U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Dragi moji u Gospodinu našem,
Blagdan Svih svetih moćan je podsjetnik na stvarnost Neba. Moramo iznova i iznova podizati svoj duh do nebeskih sfera u kojima Bog prebiva usred Anđela i svetaca; gdje je On istinsko i vječno opće dobro - njihovo svjetlo, njihov život, njihova hrana, njihova sreća; gdje je sve nesavršeno zauvijek isključeno ...
U Evanđelju nam Gospodin pokazuje put kojim samo možemo težiti da budemo među izabranima: Naporan Put Križa, Blaženstva. Zašto kažemo da je život prema Blaženstvima križni put? Jer naš Gospodin tako kaže! Nakon što je proglasio osam Blaženstava, on ih sažima rekavši: „Blago vama kad će vas budu klevetali i proganjali, i govorili svaku vrstu zla protiv vas, zbog mog Imena: radujte se i kličite, jer je vaša nagrada velika u nebú. Jer tako su progonili i proroke koji su bili prije vass." (Mt 5,11-12)
Svi pravi sveci, svi istinski katolici podnijeli su progone svih vrsta, kao što je sv. Pavao napisao o svojim iskustvima Korinćanima: „U čestim putovanjima, u opasnostima od poplava, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od mojih sunarodnjaka, u opasnostima od pogana, u opasnostima u gradu, u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima od lažne braće. " (2Kor 11:26)
U tom smislu moramo uzeti u obzir dvije točke:
prvo, da su ti progoni u konačnici radi Istine: „govorili svaku vrstu zla protiv vas, zbog mog Imena“, kako je to rekao naš Gospodin; tako su i proroci bili progonjeni i većina od njih ubijeni od svog naroda;
drugo, da trebamo ustrajati do kraja, do posljednjeg daha, izdržavajući ovu vrstu progona.
Vrlo je pokazno da se u sadašnjoj situaciji - onoj u kojoj Crkva postoji u stanju prikraćenosti, bez ovlasti Kristovog namjesnika - čini da je vrlo malo ljudi spremno problem shvatiti ispravno i pravedno. To je ujedno i razlog zašto toliko mnogo "tradicionalista" i "konzervativaca", nakon što su imali uvid i možda neko "iskustvo" Istine, prije ili kasnije napusti dobru borbu. Mnogi od njih na kraju su se zadovoljili nekim pristojnim naukom, pa čak i sakramentima koje su dijelili nepravilno zaređeni svećenici. Tamo su stigli zbog pragmatičnog stava, poput stava nadb. Lefebvrea koji je sklopio primirje s "rimskim vlastima" nakon dolaska “poljskog pape” (studeni 1978. - veljača 1979.).
„Sablazan Križa“ (usp. Gal 5,11) trajan je i mogu ga podnijeti samo „siromašni duhom“, odnosno, kako kažu katolički komentari, ponizni i oni čiji duh nije podređen bogatstvu. Nije li upravo to velika lekcija koju nas Gospodin poziva da naučimo od njega? "Učite od mene, jer sam krotak i ponizna srca." (Mt 11,29) Isuse, krotka i ponizna srca, učini naše srce sličnim tvom!
„Jer otajstvo bezakonja već djeluje“ (2Thes 2: 7), opet piše sveti Pavao. Izdajnik apostol Juda Iskariotski, koji je bio lopov (usp. Iv 12,6), sagriješio je protiv prvog Blaženstva. Stoga ga je skandal s Križem - kad je postalo jasno da će se naš Gospodin predati u ruke svojih poslušnika - potpuno izbacio iz pravca, "i otišao je i objesio se o drvo" (Mt 27,5). Postao je paradigma za sve one koji zdušno služe Bogu i čine se oruđem otajstva bezakonja; mlaki kojega će naš Gospodin ispljuvati iz usta (usp. Apc 3,16).
Naš kršćanski život danas moramo temeljiti na Istini, kako najbolje znamo! Moramo graditi svoju kuću na stijeni, a ne na pijesku! Previše smo vidjeli, i još uvijek vidimo, koji se zadovoljavaju nekim "Hirngespinsteom" - sanjarskim snovima, maštarijama - umjesto da idu za istinom i ničim osim istine. „Preljubnici, zar ne znate da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo prema Bogu? Tko dakle bude prijatelj ovoga svijeta, postaje Božji neprijatelj “, upozorava ih sveti Jakov (4: 4). Da bi "živjeli", odlučili su skratiti uglove. Problem je što se ponekad uspije u tom pothvatu - kao kod vozača automobila (posebno mladih i onih bez mozga) koji misle da su brži ako skrenu zavoje; ali onda loša navika prije ili kasnije dovede do katastrofe ili barem do velike opasnosti, naime ako počnu rezati kutove čak i tamo gdje ne mogu vidjeti što dolazi sa druge strane. - Svatko tko danas zaobiđe istinu, nepogrešivo završi smrskan i slomljenog vrata - jer su oduzete zaštitne mjere župnika, katoličkih institucija itd. Stoga je jedini razuman i čestit izbor ostati uz Istinu, bez obzira koju cijenu treba platiti. Jer samo ako se uvijek i dosljedno držimo Istine, Bog nam može i dat će milost svih milosti, dar konačne ustrajnosti!
Kako je danas izuzetno teško ustrajati ... Naša je nestrpljivost velika prepreka; i tu je zavođenje svijeta; postoje one „praktične potrebe“ koje će nas tjerati da zaboravimo ono što je jedino neophodno (usp. Lk 10,42).
