Koja je poruka glasanja* katolika u Francuskoj?

(*Između "glasovanja" i "glasanja", odlučio sam se na kraju za ovo zadnje.)

Zašto se kaže da pušenje uzrokuje rak? Jedna takva tvrdnja mora imati čvrstu statističku podlogu da bi se je moglo smatrati strogom ili znanstvenom.

I doista, upravo je tako kako se može provjeriti: "na osnovu broja oboljelih od raka među pušačima i ne pušačima, ustanovljava se da je rizik dobivanja te bolesti kojih 20 do 25 puta veći u slučaju pušača.", prema Međunarodnoj Agenciji za Istraživanje o Raku. To jest, vjerojatnost za imati rak pretpostavljajući pušača veći je od dvadeset puta nego u suprotnom slučaju.

Odatle nazaobilazni zaključak: pušenje uzrokuje rak, jer je empirično provjerena činjenica da pušenje bitno uvjetuje postojanje ove bolesti. Kad bi među pušačima kao i ne pušačima postotak oboljelih od raka bio isti, rekli bismo da pušenje ne nadodaje rizik za trpjeti tu bolest.

Upravo ista logika se primjenjuje na bilo koji fenomen. Bilo koji skup može se podijeliti prema nekom određenom kriteriju na dva podskupa: A i ne A. Opazimo sada da neki efekt B, koji može biti potencijalno prisutan u bilo kojem elementu početnog skupa, prema tome i u podskupima A i ne A. U ovom slučaju, si na koncu

P(B/A) > P(B/ne A)

(vjerojatnost da se dogodi B kad se već dogodio A, veća je nego vjerojatnost događanja B u slučaju da se več dogodio ne A), onda se može reći da A utiče više na B nego ne A.

Sada ćemo spomenuto primjeniti na Francuske izbore. Konkretno, prvo ćemo se obratiti na glasanje muslimana. Al Jazeera ih potcrtava totalnom preciznošću s obzirom na izbore 2012:

"2012., anketa izvršena od Francuskog Instituta za Javno Mijenje pokazala je da je 86% muslimana s pravom glasa, glasalo za Hollanda, koji je na kraju pobijedio na izborima s minimalnom prednošću od 51%. Imajući u vidu da su muslimani 5% od birača, zaključuje se da je muslimanski glas bio ključan za pobjedu socijalističkog kandidata."

Ali iznad svega jasna je jedna stvar: biti musliman uvjetuje njihovo glasanje. Drugim riječima, muslimanski mentalitet ne ide istom linijom kao ostatak pučanstva. Dok su ostali francuski birači lagano naklonjeni konzervativnom kandidatu, muslimansko glasanje za Hollanda ima crte isključivosti. Konačno: muslimansko poimanje svijeta učinkovito uvjetuje glasanju za socijaliste u ovom primjeru.

Niti treba komentirati muslimansko glasanje ove godine u diobi između Macron i Le Pen.

Sa židovskom zajednicom desilo se nešto slično:

Zašto 96,3% francuskih židova glasuju za Macrona (i islamizaciju Evrope)?

Očito je da židovi jako naginju prema Macronu. I da također glasovanja ostalih praktično ih ostavlja bez utjecaja. Bolje reći, ako ostatak se naginje prema Macronu, oni puno više.

Pogledajmo sada slučaj francuskih policijskih i vojnih snaga; slika je potpuno drugačija: u oblasti Satory (Versallais), gdje su nastanjeni mnogi policajci i vojne osobe, Le Pen je postigla 64,61% i 53,34% nasuprot Macronovih 35,39% i 46,66%. To jest, imamo totalno suprotnu situaciju u odnosu na ostatak društva.

Možemo dakle doći do zaključka da su mentalitet i iskustvo vojnika i policajaca, njihov stalni kontakt s islamskom problematikom i sa svime što Islam donosi, jaki razlozi koji odlučno doprinose glasanju u korist Le Pen. I da ne dopuštaju uvjetovati se glasanjem ostalih.

Međutim, kakva je stvar s katoličkim glasanjem i nagnućem?

Prije svega, postotak katolika koji su uopće glasali je jako visok: skoro 80% (četiri od svakih pet katolika izašlo je na izbore), i to s nakanom za glasati za jednog ili drugog, prema Catholic Herald. Bez daljnjeg, može se reći da je katolicima bitno glasati, više nego ostatku pučanstva, čije je učešće bilo nešto više od 60%, oduzimajući neobičajeno velik postotak glasova u "bijelom" (papir bez kandidata), ili ništavnih (glasovi sa drugim formatom: slike, pocijepani papirići za glasovanje, parole i slično). Ali najznačajnije jest to da je rezultat glasanja katolika praktično jednak ostalima: 62% katolika je glasalo za Macrona. To jest, katolički glas za Le Pen bio je tek 4% veći od prosjeka ostalih.

Prema tome, može se zaključiti:

1. Glasanje francuskih katolika bitno se ne razlikuje od biračkog tijela ostatka Francuske.
2. Glasanje francuskih katolika ne vuče vagu u politici; događa se upravo suprotno: nakane posvjetovnjenog društva perfektno se odražavaju u katoličkom glasanju.

