Dosad najsnažniji ukor Nadbiskupa Vigana Bergogliu

(Samo prevodim - LifeSiteNews; original: Corrispondenza Romana - , što brže moguće. Pismo je od velike važnosti. Komentirati ću idućih dana):

Ovako govori Jahve, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode.
»Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnje iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.
Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima.
Što prije prorekoh, evo, zbi se,
i nove događaje ja naviještam,
i prije negoli se pokažu,
vama ih objavljujem.«

Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim što je u njem,
otoci i njihovi žitelji!

Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi,
nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci!
Nek’ podvikuju stanovnici Stijene,
neka kliču s gorskih vrhova!

Nek’ daju čast Jahvi
i hvalu mu naviještaju po otocima!
Kao junak izlazi Jahve,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.

»Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.
Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti.
Vodit ću slijepce po cestama,
uputit’ ih putovima.
Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’,
a neravno tlo u ravno.
To ću učiniti
i neću propustiti.
Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
‘Vi ste naši bogovi.’«

Čujte, gluhi!
Progledajte, slijepi, da vidite!
Tko je slijep ako ne moj sluga,
tko je gluh kao glasnik koga šaljem?
Tko je slijep kao prijatelj,
tko je gluh kao sluga Jahvin?
Mnogo si vidio, ali nisi mario,
uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti
da uzveliča i proslavi zakon svoj.
A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen,
mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore.
Plijene ih, a nikoga da ih izbavi;
robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!«
Tko od vas mari za to?
Tko pazi i sluša unapredak?
Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Jahve,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali? Izaija 42: 5-24

Marijo Bezgrješna Djevičanska Majko,

Aries ordinata, ora pro nobis (Vojsko za boj svrstana, moli za nas).

"Postoji li u srcu Djevice Marije išta drugo osim Imena Gospodina našega Isusa Krista? I mi želimo u srcu imati samo jedno ime: Isusovo, po uzoru Presvete Djevice. "

Tragična pripovijest ovog neuspjelog pontifikata napreduje žurnim nizom preokreta. Ni dan ne prolazi a da s najvišeg uzvišenog prijestolja Vrhovni Pontifeks ne ide putem reušenja Petrove Stolice, koristeći i zloupotrebljavajući svoju vrhovnu vlast, ne ispovijedajući već negirajući; ne potvrđujući nego zavodeći; ne ujedinjujući nego dijeleći; ne graditi već rušiti.

Materijalne hereze, formalne hereze, idolopoklonstvo, površnost svake vrste: Vrhovni Papa Bergoglio nikada ne prestaje tvrdoglavo ponižavati najviši autoritet Crkve, „demitologizirajući“ papinstvo - kao što bi možda rekao njegov slavni drug Karl Rahner. Njegovom se akcijom nastoji prekršiti Presveto Poklad vjere i obezličiti katoličko lice Kristove Zaručnice riječju i djelom, dvoličnošću i lažima, onim kazališnim gestama njegove one promašene spontanosti, ali precizno zamišljene i planirane i kroz koje on se uzvisuje u neprekidnom narcisoidnom samoslavlju, dok je lik rimskog pape ponižen, a Slatki Krist na zemlji zamračen.

Njegovo se djelovanje koristi improvizacijom učiteljstva, onog lukavog i neuhvatljivog magisterijuma koji je podmukao poput zagonetke, ne samo u avionu na veilikim visinama na milost i nemilost novinarima iz cijelog svijeta, u onim eteričnim prostorima koji mogu istaknuti patološki delirij iluzorne svemoći, ali i na najsvečanijem vjerskom obredu koji bi trebao pobuditi svetu drhtavicu i poštovanje.

Povodom liturgijskog spomena Djevice Guadalupeske, Papa Bergoglio još jednom je dao oduška svojoj očitoj marijanskoj netrpeljivosti, podsjećajući na zmijinu pri prvom padu, u tom proto-evanđelju koje proriče radikalnu neprijateljstvo postavljenu od Boga između Žene i Zmije i deklarirano neprijateljstvo potonje, koje će sve dok bude vremena nastojati ugristi petu Ženi i trijumfirati nad njom i njezinim potomstvom. Papina netrpeljivost očita je agresija prema prerogativima i uzvišenim svojstvima koja čine Bezgrješnu vječnu Majku Božju žensko dopunjavanje misterija Utjelovljene Riječi, blisko povezano s Njim u Ekonomiji Otkupljenja.

Nakon što ju je degradirao, ponizio usporedbom sa „susjedom u susjedstvu“ ili bijegom emigranata, ili običnom vjernicom s nedostacima i krizama bilo koje žene obilježene grijehom, ili na učenicu koja nas očito nema što naučiti; nakon što ju je trivijalizirao i desakralizirao, poput onih feministkinja koje zauzimaju teren u Njemačkoj svojim pokretom „Marija 2.0“ koji nastoji modernizirati Gospu i učiniti je simulakrumom po njihovoj slici i prilici, Papa Bergoglio nastavlja vriješati Preuzvišenu Kraljicu i Bezgrješnu Majku Božju, koja "postala mestiza s čovječanstvom ... i učinila Boga mestizom." S nekolko šala udara u srce marijanske dogme i povezane kristološke.

