Gloria.TV 31 svibnja 2016

Prvenstveno prevodim vijesti Gloria.tv 31. svibnja 2016. Napominjem da je stav Gloria.tv blizak Bratovštini SSPX, dakle porijelkom "lefebvrovci", ili možemo reći da se osjeti veliki utjecaj misli Nadbiskupa Marcel Lefebvre, izopćenog 1988. nakon ređenja četvorice novih biskupa bez dopuštenja Ivana Pavla II.

Osnovni razlog djelovanja Nad. Lefebvre bio je njegov stav kritike Drugog Vatikanskog Sabora, te mjenjanje forme sakramenata u Katoličkoj Crkvi. Smatrao je da postoji proturječje između nauka Drugog Vatikanskog Sabora i vjekovnog nauka Crkve, i nije ga htio nasljedovati. Zbog toga je brzo bio žestoko kritiziran, i izoliran.

U vezi sakramenata, smatrao je da se obred ređenja te Misa Trentskog Sabora ne mogu izostaviti u Crkvi, niti posebno zamijeniti sa nejasnim Novus Ordo Missae (misa koja se danas uglavnom slavi u Crkvi, posebno u latinskom obredu).

Moj stav je drugačiji; do Franjinog proglašenja nisam imao nikakve simpatije prema FSSPX, danas na ovo gledam iz druge perspektive: slažem se da treba očuvati i ne propustiti jasnu Trentsku teologiju i sakramente, ali različito mislim na području nasljedovatelja Sv. Petra. 

Dok Bratovištana smatra da može biti Papa makar krivo učio, to osobno potpuno odbacujem, jer pogrešno učenje ne može doći od Boga, i prema tome od njegovog Vikara. O ovom konkretnom pitanju uskoro ću iznejeti komentirani stav Crkvenog Naučitelja, Sv. Bellarmina.

Slijedi vijest:

Nesposobnost za kleknuti: Papa Franjo nije sudjelovao u procesiji na Tijelovo ( Corpus Christi) kroz Rim 26. svibnja. Kad se pojavio na kraju nije klečao pred Presvetim. Da to nije zbog zdravstvenog stanja, Franjo je pokazao prošlog Velikog Četvrtka kada je kleknuo dvanaest puta, kako bi se prao noge odabranoj skupini. Novinar Antonio Socci citira u ovom kontekstu izjave Benedikta XVI: "Nesposobnost da klekne pojavljuje  se kao suština onog što je đavolsko."

U Rio de Janeiro, 2013:

"Tako ja živ bio, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga." (Rim 14, 11)

Sloboda za grijeh? U svoj propovijedi u ponedjeljak ujutro Papa Franjo ponovno je polemizirao protiv - citat - "učitelja Zakona i teologa koji idu  putem kazuistike i ne dozvoljavaju slobodu Duha Svetoga." No, on se zalaže za zakone bez milosti prema palim svećenicima i čini kazuističke argumente za davanje svete pričesti bludnicima ili protestantima.

Jednostrano Milosrđe: Prošlog petka, Papa Franjo je primio argentinsku ljevičarsku aktivistkinju Hebe de Bonafini, jedne od osnivača Udruge tzv Majke Plaza de Mayo (Trga Svibnja). Bonafini opravdava nasilje i terorizam. 2005-te godine je tvrdila da je Ivan Pavao II - citat - "budući je počinio mnoge grijehe, ići če u pakao." (Poznati španjolski bloger) La Cigüeña de la Torre smatra fotografiju Franje s Bonafini uznemirujućom. Citat: "Volio bih da je milost Franjo nije jednostrana, već univerzalna.

Samo u Crkvi: Sara Giromini, poznata kao Sara Winter, bila je osnivateljka brazilskog dijela Femena, skupine prostitutki korištene za političke borbe. U listopadu prošle godine Giromini se obratila i molika kršćane za oprost. U govoru brazilskom Saboru u kontekstu kampanje koja pokođava koristiti virus Zika za uvođenje pobačaja, rekla je: "Ja nekada ne bi mogla to zamisliti: samo u Crkvi sam pronašla osobe koje pomažu ženama, nešto što nikad nisam našla u feminističkom pokretu."

