Komentar zadnjeg Viganovog pisma

Toliko snažna kritika Bergogliovog otpada, da se glavni mediji nisu ni usuduli publicirati njegovo pismo. Kaže Vigano:

„Ni dan ne prolazi a da s najvišeg uzvišenog prijestolja Vrhovni Pontifeks ne ide putem reušenja Petrove Stolice, koristeći i zloupotrebljavajući svoju vrhovnu vlast, ne ispovijedajući već negirajući; ne potvrđujući nego zavodeći; ne ujedinjujući nego dijeleći; ne graditi već rušiti.“

Da, ni dan ne prolazi. Sada prima grenlandsog šamana u posjet. Nakon Pachamame, sada dolazi, stari prika, grenlandski šaman:

I to nakon što je na sam Božić Vatikan dao koncert o Pachamami, propovijedajući tog idola tamo gdje je Sveti Petar predao život Isusu Kristu. Vrijeđajući Boga i Presvetu Djecicu. Može li se zamisliti nešto gore?

Neka indijanska djevočica govori kako oni daju idolu Pachamami prvu kosu i dio placente kad rode. I traži od prisutnih prekrižiti ruke da „osjete vibracije Pachamame“.

Svakako, liči na masonske geste. Logično, isti đavao koji nadahnjuje Pachamamu, nadahnjuje i masone.

Čemu ići dalje?

Ali ima jedna stvar gdje Vigano može otići dalje: reći, „Crkvo, vjernici, ovo nije Papa već Vuk koji razdire ovce“.

To je potez koji očekujemo od Vigana, i svakog drugog kojemu je stalo do čistoće svete katoličke vjere.

Uvrijeđen idolopoklonstvom, Vigano počinje zadnje pismo sa:

"Postoji li u srcu Djevice Marije išta drugo osim Imena Gospodina našega Isusa Krista? I mi želimo u srcu imati samo jedno ime: Isusovo, po uzoru Presvete Djevice."

Nek nas Gospa vodi do konačne pobjete spram ovih nitkova koji žele uništiti Crkvu.

No, makar Vigano ne nazvao Bergoglia otvoreno „antipapom“ ili „uzurpatorom“, ovaj put je otišao dosta dalje, i mislim da je to razlog zašto glavni mediji nisu htjeli objaviti njegovo pismo: Vigano ukazuje na Drugi Vatikanski Sabor gdje se sve začelo. Prvo nagoviješta ono o čemu smo već pisali prije par godina: sprema se nova reforma koncilske reforme mise. Za dotući je do kraja:

„Nekoliko tjedana nakon završetka Sinode, koji je obilježio šašćenje pachamame u srcu katoličanstva, saznali smo da se koncilska katastrofa Novus Ordo Missae podvrgava daljnjim modernizacijama, uključujući uvođenje koncepta „Rose“ u euharistijski kanon umjesto spominjanja Duha Svetoga, Treće Osobe Presvetog Trojstva.“

Nešto je bilo moguće jer već nekoliko desetljeća traje razorni plan:

„Tako, tijekom ovih posljednjih desetljeća, Mistično Tijelo polako se lišava svoje životne krvi nezaustavljivim krvarenjem: Sveti Poklad vjere postepeno je propadao, dogme denaturirane, štovanje sekularizirano i postupno oskvrnuto, moral sabotiran, svećeništvo poniženo, euharistijska žrtva protestantizirana i pretvoren u banket druženja ...“

Tako da u ovom paragrafu Vigano po prvi put prizanje i svoju krivicu, kao i tolikih drugih koji nisu na vrijeme uvidjeli što se događa:

„Već više od šest godina otrovani smo lažnim magisterijumom, svojevrsnom ekstremnom sintezom svih koncilijarnih zabluda i postkonciliarnih grešaka koje se nemilosrdno šire, a da nas većina nije primijetila. Da, zato što je Drugi Vatikanski Sabor otvorio ne samo Kutiju Iznenađelja, negó također, već i Overtonov prozor, i to tako postupno da nismo shvatili provedena previranja, stvarnu prirodu reformi i njihove dramatične posljedice, niti smo sumnjali tko je doista na čelu te gigantske subverzivne operacije koju je modernistički kardinal Suenens nazvao „1789. Katoličke Crkve”.“

Da skratimo: Vigano je uočio gdje je glavni problem, i stoga je stavljen u stranu. Dok se taj problem ne riješi, nema obnove u Crkvi.

