Franjin Džihad protiv kršćana

Ovaj članak je prijevod, s malim grafičkim i tekstualnim dodatkom, zanimljivog razmišljanja jednog od najboljih analitičara sociopolitičkih prilika Egipto i Bliskog Istoka, priznati stručnjak islamske tematike, Raymonda Ibrahim.Slijedeći njegova precizna razmišljanja o ilsamskom problema, vidio sam da nije htio obazirati se na Franju prije svega zbog žurlalističke korektnosti, i radi ne odvajanja od svoje specijalnosti.

Ipak, morao je doći trenutak u kojem pisac knjiga poput “Ponovno raspeti”, nije mogao više izdržati te je pokazao otvoreno prstom jednog od glavnih podržavalaca “pacifičnog” džihada koji se odigrava u Evropi pred našim očima. U svoje vrijeme Raymond je podsjetio da je Muhamed bio prva muslimanska “izbjeglica” u Medina, zajedno sa kojih 500 sljedbenika među muškarcima i ženama koji su morali bježati iz Meke (jer su ih otamo bili protjerali oni koji se nisu slagali s Muhamedovim fanatizmom). Nakon tri godine Medina je bila Muhamedova. Vrlo brzo i cijela Arabija (svakako i Meka, nad čijim nekadašnjim pučanstvom koje se usprotivilo Muhameduj je bila izvršena žestoka osveta). Vrlo brzo i dvije trećine ondašnjih kršćanskih zemalja.

Ova “moralna” podrška, tako odobrena od glavnih medija, pripada onom što sjedi na Petrovoj Stolici, kao netko što na tuđem sjedi. Slijedi članak:

Čovjek poznat kao Papa i Kristov Vikar, - ali pri svjetlu onoga što slijedi jest vjerojatno bolje ga zvati po njegovom pravom imenu, Jorge Mario Bergoglio – nedavno je udijelio jedan intervju pokazujući zašto “toliko ljudi misil da je on Antikrist”.

Glavne točke ovog razgovora bi bile:

Krist kao ratnik

Na najklasičniji relativistički način, Jorge tvrdi:

“Istina je da ideja osvajanja pripada samoj duši Islama. Ipak, također je moguće i interpretirati cilj Matejevog Evanđelja, gdje Isus šalje svoje učenike među  sve narode, u istoj optici ideje osvajanja.”

Samo neka neznalica ili nasilna prema kršćanstvu može reći nešto ovako. Da kažemo ono što je evidentno: jest, i Kršćanstvo i Islam nastoje zadobiti obraćenike. Ali, Isusov poziv svojim učenicima za “ići u cijeli svijet i učiniti učenicima iz svih naroda” u Evanđelju Svetog Mateja razumio se i prakticiralo na pacifičan način. Učenici su propovijedali, ljudi se obraćali. Bez nasilja, bez prisile. Ustvari, bili su upravo kršćani – i u prvom redu njihovi pastiru – koji su bili proganjani i ubijani jednostavno što su propovijedali Krista, prvo u Rimskom poganskom carstvu i kasnije (nešto što je činjenica i danas) od Islama.

Nasuprot tome, rekao ja Muhamed: “Bio sam poslan s mačem u rukama za osigurati da nitko osim Alaha ne bude predmet štovanja – Alah koji je stavio moj život pod sjenu mog koplja i koji dijeli poniženje i prezir svima onima koji ne poštuju moje zapovijedi (The Al Qaeda Reader, str. 12).”

Kuran je prepón zapovijedi za vršenje nasilja prema onima koji ne žele podvrći se Islamu – i tako je, na način koji bitno prevazilazi usporedbu sa nasiljem u Starom Savezu.