Dodatak:

Na Franji se vidi što voli, što ne voli. Sa Moralesom prošle godine:

Predjsednik Makedonije poklanja tiaru (tri krunu, simbol Papinog trostrukog kraljevstva; vjekovnu tiaru je prodao Pavao VI s nakanom dati to siromasima. Prošle godine se prodavala na ebay. Takvu je žalosnu subinu dočekala. Juda reče Isusu: "Zašto nismo prodali to pomazanje, mogli smo dobiti 300 denara i dati to siromasima." Sv. Ivan nadalje navodi: "Ali to ne reče jer bi mu bilo žao siromašnih, već jer je bio razbojnik." Isus mu odgovori: "Siromahe ćete uvijek imati sa sobom..." i opravda ženu. Crkva je uvijek branila da Bogu treba dati najbolje, jer od toga se hrani vjera, koja je temelj za sve drugo.) Franji. Kao da ga je uvrijedio:

S novim argentinskim predjsednikom Macri. Budući je "desničarski", sa njim nema nekih posebnih osmjeha:

Kralj Theoden, glasnogovornik Zmijskog Jezika, genijalna Tolkienova metafora pogrešno primjenjena na trenutno stanje u Crkvi

U članku «Zaštititi se od stvarnosti», jedan katolički pisac – nije bitno koji, zvaču ga slikovitim imenom: Autore, Pjesniče, Pišće,... ; inače iz redova Bratovištine SSPX – naš ti Umjetnik koristi pretpostavljenu sličnost genijalne metafore Tolkienovog Gospodina Prstenova na stanje u Crkvi. U njegovim samim riječima:

«Kraljevstvu Rohan prijeti najezda napadičkih hordi orka, dok se njihov vremešni kralj Theoden nalazi pod utjecajem čaranja zlog maga, Sarumana. Saruman je poslao na Rohanski dvorac svojeg slugu, Zmijski Jezik, da bi manipulirao kralja Theodena. Preko moći vračanja, ovaj samo izdaje naloge koje mu diktira Zmijski Jezik. Ratnici koji su i dalje vjerni kralju, ali nisu voljni slušati perverzne naredbe, vođeni od hrabrog Eomera, protjerani su iz kraljevstva. Bore se protiv orka kao i uvijek, ali bez službene kraljeve podrške.»

«Tko hoće praviti usporedbe između ove glave Tolkienovog djela i trenutne situacije u Crkvi i izvaditi odgovarajuće zaključke, nije mu teško. Ja izvlačim iz ovoga  barem tri pouke. Prvo, infiltracija samo jednog neprijatelja dobro situiranog čini više štete negoli cijele vojske.»

E pa u redu, očigledno je na koga se odnosi Autor: na Franju, kojeg zove «Papa». To jest, slijedeći stil i argumentaciju uobičajenog lefebvrističkog razmišljanja, bolje reći bratovštine SSPX, daje naslov «Vikar đavla» Vikaru Kristovom.

Jer to je to, poštovani Pišće, ono što vi i vaša škola kazujete. Vi stavljate u Vaš članak Franjinu sliku prema kojoj on uživa dok se ljudi strmoglavljuju u pakao (slika uzeta poput tolikih kojima obiluje Internet: Franjo Antikrist, Lažni Prorok, i sl.); Theoden je ovdje kralj, i kako se ova metafora primjenjuje na Crkvu, i Vi sami ističete: «Tko hoće praviti usporedbe između ove glave Tolkienovog djela i trenutne situacije u Crkvi i izvaditi odgovarajuće zaključke, nije mu teško...  infiltracija samo jednog neprijatelja dobro situiranog čini više štete negoli cijele vojske.», zaključuje se tko je ovaj dobro situirani neprijatelj: radi se o onome tko trenutno sjedi na Petrovoj Stolici, o onome kojeg Vi zovete «Zmijski Jezik», to jest, Đavlov i Kristov Vikar u isto vrijeme.

Autore, to je hula. Kristov Vikar po definiciji niti jest niti može biti Đavliji Vikar. Jedna te ista osoba ili je jedno, ili je drugo.

Paradoksalno, iako Vi simpatizirate sa sektorima koji su vrlo skloni antisedevakantizmu, Vaša metafora bliži se više – makar nije ni njihova -, onim sedevakantistima koji zastupaju Cassiciacum, to jest, tezu zasnovana na razlici koncepta materialiter-formaliter (netko je papa materijalno, jer je izabran na koklavi, ali ne i formalno, jer ne naučava katolički nauk; u trenutku u kojem odbaci svoje greške, postaje valjani papa).

