Ma direktno iz njegovih usta, nego šta, Šta imamo ikoga pitati je li rekao ovo ili ono? Ništa okolo kole, idemo na izvor:
Prijevod, video traje svega osamnaest segundi: "Usporedba umnoženja kruha i riba nam govori upravo to; da kad ima volje, ono što imamo niti se završava niti troši, čak ostaje viška i ne gubi se. Zbog toga, draga braćo i sestre..."
Koja "usporedba", žalostan ne bio, ko je to tebe naučio, ah, haj mi kaži?
Ma reći ću ti ja ko je to tebe naučio: to ti je tvoj njemački kolega, imenovan kardinalom istog dana kad i ti, 21. veljače 2001, Walter Kasper:
[Kasper sa Danneelsom, modernističkom pro homoseskualnom, pro pričest razvedenim i sl., kardinalu. Već nam je jako poznat na ovom blogu.]
A kako je Kasper tako meteoritski se uspeo do najviših crkvenih krugova, to je upravo sramota i pitanje, ali za sada ostavljamo to po strani. Činjenica je da je ovaj "teolog" još od 1974. poznat po svom heretičnom djelu "Jesus der Christus" (Isus Krist)
ali to mu uopće nije branilo biti i dalje profesor teologije, i to dosta "ugledan", pisati druge heterodoksne teorije, izlaganja, knjige; biti imenovan biskpom, te na vrhu značajnih institucija. Njegove knjige se jako prisutne na bogoslovijama posebno Zapada, gdje su prava rak rana kristologije i dogmatske teologije, odražavajući upozorenje Sv. Pavla protiv uljeza koji će se ušuljati u stado Kristovo da prave nered i odvode druge od vjere: "... i njihove riječi izjedaju kao rak rana" (2¨Tim. 2, 17).
Da ne bismo pričali uzaludno, jer zbilja ne volimo tako, potkrijepićemo ovo rečeno sa nekoliko ideja izvađenih iz samog Kasperovog djela, doslovce (Kasperove riječi su pod navodnicima), naknadno komentiramo:
1) "Čudesa nad prirodnim elementima upravo se vidi da su sekundarni nadodaci prvotne tradicije."
2) "teška biblijsko teološka pitanja koja predstavlja tema bezgrešnog začeća Marijina". Citira autore uvjetovane protestantizmom u vezi kojih navodi: "gdje se vidi da je pitanje barem egzegetski otvoreno".
3) S obzirom na Uskrnuće dolazi do tvrdnje da: "Najraširenija, i do danas najveći utjecaj ima pretpostavka vizije, predlozena prvi puta od D. F. Straussa. Prema ovoj teoriji, vjera u Uskrsnuće ne zasniva se na "objektivinim" ukazanjima, vec subjektivnim vizijama (halucinacijama) učenika, koji su završili izazivajući cijelu "epidemiju vizija Krista" prenošenu od jednih na druge."
2) "teška biblijsko teološka pitanja koja predstavlja tema bezgrešnog začeća Marijina". Citira autore uvjetovane protestantizmom u vezi kojih navodi: "gdje se vidi da je pitanje barem egzegetski otvoreno".
3) S obzirom na Uskrnuće dolazi do tvrdnje da: "Najraširenija, i do danas najveći utjecaj ima pretpostavka vizije, predlozena prvi puta od D. F. Straussa. Prema ovoj teoriji, vjera u Uskrsnuće ne zasniva se na "objektivinim" ukazanjima, vec subjektivnim vizijama (halucinacijama) učenika, koji su završili izazivajući cijelu "epidemiju vizija Krista" prenošenu od jednih na druge."
4) "Ova početna povijesna točka, koju ćemo ovdje koristiti i produbiti, može se nasloniti na povijesno spasonosni načpin mišljenja svojstven Pismu i na teološko orijentiranu tradiciju istom perspektivom; ali također može se i treba povezati s filozofijom povijesti započetom od Hegela".
5) "Prema tome, dokazavši da se izvjesna čudesa ne mogu pripisati zemaljskom Isusu, nije se apsolutno reklo da gube teološku i karizmatsku važnost. Takva priopćenja o ne-povijesnim čudesima su izričaji vjere s obzirom na spasiteljski značaj Isusove osobe i poruke". "Ukoliko se ovo pitanje postavlja iz perspektive zemaljskog Isusa, onda je treba ovako formulirati: da li je pretendirao Isus biti krist (opaska blogera: da, nije greška, koristi malo slovo), to jest, mesija?"