Za razliku od širenja krščanstva Islam se proširio preko mača. Ovo je jedna činjenica koja se na elementaran načinmože upoznati i povijesno provjeriti,

[Bertalan Székely, mađarska pobjeda nad turcima pri Opsadi Egera, 1522. (Opsada Egera dogodila se tokom Otomanskih Osvajanja Evrope u XVI stoljeću. 1522 snage Otomanskog Carstva vođene Kara Ahmed Paša opkolila je Egerski Dvoraca, koji se nalazio na sjevernoj strani Mađarske, ali branitelji, vođeni od  István Dobó, odbili su napade i odbranili Dvorac. Kasnije opsada se pretvorila u simbol nacionalne odbrane i domoljubnog herojstva u Mađarskoj.)]

nešto što je priznato od najozbiljnijih evropskih lidera: ogromni dio teritorija koji danas sačinjava “muslimanski svijet” bio je osvojen od ne muslimana strahovitim nasiljem i prolijevanjemkrvi.

Dvije trećine kršćanskog svijeta – Bliski Istok i Sjeverna Afrika – bile su progutane od Islama samo stolječe nakon njegovog začetka. Čak je i Rim bio oplijenjen i Vatikan profaniran od arapskih osvajača u ima Islama 846.

Postojanje mučenika je jedina sličnost koja može porediti Kršćanstvo i Islam kada ih se promatra iz optike njihovog širenja: dok su kršćani bili predani na mučeništvo zbog svoje vjere, muslimani su pravili mučenike od bilo koga tko bi odbio njihovu vjeru.

Odbojnost prema «kršćanskim korjenima» Evrope (ili odbojnost prema Istini)

Prema Jorge:

“Kad slušam govoriti o kršćanskim korjenima Evrope, ponekad mi taj ton ulijeva strah, jer može izgledati trijunfalan ili čak osvetoljubiv. Onda poprima kolonijalističke crte.

 [“Naši” saveznici i neprijatelji. TV dixit. Dolje, njihove “prve dame”.]

Čovjek bi očekivao da ovakve multikulturne i nepovijesne gluposti izađu iz usta nekog glupog ateiste – ali ne od Pape. Daćemo brzi osnovni odgoje Jorgeu: «kršćanski korijeni Evrope» su jedna činjenica. Tokom stoljeća, nakon spomenutih islamskih osvajanja Bliskog Istoka – kolijevke kršćana – Evropa je postala srce i stožer kršććanske vjere. Zbog toga ime «Krščanstvo». Kako može pretpostavljeni vikar, ili predstavnik Krista «plašiti se» ove činjenice, optužujuči ju kao «trijunfalnu ili čak osvetljivu»?

Krščanstvo kao nožni otirač dobrodošlice

Izgleda, prema Jorgeu, evropljani mogu izraziti svoje krščanske korijene i svoju vjeru – ali jedino kao «otirači dobrodošlice»:

«Da, Evropa ima krščanske korjene i jest krščanska odgovornost zalijevati te korjene. Ali to se treba raditi u duhu služenja kao kod pranja nogu. Dužnost krščanstva Evropi jest u služenju... Doprinos kršćanstva kulturi jest Krista u pranju noga.»

<Franjo pere i ljubi noge muslimanskim izbjeglicama i izdrugih religija. Znamo da je to učinio i jednom/jednoj transeksualcu, muslimanu, i, na koncu, zapovijedio da ova praksa bude «prema pravu» u Crkvi.>

Dakle prema glavi katoličke Crkve, sva nakana i poruka kršćanstva jest u “pranju nogu” – ili, u ovom kontekstu, primajući milijune muslimanskih migranata, od kojih mnogi su otvoreno napasni prema kršćanstvu.

Da, Krist je služio i prao noge svojim učenicima i propovijedao milosrđe i sućut – ali to nije bio ni jedini ni prvenstveni cilj njegove misije. On je ponudio integralnu viziju svijeta baziranu na dubokim teološkim postavkama. Kada su izvjesne osobe pogriješile profanacijom hrama, on nije okrenuo «drugi obraz» (da ne govorimo o pranju njihovih nogu). On ih je izbacio vani. Njegova propovijed nije bila naivnost – «otvorite vaša vrata onima koji imaju dugupovijest porobljavanja nacija i još uvijek nastoje porobiti vas same» - već je učio svoje sljedbenike biti «mudri kao zmije». Govorio je o vječnom paklu i mučenju – doista, više nego bilo tko u cijeloj Bibliji. To je zato zašto su sve kršćanske sljedbe uvijek shvatile da biti kršćanin daleko prevazilazi «pranje nogu».

