Okupirani Pariz 1940-tih, i danas

1940:

Današnji "Crni prsluci":

 Za ono što su se toliki borili - najvećim brojem silom poslani -, a da toga nisu bili svjesni, jest za ovo zadnje.

 

Ursula Haverbeck, kad liberalno licemjerje označava svoju sramotu

Berlin, 1928.

Preživjela saveznička bombardiranja, sovjetska i saveznička silovanja, izaratni Plan Morgenthau, iscrpljivanjem i ubijanjem gladi njemačkog pučanstva; ropsko zarobljeništvo njemačkih vojnika, od kojih je otprilike milijun skapalo od gladi u savezničkim posljeratnim logorima. Posljeratna kulturna i socijalna djelateljica i spisateljica.

I, "grijeh" koji se ne oprašta, negirala "Holokaust". Zbog toga je sa 90 godina prošle godine poslana u zatvor. Dokazani komunistički kriminalac Erich Honecker, odgovoran za tisuće ubojstava,  lišen je pritvora zbog odmakle dobi, na osnovu "humanitarnih razloga". Dok za Ursulu, koja javno iznosi solidne argumente, ne postoje "humanitarni razlozi".

Njemačka, to je okupirana i ovisna zemlja također i iza 1945. Zemlja u kojoj kao kod tolikih zapadnih susjeda (i istočnih), možeš imati "slobodu" da se nagledaš pornografije, da ubiješ svoje nerođeno dijete, da kvariš malu djecu... ali ne možeš imati slobodu za razmišljati. Pokorena zemlja čijim građanima je utjeran strah u kosti.

Ursula Haverbeck je naznačila da su originalni dokumenti nacionalsocijalističke njemačke vlade, s obzirom na Auschwitz, koji su bili konfiscirani od SSSR pri završetku rata, u posjedu Instituta za Povijest (Institut für Zeitgeschicht), i raspoloživi općoj javnosti za pristupačnu svotu od 124€, nakon 2000. godine.

Gđa. Haverback tvrdi da ovi dokumenti jasno pokazuju, sa svim detaljima, da je Logor Auschwitz bio logor za rad, ne za istrijebljenje, za obrambenu industriju, te da su nadležni imali nalog održavati zdravlje pritvorenih na najveći mogući način, da bi se održala proizvodnja. Nešto što su oni koji su radili tamo, i bili osuđeni za ratne zločine, uvijek tvrdili!

Ja i drugi smo uputili molbe za uvid vladinim i pravnim odjelima, prilažući ove dokumente, ali nikad nije bilo odgovora. Jer nemaju odgovora, jer nikad nije bilo holokausta.

U izjavama u Nurembergu, nitko nije dao svjedočanstvo o gasnim komorama, dok su priznanja, kao Rudolfa Höss, učinjene nakon nezamislivih mučenja. Kao što svi pravnici znaju, takva priznanja su nevažeća.

Međutim, kao što je poznato, u Njemačkoj nije moguće ni postaviti ovakva pitanja, na osnovu krivičnog zakona S. 130.

Slično tomu se diže hajka na bilo koga tko izjavi - nekad može biti još i gore, čime se dobiva gnusni aparat za lišavanje nepoželjnih: ili se pretpostavi čak da izjavi - nešto očigledno: da je samo bijala Evropa ta koja je nešto izgradila na ovom tlu.

A ako se to ne može ni pitati, znači da je nama određena budućnost kao južnoafričkim bijelcima.

Osim... ako ne dignemo glavu, unatoč kazne. Netko će nastaviti borbu. Netko će nastaviti traženje istine. Borbu za istinu, i još više: za dobro. Koje ima zadnju riječ.

Ursula Haverbec, ljepota koja traje, jer je unutrašnja.

Svećenik izopćen i župa zatvorena nakon kritike „koncilskih Papa“

Komentirali smo usput ovu vijest, ali sada ćemo joj posvetiti više pažnje. Detaljno je opisana u ChurchMilitant, i uglavnom ću se koristiti priloženim materijalom, nadodajući po potrebi moje komentare.

Radi se o Vlč. Vaughn Treco, svećeniku osobnog ordinarijata Katedre Svetog Petra (anglikanci koji su prešli na katoličku vjeru u USA). Izopćen je i njegova župa zatvorena nekoliko mjeseci nakon što je kritizirao izvjesne čine nekolko papa (u ovom članku ne ću više stavljati tu riječ pod navodnike, jer je prenosim kako je napisana u ChurchMilitant) pri i nakon Drugog Vatikanskog Sabora.