"I dolazimo do drugog značajnog teksta u ovom pitanju: Isusova ispovijed pred sinedrijem (Mk 14, 6) Istina je da tekst ne predstavlja nikakav pravni protokol; nijedan od učenika nije bio prisutan pri procesu. Štoviše, Isusova ispovijed predstavlja već jedno kristološko kasno razmišljanje, budući da kombinira titulu mesije sa onom od sina čovječjeg".
Itd. U glavnim crtama, ovaj bezobrazni stvor napada:
1) Povijestnost Evanđelja. Po njemu Evanđelja su teološka razmišljanja prvih kršćanskih zajednica. Nemaju dakle povijesnu vezu sa mnogim događajima opisanim u istim. To su jedna vrst "simbola".
To je isto što i reći: "Ivanovo Evanđelje nije pripovijest povijestnih događaja u svojim detaljima, već teološko razmišljanje". Ali piše Ivan Evanđelist: "Šimun Petar i drugi učenik (opaska blogera: to jest Ivan, koji nikad nije volio da se ističe) su slijedili Isusa. Ovaj drugi učenik bio je poznat velikom svećeniku u ušao je s Isusom u dvorište velikog svećenika. Petar, ipak, je ostao vani, na vratima. Izađe onda drugi učenik koji je bio poznat velikom svećeniku, govorio je sa služavkom i uveo Petra." (Iv 18; 15-16)
2) On je u biti arijevac, ili neoarijevac. Njegova djela u suštini niječu Božanstvo Isusovo. Isus je čovjek koji se uzdiže prema Bogu. Jedna vrst najboljeg primjera. Možda to izričito ne ističe, ali skoro. Odatle njegove tvrdnje da se Isus nikad nije zvao "Mesijom", što je gnusna laž, jer kad Petar priznaje njegovo Božanstvo i Mesijanstvo, Isus mu kaže: "Blago tebi Petre, jer to ti je Bog objavio".
Pred Židovima Isus kaže: "Ja i Otac smo jedno", "Prije nego je Abraham postojao, Ja jesam".
3) Jer u suštini ne vjeruje da je Isus Bog, dovodi u pitanje Djevičanstvo Marijino, koje je posljedica i drugi dokaz njegovog Božanstva. Isus nije mogao imati čovjeka za oca, jer je utjelovljeni Bog, ne čovjek koji se uzdiže k Bogu.
4) Zbog svega toga hvali i opravdava Nestora, Bizantijskog Patrijarka petog stoljeća koji je pao u herezu, jer nije priznavao Marijino Bogorodstvo. Marija jest Majka Božja jer je majkom Krista, koji je Bog. Nije samo majka čovjeka. Sv. Ćirilo nakon Efeškog koncila nazvao je Judom Nestora, dajući Bogu hvalu jer je bio zbačen protivnik Božji.
5) Kasper niječe čudesa jer čudesa nisu mit, on to dobro zna; jesu još jedan dokaz da je Isus Bog.
Kasper niječe Lazarovo uskrsnuće. Isus ga uskrišava četiri dana već mrtvog, samom svojom riječi, da bi dao do znanja da je Riječ Božja. Kao što je na početku Bog izveo iz blata prvog čovjeka, tako i sada Bog samom svojom Riječju uskrišava lešinu od četiri dana. To je dokaz Isusovog Božanstva pred mnogobrojnim svjedocima.
Međutim, čovjek ne vjeruje JER NEĆE. Židovi odlučiše ubiti ga. I Kasper niječe Isusova čudesa jer zna da je time Isus ono što jest: Bog i Čovjek, JEDNA osoba, dvije naravi: Božja i ljudska. Sin Božji je jedini subjekt Isusa Krista. Kad ne bi bilo tako, tko bi nas spasio?
Jednako, otvoreno ističe da su izvješća o umnažanju kruha... suštinski samo simbol.
6) Skraćujemo: Evanđelja su također povijesni tekstovi. Sv. Luka, liječnik i intelektualac onog vremena, počinje svoje Evanđelje pišući Teofilu: "Pošto su mnogi pokušali po redu iznijeti pripovijest o događajima štop su se ISPUNILI MEĐU NAMA, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, usudih se i ja, KOJI SAM IH POMNO ISPITAO SVE OD POČETKA, da ti ih, preuzvišeni Teofile, napišem po redu, DA SE OSVJEDOČIŠ O SIGURNOSTI RIJEČI O KOJIMA SI POUČEN". (Lk 1, 1-2)
Dakle, evanđelisti su pisali o onom što se zbilo među tisućama i tisućama svjedoka, očevidaca. Sv. Pavao će reći poslije Korinćanima, 15, 5: "Potom se ukazao braći kojih je bilo više od PET STOTINA ZAJEDNO od kojih većina još i sada živi, a neki su već umrli."