Ali za Jorge, jedini aspekti kršćanstva za biti izraženi su oni koji služe muslimanske izbjeglice, od kojih neke mrze i protjerivaju kršćane u Evropi.

<Tražitelji azila u Švedskom gradu Kalmar, odakle su bili protjerane krščanske izbjeglice nakon što su bili maltretirani i napadani od muslimana.>

Problemi muslimanskog svijeta: Naše greške i Odgovornost

<Šatori u Saudijskoj Arabiji, sa klimom i svim komotnostima, s kapacitetom za tri milijuna hodočasnika u Meku. I, svakako, nula izbjeglica>

Kada ga se upitalo da li Evropa ima mogućnost za primati i dalje toliko migranata, Jorge je rekao da je «glavno pitanje zašto ima toliko migranata sada». Kao pravi pravcati apologeta Islama, prešao je na citiranje bilo čega i bilo koga – fabrikante oružja, glad i, ponavljajući argumente Obamine administracije, nezaposlenost – kao uzroke nereda na Bliskom Istoku, ne imajući u vidu slona u kuhinji: islamsku kulturu, koja proizvodi nefunkcionalna, netolerantna društva, nasilna i premenska.

Dovoljno je gledati prema mjestu nastanka Islama, gdje se islamski zakon striktno obdržava: Saudijska Arabija je bogatija od mnogih zapadnih nacija i nema niti jedan od problema koje navodi Jorge; ipak, također i ta država je barbarska,korumpirana, natražna i nasilna prema svima koji ne ispovijedaju Islam. Zašto?

—

U istom Evanđenju Sv. Mateja kojeg Jorge neprimjerno citira mješajujući misiju Isusovih učenika s misijom Muhamedovih džihadovca, Krist upozorava: «Čuvajte se lažnih proroka. Oni dolaze vama obučeni u ovčiju kožu, ali iznutra su krvoločni vukovi. Prepoznati ćete ih po njihovim plodovima».

Ako bi nekad bila neka osoba kojoj bi ovu upozorenje izgledalo pripadati – čovjek koji se predstavlja sa ulogom autoriteta «Kristovog predstavnika», ali koji potpomaže povijesnog (i stalnog) neprijatelja kršćanstva, dok se potiče evropljane potisnuti svoj krščanski poklad te ispoljavati svoju vjeru isključivo preko «pranja nogu», to jest, preko podvrgavanja muslimanima – sigurno je da je Jorge Mario Bergoglio netko komu to dolazi kao po mjeri.

Doće maca na vratanca

Sve u svoje vrijeme:

Kabul, sedemdesetih godina i sada.

Iran, sedamdesetih.

Iran, danas. Glavno je imati mobitel.

U šetnji kroz Kabul, 1972.

Pakao u Kabulu, 2015.

Pakao u Arabiji, tj, idu na glasovanje. Ali "naši" hoće ovo:

To je, znate, žena zločinca Assada:

Ma jest zločinac, jašta je. Nemoj mu ništa vjerovati:

Isto kao kad te ko fol upozori:

Svi što su uz njega, sve je to obmana i tiranski saveznici:

Mi imamo ovdje jako velikih problema koje trebamo riješiti na prvom mjestu, preko naših najprosvjećenijih osoba koje će nam ukazati pravi put:

 Ako se neka kučka, da prostiš, odrekne Islama, to je njen problem, nikoga to ne interesira niti se mi trebamo bakćati time, niti joj možemo dopustiti da slučajno nastupi na nekom sveučilištu, ili slično:

"Naše" feministkinje, kao Rebecca Vipond Brink, fino nam kažu da to nije ne postoji za nas.

.............

No, ne probudiš li se...

Što je problem Evropskoj ljevici (pa i neokonzevativcima)?