Prvog travnja ove godine, Mons. Steven J. Lopes je objavio da je izdao dekret izopćenja protiv Vlč. Vaughn Treco, župnica Svetog Bede Časnog u predgrađu Minneapolisa, citirajući „odbacivanje magisterija i autoriteta Ekumenskog Koncila i serije papa“.

Optužba dolazi od propovijedi (opaska: jedne jedine propovijedi!) koju je Vlč. Treco izrekao 25. Studenog 2018., na svetkovinu Našeg Gospodina Isusa Krista, Kralja Svemira (Novus Ordo).

Propovijed nazvana „Grožđe otaca i zubi djece“, inspirirajući se na Ezekijel 18:2, gdje se navodi: „Oci su jeli kiselo grožđe, a djeci svrbe zubi“.

U svojoj propovijedi Vlč. Treco je identificirao mnoge korijene današnje krize u Crkvi  - greške i krive smjernice papa tokom i nakon Drugog Vatikanskog Sabora – i opisao odgovarajući katolički odgovor.

29. lipnja, kada ga se pitalo o optužbama prema kojima je negirao Drugi Vatikanski Sabor i podržao sedevakantnu poziciju, Vlč. Treco je odgovorio za ChurchMilitant: „Hvala na ovom direktnom pitanju. Za odgovor, mogu reći bez simuliranja da nikada nisam nijekao važnost Drugog Vatikanskog Sabora, niti sada vjerujem da je Sveta Stolica prazna“. (Opaska: ovdje se svakako razilazimo. Jer, ako Drugi Vatikanski jest važeći, zašto ga ne slušate? Jednako za one koje smatrate valjanim papama koji nalažu službeni  i valjani dokument. Ali nastavljamo sa argumentima Vlč.)

Na početku spomenute propovijedi, Vlč. Treco je objasnio svojim vjernicima: „Nastojim vam predstaviti dublje shvaćanje krize koja sada vlada Svetom Majkom Crkvom i predložiti vam put za slijediti kroz naredne mjesece i godine koje nam predstoje“.

Suprostavio je „duh katoličanstva“ sa „onim što su neki zvali duhom Drugog Vatikanskog Sabora“, naznačujući da je prvi protivan svijetu, dok ga drugi „grli“.

„Katolička Crkva postoji da svi ljudi i sve nacije budu u kraljevstvu Isusa Krista, Gospodina Svemira“, rekao je, i nadodao: „Ali prijetelji, pred jasnom poukom našeg Gospodina s obzirom na misiju Crkve, koncilske Pape, Petrovi nasljednici, na neki način su ponovili trostruko Petrovo zatajenje“. (Opaska: Petar je zanijekao Isusa dok još nije postao Papa; to će postati tek nakon Uskrsnuća. I Bog mu je dopustio pad radi škole poniznosti, što je drugo. I Petar sa svoje strane to je jako dobro koristio, sjećajući se svog skretanja svaki dan.)

Tri papinske greške

Vlč. Treco je predložio mišljenje prema kojem koncilske pape nisu ispunili svoje poslanje na tri načina.

Prvo, spomenuo je da je za vrijeme Hladnog Rata, Papa Pavao VI gledao u čovjeka, umjesto u Boga, za izgraditi put izbjegivanja konflikta. Vlč. Treco je sugerirao vjernicima da je u „Pavlu VI, Petar rekaa da UN, ne Katolička Crkva, imaju misiju donijeti mir svijetu“.

Vlč. Treco je citirao nagovor Pavla VI 4. Listopada 1965. pred Općom Zajednicom Ujedinjenih Naroda u kojem je pontifeks proklamirao da „ova organizacija predstavlja obavezni put moderne civilizacije i svjetskog mira“, suprostavljajući rečeno sa Enciklikom Ubi Arcano Dei Pija XI iz 1922: O miru Kristovom u Kraljevstvu Kristovom, predstavljajući ga „jedinim sredstvom“ za ljudske konflikte. „Jedino sredstvo je Kristov mir, jer mir Kristov je mir Božji“ i da su „ovi ideali i nauk Kristov bili predani od njega samog Crkvi i samo Crkvi za njihovo čuvanje“.

S druge strane, Vlč. Treco je optužio Pavla VI za neodgovornu administraciju, ističući da je „preko Pavla VI Petar negirao svoju odgovornost za upravljanje Crkvom: autoritet koji je sam Isus Krist povjerio Petru“.