Marijanske dogme su pečat postavljen na katoličke istine naše vjere, definirane na Saborima u Nikeji, Efezu i Kalcedonu; oni su neraskidivi zaštit protiv kristoloških krivovjeraca i protiv bijesnog oslobađanja Vrata pakla. Oni koji ih "mestizo" i profaniraju pokazuju da su na strani Neprijatelja. Napasti Mariju znači suprostaviti se samom Kristu; napasti Majku znači ustati protiv njenog Sina i pobuniti se protiv samog otajstva Presvetog Trojstva. Bezgrešna Bogorodica (Teotokos), "strašna kao vojska pod stijegovima" (Pjesma nad pj. 6:10) - acies ordinanata - vodit će bitku za spas Crkve i uništiti neprijateljsku razuzdanu vojsku koja joj je objavila rat, i s tom vojskom i sve demonske pachamame definitivno  će biti bačene u pakao.

Čini se da Papa Bergoglio više ne može suzuzdati svoju nestrpljivost prema Bezgrešnoj, niti je može sakriti pod onom prividnom i pokaznom pobožnošću koja je uvijek u središtu pozornosti fotoaparata, dok napušta svečano slavljenje Uznesenja i molitvu krunice zajedno s vjernicima, koji bi ispunili dvorište svetog Damascena i gornju lođu bazilike svetog Petra pod Svetim Ivanom Pavlom II i Papom Benediktom XVI.

Papa Bergoglio koristi pachamamu za iskorijenje Guadalupanske Gospe. Ustoličenje tog amazonskog idola, čak i na ispovijednom oltaru u Bazilici Svetog Petra, nije bilo ništa drugo do objava rata Gospi i zaštitnici sve Amerike koja je svojim ukazanjem Juan Diegu uništila demonske idole i dovela domorodačke narode za Krista i štovanju "Najistinitijeg i Jedinog Boga", kroz njezino majčinsko posredovanje. A ovo nije legenda!

Nekoliko tjedana nakon završetka Sinode, koji je obilježio šašćenje pachamame u srcu katoličanstva, saznali smo da se koncilska katastrofa Novus Ordo Missae podvrgava daljnjim modernizacijama, uključujući uvođenje koncepta „Rose“ u euharistijski kanon umjesto spominjanja Duha Svetoga, Treće Osobe Presvetog Trojstva.

To je daljnji korak u pravcu regresije prema naturalizaciji i imanenciji katoličkog bogoslužja, prema panteističkom i idolopokloničkom Novissimusu Ordu. "Rosa", entitet prisutan na "teološkom mjestu" amazonskih predjela - kako smo saznali od sinodalnih otaca - postaje novi imanentni princip oplodnje Zemlje, koji ga "pretvara" u panteistički povezanu Cjelovitost kojem su ljudi su asimilirani i pokoreni, na slavu Pachamame. I ovdje smo potopljeni u tamu novog globalističkog i eko-plemenskog poganstva, njegovih demona i perverzija. Od ovog posljednjeg liturgijskog preobrata božanska Objava propada od punoće do arhaizma; iz hipostatičkog identiteta Duha Svetoga klizi se prema simboličkoj i metaforičkoj evanescenciji koja odgovara rosi, što je masonska gnoza odavno učinila svojim.

Ali vratimo se na trenutak idolskim statuama rijetke ružnoće i deklaraciji Pape Bergoglio dan nakon što su bile uklonjene iz crkve u Traspontini i bačene u Tiber. Još jednom, papine riječi imaju miris kolosalne laži: natjerao nas je da vjerujemo da su statue odmah izvađene iz prljavih voda zahvaljujući intervenciji karabinjera [talijanske policije]. Čovjek se pita zašto ekipa iz Vatican News-a, koju koordiniraju Tornielli, i Spadaro iz Civiltà Cattolica, s novinarima i snimateljima iz dvorske tiskovine, nisu došli snimiti hrabrost ronioca i snimiti spašavanje pachamame. Također je malo vjerojatno da takav spektakularni podvig nije privukao pažnju nekolicine prolaznika, opremljenih mobitelima za snimanje i naknadnom objavom snimljenog na društvenim medijima. U iskušenju smo da postavimo pitanje osobi koja je dala tu izjavu. Dakako, i ovoga puta odgovarao bi nam svojom rječitom šutnjom.