Jedan poznanik iz Španjolske - uz izraze velikog olakšanja i nada - šalje mi ovu sliku:

Na slici se može čitati, 

gore lijevo: "Izbjeblice, dobrodošli";

gore desno: Smrt tiranskom raznospolom evropskom patrijarhatu!

Dakle, tipični ljevičarski slogani. Kriv je kapitalizam, evropska civilizacija, trebamo primiti izbjeglice, itd.

Dolje se čita,

upit djeteta majci: "Zašto žele nametnuti svoje srednjovjekovne običaje, suprotne našim običajima i slobodama?"

Majka odgovara, ružeći djete (kritika "naprednom" načinu mišljenja): "Fašisto, ksenofobo, nacisto!"

Inače, "protestanti" nose natpise: "Tko uvrijedi islam, treba biti zaklan", i sl.

Ali, velim mu, ovaj je list poznati španjolski satirični dnevnik. Kako to da oni nešto ovako osude?

Odgovara mi ovaj kolega: "Pa ne znam, ali drago mi je da su konačno uvidjeli o čemu se radi."

Rekoh mu, "bolje je provjeriti na samoj stranici lista "El Jueves" o čemu se pitanje. Odmah nađoh originalnu sliku:

Na naslovnici se može pročitati:

gore lijevo, jedan od tobožnih "desničarskih" kandidata, Albert Rivera.

Nešto kao "Most" u Hrvatskoj (makar tri podignuta prsta kod Alberta nemaju nikakvu aluziju na bilo kakvu vezu sa "pravoslavljem"; odnosi se - vjerojatno - na to što je njegova posve nova partija došla na treće, odlučno mjesto i treba i jednima i drugima). Bio na prošlogodišnjem sastanku Kluba Bilderberg gdje mu je dana podrška. Za krajnju ljevicu njegov je "grijeh" što njima ne daje podršku. Inače, podupire sve neoliberalne ekonomske mjere. Svakako, potpuno za pobačaj, istospolni brak i sl.

Albert kaže, trljajući sebi ruke od zadovoljstva: "Živjeli ultradesničarski nacisti!"

Gore desno, dosadašnji predsjednik, Mariano Rajoy. Njegove su riječi: "Tako će ekonomska ultradesnica izgledati malo opasna!"

Na crtežu se vidi jedna nacistička manifestacija.

Dijete pita majku: "Zašto su ćelava sva ova gospoda? Imaju li rak?"

Majka odgovara: "Dabogda!"

Te rekoh na koncu ovom kolegi: e moj jarane, nasjeo si ko početnik. Netko je htio ukazati ovim ljevičarima što bi ta ista ljevica trebala kritizirati, te je preinačio sliku. Od ljevice nikakve fajde nećeš nikad imati, niti se čemu nadaj. Nhihov svjetonazor, i uglavnom sav zvanični politički establishment osim Orbana, Poljaka, Čeha i Slovaka što se tiče bezruske Evrope su praktični saveznici uništavanja tisuljećnih korjena naših nacija.

Njima je problem što žene u Evropi ne žele biti silovane te bez straha hodati ulicama. Njima je problem što nastaju pokreti - i nisu nacisti; zbilja ljevičari su to više od bilo koga drugog jer su opr naravi totalitarni kao i islamisti - koji traže da Evropa očuva svoju kulturu i korjene. Zbog toga, samo im možeš ukazati na njihovu slijepoću i zadrtost, na osnovu argumenata. I dao Bog da htjednu vidjeti.

Ne želimo autobuse na kojima se može čitati slava Alahu kao što je Sadiq Khanya odobrio u Londonu.

Jesmo li još na vrijeme?

Ovako govori pravi Papa: Benedikt XIV, Enciklika Allatae sunt o služenju žena kod oltara, da ne kažemo đakonica

Zbilja je teško očekivati da će se odlučiti za tako brze i bezobrazne korake ovaj uljez na stolici Svetog Petra.

