Franjin Džihad protiv kršćana

Ovaj članak je prijevod, s malim grafičkim i tekstualnim dodatkom, zanimljivog razmišljanja jednog od najboljih analitičara sociopolitičkih prilika Egipto i Bliskog Istoka, priznati stručnjak islamske tematike, Raymonda Ibrahim.Slijedeći njegova precizna razmišljanja o ilsamskom problema, vidio sam da nije htio obazirati se na Franju prije svega zbog žurlalističke korektnosti, i radi ne odvajanja od svoje specijalnosti.

Ipak, morao je doći trenutak u kojem pisac knjiga poput “Ponovno raspeti”, nije mogao više izdržati te je pokazao otvoreno prstom jednog od glavnih podržavalaca “pacifičnog” džihada koji se odigrava u Evropi pred našim očima. U svoje vrijeme Raymond je podsjetio da je Muhamed bio prva muslimanska “izbjeglica” u Medina, zajedno sa kojih 500 sljedbenika među muškarcima i ženama koji su morali bježati iz Meke (jer su ih otamo bili protjerali oni koji se nisu slagali s Muhamedovim fanatizmom). Nakon tri godine Medina je bila Muhamedova. Vrlo brzo i cijela Arabija (svakako i Meka, nad čijim nekadašnjim pučanstvom koje se usprotivilo Muhameduj je bila izvršena žestoka osveta). Vrlo brzo i dvije trećine ondašnjih kršćanskih zemalja.

Ova “moralna” podrška, tako odobrena od glavnih medija, pripada onom što sjedi na Petrovoj Stolici, kao netko što na tuđem sjedi. Slijedi članak:

Čovjek poznat kao Papa i Kristov Vikar, - ali pri svjetlu onoga što slijedi jest vjerojatno bolje ga zvati po njegovom pravom imenu, Jorge Mario Bergoglio – nedavno je udijelio jedan intervju pokazujući zašto “toliko ljudi misil da je on Antikrist”.

Glavne točke ovog razgovora bi bile:

Krist kao ratnik

Na najklasičniji relativistički način, Jorge tvrdi:

“Istina je da ideja osvajanja pripada samoj duši Islama. Ipak, također je moguće i interpretirati cilj Matejevog Evanđelja, gdje Isus šalje svoje učenike među  sve narode, u istoj optici ideje osvajanja.”

Samo neka neznalica ili nasilna prema kršćanstvu može reći nešto ovako. Da kažemo ono što je evidentno: jest, i Kršćanstvo i Islam nastoje zadobiti obraćenike. Ali, Isusov poziv svojim učenicima za “ići u cijeli svijet i učiniti učenicima iz svih naroda” u Evanđelju Svetog Mateja razumio se i prakticiralo na pacifičan način. Učenici su propovijedali, ljudi se obraćali. Bez nasilja, bez prisile. Ustvari, bili su upravo kršćani – i u prvom redu njihovi pastiru – koji su bili proganjani i ubijani jednostavno što su propovijedali Krista, prvo u Rimskom poganskom carstvu i kasnije (nešto što je činjenica i danas) od Islama.

Nasuprot tome, rekao ja Muhamed: “Bio sam poslan s mačem u rukama za osigurati da nitko osim Alaha ne bude predmet štovanja – Alah koji je stavio moj život pod sjenu mog koplja i koji dijeli poniženje i prezir svima onima koji ne poštuju moje zapovijedi (The Al Qaeda Reader, str. 12).”

Kuran je prepón zapovijedi za vršenje nasilja prema onima koji ne žele podvrći se Islamu – i tako je, na način koji bitno prevazilazi usporedbu sa nasiljem u Starom Savezu.

Za razliku od širenja krščanstva Islam se proširio preko mača. Ovo je jedna činjenica koja se na elementaran načinmože upoznati i povijesno provjeriti,

[Bertalan Székely, mađarska pobjeda nad turcima pri Opsadi Egera, 1522. (Opsada Egera dogodila se tokom Otomanskih Osvajanja Evrope u XVI stoljeću. 1522 snage Otomanskog Carstva vođene Kara Ahmed Paša opkolila je Egerski Dvoraca, koji se nalazio na sjevernoj strani Mađarske, ali branitelji, vođeni od  István Dobó, odbili su napade i odbranili Dvorac. Kasnije opsada se pretvorila u simbol nacionalne odbrane i domoljubnog herojstva u Mađarskoj.)]

nešto što je priznato od najozbiljnijih evropskih lidera: ogromni dio teritorija koji danas sačinjava “muslimanski svijet” bio je osvojen od ne muslimana strahovitim nasiljem i prolijevanjemkrvi.

Dvije trećine kršćanskog svijeta – Bliski Istok i Sjeverna Afrika – bile su progutane od Islama samo stolječe nakon njegovog začetka. Čak je i Rim bio oplijenjen i Vatikan profaniran od arapskih osvajača u ima Islama 846.

Postojanje mučenika je jedina sličnost koja može porediti Kršćanstvo i Islam kada ih se promatra iz optike njihovog širenja: dok su kršćani bili predani na mučeništvo zbog svoje vjere, muslimani su pravili mučenike od bilo koga tko bi odbio njihovu vjeru.