Već više od šest godina otrovani smo lažnim magisterijumom, svojevrsnom ekstremnom sintezom svih koncilijarnih zabluda i postkonciliarnih grešaka koje se nemilosrdno šire, a da nas većina nije primijetila. Da, zato što je Drugi Vatikanski Sabor otvorio ne samo Kutiju Iznenađelja, negó također, već i Overtonov prozor, i to tako postupno da nismo shvatili provedena previranja, stvarnu prirodu reformi i njihove dramatične posljedice, niti smo sumnjali tko je doista na čelu te gigantske subverzivne operacije koju je modernistički kardinal Suenens nazvao „1789. Katoličke Crkve”.
Tako, tijekom ovih posljednjih desetljeća, Mistično Tijelo polako se lišava svoje životne krvi nezaustavljivim krvarenjem: Sveti Poklad vjere postepeno je propadao, dogme denaturirane, štovanje sekularizirano i postupno oskvrnuto, moral sabotiran, svećeništvo poniženo, euharistijska žrtva protestantizirana i pretvoren u banket druženja ...

Sada je Crkva beživotna, prekrivena metastazama i devastirana. Božiji narod posrće, nepoučen je i opljačkan od svoje Vjere, u tami kaosa i podjele. U posljednjim desetljećima, Božji neprijatelji su postupno činili spaljenu zemlju od dvije tisuće godina tradicije. Neviđenim ubrzanjem, zahvaljujući subverzivnom djelovanjem ovog pontifikata, podržan moćnim isusovačkim aparatom, Crkva je izložena smrtonosnom državnom udaru.

S papom Bergoglioom - kao i sa svim modernistima - nemoguće je tražiti jasnoću, jer je razlikovni znak modernističke hereze disimulacija. Majstori zavođenja i stručnjaci koji se bave umjetnošću obmane, „nastoje učiniti ono što je dvosmisleno općeprihvaćeno, predstavljajući to sa svoje bezopasne strane koja će poslužiti kao putovnica za uvođenje otrovne strane koja je u početku bila skrivena.“ (Vlč. Matteo Liberatore SJ). I tako laž, koja se tvrdoglavo i opsesivno ponavljala, završava postati „istinitom“ i prihvaćena od većine.

Također tipično modernistička je taktika potvrđivanja onoga što želite uništiti, koristeći nejasne i neprecizne izraze, i promičući pogrešku a da je nikad jasno ne formulirate. Upravo to čini Papa Bergoglio, svojim rastvarajućim amorfizmom Otajstva vjere, svojim doktrinarnim približavanjem kroz koji čini "mestizos" i ruši najsvetije dogme, kao što je to činio s marijanskim dogmama vječno-djevičanske Majke Božje.

Rezultat ovog zlostavljanja je ono što sada imamo pred očima: Katolička Crkva koja više nije Katolička; spremište ispražnjeno od autentičnog sadržaja i ispunjeno posuđenom robom.
Dolazak Antikrista je neizbježan; dio je epiloga Povijesti spasenja. Ali znamo da je to preduvjet univerzalnog trijumfa Krista i njegove slavne Zaručnice. Oni od nas koji nismo dopustili da nas zavaraju ovi neprijatelji Crkve upleteni u crkveno tijelo, moraju se ujediniti i zajednički se suočiti sa Zlim, koji je poražen odavno, ali još uvijek može naštetiti i uzrokovati vječnu propast mnoštva duša; no, njegovu će glavu Blažena Djevica, naš Vođa, definitivno srušiti.

Sada je naš red. Bez pogrešaka, bez da se pustimo da budemo izbačeni iz ove Crkve čija smo zakonita djeca i u kojoj imamo sveto pravo osjećati se kao kod kuće, bez da nas mržnja horda Kristovih neprijatelja tjera da se osjećamo kao marginalizirani, šizmaticima i izopćenima.

Sad je red na nas! Trijumf Bezgrešnog Marijinog srca – Suotkupiteljica i Posrednica svih milosti - prolazi kroz njezine „mališane“, koji su sigurno slabi i grešnici, ali se apsolutno protive članovima upisanim u neprijateljsku vojsku. "Mališani" su se bez ikakvog ograničenja posvetili Bezgrješnoj, kako bi joj bili peta, najniži i najomraženiji dio koji pakao najviše mrzi, ali koji će zajedno s Njom srušiti glavu paklenog Čudovišta.

Sveti Louis-Marie Grignion de Montfort upita: "Ali kada će se dogoditi taj trijumf?" Bog zna. ”Naša je zadaća biti budni i moliti se kako je sveta Katarina Sijenska gorljivo preporučila: „ Da umrem i ne mogu umrijeti. Spavati se ne može više nehajno; koristite ono što možete u današnje vrijeme. Utješite se u Kristu Isusu, slatkoj ljubavi. Utopite se u Krvi Krista raspetog, stavite se na križ s Kristom raspetim, sakrijte se u ranama Krista raspetog, okupajte se u krvi Krista raspetog ”(Pismo 16).

Crkva je obavijena mrakom modernizma, ali pobjeda pripada našem Gospodinu i Njegovoj Zaručnici. Želimo i dalje ispovijedati nepromjenjivu vjeru Crkve pred jakim zlom koje je opsjeda. Želimo bjeti s njom i s Isusom, u ovom novom Getsemanu završnih vremena; moliti se i činiti pokoru za zadovoljštinu zbog mnogih njemu nanešenih uvreda.
+ Carlo Maria Viganò

Nadbiskup Ulpiane
Apostolski Nuncij