Usuđuje se dirati u sakramenat, time jasno pokazuje kako ova tuga nema ključeve Kraljevstva Nebeskog. Nužan je uvjet da jedan katolik postane papom biti izabrana na konklavi, ali nije i dovoljan. Treba imati katoličku vjeru, jer takvoj osobi Isus Krist izravno daje milost biti njegovim Vikarom. Osoba koja ide izravno protiv vjere pokazuje da ne može voditi Crkvu, niti ima ikakvu zadaću od Boga.

Papi je osigurana nepogrješivost, ali ne bezgriješnost. Može biti najgori čovjek na svijetu s moralne strane, ali ako ne dira u vjeru, ostaje Papa. Nažalost, imali smo tužnih slučajeva u prošlosti, ali ni takve pape nisu ništa dodirnuli ni jednu vjersku istinu.

A ima li dana da nas Franjo nečim ne iznenadi? I to takvim stvarima da stenje zemlja pod nama od onog što čujemo.

Đakonstvo je najniži stupanj svećeništva, a svećeništo je OD BOGA DANO SAMO MUŠKARCIMA. To je Bog ustanovio, i nitko to ne može dodirnuti, nijedan papa, nitko. Jer papa treba ČUVATI POKLAD VJERE, a ne izmišljati nešto novo.

Podsjećam na encikliku Pape Benedikta XIV, 26 srpnja 1755, Allatae sunt:

"Papa Gelasio (opaska: umro 496-te) u svom devetom pismu (Glava 26) biskupima u Luceniju, osudio je zlu praksu koja je bila uvedena dopuštajući ženama služiti svećenicima na oltaru. Budući da se ovaj običaj proširio među grcima, Inocencije IV je strogo zabranu u svom pismu Biskupu Tuculuma: "žene se ne smiju usuditi služiti na oltaru; njihova služba treba biti potpuno odbačena." Mi smo također zabranili ovu praksu istim riječima u našoj Apostolskoj Konstituciji vrlo ponovljenoj Etsi pastoralis, dio 6, broj 21."

Dodatak.

Franjina momčad:

Kako mediji koriste – i prešućuju – određene slike na korist Islama

<Donosim ovaj put  – uz mali dodatak – prijevod članka RaymondaIbrahima u PJ MEDIA.>

Zašto su glavni mas mediji na veliko prikazivali sliku Alana (ili Aylan) Kurdi – trogodišnjeg sirijiskog djeteta utopljenog u Mediteranu – dok nikad ne objavljuju slike druge djece Bliskog Istoka koja su, što je gore nego utopiti se u nekoj nesreći, bila ubijena s jasnom nakanom?

Da li ste vidjeli, na primjer, ovu dosta skoru sliku?

Ovo djete je bilo ubijeno na ovaj Uskrs u Pakistanu, pri islamskom samoubilačkom napadu koji je ciljao na kršćane. Atentat je izvršen u parku punom svijeta, ubijajući na desetke osoba, većinom žena i djece.

I što sa ovim djetetom u pelenama, koje leži mrtvo ispod klupe u crkvi?

Ono – s drugih 60 kršćana – bilo je ubijeno kada su islamski džihadisti napali vjersku službu u Bagdadu 2010-te (klikni ovdje za vidjeti što se desilo sa odraslima – uključujući i samoubojice).

Da li ste ikada vidjeli ovu sliku?

To je bio jedno od “najmlađih taoca” uhvaćenih od ISIS/Boraca za Slobodu, nakon što su ovi zauzeli većinsko kršćanski grad Kessah u Siriji, 2014. Bazirajući se na prethodnim događajima (pozvati ćemo se na opis Dostojevskog u Braća Karamazovi), najvjerojatnije je da je ovo djete mrtvo:

“Ovi turci su imali zadovoljstvo mučiti također i djecu; rezali bi majčin trbuh, vadili djete iz utrobe naočigled njegove majke, bacali bi djetešce u zrak i dočekivali bi ga na bajonete. To im je davalo dogođaj užitka. Ovdje možemo navesti jednu drugu zgodu koju nalazim vrijednom pažnje. Zamislite jednu drhtavu majku sa svojim čedom u rukama, i nekoliko turaka oko nje. Ovi planiraju zabavu: miluju dijete, smiju se da bi ga nasmijali. Postigli su što su htjeli, djete se smijalo. U tom trenutku, jedan turčin stavlja svoj pištolj na četiri palca pred djetetovim licem. Djete se smije od radosti, širi svoje malene ruke da uhvati pištolj, i turčin okida obarač pred djetetovim lišcem i raznosi mu mozak. Zbilja, nema li umjetnosti u ovome? Doista, turci su posebno dani na slatkiše.”