To je nešto u čemu svi moramo učestvovati: molitvom, pokorom, riječju i djelom.

Najsuperiornija civilizacija svijeta

Adeste Fideles, Pavarotti, Notre Dame (Montreal):

Da, ja sam supremacista. Ni hrvatski, ni srpski, ni židovski, ni njemački: katolički.

Možeš to biti i ti. Dovoljno je samo da hoćeš.

Dosad najsnažniji ukor Nadbiskupa Vigana Bergogliu

(Samo prevodim - LifeSiteNews; original: Corrispondenza Romana - , što brže moguće. Pismo je od velike važnosti. Komentirati ću idućih dana):

Ovako govori Jahve, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode.
»Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.
Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima.
Što prije prorekoh, evo, zbi se,
i nove događaje ja naviještam,
i prije negoli se pokažu,
vama ih objavljujem.«

Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim što je u njem,
otoci i njihovi žitelji!

Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi,
nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci!
Nek’ podvikuju stanovnici Stijene,
neka kliču s gorskih vrhova!

Nek’ daju čast Jahvi
i hvalu mu naviještaju po otocima!
Kao junak izlazi Jahve,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.

»Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.
Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti.
Vodit ću slijepce po cestama,
uputit’ ih putovima.
Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’,
a neravno tlo u ravno.
To ću učiniti
i neću propustiti.
Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
‘Vi ste naši bogovi.’«

Čujte, gluhi!
Progledajte, slijepi, da vidite!
Tko je slijep ako ne moj sluga,
tko je gluh kao glasnik koga šaljem?
Tko je slijep kao prijatelj,
tko je gluh kao sluga Jahvin?
Mnogo si vidio, ali nisi mario,
uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti
da uzveliča i proslavi zakon svoj.
A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen,
mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore.
Plijene ih, a nikoga da ih izbavi;
robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!«
Tko od vas mari za to?
Tko pazi i sluša unapredak?
Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Jahve,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali? Izaija 42: 5-24

Marijo Bezgrješna Djevičanska Majko,

Aries ordinata, ora pro nobis (Vojsko za boj svrstana, moli za nas).

"Postoji li u srcu Djevice Marije išta drugo osim Imena Gospodina našega Isusa Krista? I mi želimo u srcu imati samo jedno ime: Isusovo, po uzoru Presvete Djevice. "

Tragična pripovijest ovog neuspjelog pontifikata napreduje žurnim nizom preokreta. Ni dan ne prolazi a da s najvišeg uzvišenog prijestolja Vrhovni Pontifeks ne ide putem reušenja Petrove Stolice, koristeći i zloupotrebljavajući svoju vrhovnu vlast, ne ispovijedajući već negirajući; ne potvrđujući nego zavodeći; ne ujedinjujući nego dijeleći; ne graditi već rušiti.

Materijalne hereze, formalne hereze, idolopoklonstvo, površnost svake vrste: Vrhovni Papa Bergoglio nikada ne prestaje tvrdoglavo ponižavati najviši autoritet Crkve, „demitologizirajući“ papinstvo - kao što bi možda rekao njegov slavni drug Karl Rahner. Njegovom se akcijom nastoji prekršiti Presveto Poklad vjere i obezličiti katoličko lice Kristove Zaručnice riječju i djelom, dvoličnošću i lažima, onim kazališnim gestama njegove one promašene spontanosti, ali precizno zamišljene i planirane i kroz koje on se uzvisuje u neprekidnom narcisoidnom samoslavlju, dok je lik rimskog pape ponižen, a Slatki Krist na zemlji zamračen.

Njegovo se djelovanje koristi improvizacijom učiteljstva, onog lukavog i neuhvatljivog magisterijuma koji je podmukao poput zagonetke, ne samo u avionu na veilikim visinama na milost i nemilost novinarima iz cijelog svijeta, u onim eteričnim prostorima koji mogu istaknuti patološki delirij iluzorne svemoći, ali i na najsvečanijem vjerskom obredu koji bi trebao pobuditi svetu drhtavicu i poštovanje.