Odbojnost prema «kršćanskim korjenima» Evrope (ili odbojnost prema Istini)

Prema Jorge:

“Kad slušam govoriti o kršćanskim korjenima Evrope, ponekad mi taj ton ulijeva strah, jer može izgledati trijunfalan ili čak osvetoljubiv. Onda poprima kolonijalističke crte.

 [“Naši” saveznici i neprijatelji. TV dixit. Dolje, njihove “prve dame”.]

Čovjek bi očekivao da ovakve multikulturne i nepovijesne gluposti izađu iz usta nekog glupog ateiste – ali ne od Pape. Daćemo brzi osnovni odgoje Jorgeu: «kršćanski korijeni Evrope» su jedna činjenica. Tokom stoljeća, nakon spomenutih islamskih osvajanja Bliskog Istoka – kolijevke kršćana – Evropa je postala srce i stožer kršććanske vjere. Zbog toga ime «Krščanstvo». Kako može pretpostavljeni vikar, ili predstavnik Krista «plašiti se» ove činjenice, optužujuči ju kao «trijunfalnu ili čak osvetljivu»?

Krščanstvo kao nožni otirač dobrodošlice

Izgleda, prema Jorgeu, evropljani mogu izraziti svoje krščanske korijene i svoju vjeru – ali jedino kao «otirači dobrodošlice»:

«Da, Evropa ima krščanske korjene i jest krščanska odgovornost zalijevati te korjene. Ali to se treba raditi u duhu služenja kao kod pranja nogu. Dužnost krščanstva Evropi jest u služenju... Doprinos kršćanstva kulturi jest Krista u pranju noga.»

<Franjo pere i ljubi noge muslimanskim izbjeglicama i izdrugih religija. Znamo da je to učinio i jednom/jednoj transeksualcu, muslimanu, i, na koncu, zapovijedio da ova praksa bude «prema pravu» u Crkvi.>

Dakle prema glavi katoličke Crkve, sva nakana i poruka kršćanstva jest u “pranju nogu” – ili, u ovom kontekstu, primajući milijune muslimanskih migranata, od kojih mnogi su otvoreno napasni prema kršćanstvu.

Da, Krist je služio i prao noge svojim učenicima i propovijedao milosrđe i sućut – ali to nije bio ni jedini ni prvenstveni cilj njegove misije. On je ponudio integralnu viziju svijeta baziranu na dubokim teološkim postavkama. Kada su izvjesne osobe pogriješile profanacijom hrama, on nije okrenuo «drugi obraz» (da ne govorimo o pranju njihovih nogu). On ih je izbacio vani. Njegova propovijed nije bila naivnost – «otvorite vaša vrata onima koji imaju dugupovijest porobljavanja nacija i još uvijek nastoje porobiti vas same» - već je učio svoje sljedbenike biti «mudri kao zmije». Govorio je o vječnom paklu i mučenju – doista, više nego bilo tko u cijeloj Bibliji. To je zato zašto su sve kršćanske sljedbe uvijek shvatile da biti kršćanin daleko prevazilazi «pranje nogu».

Ali za Jorge, jedini aspekti kršćanstva za biti izraženi su oni koji služe muslimanske izbjeglice, od kojih neke mrze i protjerivaju kršćane u Evropi.

<Tražitelji azila u Švedskom gradu Kalmar, odakle su bili protjerane krščanske izbjeglice nakon što su bili maltretirani i napadani od muslimana.>

Problemi muslimanskog svijeta: Naše greške i Odgovornost

<Šatori u Saudijskoj Arabiji, sa klimom i svim komotnostima, s kapacitetom za tri milijuna hodočasnika u Meku. I, svakako, nula izbjeglica>

Kada ga se upitalo da li Evropa ima mogućnost za primati i dalje toliko migranata, Jorge je rekao da je «glavno pitanje zašto ima toliko migranata sada». Kao pravi pravcati apologeta Islama, prešao je na citiranje bilo čega i bilo koga – fabrikante oružja, glad i, ponavljajući argumente Obamine administracije, nezaposlenost – kao uzroke nereda na Bliskom Istoku, ne imajući u vidu slona u kuhinji: islamsku kulturu, koja proizvodi nefunkcionalna, netolerantna društva, nasilna i premenska.

Dovoljno je gledati prema mjestu nastanka Islama, gdje se islamski zakon striktno obdržava: Saudijska Arabija je bogatija od mnogih zapadnih nacija i nema niti jedan od problema koje navodi Jorge; ipak, također i ta država je barbarska,korumpirana, natražna i nasilna prema svima koji ne ispovijedaju Islam. Zašto?

—

U istom Evanđenju Sv. Mateja kojeg Jorge neprimjerno citira mješajujući misiju Isusovih učenika s misijom Muhamedovih džihadovca, Krist upozorava: «Čuvajte se lažnih proroka. Oni dolaze vama obučeni u ovčiju kožu, ali iznutra su krvoločni vukovi. Prepoznati ćete ih po njihovim plodovima».

Ako bi nekad bila neka osoba kojoj bi ovu upozorenje izgledalo pripadati – čovjek koji se predstavlja sa ulogom autoriteta «Kristovog predstavnika», ali koji potpomaže povijesnog (i stalnog) neprijatelja kršćanstva, dok se potiče evropljane potisnuti svoj krščanski poklad te ispoljavati svoju vjeru isključivo preko «pranja nogu», to jest, preko podvrgavanja muslimanima – sigurno je da je Jorge Mario Bergoglio netko komu to dolazi kao po mjeri.