I što sa ovom koptskom djevojčicom od 12 godina?

Bila je oteta i ubijena u Libiji prošle godine, malo nakon američke pomoći džihadistima koji su skinuli Gadafija s vlasti. Ovi isti su objavili “nadoknadu” bilo kojem tko nađe i ubije kršćane. (Više slika njenog osakaćenog lica klikanjem ovdje.)

Što u vezi ove kršćanke iz Pakistana opet od dvanaest godina?

Bila je silovana i ubijena od jednog muslimana koji nije čak bio ni osuđen, kako obično se događa u Pakistanu kada neki musliman zlorabi ili ubije nekog kršćanina.

Kršćanska djeca nisu jedina koja su žrtvovana od džihadista muslimana kao niža ljudska bića i “nevjernici”. Dole prikazano dijete bilo je ubijeno u Siriji 2012. od “boraca za slobodu” – danas općenito poznatih kao ISIS – jer je jedno šitsko dijete (koji su viđeni kao nemanje nevjernici od kršćana)

Prema izvješćima, ova šitska djevojčica bila je zavezana lancima i osuđena za vidjeti kako joj ubijaju roditelja. Bazirajući se na drugu užasnu sliku, njeno srce je bilo izgleda kasnije izvađeno od “pobunjenika”.

Gornje slike su samo jedan mali uzorak kršćanske i druge djece “nevjernika”, ubijenih od islamskih nadrasista. Ima puno više slika ovdje (kaood jedne vrlo mlade budistkinje, sasječene i odrubljene joj glave u Tajlandiji).

Vraćajući se na početno pitanje: zašto mediji – o kojima znamo da obično ignoriraju slike ubijene djece jer su “nevjernici” ne-muslimani –objavljivaju i šire slike djete nesrećno utopljenog? Vrlo jednostavno: s ciljem za dobiti željeni efekat. Za političku agendu. O ovom slučaju, za tražiti “simpatiju i ogorčenje radi nedostatka akcije naprednihnacija u primanju izbjeglica”, tako i kako je potcrtano u jednom mediju.

I to radi.

Da ne idemo dalje, Francuski Predsjednik, Francois Hollande, zvao je određeni broj “evropskih lidera nakon što su slike (Kurdija) počele cirkulirati u medijima i rekao im da bi ove slike trebale podsjetiti na odgovornost svih prema izbjeglicama”. Britanski prvi ministar, David Cameron, rekao je da se osjećao “duboko potresen” slikom; Enda Kenny, prva ministarka Irske rekla je da ih je vidjela kao “absolutno šokantnim”, itd. “Stid na nas zbog smrti AylanaKurdi” – medijski naslovnici – bili su glavna tema.

Djela slijede riječi. Nakon široko objavljene slike onog nesretnog djeteta, nebrojivo mnoštvo muslimanskih inmigranata, u jop većem broju – uglavnom odraslih muškaraca, nekih ISIS-ovaca i njihovih simpatizera – bili su primljeni, u evropske nacije, čija je osjećajnost bila potpirena, kako nije moglo biti na drugi način.

Ovo je razlog – traženi efekt – kojeg su tražili mas mediji širenjem slike Alana Kurdi po svim meridijanima.

Da su mas mediji htjeli biti “pravedni i uravnoteženi”, slike koje ste upravo vidjeli, možda neke i po prvi puta, trebale bi biti s još većim pravom raširene od slike Alana. Nakon svega, one predstavljaju djecu koja su bila nakanski ubijena na osnovu mržnje nadahnute Islamom, dok je Kurdi preminuo nesretnim slučajem.