Potcrtao je da se tokom za svog pontifikata Pavao VI „negirao kazniti katoličke biskupe, teologe i profesore bogoslovija“, dok je naprotiv „promicao i promicao klerige koji su otvoreno negirali vječne i nepromjenjive istine Vjere“.

Nastavljajući o ovoj točci, Vlč. Treco je nadodao:

„Ljude koji su negirali Kristovo božanstvo; ljudi koji su negirali povijesno uskrsnuće Isusa Krista; ljudi koji su negirali jedinstvenu spasiteljsku moće Isusa Krista i svagdašnje obnavljanje ove žrtve, učinjene jednom za uvijek na Kalvariji; ljudi koji su negirali apostolsko nasljeđe biskupa, i ljudi koji su negirali potrebu ministerijalnog svećeništva“.

Treće, Vlč. Treco je žalio što su koncilske pape pokazale izvjesnu dozu uvažavanja drugih religija, govoreći da „preko Pape Pavla VI, Ivana Pavla II i Benedikta XVI, Petar je nijekao obavezu Crkve za ne dati štovanje nikakvom drugom Bogu, nego jedino Presvetom Trojstvu“.

Među drugim primjerima, naveo je kako je „svaki od njih posjetio i učestvovao u službama štovanja sinagoge u Rimu, dajući podršku lažnom poimanju da je moguće da neki narod imadne pristup Bogu Ocu makar odbacili njegovog Jedinorođenog Sina“.

Vlč. Treco je ukazao na plodove, „kiselo grožđe“, izazvane Drugim Vatikanskim Koncilom, opažajući da su preko istog „vjerske zajednice kolapsirale, sa više od 80.000 redovnica koje su ostavile svoje zavjete, zajedno sa više od 32.000 svećenika koji su napustili svoju službu“.

Također je istaknuo da se nakon Drugog Vatikanskog Sabora, „dopustilo herezama koje su prije bile osuđene, kružiti bez kočnice Crkvom; ove hereze su bile promovirane od profesora teologije i katoličke filozofije, od teologa, svećenika, biskupa i kardinala“.

Naznačio je štoviše da je kriza porasla za vrijeme Pape Franje:

„I sada, iz samog Vatikana nam se govori da osobe koje žive u drugom bludnom braku mogu primiti svetu pričest u izvjesnim slučajevima, što je upravo suprotno od onog što je čak i Papa Ivan Pavao II poučavao, kada je isticao da je 'apsolutno nemoguće' dati svetu pričest rastavljenima i ponovno oženjenima, jer, kako ističe Katekizam od njega objavljen, žive u 'stalnom i javnom bludu'“.

Zaključujući na kraju, Vlč. Treco je ustvrdio:

Aktualna epidemija bluda, iživljavanja i prihvaćanja homoseksualnosti kao moralnog dobra među vjernicima i klerom... te aktualni bič homoseksualne poroka među svećenicima i biskupima Katoličke Crkve su predviđeni i neizbježni plod odluke koncilskih papa za poštivati, častiti i odobravati pretenzije takzv. modernog čovjeka; kao i proglašenja, nastojanja i obrane egzaltacije čovjeka u Božjim hramovima.

Također je pozvao vjernike za sjetiti se Gospe od Akite, koja je u jednom odobrenom ukazanju od Crkve (13. listopada 1973; opaska: prema Trecu odobrili su ukazanje oni isti koje kritizira. Ovdje dolazi do apsurda), upozorilo je Sestru Agnes Sasagawa: 

„Đavolski utjecaj će se uvući u Crkvu čak i na taj način da će se moći vidjeti kardinale protiv kardinala, biskupe protiv biskupa. Svećenici koji me budu štovali biti će prezreni i odbačeni od svoje subraće... Crka i oltari opustošeni; Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju kompromise i đavao će prisiljavati mnoge svećenike i posvećene duše da napuste službu Bogu“.

Vlč. Treco je sazvao svoje vjernike za potaći ih odgovoriti na krizu u Crkvi tražeći aktivno „obnovu kraljevstva Isusa Krista u našim životima, u društvu i svijetskim nacijama“.

Potaknuo ih je „učiniti od poznavanja Krista Kralja i njegovog svetog nauka njihov prioritet“, napuštajući „katolicizam običaja“; „dolazisti na misu u svoj pobožnosti“; „čitati samo one vjerske knjige koje su vjerne staroj vjeri“, i pokazujući „pravu vjeru, i samo pravu vjeru našoj djeci“.