To je što izgleda da hoće reći onaj “egzorcizam” koji vrši Gandalf oslobađajući Theodena od Sarumanovog opsjednuća.

Problem je što ta metafora može imati primjenu na bilo koji crkveni autoritet… osim u slučaju pape. Jer kad već jednom se radi o glasnogovorniku Zmijskog Jezika, gubi svaku jurisdikciju i milost, kad bi se već  mogao uopće dati takav slučaj  da valjani papa napusti pravi, i prihvati krivi nauk..

Najverojatnije je da u ovim slučajevima, to jest u kojima netko smješten na Petrovom Prijestolju daje proglase očigledno protivne vjeri, može primjeniti Bula Pavla IV, Cum ex Apostolatus Officio, drugim rječima: ovdje nikad nije bilo pape, jer već prije nije bilo materije da bi ga moglo biti.

Prema tome, ovdje nikad nije bio nikakav Theoden, i odatle slijedi da poređenje ne vrijedi.

<Cardinal Jorge Mario Bergoglio u Buenos Airesu: prima “blagoslov” od protestanata; upaljuje svijeću pri židovskom blagdanu Hanukkah. Gospodine, što ste Vi? Katolik, protestant, židov…? Član neke “sveopće svjetske religije” koja sve uključuje?>

Drugi katolički autori su se opredijelili za druge strategije, doista za svaku drugu zavzlamu doktrinalne inžinjerije bilo bi je bolje zvati.

Ali inžinjerije koja ne funkcionira. Bacimo pogled na ove pokušaje, kojih je uglavnom malo i lako ih je analizirati.

Opcija prekidača nepogrješivosti.  Kako očigledno viče prema Nebu da je Glava osma egzortacije Amoris Letal nemoguće za obraditi s katoličkog gledišta da bi se je spasilo... prelazi se na stav prema kojem to ustvari ne bi bilo Naučiteljstvo!

Predragi: netko je pritisnuo dugme na daljinskom upravljaču upravo kad se na televiziji pojavila Glava VIII! Koja je nesuglasnost ove pozicije? Jer dugme pritiska onaj koji gleda televiziju, i ne onaj koji govori na njoj. A zar ne bi to trebao nedvoznačno reći onaj koji je na ekranu? Sigurno, jest on, i samo on onaj koji može i ima pravo i obvezu izjasniti ono što tumači i jest i što se veže njegovim rječima.

I, ukoliko riječi koje izgovara trebaju pojašnjenje, samo je njegovo vrijedno. Jer ako ne bilo tako, onaj koji ima daljinski bio bi glumac, a na gledatelj, što nema smisla.

Opcija prijateljskog razgovora.

<Gdje je križ?>

To jest, jedna apostolska egzortacija poput AL, u suštini nije Naučiteljstvo! I opet: i tko to kaže? Sigurno ne Franjo, već samozvani autentični tumači pameti i pouke Franjine.

Ali Franjo dixit: «Napisao sam jednu encikliku, apostolsku egzortaciju Evangelii Gaudium, stalno dajem izjave i propovijedi, i to je učiteljstvo. To što je tu sadržano to je što ja mislim, ne ono što mediji kažu da ja mislim». (Intervju argentinskoj La Nación, 07/12/14.)

Te ne nudi nikakvo dodatno pojašnjenje, niti dokida nikvu pretpostavljenu «dvoznačnost», ni ništa. Oni koji ga tumače, bazirajući se na njegovim tekstovima, na način suprotan nauku Crkve, vrše svoju nevjerničku praksu i ništa im se ne događa... Je li tako ili nije?

Zadnja opcija: sve što kaže Franjo treba se shvatiti u kontinuitetu s iskonskim  Naučiteljstvom.

To je ekvivalentno za reći da rekao što rekao, svjedno je: to ćemo tumačiti – zbilja ne znam kako neki uspiju prevazići utisak besmisla kad govore u ovim terminima – u slozi s nepromjenjivim Naučiteljstvom. Dakle: manimo se ovih tekstova k'o lanskog snijega!