Povodom liturgijskog spomena Djevice Guadalupeske, Papa Bergoglio još jednom je dao oduška svojoj očitoj marijanskoj netrpeljivosti, podsjećajući na zmijinu pri prvom padu, u tom proto-evanđelju koje proriče radikalnu neprijateljstvo postavljenu od Boga između Žene i Zmije i deklarirano neprijateljstvo potonje, koje će sve dok bude vremena nastojati ugristi petu Ženi i trijumfirati nad njom i njezinim potomstvom. Papina netrpeljivost očita je agresija prema prerogativima i uzvišenim svojstvima koja čine Bezgrješnu vječnu Majku Božju žensko dopunjavanje misterija Utjelovljene Riječi, blisko povezano s Njim u Ekonomiji Otkupljenja.

Nakon što ju je degradirao, ponizio usporedbom sa „susjedom u susjedstvu“ ili bijegom emigranata, ili običnom vjernicom s nedostacima i krizama bilo koje žene obilježene grijehom, ili na učenicu koja nas očito nema što naučiti; nakon što ju je trivijalizirao i desakralizirao, poput onih feministkinja koje zauzimaju teren u Njemačkoj svojim pokretom „Marija 2.0“ koji nastoji modernizirati Gospu i učiniti je simulakrumom po njihovoj slici i prilici, Papa Bergoglio nastavlja vriješati Preuzvišenu Kraljicu i Bezgrješnu Majku Božju, koja "postala mestiza s čovječanstvom ... i učinila Boga mestizom." S nekolko šala udara u srce marijanske dogme i povezane kristološke.

Marijanske dogme su pečat postavljen na katoličke istine naše vjere, definirane na Saborima u Nikeji, Efezu i Kalcedonu; oni su neraskidivi zaštit protiv kristoloških krivovjeraca i protiv bijesnog oslobađanja Vrata pakla. Oni koji ih "mestizo" i profaniraju pokazuju da su na strani Neprijatelja. Napasti Mariju znači suprostaviti se samom Kristu; napasti Majku znači ustati protiv njenog Sina i pobuniti se protiv samog otajstva Presvetog Trojstva. Bezgrešna Bogorodica (Teotokos), "strašna kao vojska pod stijegovima" (Pjesma nad pj. 6:10) - acies ordinanata - vodit će bitku za spas Crkve i uništiti neprijateljsku razuzdanu vojsku koja joj je objavila rat, i s tom vojskom i sve demonske pachamame definitivno  će biti bačene u pakao.

Čini se da Papa Bergoglio više ne može suzuzdati svoju nestrpljivost prema Bezgrešnoj, niti je može sakriti pod onom prividnom i pokaznom pobožnošću koja je uvijek u središtu pozornosti fotoaparata, dok napušta svečano slavljenje Uznesenja i molitvu krunice zajedno s vjernicima, koji bi ispunili dvorište svetog Damascena i gornju lođu bazilike svetog Petra pod Svetim Ivanom Pavlom II i Papom Benediktom XVI.

Papa Bergoglio koristi pachamamu za iskorijenje Guadalupanske Gospe. Ustoličenje tog amazonskog idola, čak i na ispovijednom oltaru u Bazilici Svetog Petra, nije bilo ništa drugo do objava rata Gospi i zaštitnici sve Amerike koja je svojim ukazanjem Juan Diegu uništila demonske idole i dovela domorodačke narode za Krista i štovanju "Najistinitijeg i Jedinog Boga", kroz njezino majčinsko posredovanje. A ovo nije legenda!

Nekoliko tjedana nakon završetka Sinode, koji je obilježio šašćenje pachamame u srcu katoličanstva, saznali smo da se koncilska katastrofa Novus Ordo Missae podvrgava daljnjim modernizacijama, uključujući uvođenje koncepta „Rose“ u euharistijski kanon umjesto spominjanja Duha Svetoga, Treće Osobe Presvetog Trojstva.

To je daljnji korak u pravcu regresije prema naturalizaciji i imanenciji katoličkog bogoslužja, prema panteističkom i idolopokloničkom Novissimusu Ordu. "Rosa", entitet prisutan na "teološkom mjestu" amazonskih predjela - kako smo saznali od sinodalnih otaca - postaje novi imanentni princip oplodnje Zemlje, koji ga "pretvara" u panteistički povezanu Cjelovitost kojem su ljudi su asimilirani i pokoreni, na slavu Pachamame. I ovdje smo potopljeni u tamu novog globalističkog i eko-plemenskog poganstva, njegovih demona i perverzija. Od ovog posljednjeg liturgijskog preobrata božanska Objava propada od punoće do arhaizma; iz hipostatičkog identiteta Duha Svetoga klizi se prema simboličkoj i metaforičkoj evanescenciji koja odgovara rosi, što je masonska gnoza odavno učinila svojim.