Priznao sam bez sumnje da su sve pape od Ivana XXIII do Franje bili valjano izabrani nasljednici Svetog Petra.

„U ovom smislu“, nadodao je, „praktično pravilo bilo bi vratiti se na duhovne i teološke smjernice koje su bile odobrene od Svete Stolice prije revolucije šesdesetih“.

Propovijed Vlč. Treco je bila dobro primljena od vjernika, i brzo je došla do magazina The Remnant, tradicionalna publikacija koja simpatizira sa Bratovštinom Svetog Pija X. Medij je kontaktirao sa Vlč. Treco i upitali su ga da li bi pristao na objavljenje njegove propovijedi preko interneta. Prihvatio je, i 5. prosinca se objavio snimak njegove propovijedi na YouTue kanalu The Remnanta. Također se objavio tekst propovijedi. Za malo dana propovijed je primila više od 20.000 posjeta.

Optužbe za šizmu

Prvi problemi stižu 11. prosinca, kad je Vlč. Treco kontaktirao sa Generalnim Vikarom Ordinarijata, Vlč. Timothy Perkinsom. Vlč. Perkins je optužio propovijed kao heretičnu, i naredio Vlč. Treco da ode do Texasa za susret sa Mons. Steven J. Lopes, odgovornim za osobni ordinarijat.

Idućeg dana Vlč. Treco se susreo u uredu Ordinarijata u Houstonu sa Mons. Lopes, generalnim vikarom Perkins i Vlč. Richardom Kramer, odgovornom za nove pozive.

Vlč. Treco prenosi da je prvo govorio Vlč. Perkins, optužujući svećenika za pogrešnu interpretaciju Ezekijela 18:2.

Vlč. Perkins je koreknto naznačio da je cilj ovog starozavjetnog teksta bio ispraviti krivo uvjerenje izraelaca koje je onda bilo oće prisutno, prema kojem su djeca bila smatrana krivom zbog grijeha njihovih otaca. Međutim, Vlč. Perkins je izgubio potpuno pjesnički način govora koji sam koristi navodeći tekst u propovijedi. Umjesto da pojasnim ideju da će djeca Crkve biti kriva Bogu zbog grijeha počinjenih od crkvenih pastira, pravio sam suptilnije opažanje u smislu da je promašaj crkvenih pastira u svojoj dužnosti zaštite vjere, imao štetnu posljedicu prema djeci Svete Majke Crkve.

Nakon toga se Vlč. Kramer obratio Vlč. Trecu, citirajući komentar jednog laika na njegovu propovijed: „Konačno jedan svećenik koji je shvatio o čemu se radi“.

„Shvaćaš?“, upitao ga je Kramer.

Vlč. Treco komentira: „Na ovo pitanje, koje je izgledalo napravljeno da me uhvati, jednostavno odgovorih: 'Nisam siguran što je htio reći s tim“.

„Upitali su me da li sam vjerovao da su Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, Benedikt XVI i Franjo legitimne Pape“. 

„Iskreno, pitanje me je potpuno iznenadilo. Izgledalo je da nema nikakve veze s onim što se govorilo na sastanku do tada, kao što me je i iznenadilo jer pitanje nije imalo nikakve veze sa sadržajem moje propovijedi“. (Opaska: Ovdje se vara Vlč. Treco: i te kako ima veze! Njegovi pretpostavljeni su perfektno shvatili o čemu se radi, makar možda Treco toga ne bio svjestan: Treco direknto niječe autoritet spomenutih „papa“. I ne samo to: možda na Balkanu takvo pitanje ne bi bilo upućeno, jer ovdje nema deklariranih nijekanja spomenutih papinstva – među svećenicima. Ali u USA „sedevakantista“ ima za izvoz. I zbog toga njegovi pretpostavljeni ne dozvoljavaju imalo prostora za gibanje.)

„Unatoč tomu“, nadoda Treco, „potvrdio sam nesumnjivo da su spomenuti, svaki od njih, valjani nasljednici Svetog Petra“.

Sa svoje strane, Mons. Lopes je izrazio iznenađenje što Vlč. Treco nije došao na sastanak sa pismom ostavke. (Opaska: drugim riječima, bolje da odeš ti sam, nego da te moramo tjerati. Ali ako bude trebalo, uraditi ćemo i to.)