Ali gospodo, ne znam da li ste uopće došli dotle da mislite barem sekundu na to, na ovaj način implicitno podržavate i dajete vašu potporu bilo kojoj gluposti koja izađe iz njegovih usta. U biti, to je ono što činite.

I zdruge strane, povirite malo u salu za konferencije «naprednjačkih» listova i portala – ne malo značajne i za one koji se nazivaju katolicima: i zagluviti ćete od pljeskanja ušima koje se razliježe takvim dvoranama. Oni su ti koji baš razumiju Franjino naučiteljstvo! I slave što ga mogu provesti u djelo!

Eh tako je dragi moj Pjesniče, u jednoj stvari se slažemo: kao i Eomer, ne smijemo nikad poslušati jedan lažni nauk.

Ali te podsjećam: jer ovaj izlazi iz Glasa Zmijskog Jezika.

I iz nijednog drugog glasa.

Franjin Džihad protiv kršćana

Ovaj članak je prijevod, s malim grafičkim i tekstualnim dodatkom, zanimljivog razmišljanja jednog od najboljih analitičara sociopolitičkih prilika Egipto i Bliskog Istoka, priznati stručnjak islamske tematike, Raymonda Ibrahim.Slijedeći njegova precizna razmišljanja o ilsamskom problema, vidio sam da nije htio obazirati se na Franju prije svega zbog žurlalističke korektnosti, i radi ne odvajanja od svoje specijalnosti.

Ipak, morao je doći trenutak u kojem pisac knjiga poput “Ponovno raspeti”, nije mogao više izdržati te je pokazao otvoreno prstom jednog od glavnih podržavalaca “pacifičnog” džihada koji se odigrava u Evropi pred našim očima. U svoje vrijeme Raymond je podsjetio da je Muhamed bio prva muslimanska “izbjeglica” u Medina, zajedno sa kojih 500 sljedbenika među muškarcima i ženama koji su morali bježati iz Meke (jer su ih otamo bili protjerali oni koji se nisu slagali s Muhamedovim fanatizmom). Nakon tri godine Medina je bila Muhamedova. Vrlo brzo i cijela Arabija (svakako i Meka, nad čijim nekadašnjim pučanstvom koje se usprotivilo Muhameduj je bila izvršena žestoka osveta). Vrlo brzo i dvije trećine ondašnjih kršćanskih zemalja.

Ova “moralna” podrška, tako odobrena od glavnih medija, pripada onom što sjedi na Petrovoj Stolici, kao netko što na tuđem sjedi. Slijedi članak:

Čovjek poznat kao Papa i Kristov Vikar, - ali pri svjetlu onoga što slijedi jest vjerojatno bolje ga zvati po njegovom pravom imenu, Jorge Mario Bergoglio – nedavno je udijelio jedan intervju pokazujući zašto “toliko ljudi misil da je on Antikrist”.

Glavne točke ovog razgovora bi bile:

Krist kao ratnik

Na najklasičniji relativistički način, Jorge tvrdi:

“Istina je da ideja osvajanja pripada samoj duši Islama. Ipak, također je moguće i interpretirati cilj Matejevog Evanđelja, gdje Isus šalje svoje učenike među  sve narode, u istoj optici ideje osvajanja.”

Samo neka neznalica ili nasilna prema kršćanstvu može reći nešto ovako. Da kažemo ono što je evidentno: jest, i Kršćanstvo i Islam nastoje zadobiti obraćenike. Ali, Isusov poziv svojim učenicima za “ići u cijeli svijet i učiniti učenicima iz svih naroda” u Evanđelju Svetog Mateja razumio se i prakticiralo na pacifičan način. Učenici su propovijedali, ljudi se obraćali. Bez nasilja, bez prisile. Ustvari, bili su upravo kršćani – i u prvom redu njihovi pastiru – koji su bili proganjani i ubijani jednostavno što su propovijedali Krista, prvo u Rimskom poganskom carstvu i kasnije (nešto što je činjenica i danas) od Islama.

Nasuprot tome, rekao ja Muhamed: “Bio sam poslan s mačem u rukama za osigurati da nitko osim Alaha ne bude predmet štovanja – Alah koji je stavio moj život pod sjenu mog koplja i koji dijeli poniženje i prezir svima onima koji ne poštuju moje zapovijedi (The Al Qaeda Reader, str. 12).”