Ali sada dolazi najznačajnije pitanje: zašto je ovo ovako? Bez daljnjeg, uzrok se tiče vizije koju katolici imaju prema ovom svijetu; vizija koja se jedva pred nekoliko desetljeća izražavala u nakani mjenjanja svijeta na bolje ("vi ste sol svijetu"), koja se okrenula prema divljenju i opčinjenju onim što je svjetsko. Ne možemo ovdje ne vidjeti odraz koncilskih izreka "poštivanja prema legitimnom autoritetu ovozemaljskih stvarnosti", "aggornamiento" (usaglašavanje sa svijetom), itd. Makar takve pozicije ne išle eksplicitno protiv onog što je Crkva oduvijek naučavala, ipak idu implicitno protiv toga. Kao što to radi propustom: ne naglašava se niti se doziva u pamet da se "ne treba suobličavati mentalitetu ovog svijeta", ili jednostavno da je ovaj svijet objekat i polje evangelizacije.

Ne radi se o izvjesnim percepcijama ili slutnjama. Ovo što govorim perfektno je projektirano u samim misnim čitanjima (Novus Ordo, mise na koju idu ogromna većina katolika današnjice), pa i u prijevodima biblijskih tekstova. Na primjer, "Jer mnogi su zvani, ali malo ih je odabranih" (Mt 20, 16b; XXV tjedan kroz godinu), ne nalazi se više u nedjelnjim čitanjima. Usput recimo da u ne malo zemalja ova rečenica je čak izbačena iz zadnjih prijevoda Biblije. Tako na primjer, U Bibliji prevedenoj od Nadb. Ivana Šarića redak Mt 20, 16 završava sa "Tako ce biti posljednji prvi i prvi posljednji." Dok Vulgata jasno ističe: "Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.", kao i u Mt 22:14. 
 Slično imamo s ovim stihom Otkrivenja: "Vani su psi, i vracari i bludnici, i ubojice i idolopoklonici, i svaki, koji ljubi i cini laž." (Otk 22, 15). Mogli bismo nastaviti ovako s nevjerojatno velikom kolekcijom biblijskih tekstova (čak i novozavjetnih!) koji su izbačeni iz čitanja.

To je ono što doista jako utječe na mentalitet današnjih katolika. Kako se on tvori? U onom što prosječni katolik čuje na nedjeljim propovijedima i čitanjima, i u onom što proističe iz "službene Crkve", građena ova i njen teološki stav u bogoslovijama i odatle nadalje.

Zbog toga stvari treba da neizvježivo vode situacijama kao sljedećim:

Nakon dvije godine, Biskupija Rodez, Francuska, završila je s dijecezanskom sinodom. Rodez ima 24 svećenika za 36 župa dosta strarije čeljadi. Prije samo dvije decenije imala je više od 300 župa. Sada sprovode vode laici. Suočavajući se (?) s ovom situacijom, Biskup Francois Fonlupt još uvijek nastupa s uvjerenjem da je vrlo bitno "održati se otvorenim prema svjetu". Riposte Catholique smatra ovaj stav "vožnjom auta pravo prema zidu, trubeći u međuvremenu da se skloni".

Grčki pravoslavni biskup šalje pismo Erdoganu: obrati se, ili ideš u pakao sa Muhamedom

Metropolitanski biskup Serafin Pirejski poslao je otvoreno pismo Erdoganu potičući ga da se pokaje, gorko zaplače, da bude ponizan i da vjeruje u Krista.

Ništa ne mogu nadodati protiv svake navedene riječi. Dapače, ima ih još koje kao katolik potpuno potpisujem. No, ograničiti ćemo se prenošenjem vijesti:

(Life Site News) Napisana na grčkom i dostavljena nekolicini medija više zemalja, pismo počinje s osvrtom na stanju na Bliskom Istoku.

Grčki prelat tvrdi da ja "Islam lažna i demagoška religija bazirana na seriji iluzija", i još osim toga zove Muhameda "lažnim prorokom". Također tvrdi da Koran nije sveta knjiga.

"Nudimo Vam i savjetujemo Vam da se predate u naručaj Pravoslavne Grčke Crkve prije svršetka svog života na Zemlji", stoji u pismu. "Nasuprot i nažalost, naći ćete se Vi, Vaša obitelj i Vaš narod koji vas slijedi na istom mjestu gdje su Alah, Muhamed i njegovi sljeditelji, to jest u mjestu muka, u vječnom paklu koji nema kraja."

Metropolita Serafin također opisuje nekoliko razlika između kršćanstva i Islama, i citira primjere u kojima Kuran koristi biblijske navode kao i drugih vjerskih knjiga. Također tretira polemične momente iz Muhamedovog života, kao na primjer kad je uzeo za jednu od svojih žena, djevojćicu od jedva devet godina (opaska: zove se Aiša; uzeo ju je za ženu kad je djete imalo šest godina, ali nije općio s njom dok nije napunila devet, i to mu se "uzima u krepost" od muslimana).