Nakon razmene pisama kroz četiri mjeseca sa biskupom, situacija Vlč. Treca se brzo pogoršala. Osamnaestog prosinca je poslao Mons. Lopes osobnu ispovijed vjere, u kojoj je ponovno potvrdio Apostolsko Vjerovanje i optužio „Visoku Krituku“ – interpretaciju Svetog Pisma kroz prizmu lažne filozofije:

„Odbacujem ovu metodu razlučivanja i interpretacije Svetog Pisma koja, počevši od crkvene tradicije, vjerske analogije i normi Apostolske Stolice, prihvaća skretanja racionalista i, bez razboritosti ili umjerenosti, prihvaća tekstualnu kritiku kao jedinu i vrhovnu normu“. (Opaska: Eh, makar ne bio tako oštar, tu si ih ujeo.)

Štoviše, kako je Papa Pio X učinio prije jednog stoljeća, Vlč. Treco je osudio herezu modernizma (Opaska: I ti si mislio da će oni pustiti da ih udaraš po ustima?):

„Izjavljujujem da se protivim u potpunosti grešci modernista koji drže da nema ništa božansko u svetoj predaji; ili što je puno gore, recimo... da su grupa ljudi preko svog vlastitog rada, sposobnosti i talenta nastavili u kasnijim tumačenja praksu započetu od Krista i njegovih apostola. Stoga čvrsto držim, držati ću do svog posljednjeg daha vjeru Otaca u karizmu istine, koja jest zasigurno, bila je i biti će uvijek u biskupskom nasljeđu Apostola. Cilj ovoga nije, onda, da se dogma može adaptirati već prema ovoj ili onoj prilici, ili onom što izgleda podesnije za kulturu svakog vremena; štoviše, ne može se shvatiti drugačije nego da ista istina koja je bila navještena od početka, ostaje istom uvijek.“

Na koncu, Vlč. Treco je potvrdio da nije sedevakantist ni na koji način: „Također vjerujem da je Drugi Vatikanski Sabor bio valjano sazvan od Pape Ivana XXIII i koji je nastavio Papa Pavao VI, i da bi nauk ovog sabora trebao biti primljen na način predviđen od Pape Pavla VI i koncilskih oca“. (Opaska: tu se Vlč. Treco vara, u potpunosti. Da su oni bili željeli nešto drugačije, zašto su sazvali sve one „koncilske oce“, među kojima je bilo prethodno kažnjenih i stavljenih pod upitnik? Zašto misliti da Sabor naučava nešto drugo od onog što proizlazi iz njegovih tekstova, i koje stalno današnji modernisti guraju na nos svakome? Ali Trecove starješine nisu zadovoljni ovim. Oni ne dopuštaju bilo kakvu kritiku.)

Nadodao je: „Štoviše tvrdim da vjerujem da su Pape Ivan XXIII, Pavao VI, Ivan Pavao I, Ivan Pavao II, Benedikt XVI i Franjo bili izabrani kao valjani nasljednici Blaženog Petra Apostola i Rimske Stolice“.

Pitanja bez odgovora

Unatoč obećanjima vjernosti Vlč. Treca, Mons. Lopes je odbacio njegovu osobnu ispovijed vjere, optužujući svećenmika da diže šizmu unutar Crkve. Kako naznačuje Vlč. Treco i oni koji ga podržavaju, biskup se negirao označiti kako i gdje u njegovoj propovijedi Vlč. Treco promiče šizmu. Osim toga Treco je potcrtavao da je Mons. Lopes samo općenito formulirao optužbe.

„Odreći ću se svega u čemu sam pogriješio svojom izjavom dok ostajem vjeran Crkvi i Učiteljstvu“.

Sedamnaestog siječnja, Mons. Lopes je oduzeo svećeničke dozvole Vlč. Trecu. Tri dana kasnije, dao je otpusnicu Vlč. Trecu sa svog mjesta župnika Svetog Bede. Već sutradan, ukorio je Vlč. Treca, optužujući ga za okorjelu nepopustljivost:

„Nijednom prilikom u našim razgovorima zadnjih tjedana, ponudio je neku riječ kajanja ili grižnje zbog svog šizmatičnog čina i promocije šizme među vjernicima...  Naglašavam da je njegova objavljena negacija magisterijalnog autoriteta Drugog Vatikanskog Sabora, te njegovo tvrđenje da je sam Sabor i nekoliko Papa u zabludi predstavlja javni čin šizme“. (Opaska: jest, Lopes, imaš pravo. U biti, rekao što rekao naknadno, Treco se odvaja od Sabora. I tu si u pravu. Gdje nisi, jest u tome da se Sabor udaljio od vječnog i nepromjenjivog nauka Crkve.)