Ali vratimo se na trenutak idolskim statuama rijetke ružnoće i deklaraciji Pape Bergoglio dan nakon što su bile uklonjene iz crkve u Traspontini i bačene u Tiber. Još jednom, papine riječi imaju miris kolosalne laži: natjerao nas je da vjerujemo da su statue odmah izvađene iz prljavih voda zahvaljujući intervenciji karabinjera [talijanske policije]. Čovjek se pita zašto ekipa iz Vatican News-a, koju koordiniraju Tornielli, i Spadaro iz Civiltà Cattolica, s novinarima i snimateljima iz dvorske tiskovine, nisu došli snimiti hrabrost ronioca i snimiti spašavanje pachamame. Također je malo vjerojatno da takav spektakularni podvig nije privukao pažnju nekolicine prolaznika, opremljenih mobitelima za snimanje i naknadnom objavom snimljenog na društvenim medijima. U iskušenju smo da postavimo pitanje osobi koja je dala tu izjavu. Dakako, i ovoga puta odgovarao bi nam svojom rječitom šutnjom.

Već više od šest godina otrovani smo lažnim magisterijumom, svojevrsnom ekstremnom sintezom svih koncilijarnih zabluda i postkonciliarnih grešaka koje se nemilosrdno šire, a da nas većina nije primijetila. Da, zato što je Drugi Vatikanski Sabor otvorio ne samo Kutiju Iznenađelja, negó također, već i Overtonov prozor, i to tako postupno da nismo shvatili provedena previranja, stvarnu prirodu reformi i njihove dramatične posljedice, niti smo sumnjali tko je doista na čelu te gigantske subverzivne operacije koju je modernistički kardinal Suenens nazvao „1789. Katoličke Crkve”.
Tako, tijekom ovih posljednjih desetljeća, Mistično Tijelo polako se lišava svoje životne krvi nezaustavljivim krvarenjem: Sveti Poklad vjere postepeno je propadao, dogme denaturirane, štovanje sekularizirano i postupno oskvrnuto, moral sabotiran, svećeništvo poniženo, euharistijska žrtva protestantizirana i pretvoren u banket druženja ...

Sada je Crkva beživotna, prekrivena metastazama i devastirana. Božiji narod posrće, nepoučen je i opljačkan od svoje Vjere, u tami kaosa i podjele. U posljednjim desetljećima, Božji neprijatelji su postupno činili spaljenu zemlju od dvije tisuće godina tradicije. Neviđenim ubrzanjem, zahvaljujući subverzivnom djelovanjem ovog pontifikata, podržan moćnim isusovačkim aparatom, Crkva je izložena smrtonosnom državnom udaru.

S papom Bergoglioom - kao i sa svim modernistima - nemoguće je tražiti jasnoću, jer je razlikovni znak modernističke hereze disimulacija. Majstori zavođenja i stručnjaci koji se bave umjetnošću obmane, „nastoje učiniti ono što je dvosmisleno općeprihvaćeno, predstavljajući to sa svoje bezopasne strane koja će poslužiti kao putovnica za uvođenje otrovne strane koja je u početku bila skrivena.“ (Vlč. Matteo Liberatore SJ). I tako laž, koja se tvrdoglavo i opsesivno ponavljala, završava postati „istinitom“ i prihvaćena od većine.

Također tipično modernistička je taktika potvrđivanja onoga što želite uništiti, koristeći nejasne i neprecizne izraze, i promičući pogrešku a da je nikad jasno ne formulirate. Upravo to čini Papa Bergoglio, svojim rastvarajućim amorfizmom Otajstva vjere, svojim doktrinarnim približavanjem kroz koji čini "mestizos" i ruši najsvetije dogme, kao što je to činio s marijanskim dogmama vječno-djevičanske Majke Božje.