S ovim ubojicama još uvijek možemo nešto učiniti – ali u prvom slučaju mas mediji moraju govoriti jasno i naveliko – dok su tragedije kao ova što je pokosila Kurdijev život uvijek bile prisutne kao pošast u ljudskoj povijesti.

Još nekoliko bitnih pitanja.

Imajući u vidu rašireno ogorčenje i akciju provociranu Kurdijevom slikom, da li bi slike kršćanske ubijene djece jer su “nevjernici” – kad bi se naveliko učinile poznatim – iznudile opću “simpatiju i ogorčenje zbog nedostatka akcije razvijenih zemalja na polju solidarnosti” prema kršćanskim manjinama koje žive pod Islamom?

Da li bi sebi lomili ruke evropski lideri te izražavali biti “absolutno šokiranima” ili “duboko potresenima”? Da li bi objavljivali mas mediji kolumne u kojima bi nas se ružilo jer izbjegavamo naš humanitarni odgovor? Da li bi izvavio Hollande da “ova slika bi trebala biti podsjećanje na svjestku odgovornost” prema progonjenim kršćanima?

Umjesto da stave svoje odgovarajuće političare u sličnu situaciju, mas mediji jednostavno uopće ne objavljuju ove slike.

<Upravo suprotno: neki poput Chalie Hebdo rugaju se još više i na koncu hule protiv Našeg Gospodina i sve što je kršćansko. Koriste svaku priliku za mizerno najuritu prema kršćanima, i također prema zapadnom stilu života, ljigavo manipulirajući sjećanje na isto dijete čiju nesreću istiću suosjećati.>

Za one kojima se još uvijek treba govoriti slovo po slovo: glavna funkcija mas medija jest normalizirati i popularizirati izvjesne predstave koje popločavaju put određenim političkim projektima. Ova mišljenja nemaju često nikakve veze sa stvarnošću i postoje samo radi prozrokovanja podrške većinskog pučanstva službenoj politici.

U ovom slučaju, mišljena/politička agenda služe za održati farsu da je Islam suštinski miroljubiv i da je Zapad odgovoran za primanje milijuna muslimanskih inmigranata.

Gore prikazane slike kršćanske i druge “nevjerne” djece, osakaćene i ubijene od muslimana razaraju ove uredničke kolumne, i jest zbog toga što ih niste vidjeli prije.

Ali vi ih sada imate, kao i pristup socijanim medijama priopćenja; imate i kontakte uobičajenih medija. Vidjeti ćemo kako će odgovoriti.

Admiral Domazet-Lošo ne može sebi dopustiti komentirati neprovjerene vijesti: "Putin prijeti Turcima da će vratiti kršćanstvo u Istambul ako ne ostave Siriju na miru"

Prije svega, ovaj članak je motiviran izuzetnim poštovanjem urednika ovog portala prema velikom hrvatskom admiralu, Davoru Domazet-Lošo.

Naime, dotični admiral, čija gledišta mimo geopolitike posebno cijenim, ne može dopustiti radi svog prestiža komentirati, osloniti se na izvjesne vijeti kao da bi bile istina. Konrektno, toliko narod.hr, koliko braniteljski-portal.hr, prenose Domazetov intervju na Ludato televiziji:

"Domazet Lošo upozorio na Putinovu prijetnju Turcima o povratku kršćanstva u Istanbul"

Prenosim ono najznačajnije:

Skrenuo je pažnju hrvatskoj javnosti da je kod nas namjerno prešućena nedavna izjava i prijetnja Putina Turskoj i Erdoganu da drži prste dalje od Sirije. Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin je izdao oštro upozorenje vladi Turske rekavši da će vratiti kršćanstvo u Istanbul ako ne ostave Siriju na miru.

“Ukoliko Turska ne prestane podržavati ogranak Al-Quaide u Siriji, pobrinut se da dovršim ono što car Nikolaj II. nije uspio. On je za vrijeme Prvog svjetskog rata pokušao vratiti kršćanstvo u Konstantinopolis (Istanbul) i zaštititi rusku pomorsku sigurnost oslobađajući Dardanele i Bospor, ali ga je sudbina spriječila”, izjavio je ruski predsjednik.