Vlč. Treco je odgovorio sutradan, naznačujući Mons. Lopesu:

„Budite uvjereni da ću se opovrći od svega što sam bio rekao i što bi bilo protivno katoličkoj vjeri; ipak, nisam svjestan da sam izložio bilo što protiv katoličke vjere. Precizirajući, i da Vi mogli odgovoriti na ono što vjeruje da sam se izjasnio protiv katoličke vjere, molim Vas da mi to naznačite, gdje sam rekao nešto protivno protiv katoličke vjere. Odreći ću se svega u čemu sam pogriješio svojom izjavom dok ostajem vjeran Crkvi i Učiteljstvu“. (E moj Treco, ti baš ništa ne shvaćaš: nisi se udaljio od vjere optužujući Drugi Vatikanski; već od njih, koji hoće da uvale njihove maštarije kao da bi bile katolički nauk. I, budući da ti to razotkrivaš, bilo nepažnjom ili bilo kako drugačije, ti si ovdje suvišan moj care. Ti si protivan njima, te ili oni, ili ti. I tu nema oprosta ni dijaloga.)

Ali još jednom biskup se negirao izjasniti kako komentari Vlč. Treca predstavljaju šizmatični stav, odgovarajući na optužbe općenito govoreći.

29. sječnja Mons. Lopes suspendira Vlč. Treca „zbog čina šizme“.

Prvog travnja, Mons. Lopes je priopćio svećenicima Ordinarijata da je Vlč. Treco formalno izopćen zbog njegove kritike koncilskih papa:

„Imajući u obzir da tvrdnja prema kojoj nauk Drugog Vatikanskog Sabora predstavlja odstupanje od katoličke tradicije;  izjaviti da su Pape nakon ovog Sabora stavile na stranu zapovijed Našeg Gospodina Isusa Krista, jest nesuglasno sa vršenjem svete službe, i budući da ovaj čin predstavlja značajni javni skandal... nametnuta kazna izopćenja (latae sententiae) Vlč. Trecu zbog počinjenja krivičnog djela šizme... objavljuje se ovim proglasom sa svim efektima i posljedicama koji slijede iz kanona br. 1331.“

Vjernici Vlč. Treca ostali su zapanjeni ovom odlukom, pitajući se o smislu tvrdnje Mons. Lopesa prema kojoj je svećenik potaknuo na šizmu. Prije ove odluke, vjernica koja je podržavala Vlč. Treca, Mary MacArthur je napisala pismo biskupu, moleći ga da pojasni koji katolički nauk je Vlč. Treco negirao u svojoj propovijedi. Između 20. sječnja i 29. ožujka, nudila je pismo župljanima na potpis, od kojih više od polovine su potpisali. U pismu je stajalo:

Uzoriti Steven Lopes,

Biskup Osobnog Ordinarijata Svetog Petra,

U svom pismu u kojem je najavio povlačanje našeg bivšeg župnika, Vlč. Vaughn Treco, navodi se da je negirao nauk Crkve u propovijedi za svetkovinu Krista Kralja, da je kritizirao Drugi Vatikanski Sabor i nekoliko izjava i postupaka naknadnih papa. Ipak, pismo ne naznačuje koji katolički nauk se smatra da je negirao Vlč. Treco.

Budući se pismo čitalo javno, tražimo javno objašnjenje, citirajući specifične rečenice prema kojima je u propovijedi Vlč. negirao katoličku dogmu, objašnjavajući točno koji definirani nauk proturječuje. Ako nam je navještao neku zabludu, mi, vjernici župe Svetog Beda, imamo pravo znati o kojoj se zabludi radi i koji je ispravni nauk.

Vaša u Kristu,

(potpisi)

Župljani Sv. Bede

Pismo župljana je ostalo bez odgovora. Ali šestog svibnja 2019 se navijestilo da se zatvara župa Sv. Bede. Završna misa se slavila 19. svibnja. 