To jest: ne možemo govoriti drugačije od onog što mogu posvjedočiti toliki svjedoci, jer bi nas utjerali u laž ukoliko bi se odvojili od istine!. To jest, ono o čemu su propovijedali Apostoli bilo je poznato kao činjenica tolikim ljudima. Radi se dakle o povijesnim činjenicama, preko kojih, takvih kakve jesu, Bog govori da je pohodio narod svoj. Nitko zbog mitova neće dati život, niti trpjeti progonstvo.
"I dolazimo do drugog značajnog teksta u ovom pitanju: Isusova ispovijed pred sinedrijem (Mk 14, 6) Istina je da tekst ne predstavlja nikakav pravni protokol; nijedan od učenika nije bio prisutan pri procesu. Štoviše, Isusova ispovijed predstavlja već jedno kristološko kasno razmišljanje, budući da kombinira titulu mesije sa onom od sina čovječjeg".
Itd. U glavnim crtama, ovaj bezobrazni stvor napada:
1) Povijestnost Evanđelja. Po njemu Evanđelja su teološka razmišljanja prvih kršćanskih zajednica. Nemaju dakle povijesnu vezu sa mnogim događajima opisanim u istim. To su jedna vrst "simbola".
To je isto što i reći: "Ivanovo Evanđelje nije pripovijest povijestnih događaja u svojim detaljima, već teološko razmišljanje". Ali piše Ivan Evanđelist: "Šimun Petar i drugi učenik (opaska blogera: to jest Ivan, koji nikad nije volio da se ističe) su slijedili Isusa. Ovaj drugi učenik bio je poznat velikom svećeniku u ušao je s Isusom u dvorište velikog svećenika. Petar, ipak, je ostao vani, na vratima. Izađe onda drugi učenik koji je bio poznat velikom svećeniku, govorio je sa služavkom i uveo Petra." (Iv 18; 15-16)
2) On je u biti arijevac, ili neoarijevac. Njegova djela u suštini niječu Božanstvo Isusovo. Isus je čovjek koji se uzdiže prema Bogu. Jedna vrst najboljeg primjera. Možda to izričito ne ističe, ali skoro. Odatle njegove tvrdnje da se Isus nikad nije zvao "Mesijom", što je gnusna laž, jer kad Petar priznaje njegovo Božanstvo i Mesijanstvo, Isus mu kaže: "Blago tebi Petre, jer to ti je Bog objavio".
Pred Židovima Isus kaže: "Ja i Otac smo jedno", "Prije nego je Abraham postojao, Ja jesam".
3) Jer u suštini ne vjeruje da je Isus Bog, dovodi u pitanje Djevičanstvo Marijino, koje je posljedica i drugi dokaz njegovog Božanstva. Isus nije mogao imati čovjeka za oca, jer je utjelovljeni Bog, ne čovjek koji se uzdiže k Bogu.
4) Zbog svega toga hvali i opravdava Nestora, Bizantijskog Patrijarka petog stoljeća koji je pao u herezu, jer nije priznavao Marijino Bogorodstvo. Marija jest Majka Božja jer je majkom Krista, koji je Bog. Nije samo majka čovjeka. Sv. Ćirilo nakon Efeškog koncila nazvao je Judom Nestora, dajući Bogu hvalu jer je bio zbačen protivnik Božji.
5) Kasper niječe čudesa jer čudesa nisu mit, on to dobro zna; jesu još jedan dokaz da je Isus Bog.
Kasper niječe Lazarovo uskrsnuće. Isus ga uskrišava četiri dana već mrtvog, samom svojom riječi, da bi dao do znanja da je Riječ Božja. Kao što je na početku Bog izveo iz blata prvog čovjeka, tako i sada Bog samom svojom Riječju uskrišava lešinu od četiri dana. To je dokaz Isusovog Božanstva pred mnogobrojnim svjedocima.
Međutim, čovjek ne vjeruje JER NEĆE. Židovi odlučiše ubiti ga. I Kasper niječe Isusova čudesa jer zna da je time Isus ono što jest: Bog i Čovjek, JEDNA osoba, dvije naravi: Božja i ljudska. Sin Božji je jedini subjekt Isusa Krista. Kad ne bi bilo tako, tko bi nas spasio?
