kaže: „I obratit će mnoštvo izraelske djece Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj; da obrati srca otaca k djeci, da nepokorne privede k umnosti pravednika i da tako pripravi Gospodinu spreman narod." (Lk 1,16-17) Stoga sveti Ivan djeluje u duhu i snazi ​​Ilijinoj, a mnogi su to učinili i nakon njega. Ipak, Ilija će ponovno doći osobno.

Što će se gore stvari dogoditi prije nego što se Antikrist pojavi pri kraju vremena, to će više trebati oni koji stoje uz istinu da jasno izraze svoja uvjerenja; i još više će naš Gospodin ispuniti svoje obećanje da će biti s njima. U tome će se moći usporediti s velikim prorokom Elijom i njegovim učenikom i nasljednikom Elizejem, koji su se morali suprotstaviti nizu izuzetno opakih kraljeva i u ime kojih je Bog činio velika čuda!

Moramo inzistirati na ovoj točki, jer ovo nije vrijeme kada se netko može nadati da će se miješati kroz stvari koristeći "taktiku salame". "Suvremeni" čovjek vjeruje da je istina napravljena od dijelova i dijelova, poput stroja koji je napravljen od mnogo različitih dijelova koji su međusobno povezani. Stoga istina dopušta "više" ili "manje". Na taj način većina "modernih" ljudi dođe do toga da misli kako nije loše ako ovdje ili tamo oduzmu djelić istine - taktika salame. Upotrijebite dobar nož i nitko neće primijetiti ako ukradete pet ili osam vrlo tankih kriški salame. Samo, istina se ne može rezati, ona ne trpi manje ni više; pa čak i najduža salama na kraju će nestati, bez obzira na to koliko fino narežete kriške. Jednom kada postupak bude prihvaćen, uvijek će biti nastavljen! Jednom lopov, uvijek lopov; jednom lažov, uvijek lažov!

Što se tiče nepravednih ili zlih zakona s kojima se suočavamo u današnjem civilnom društvu; nepravedni ekonomski sustavi, bio to socijalizam/komunizam ili liberalni kapitalizam; podlih ideja u vezi s ljudskom vrstom, obrazovanjem djece i mnogim drugim pitanjima - uvijek smo pozvani podnijeti sve što ne možemo promijeniti i u svakom slučaju stajati uz istinu. Ne smijemo nasjedati namodernekonceptesvatko ima svoju istinuilisvatko mora poštovati mišljenje drugoga“. Ne! Istina je samo jedna, a tko se s njom ne slaže, lažljivac je ili je u zabludi. Mišljenja mogu postojati samo tamo gdje nema sigurnog spoznanja. Ovaj nedostatak sigurnosti mora se ispraviti, a ne tolerirati. Zašto? Budući da je Bog stvorio ljudski um za spoznati istinu - a ne da ostane u stanju mentalne "nirvane" ili "ničije zemlje".

Čovječanstvo je izgubilo glavu, zato mu ne smeta izgubiti lice, pokrivajući ga beskorisnim pelenama; lica odavno više nije ni bilo, zajedno s glavom i umom.

Sveti Ivan Krstitelj nije izgubio ni obras, ni glavu, osim privremenog odrubljivanja glave. Ali Crkva takvu protivštinu ne smatra konačnom. Kako bi se inače mogla moliti na blagdan svetih mučenika, premda su mnogi od njih umrli obezglavljeni: "Položio si mu na glavu krunu od dragog kamenja" (Ps 20,4) kad glave više nema? „Jer vjernom narodu Tvome, Gospodine, život se mijenja, a ne oduzima“, moli Crkva u prefaciju mise zadušnice.

Ugledajmo se stoga na svetog Ivana Krstitelja i dobro držimo glavu na ramenima! "Ako je Bog za nas, tko je protiv nas?" (Rim 8,31) Držimo se istine i ponašajte se prema istini, i Bog neće dopustiti da se izgubimo - Onaj koji je dao vlastitog sina kako bi nas spasio (usp. Iv 3,16). Svi su sveti postupali u skladu s istinom i “ljubili su njegov dolazak" (usp. 2 Tim 4,8).

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Nema komentara:

Objavi komentar