Rezultat ovog zlostavljanja je ono što sada imamo pred očima: Katolička Crkva koja više nije Katolička; spremište ispražnjeno od autentičnog sadržaja i ispunjeno posuđenom robom.
Dolazak Antikrista je neizbježan; dio je epiloga Povijesti spasenja. Ali znamo da je to preduvjet univerzalnog trijumfa Krista i njegove slavne Zaručnice. Oni od nas koji nismo dopustili da nas zavaraju ovi neprijatelji Crkve upleteni u crkveno tijelo, moraju se ujediniti i zajednički se suočiti sa Zlim, koji je poražen odavno, ali još uvijek može naštetiti i uzrokovati vječnu propast mnoštva duša; no, njegovu će glavu Blažena Djevica, naš Vođa, definitivno srušiti.

Sada je naš red. Bez pogrešaka, bez da se pustimo da budemo izbačeni iz ove Crkve čija smo zakonita djeca i u kojoj imamo sveto pravo osjećati se kao kod kuće, bez da nas mržnja horda Kristovih neprijatelja tjera da se osjećamo kao marginalizirani, šizmaticima i izopćenima.

Sad je red na nas! Trijumf Bezgrešnog Marijinog srca – Suotkupiteljica i Posrednica svih milosti - prolazi kroz njezine „mališane“, koji su sigurno slabi i grešnici, ali se apsolutno protive članovima upisanim u neprijateljsku vojsku. "Mališani" su se bez ikakvog ograničenja posvetili Bezgrješnoj, kako bi joj bili peta, najniži i najomraženiji dio koji pakao najviše mrzi, ali koji će zajedno s Njom srušiti glavu paklenog Čudovišta.

Sveti Louis-Marie Grignion de Montfort upita: "Ali kada će se dogoditi taj trijumf?" Bog zna. ”Naša je zadaća biti budni i moliti se kako je sveta Katarina Sijenska gorljivo preporučila: „ Da umrem i ne mogu umrijeti. Spavati se ne može više nehajno; koristite ono što možete u današnje vrijeme. Utješite se u Kristu Isusu, slatkoj ljubavi. Utopite se u Krvi Krista raspetog, stavite se na križ s Kristom raspetim, sakrijte se u ranama Krista raspetog, okupajte se u krvi Krista raspetog ”(Pismo 16).

Crkva je obavijena mrakom modernizma, ali pobjeda pripada našem Gospodinu i Njegovoj Zaručnici. Želimo i dalje ispovijedati nepromjenjivu vjeru Crkve pred jakim zlom koje je opsjeda. Želimo bjeti s njom i s Isusom, u ovom novom Getsemanu završnih vremena; moliti se i činiti pokoru za zadovoljštinu zbog mnogih njemu nanešenih uvreda.
+ Carlo Maria Viganò

Nadbiskup Ulpiane
Apostolski Nuncij

"Uništite nadmoćnost bijelaca". I vratite se u prekolumbijsko stanje

To govore Gretini prijatelji, i oni koji je stavljaju na to mjesto znaju s kim će ići.

Znaju uvijek s kim će ići: s argentinskim blesom koji je naziva "svjedokom crkvenog nauka o zaštiti okoliša".

Da, Veliki Otpad ima također i idiotske razmjere.

"Ne odveli nas od vječne gozbe ni..."

"Ne odveli nas od vječne gozbe ni tjelesna nagnuća, ni mučne brige, ni žar ambicije, nego ono što činimo na ovom svijetu, pa i ono pošteno, činimo kao usput. Tako ono zemaljsko ne će smetati našem duhu."

Kako se kalila Evropa

Čitam bijesni komentar jedne hrvatice (Sanja Beneta) zbog ljigave socijalne situacije u njenoj zemlji:

Imaš pravo Sanja da se ljutiš. Neoliberalizam uništava Hrvatsku, kao i cijelo susjedstvo. Ni u Francuskoj nije puno bolje, sudeći po tolikim prosvjedima.

Ali čekaj malo, djevojko. Nisi ti izmislila svijet, niti su ovakve okolnosti po prvi put među nama. Vratimo se unazad dvadeset, trideset, četrdeset godina. Vratimo se, napr., u Englesku prije sto godina:

ovakvi ljudi (i žene): gladni, bosi, ozebli, prljavi, isto odijelo cijeli mjesec; topi onu koru kruha deset minuta u ustima da zavaraš glad: tako se podiglo sve ovo što vidiš oko sebe.