U vrlo humanom obratu sveti Ivan u Apokalipsi iznosi kako su čak i sveti mučenici na nebu nestrpljivi: „I povikaše gromkim glasom govoreći: Koliko još dugo, Sveti i Istiniti Gospodine, ne želiš osvetiti našu krv i suditi onima koji žive na zemlji? I bijele haljine dane su svakom od njih; i rečeno im je da se strpe malo vremena dok se ne napuni broj vjernih sluga i njihove braće koja trebaju biti ubijena, baš kao i oni. " (Apc 6: 10-11) Riječi "Osveti nam se za krv" znače: Oni to ne traže iz mržnje prema svojim neprijateljima, već iz revnosti za Božju slavu i želje da Gospodin ubrza opći sud, i potpuno blaženstvo svih njegovih izabranika.
Dragi moji ljubljeni! Što se stvari više pogoršavaju, to više trebamo imati upravo ovaj način razmišljanja: „Primum in intentione est ultimum in Executione. - Prva stvar u namjeri je posljednja u izvršenju. " Opće dobro i istinski kraj svega što je Bog stvorio je Njegova veća slava. Dok je Božja unutarnja slava - punina i blaženstvo trojstvenog života Oca, Sina i Duha Svetoga - nepromjenjivo savršena, Njegova vanjska slava - koju On ima pravo primiti od svojih stvorenja - raste sve do općeg suda i konačno stanje nas stvorenja. Kad smo maltretirani od drugih, ili od događaja koji nas ne raduju; čak i ako bismo bili ubijeni u Kristovo ime, najviši cilj i posljednji kraj nikada nam ne smiju izmaći.
Samo ako živimo i umremo u takvom stavu, možemo se čvrsto nadati da ćemo biti uvršteni među sve svete.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Citam ove propovijedi i nista me nije dotaklo. Nedostaje im ono nesto kad o tome razmisljate i na njih se vracate i to vas drzi i nosi danima. Nema Rheme u njima , ni sile ni snage. Vidi se odsutnost Duha Svetog zbog odvojenosti od Crkve i pape. Takvih propovijedi ima po NO misama svaki dan. Ispunja se rijec, a gdje naci propovjednika. A gdje svecenika koji gori Duhom Svetim. Na ovo se nece nitko obratiti niti ce nam vjera porasti jer se ne moze reci kao ona dvojica ucenika na putu u Emaus, Ta nije li nam srce gorjelo dok nam je govorio...
OdgovoriIzbrišiMlakost, mlakost, mlakost.
Robelar
Ne radi se o "doticanju". To podsjeća na karizmatski svijet i tome slično.
IzbrišiA što se tiče "odvojenosti od Pape", onda ostanite sa Bergogliom, ako inzistirate. Ne mogu tu ništa.
Puno toga danas podsjeca a nije. Tako npr. i ova dva ucenika na putu u Emaus, Petrova propovijed na koju se obratilo 3000 dusa, cudesa Svetaca za života a naročito poslije smrti da bi uopce bili proglaseni sveci... Propovjedanjem raste vjera. Pavao kaze na onome mjestu da im nije dosao propovijedati svoju mudrost ni pamet nego u sili i snazi Bozjoj. Da ga ne zanima sto neki propovjednici samo govore nego sto mogu. Zato veli da je vjera bez djela mrtva. Valjda si cuo za ono,, Gospodine pruzi sada svoju desnicu da se ocituju cudesni znaci, ozdravljenja...
IzbrišiJa ne ostajem sa Bergoljom nego sa Papom pa ma kako se zvao. Od nekih se izjava i radnji ogradjujem i ne prihvaćam.
Robelar
Dakle, sa Bergogliom si. Odatle proizlazi ostalo.
IzbrišiPoznat mi je taj stav lefebvreovaca.
IzbrišiAli poznat mi je stav sedevakantista, jer sam ga dugo drzao.
Zato cu o njemu.
U tekstu se kaze da Crkva ne moze postojati bez Hristovog namjesnika, rimskog pape.
Onda Crkve nema, jer RKC ne moze postojati bez 'Rima'. Sedevakantizam ima oci da vidi istinu kako je rimski papa heretik, ali to ne moze povezati s cinjenicom temelja RKC - rimskog pape.
Lefebvreoci zatvaraju oci da vide istinu, sedevakantisti zatvaraju um da ne vide kako RKC nije nikad imala pravi temelj.
Piše ovo: "Vrlo je pokazno da se u sadašnjoj situaciji - onoj u kojoj Crkva postoji u stanju prikraćenosti, bez ovlasti Kristovog namjesnika..."
IzbrišiŠto nije ono što ste rekli.
Očito osim toga da svaki put kad umre neki Papa, Crkva i dalje postoji. Crkvi je Papa potreban, ali ne i neophodan. Ipak, to može ostati samo u vrlo specijalnim slučajevima, kao u Zadnjem Vremenu u kojem se nalazimo, po svemu sudeći na osnovu tolikog Otpada kojeg možemo vidjeti posvuda.
Ne, po doktrini RKC, koja je dogmatizirana na prvom vatikanskom koncilu RKC, rimski papa - Hristov vikar na Zemlji, biti će do kraja vremena.
IzbrišiCrkva ostaje do kraja vremena, i uvijek će imati potestas za izabrati Papu.
IzbrišiDa na koncu vremena, ne bude Pape, to je u skladu sa Velikim Otpadom "kad se ukloni onaj koji sprječava dolazak Antikrista".