Putin je dodao da će se zalagati za grčki suverenitet nad Ciprom i inzistirati da se Turska makne sa tog meditaranskog otoka. Na kraju, Putin je javno osudio izjave predsjednika Erdogana o islamskoj i ne-sekularnoj Turskoj i snove o propalom Otomanskom carstvu.

Admiral Domazet je izjavio da ovako direktna prijetnja i izjava dugo nije viđena u europskim diplomatskim krugovima. U preslagivanju svjetske političke scene Rusija ima presudnu ulogu koju ne želi ispustiti, usprkos nastojanjima snažnih geopolitičkih krugova u svijetu, a dvojica predsjednika Putin i Orban imaju presudnu ulogu u očuvanju europskog i kršćanskog identiteta.

"Izjava (koja) dugo nije viđena u europskim diplomatskim krugovima". Svakako da nije, jer takva izjava nikad nije ni postojala. 

Admiral Domazet ne smije ovako nastupiti, između ostalog i zbog svog prestiža! Makar je još bitnije ne staviti navodnu izvaju u usta Ruskom predsjedniku, u ovako osjetljivoj geopolitičkoj situaciji.

Brza pretraga mogućih izvora ove vijesti, na engleskom i ruskom jeziku, dovodi do slijedećih rezultada:

Portal "http://awdnews.com/" donosi tu vijest 16. travnja.

"Putin: if Turkey's Erdoğan doesn't stop supporting terrorists in Syria, I shall restore Constantinople (Istanbul) to Christendom"

Dok je "http://www.theeventchronicle.com/" donosi već sedmog ožujka ove godine:

"Last week Russian President Vladimir Putin threatened Turkish president Recep Erdogan that he will “restore Constantinople (Istanbul) to Christendom and protect Russian maritime security by liberating the Dardanelles and Bosphorus straits”, Pentagon sources say. “This has been the plan all along as borders will be redrawn, with Turkey expelled from Cyprus and balkanized,” they added."

No, pretraga na upravo odnosnom ruskom kanalu, "Россия-24", ne upućuje na nikakav rezultat, Te vijesti kao da nikad nije ni bilo.

Provjeravam preko ruskih kanala: "Znate li o ovome?", pitam ih. "Ne, prvi put čujemo", odgovor je.

Zaključujem da se radi o neslanoj "šali" čiji je cilj upravo postići suprotno od onog što se navodno nastoji. Umjesto da je Putin prikazan kao heroj, on će ispasti (to svakako nije Domazetova nakana) kao međunarodni kriminalac, protiv kojeg će se moći opravdati bilo koja nova hajka.

Jer kako će vratiti kršćanstvo u Istambul? Osim ukoliko ne bi koristio oružja masovnog uništenja, to mu ne bi pošlo za rukom, a ni tada? Tko će ići u spaljeni grad?

Vijest, dakle, sama po sebi, nema nikakvog smisla. Putin zna da postoji crvena linija koju on nikad neće prijeći... ukoliko nije napadnut! A to je upotreba atomskog, makar i taktičkog okružja. Jedino direktni napad na Rusiju mogao bi dovesti do Putinovog odgovora istom mjerom, ili bilo kojeg drugog ruskog predsjednika,

Tražeči još malo dalje, nalazim slijedeći interesanti podadak: postoji neko "proročanstvo" jednog židovskog rabina iz XVIII stoljeća, Vilna Gaona: "Mesija će doći kad Krim ponovo postane ruski, a onda iza toga Istambul". 

Ovo je već preći u konspirativne luke, i političko-vjersku maštu. Normalno, ova šema nema nikakvu vrijednost, tek možda je traženje mogućeg proizvoditelja tretirane vijeti o Putinu.

Svakako, hvala, da to i ja jednom i kažem, mas medijima što nisu prenijeli ovu bizarnu-nepostojeću, vijest.

I minus admiralu Domazetu zbog njegove lakomislenosti i nedostatku stručnosti, koje od vrlo poštovanog nisam mogao očekivati.