Onda je došao ekonomski napredak šesdesetih i sedamdesetih, u Evropi i osamdesetih godina. Ali ta Evropa je podignuta preko one mizerije. I sada, kad gledam ove "izbjeglice", vidim ih uhranjenije i čistije nego naše pretke. Zašto ih smatrati nesposobnim da ti isti takvi podignu svoje zemlje? Logično je da tako treba biti. Kao što i naš narod, samo naš narod, treba podići svoju zemlju, i to preko mnogih žrtava.

Ženo draga, zar ti misliš da sam ja od jučer? Poznaješ li ti nekog koji je kao podstanar dijelio krevet s drugim (čisto ekonomski razlog, nikakva sodomija) da bi mogao dočekati kraj mjeseca? Bilo je lako do drugog, ali od drugog do prvog (u mjesecu) malo teže. Znaš ti onaj vic "Pita šiptar u samopozluzi jednu štrucu od kila i malu čajnu paštetu. Prodavač ironično podbada da li ćemu to biti malo. Šiptar odgovara da ako bude malo, on još kupi jedan lebac."? Tako sam gospođo i ja živio u svoje vrijeme, makar dosta vode prošlo svojim tokom od tada. I mojoj majci je padalo na pamet skočiti s mosta zbog neimaštine, ali izdržali smo. Tako se živjelo, kćeri.

Ali imali smo Boga uz nas. I Bog nas je hranio, i bilo je dobrih ljudi u blizini, i zrno po zrno, izdržasmo i išlo je na bolje.

Vidim, na tvom Facebook profilu nalazim i da u jogi tražiš nekakvu utjehu:

zato i misliš kako misliš. I dok tako budeš razmišljala, nikad ni sreće ni mira imati ne ćeš.

Ima Boga. Ima nade. Uvijek Bog otvara prozor kad ljudi vrata zatvaraju. Pogledaj kršćane u muslimanskim zemljama, kako drže nadu: "Bog mi je bizak, ne plašim se. Što mi može učiniti čovjek?"

Eto, želim ti vjeru. Vjeru da imaš, kao i svim Hrvatima, i svim okolnim slijepima i nesretnima.

A hvala ti na onih 70kn što si dala onom očajnom. Vidiš, sposobna si za neko dobro. Vjeruj, i imati ćeš više.

A ko zaboravi na bližnjeg, probudio se dao Bog prije nego što se vidi proklet.

Bošnjačko-muslimanska politika o inmigrantima

Osoba koja je stajala iza portala antimigrant.ba, bila je Fatmir Alispahić. Stranica je ili dokinuta - svojevoljno ili pod prijetnjom-, ili zabranjena. Objavljivani sadržaj je išao direktno i prvenstveno protiv politike muslimanske strane u BiH. Vjerojatno je to bio razlog naglog nestanka svega objavljenog.

Sada se autor te stranice pojavljuje na kanalu "Defter hefte". No, sada je njegova poruka mnogo povoljnija bosansko muslimanskoj vladi (iznad svega "muslimanskoj"; "bosansko" je ovdje sporedna stvar). Optužuje prvenstveno srpsku politiku RS. Uglavnom ovako:
1) Oni su krivi za ubacivanje inmigranata na muslimanski dio.
2) Čine to zbog destabilizacije Federacije BiH, posebno muslimanskog dijela.
3) Hrvate i ne spominje: njih smatra poklopljenima u Federaciji koju kontroliraju. Spominje se, optužujući je za nepravedan stav prema bosanskim muslimanima, predsjednice Hrvatske, Kolinde. Ona ih navodno nepravedno optužuje da su leglo terorizma.
4) Srbi su produžena ruka Rusije koja želi prebaciti svoj utjecaj preko Drine, destabilizirajući BiH. Podupire se američkim službenim dokumentom u vezi ove situacije. Doista, ako su amerikanci ikoga podržali u BiH, onda upravo muslimane. Još od prije rata 92. Američki veleposlanik čini da Izetbegović odustane od dogovora o podjeli BiH na kantone, što direktno prosljeđuje ratom. NATO će biti taj koji će se staviti na stranu muslimana u BiH i poslije na Kosovu.