Kuran je prepón zapovijedi za vršenje nasilja prema onima koji ne žele podvrći se Islamu – i tako je, na način koji bitno prevazilazi usporedbu sa nasiljem u Starom Savezu.

Za razliku od širenja krščanstva Islam se proširio preko mača. Ovo je jedna činjenica koja se na elementaran načinmože upoznati i povijesno provjeriti,

[Bertalan Székely, mađarska pobjeda nad turcima pri Opsadi Egera, 1522. (Opsada Egera dogodila se tokom Otomanskih Osvajanja Evrope u XVI stoljeću. 1522 snage Otomanskog Carstva vođene Kara Ahmed Paša opkolila je Egerski Dvoraca, koji se nalazio na sjevernoj strani Mađarske, ali branitelji, vođeni od  István Dobó, odbili su napade i odbranili Dvorac. Kasnije opsada se pretvorila u simbol nacionalne odbrane i domoljubnog herojstva u Mađarskoj.)]

nešto što je priznato od najozbiljnijih evropskih lidera: ogromni dio teritorija koji danas sačinjava “muslimanski svijet” bio je osvojen od ne muslimana strahovitim nasiljem i prolijevanjemkrvi.

Dvije trećine kršćanskog svijeta – Bliski Istok i Sjeverna Afrika – bile su progutane od Islama samo stolječe nakon njegovog začetka. Čak je i Rim bio oplijenjen i Vatikan profaniran od arapskih osvajača u ima Islama 846.

Postojanje mučenika je jedina sličnost koja može porediti Kršćanstvo i Islam kada ih se promatra iz optike njihovog širenja: dok su kršćani bili predani na mučeništvo zbog svoje vjere, muslimani su pravili mučenike od bilo koga tko bi odbio njihovu vjeru.

Odbojnost prema «kršćanskim korjenima» Evrope (ili odbojnost prema Istini)

Prema Jorge:

“Kad slušam govoriti o kršćanskim korjenima Evrope, ponekad mi taj ton ulijeva strah, jer može izgledati trijunfalan ili čak osvetoljubiv. Onda poprima kolonijalističke crte.

 [“Naši” saveznici i neprijatelji. TV dixit. Dolje, njihove “prve dame”.]

Čovjek bi očekivao da ovakve multikulturne i nepovijesne gluposti izađu iz usta nekog glupog ateiste – ali ne od Pape. Daćemo brzi osnovni odgoje Jorgeu: «kršćanski korijeni Evrope» su jedna činjenica. Tokom stoljeća, nakon spomenutih islamskih osvajanja Bliskog Istoka – kolijevke kršćana – Evropa je postala srce i stožer kršććanske vjere. Zbog toga ime «Krščanstvo». Kako može pretpostavljeni vikar, ili predstavnik Krista «plašiti se» ove činjenice, optužujuči ju kao «trijunfalnu ili čak osvetljivu»?

Krščanstvo kao nožni otirač dobrodošlice

Izgleda, prema Jorgeu, evropljani mogu izraziti svoje krščanske korijene i svoju vjeru – ali jedino kao «otirači dobrodošlice»:

«Da, Evropa ima krščanske korjene i jest krščanska odgovornost zalijevati te korjene. Ali to se treba raditi u duhu služenja kao kod pranja nogu. Dužnost krščanstva Evropi jest u služenju... Doprinos kršćanstva kulturi jest Krista u pranju noga.»

<Franjo pere i ljubi noge muslimanskim izbjeglicama i izdrugih religija. Znamo da je to učinio i jednom/jednoj transeksualcu, muslimanu, i, na koncu, zapovijedio da ova praksa bude «prema pravu» u Crkvi.>

Dakle prema glavi katoličke Crkve, sva nakana i poruka kršćanstva jest u “pranju nogu” – ili, u ovom kontekstu, primajući milijune muslimanskih migranata, od kojih mnogi su otvoreno napasni prema kršćanstvu.