„Ne vjerujem da je propovijed za svetkovinu Krista Kralja bila na bilo koji način heretična ili šizmatična“, pisala je MacArthur kasnije. „Vlč. Treco je uporedio papinske akcije koje je kritizirao sa negacijom Krista od Svetog Petra. Čineći to, ni na koji način je negirao papinski autoritet ovih papa, kao ni autoritet Svetog Petra!“ (Opaska: Sv. Petar je zanijakao Isusa dok još nije bio Papa, što je postao tek nakon Uskrsnuća. Greška ovog razmišljanja jest ako se dozvoli mogućnost da je Franjo Papa, onda bilo koji Papa može naučavati svašta; ne bi bila garantirana nepogriješivost. Dok se Bergoglio ne pošalje u Patagoniju, ne ćete moći riješiti te teškoće. Osim što će te nanijeti veliku štetu papinstvu.)

„Ako Mons. Lopes iskreno vjeruje da je propovijed Vlč. Treca bila protivna katoličkoj vjeri, zašto ne želi dati točno objašnjenje u čemu se sastoji njegovo protivljenje?“, pita se dalje. „Zašto ne dati orijentaciju stadu koje je, prema njemu, bilo krivo vođeno?“

Vlč. Treco se bori protiv svog izopćenja... Izopćenje ga je lišilo sredsava za izdržavanje njegove obitelji (Opaska: podsjetimo da je Treco obraćeni anglikanski pastor na katoličanstvo, prema tome bio je oženjen). Njegovi podžavatelji su pokrenuli inicijativu na GoFundMe i račanu na PayPal s ciljem prikupljanja pomoći za pomoći mu dok ne nađe neki svjetovni posao.

Također, pokrenuta je stranica web koja detaljno navodi njegov slučaj. Iznad svega traže molitve za Vlč. Treca i da na koncu pobijedila pravda. (Opaska: to o pravdi, sa dotičnim pretpostavljenima... liči na crnu šalu.)

[Samo jedan primjer, biskup Paglia, koji daje naslikati sebe nagog na fresci katedrale, uz navodni prikaz milorđa prema teškim bludnicima. Kažnjen? Unaprijeđen. Za predsjedavajućeg u Pontificijskoj Akademiji za  Život. Nedavno su istjerali od tamo neke koji su nastojali održati cjelovitost po pitanju bračnog morala. ]

ZAKLJUČAK: 

Prelazimo preko nelogičnosti stava da netko može biti Papa i naučavati službeno nekatolički nauk. Ovo me podsjeća na osnovne tečajeve logike, kada se objašnjava razlika između implikacije i ekvivalencije: implikacije je kad iz A slijedi B; ako A i B slijede jedno iz drugog, onda je ekvivalencija. Tako, A (biti katolik), je nužan uvjet za biti Papa, tako da ako je netko Papa (ispunjeno je B), onda mora biti katolik. Ali obrnuto ne vrijedi: netko može biti katolik, i time nije dovoljno da bude Papa. Ono što se hoće reći jest da se ne može biti Papa i govoriti nekatolički.

Zbog toga idemo samo na pitanje kazne; ovo je bitno: dok neki svećenik otvoreno kaže sa oltara da je homoseksualac (ima takvih slučajeva); dok član ureda za komunikaciju Svete Stolice, Isusovac James Martin, otvoreno diči homoseksualnost, govori da takvi ne moraju čuvati čistoću, i sl.; dok ovaj ili onaj kardinal govore o mogućnosti ređenja žena, dok... milijun dok. I kad si čuo da je netko od ovih bio izopćen? Ne samo da nisu izopćeni, nego još stavljeni na najviše položaje.

Dok, jed drugi, značajniji, neoprostivi „dok“; dok dakle neki nesretnik postavi samo u pitanje katoličanstvo nauka Drugog Vatikanskog i predsjedavajućih... taj čini najveći mogući „grijeh“ koji „Crkva dijaloga i milosrđa“ nije u stanju oprostiti.

Vi ste jedna sirova, drska, bestidna, mučna, cinična, diktatura koja je sama sebi cilj, a ne ni Bogu ni dobru ni istini.

Ali vaš će pad biti bučan i sramotan kao trule drvene građevine koja se lomi u jedan dan. Nismo tako daleko od toga.

Vrijeme je prijateljstvo

„Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žena.“ (2 Sam. 1:26)

Ovaj stih koriste perverzno sodomci, da bi opravdali svoju gadost, kao da bi ove riječi bile upućene njima sličnima. No, ne ćemo o njima. Fuj.

Ove riječi su riječi o čistom, velikom i dubokom prijateljstvu koje svatko može imati. Posebno se može njegovati između osoba istog spola, iz povjerljvosti koju predsponira slična psiha, i svako u svoj čistoći; nešto što nažalost danas se mora napomenuti, a ne bi trebalo.