Odgovaram (ne točku po točku):

1) Oni koji su krivi za pristizanje inmigranata nisu Srbi, već Turska. Erdogan je otvoreno zaprijetio Evropi da će je preplaviti milijunima inmigranata ukoliko ga budu kritizirali zbog njegovog napada na Siriju.
2) Cilj Turske (njenog fundamentalističkog dijela koji i vlada), jest zajedno sa drugim sličnim zemljama islamizirati cijelu Evropu, ne tek neznatnu BiH.
3) Prema tome, ukoliko se Federacija BiH, i cijela BiH kao institucija - ako to uopće postoji - želi osloboditi inmigrantskog problema, treba ih vratiti odakle su i došli. I to treba zahtijevati upravo od onih koji ih najviše i primaju, i navjiše im pomažu: muslimanske strane BiH.
4) A zašto ih ova strana prihvaća? Da li bi prihvatili slučajno kršćanske izbjeglice iz Pakistana ili Sirije? Ne, nipošto. Prihvaćaju muslimane jer narav muslimansko-bošnjačke stranke i vlade jest islamizacija. Prihvaćaju u biti "svoje".
5) Upravo to i jest problem: prema tome, poslati tempiranu bombu u komšiluk, kao što mogu misliti neki srbi, ne rješava nikakav problem. To može buknuti i te kako izgledno u nedalekoj budućnosti. Stoga, radovati se jer "muslimanski inmigranti idu kod onih koji su prihvatili arapsku vjeru", jest idiotizam, prostaštvo i primitivizam. "Lijepo mi je jer je drugom gore nego meni". Mentalitet balkanskog prokletstva.

RS ima pravo tražiti siguran teritorij pred najezdom Islama. Kad bi BiH bila "građanska držva", postala bi muslimanskom u vrlo kratkom vremenu. Dabogda i Hrvati imali takvu poziciju poput Srba. I dao Bog da kod bosanaca može ojačati sekularni dio; barem iz ove perspektive bilo bi mnogo bolje za njih i za sve.

Sve ovo dolazi pod upitnik masovnim dolaskom inmigranata. To pitanje nam je toliko bitno da ne možemo dozvoliti da ni kod susjeda dođe do slične najezde. No, ovdje je BiH samo točkica u cijelom sklopu problematike opće islamizacije Evrope.

To je ta destabilizacija (usput i BiH) kojoj se treba suprostaviti, zajedničkim ulaganjem svih zdravijih snaga. 

DODATAK:

S obzirom na osudu muslimanskog dijela BiH kao potpornika islamskog terorizma i fundamentalizma, za to nije potrebno posegnuti za tek pristiglim inmigrantima Pakistancima, Afganistancima, itd. Dovoljno je posjetiti na Mlade Muslimane u kojima je Izetbegović djelovao od vrlo ranih dana, i bio jedan od njihovih glavnih elemenata.

A što se tiče Ruske politike utjecaja na Balkanu, to čini kao bilo koja velika sila koja ne želi sužiti utjecaj samo na svoju državu i blisku oblast. Svi tako čine. O Americi da ne govorimo; Kina kupuje rudnike po Africi, plete konce po Južnoj Americi, itd.

Pobožnost donosi poniznost i osvjetljava duh...

 

 "Pobožnost donosi poniznost i osvjetljava duh, grije i čisti srce. Popravlja običaje, umiruje dušu, jača u protivštinama, tjera đavle, priziva Božju blizinu i naklonost."

Sveti Bernard

Ponovljeno, plus dopuna: Nije zgodno pobornicima Međugorja hvaliti se zaštitom Kardinala Schönborna

Ponavljam članak koji sam napisao prije dvije godine, nažalost ponovno aktualan jer Schönborn ponavlja svoj čin. Nakon članka, slijedi kratka dopuna:

Da je Kardinal Schonborn veliki podržavatelj međugorskog fenomena, poznato je. Posjetio je samo mjesto ukazanja:

Susretao se sa vidiocima u više navrata:

Neki su čak bili i pozvani u Bečku katedralu da ništa manje nego tamo imaju viđenja i prenose vjernicima "Gospine" poruke:

Zar je katolička vjera stvar nekih medijuma? Same ove zgode su duboka uvreda vjeri. Sad tamo neki bogataš pilji u zrak i on prenosi kao nešto, kao neke poruke ostalima! Da li ste vi svjesni ove katastrofe, ovog skandala, ovog urnebesa! A to mu se (Kadinalu) računalo u pohvalu. Fratri u Međugorju bili su presrećni da su cvjetali:

Konačno velika potvrda i podrška! Doista, mimo ljudske, nikakva druga.