Da, Krist je služio i prao noge svojim učenicima i propovijedao milosrđe i sućut – ali to nije bio ni jedini ni prvenstveni cilj njegove misije. On je ponudio integralnu viziju svijeta baziranu na dubokim teološkim postavkama. Kada su izvjesne osobe pogriješile profanacijom hrama, on nije okrenuo «drugi obraz» (da ne govorimo o pranju njihovih nogu). On ih je izbacio vani. Njegova propovijed nije bila naivnost – «otvorite vaša vrata onima koji imaju dugupovijest porobljavanja nacija i još uvijek nastoje porobiti vas same» - već je učio svoje sljedbenike biti «mudri kao zmije». Govorio je o vječnom paklu i mučenju – doista, više nego bilo tko u cijeloj Bibliji. To je zato zašto su sve kršćanske sljedbe uvijek shvatile da biti kršćanin daleko prevazilazi «pranje nogu».

Ali za Jorge, jedini aspekti kršćanstva za biti izraženi su oni koji služe muslimanske izbjeglice, od kojih neke mrze i protjerivaju kršćane u Evropi.

<Tražitelji azila u Švedskom gradu Kalmar, odakle su bili protjerane krščanske izbjeglice nakon što su bili maltretirani i napadani od muslimana.>

Problemi muslimanskog svijeta: Naše greške i Odgovornost

<Šatori u Saudijskoj Arabiji, sa klimom i svim komotnostima, s kapacitetom za tri milijuna hodočasnika u Meku. I, svakako, nula izbjeglica>

Kada ga se upitalo da li Evropa ima mogućnost za primati i dalje toliko migranata, Jorge je rekao da je «glavno pitanje zašto ima toliko migranata sada». Kao pravi pravcati apologeta Islama, prešao je na citiranje bilo čega i bilo koga – fabrikante oružja, glad i, ponavljajući argumente Obamine administracije, nezaposlenost – kao uzroke nereda na Bliskom Istoku, ne imajući u vidu slona u kuhinji: islamsku kulturu, koja proizvodi nefunkcionalna, netolerantna društva, nasilna i premenska.

Dovoljno je gledati prema mjestu nastanka Islama, gdje se islamski zakon striktno obdržava: Saudijska Arabija je bogatija od mnogih zapadnih nacija i nema niti jedan od problema koje navodi Jorge; ipak, također i ta država je barbarska,korumpirana, natražna i nasilna prema svima koji ne ispovijedaju Islam. Zašto?

—

U istom Evanđenju Sv. Mateja kojeg Jorge neprimjerno citira mješajujući misiju Isusovih učenika s misijom Muhamedovih džihadovca, Krist upozorava: «Čuvajte se lažnih proroka. Oni dolaze vama obučeni u ovčiju kožu, ali iznutra su krvoločni vukovi. Prepoznati ćete ih po njihovim plodovima».

Ako bi nekad bila neka osoba kojoj bi ovu upozorenje izgledalo pripadati – čovjek koji se predstavlja sa ulogom autoriteta «Kristovog predstavnika», ali koji potpomaže povijesnog (i stalnog) neprijatelja kršćanstva, dok se potiče evropljane potisnuti svoj krščanski poklad te ispoljavati svoju vjeru isključivo preko «pranja nogu», to jest, preko podvrgavanja muslimanima – sigurno je da je Jorge Mario Bergoglio netko komu to dolazi kao po mjeri.

Doće maca na vratanca

Sve u svoje vrijeme:

Kabul, sedemdesetih godina i sada.

Iran, sedamdesetih.

Iran, danas. Glavno je imati mobitel.

U šetnji kroz Kabul, 1972.

Pakao u Kabulu, 2015.

Pakao u Arabiji, tj, idu na glasovanje. Ali "naši" hoće ovo:

To je, znate, žena zločinca Assada:

Ma jest zločinac, jašta je. Nemoj mu ništa vjerovati:

Isto kao kad te ko fol upozori:

Svi što su uz njega, sve je to obmana i tiranski saveznici:

Mi imamo ovdje jako velikih problema koje trebamo riješiti na prvom mjestu, preko naših najprosvjećenijih osoba koje će nam ukazati pravi put:

 Ako se neka kučka, da prostiš, odrekne Islama, to je njen problem, nikoga to ne interesira niti se mi trebamo bakćati time, niti joj možemo dopustiti da slučajno nastupi na nekom sveučilištu, ili slično:

"Naše" feministkinje, kao Rebecca Vipond Brink, fino nam kažu da to nije ne postoji za nas.

.............

No, ne probudiš li se...