Jednako, otvoreno ističe da su izvješća o umnažanju kruha... suštinski samo simbol.
6) Skraćujemo: Evanđelja su također povijesni tekstovi. Sv. Luka, liječnik i intelektualac onog vremena, počinje svoje Evanđelje pišući Teofilu: "Pošto su mnogi pokušali po redu iznijeti pripovijest o događajima štop su se ISPUNILI MEĐU NAMA, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, usudih se i ja, KOJI SAM IH POMNO ISPITAO SVE OD POČETKA, da ti ih, preuzvišeni Teofile, napišem po redu, DA SE OSVJEDOČIŠ O SIGURNOSTI RIJEČI O KOJIMA SI POUČEN". (Lk 1, 1-2)
Dakle, evanđelisti su pisali o onom što se zbilo među tisućama i tisućama svjedoka, očevidaca. Sv. Pavao će reći poslije Korinćanima, 15, 5: "Potom se ukazao braći kojih je bilo više od PET STOTINA ZAJEDNO od kojih većina još i sada živi, a neki su već umrli."
To jest: ne možemo govoriti drugačije od onog što mogu posvjedočiti toliki svjedoci, jer bi nas utjerali u laž ukoliko bi se odvojili od istine!. To jest, ono o čemu su propovijedali Apostoli bilo je poznato kao činjenica tolikim ljudima. Radi se dakle o povijesnim činjenicama, preko kojih, takvih kakve jesu, Bog govori da je pohodio narod svoj. Nitko zbog mitova neće dati život, niti trpjeti progonstvo.
Ali ove Kasperove bljuvotine nisu ništa novu: u biti su aktualizirana djela i misli protestantskih liberalnih "teologa" koji su već krajem devetnaestog stoljeća počeli stavljati pod upitnik povijest Evanđelja, te sam lik Isusov. Takva učenja brzo su se proširila među određenim katoličkim krugovima, posebno na izvjesnim teološkim katedrama.
Papa Sv. Pio X autoritativno je osudio takva učenja dekretom "Lamentabili sine exitu" (Žalosna ustanovljujemo) i enciklikom "Pascendi Dominici gregis" (Pasući Gospodnje stado), pisanih radi raskrinkavanja modernističkih učenja i nakana. Navodimo par citata vezanih za temu, prvo iz Lamentabili:
Osuđuju se slijedeće tvrdnje:
"Evanđelja su bila postepeno uvećana sa stalnim dodacima i ispravkama do točke u kojem se postigao i konstituirao definitivni kanon; u njima, susljedno tome, nije ostalo ništa drugo nego blagi i neizvjesni ostatak Kristove nauke." (Lamentabili, 15)
"Pripovijedi Svetog Ivana nisu u suštini povijest, već mistična kontemplacija Evanđelja; govori sadržani u njegovom Evanđelju su teološke meditacije s obzirom na misterij spasenja, odvojene od povijesne istine." (Lamentabili, 16) 1907
"Pripovijedi Svetog Ivana nisu u suštini povijest, već mistična kontemplacija Evanđelja; govori sadržani u njegovom Evanđelju su teološke meditacije s obzirom na misterij spasenja, odvojene od povijesne istine." (Lamentabili, 16) 1907
Strategija modernista: "Modernisti progone sa svom nepodnošljivošću, sa svom neuglađenošću, katolike koji vode bodar boj za Crkvu. Nema uvrede koju neće izustiti protiv njih. (...) Ukoliko se radi o protivniku kojeg njegova učenost i snaga duha čine da ga se moraju ustručavati, nastojati će učiniti ga neškodljivim njihovim interesima okružujući ga konspiracijom šutnje, djelovanje koje je još odvratnije kada u isto vrijeme, bez ikakve umjerenosti, pune svoja usta slavom onima koji su na njihovoj strani." Enciklika Pascendi Dominici gregis, Sv. Pio X, 1907.
Post Scriptum: Na samom početku svog "pontifikata", Franjo, Bergoglio, javno hvali Kaspera i njegov pojam milosrđa. Brzo nakon toga, naziva njegovu "teologiju", "teologiju pisanu na koljenima" (oko minute 1):
Nemam šta komentirati. Tragedija je da su ovi ljudi zauzeli tako visoka mjesta u Crkvenim institucijama.
Nemam šta komentirati. Tragedija je da su ovi ljudi zauzeli tako visoka mjesta u Crkvenim institucijama.
Odličan članak.
OdgovoriIzbriši