Pazite!, blago sam upozoravao jednom prilikom jednog fratra, Schönborn nije baš neprikosnoven. Samo što se moj sugovornik nije ustao sa stolice: "Znaš li ti da je on bio iza redakcije katekizma!" Nije bilo lako nastaviti razgovor jer su se riječi vraćale nazad kao eho nad dolinom.

Probati ću stoga drugom taktikom, kažu da slika vrijedi više od tisuću riječi. Onda, predočiti ćemo nešto što može nekome lakše otvoriti oči.

Prošlog petka, 1/12/2017, spomenuti kardinal je dopustio (i to rado, prema viđenju) da se u katedrali kojom upravlja održi "liturgijsko slavlje" u čast Svjetskog Dana AIDS. Ne samo dopustio, već i sam učestvovao u istom. Presjedavao.

To je hula na Boga. Za te ljude se nije molilo, niti pozivalo na kajanje (plus što je "molitva" bila "ekumenska", to da ne fali, jer kad bi tako bilo možda im onda skup ne bi valjao). 

I tu još nije kraj. Na molitvi su bili prisutni, kako kaže ova simpatična vijest na slovačkom "zloglasni homoseksualec Gerry Keszler", najpoznatiji austrijski gay aktivista, organizator jedne od najvećih homoseksualnih proslava u Evropi, Life Ball. 

Gerry je stari  Schönbornov prijatelj s kojim je također bio prošle godine na događaju. Obratimo pažnju kako Schönborn vidljivo nosi znak solidarnosti sa homoseksualcima, dok istovremeno i također očigledno prikriva križ.

Ove godine bila je tu i "Conchita", transeksualac koji je prije par godina pobijedio na Euroviziji.

Nažalost, takvo je stanje. Ne radi se o širenju neke privatne sramote ovog ili onog. Schönborn je javna ličnost, i ono što on čini dalekosežno je, i ništa slučajno. Bolje je dakle ne podičiti se takvom "podrškom", i spustiti malo loptu na zemlju.

Na koncu, pitamo se, zašto osobe kao Schönborn podržavaju Međugorje? Potrebno im je da "ima svijeta", da se vidi da ima netko iza njih. Jer čisto liberalnim strujanjem ostadoše sami, osim možda tu i tu praćeni kakvim ljevičarem i "naprdnjacima". Ali to ne izgleda (!) baš "crkveno". Zato su im potrebni naizgledni konzervativci s kojima će napraviti tu i tamo kakvu sliku, a nakon toga oni će nastaviti svojim pravcem.

Tako se desi da konzervativni vjernici - oni koji mole krunicu, svećenici koji nose crkveno odijelo ili redovnici habet, održavaju moralnu pristojnost i slično -  budu stavljeni de facto u službu liberala a da o tome previše ni razmisle. 

DODATAK:

Ponovno ovog ljeta, u Međugorju se hvale Schonbornovom podrškom:

 Spominje se i Franjin vikar De Donatis, koji je također poznat je ne prosvjeduje protiv gay pride vođenih u Rimu, unatoč molbama anti pride aktivista:

 Ovih dana Schönborn ponavlja svoj čin i dopuštenje. (O drugim njegovim djelatnostima, pogledati ovdje.) Za pohvaliti je ovaj put mladi katolik Alexander Tschugguel koji je bacio kipove Pachamame u Tiber, za vrijeme Amazonske sinode. Organizirao je prosvjed protiv ove profanacije. Treba se spomenuiti i nadbiskup Vigano koji je dao podršku mladom austrijancu, navodeći da je oskvrnuta katedrala Sv. Stefana, nekad vjernog Beča koji je zaustavio otomanske horde. Izrazi na kojem čestitamo Viganu.

Ovi prosvjedi trebaju biti sve češći. Pohvalan je i nastup sedevakantnog svećenika u Belgiji koji je prije dvije godine otišao do muzeja (bivše crkve) gdje je bogohulno bila izložena krava na križu, koju je ovaj svećenik oštetio, zajedno sa još četvoricom drugih. Zbog toga mu prijeti godinu dana zatvora.

Tako mili moji, na djelima se vide junaci.

DOPUNA 2: Unatoč  Schönbornovim skandalima i LGBT politici od već nekoliko godina, međugorski mediji ovog istog ljeta diče se njegovom pohvalom.