Teorijski može biti i velikog prijateljstva između muškarca i žene koja mu nije supruga, i obrnuto, ali bolje se ne igrati vatrom, i samo pod određenim i sigurnim uvjetima. Znaš, vrag odnio šalu, nikad bolje rečeno.

No, idemo konačno na temu.

 [I muž i žena mogu biti prijatelji]

„Vrijeme je novac“, počeli su govoriti posebno kalvinisti, i preko njih kapitalisti. Što više vremena uložiš u rad, i na što pametniji način, više (prokletih) para. Što sve čovjek ne čini da zaradi malo  više te nesreće? Ali opet idimo na našu temu. Makar bili sad malo bliže, jer ova poredba dobro nam dolazi. Poznato je dakle: potrudi se, i imati ćeš više (materijanih) dobara. A što ćemo sa duhovnim dobrima? Pa i kulturnim, ljudskim?

Prijateljstvo je nešto ogromno, nešto najbolje što možemo imati u životu. Iz čisto ljudske perspektive, a također i iz duhovne. 

I sad dolazi ključna premisa u našem razmišljanju: baš zbog toga što je prijateljstvo nešto najviše što možemo imati u ovom životu, baš zbog toga ga trebamo čuvati i održavati. I mnogo puta će to morati biti na uštrb novca i zarade. Jer, ne može se sve imati u životu. Za novac potrebno je uložiti vrijeme; znamo to od malih dana. Ali prijatelju moj, za prijateljstvo još i više.

 

[Drugovi iz školskih klupa, u suprotnim taborima. G. A. Custer, i njegov zarobljenik, L.J.B. Washington]

I sad dolazim na praktični nivo, koji ti može koristiti. Prijateljstvo se mora njegovati. Što znači da mora imati svoj raspored. Ne možeš održati prijateljstvo ako nemaš raspored vremena za pojedine osobe. Prijatelja moraš viđati periodično, nešto što će ovisiti od specifičnih okolnosti. Ti sam znaš koje su te okolnosti u tvom životu, ali mora postojati periodičnost viđanja i posjećivanja za prijateljstvo. Prijatelj se ne može zaboraviti, ne može ostaviti po strani kao „tu je on uvijek“. Ne, ne mora biti. I ako jest, ali ako ne održavaš kontakt s njim, gubi se puno toga. Gubiš i razgovor kad ti je teško. Gubiš dobar savjet. Gubiš zadovoljstvo onog piva ili kave koje teko lijepo popijete dok ste zajedno, u razgovoru. 

Periodičnost, dakle. Ovisi od blizine prebivališta: nekad može biti tjedno, nekad mjesečno, nekad godišnje... Ali postoji također i pismo (tj. E-mail; danas više nitko ne piše olovkom, nažalost; da samo znaš koliko sam se ja napisao...), telefon, WhatsApp ili Viber, Skype... 

Ali da bi periodičnost bila periodičnost racionalnog bića, a ne stihijska pojava, potreban je raspored. A za raspored potrebna je agenda. Potrebno je zapisati: zvao sam tada i tada toga i toga; vidio sam se sa tim i tim tada i tada; i sve tako.

 

[Moja majka, moja prijateljica]

 

U redu, viđamo se. Ali o čemu ćemo razgovarati? Nemoj o politici s prijateljem, molim te. Ali budući smo nepopravljivi balkanci; moraš malo, ali nek bude samo za zagrijavanje – vrlo brzo treba ići na važnije stvari. A što je to? Pa: žena, djeca, roditelji, posao, teškoće i nade sa svakim od njih i u svakoj stvari. O tim stvarima treba pričati. Malo izazvati – ali da se ne opazi -, pa onda pustiti da ide svojim tokom. S vremenom, s prijateljem možeš kako hoćeš.

Moraš biti sposoban za otkriti bol, i ponuditi utjehu, a da se ne primjeti ni jedno ni drugo.

Trebaš znati čuvati tajne. Nešto vrlo teško na Balkanu, ali trebaš uvoditi novu kulturu u našu zadrtu sredinu. Razgovori s prijateljem trebaju biti kao ispovijed. Ako ti on ne kaže eksplicitno da o nečem ne možeš drugome govoriti, nek ti slučajno ne izleti to preko usta! Tako ćeš s vremenom stvoriti klimu povjerenja.

Bolje je imati manje novca, a više prijateljstva. Ako me poslušaš, bit će ti mnogo bolje sutra.