U zadnjem dijelu pisma, grčki biskup traži od Erdogana i njegove obitelji da se obrate na kršćanstvo. Zaklinje ih da se "odreknu svojih grešaka, hereza i islamskih izmišljotina", te ih potiče:

"Pokajte se, gorko plačite, budite ponizni i vjerujte u Krista, Boga i Čovjeka, Spasitelja i Otkupitelja svijeta".

***

Kratki nadodatak: sjećam se - kad pronađem pismo u knizi o povijesti Crkve koju trenutno nemam na raspolaganju, ali koju sam čitao; kad dođem do nje navesti ću konkretni slučaj - da je jedan srednjovjekovni papa pisao turskom sultana potičući ga na obraćenje i prihvaćanje vjere u Krista.

Sjećamo se i mjesta u paklu koje je Dante Alighieri u svojoj Božanskoj Komediji s pravom namijenio Muhamedu.

Kao i uostalom jasnog učenja Sv. Tome Akvinca o perverznosti Islama i Muhameda, koji je zaveo tolike priproste ljude preko obećanja ispunjenja niskih strasti.

Kad ekumenizam ne pomuti pamet i vjeru, dolazi se do reakcija i stavova koji su logični nekome tko vjeruje u Krista.

Zašto su kršćani masakrirani u Egiptu? Realni svijet, i svijet šuplje naprednjačke “teologije”; mjesto i uloga Frljićeve hule

Polazim od članka Raymonda Ibrahima o masakru egipatskih kršćana na Cvjetnicu, popraćen mojim komentarima kao i zaključnim razmišljanjem.

Devetego travnja – na Cvjetnicu, s kojom počinje Veliki Tjedan – dvije kršćanske crkve u Egiptu bile na udaru bombaškog napada, ostavljajući barem 50 mrtvih vjernika i blizu 130 ranjenih ili osakaćenih. (Slike, koje TV ne želi prikazati, možetevidjeti ovdje.)

Manje od četiri mjeseca ranije, oko Božića, druga crkva je bila metom bombaškog napadaa, ostavljajući 27 mrtvih vjernika – prvenstveno ženu i djecu – i blizu 70 ranjenih. Na Novu Godinu 2011, druga kršćanska crkva je bila napadnuta, ostavljajući 23 mrtvih.

2013-te, skoro 70 ckrvava u Egipto su bile napadnute, mnoge spržene do temelja od sljedbenika Braće Muslimana.

Osim toga, tu su mnogi ostali “manji” napadi na egipatske crkve: neuspjeli pokušaji podmetanja eksploziva, natpisi puni mržnje i poticanja “ljute rulje” koja su tako “svakodnevna” da ne primaju praktično nikakvo medijsko porkriće na zapadu.

Samo se treba poslušati riječi i pouke nekih egipatskih muslimanskih propovijednika za shvatiti zašto su egipatski kršćani – koji su masakrirani sve češće i češće – i njihove crkve pod konstantnim napadima.

Uzmimo za primjer doctora Ahmeda al-Naqib. Studirao je na najboljim islamskim madrasama, uključujući Al Azhar; autor je brojnih knjiga o islamskom Nauru, primio je nagrade i odlikovanja za svoja akademska postignuća i redovito ima prostor na televiziji. U jednom programu komentira jedan raniji napad muslimanske rulje na jednu egipatsku crkvu. Nešto što je potpuni cinizam ali u savršenom skladu s islamskim naukom mediji i vlada uvijek označavaju kao fitna, arapski pojam koji označava napast ili napad protiv kojeg Islam zapovijeda svojim sljedbenicima oduprijeti se.

Citirajući glavne islamske tekstove uključujući Kuran, Dr. Naqib je objasnio da je otvorena egzibicija shirka – najgoreg grijeha u Islamu, sadržana u štovanju “nekog drugog” osim Boga,  što je naziv kojim Kuran optužuje kršćane jer vjeruju u Trojstvo – najgori oblik fitne, gori od ubojstva i prolijevanja krvi.

Drugim riječima, i kako je u nastavku svog izlaganja ostavio potpuno jasno, fitna (uvreda) nije u tome da muslimani napadaju kršćanske crkve – daleko od toga -, već kada se dopušta kršćanima ponositi se svojim shirk (ili «hulama») u crkvama blizu muslimana.  Radije je boriti se protiv takvih okolnosti – i to do točke «ubojstva ili prolivanja krvi».

Drugim riječima: muslimanima su – i na bazi čiste islamske doktrne – kršćani utjelovljenje krivnje zbog toga što jesu što jesu.

Dalje imamo Dr. Yasser Burharni, lice egipatskog salafističkog pokreta, jednako ovjereni i plodni pisac poput Naqiba: snimljeno je i registrirano njegova izjava prema kojoj, makar bilo dozvoljeno muslimanu oženiti se kršćankama ili židovkama, treba se osigurati u svom srcu da ih nastavlja mrziti – i uvijek pokazati da ih mrzi – jer su nevjernice; u suprotnom izlaže se riziku da uvjetuje svoj Islam. (Jesi li vidjela? E pa traži onda jednog muslimana za kojeg ćeš se udati; više ti vrijedi da ostaneš sama nego ovako «udružena», nikad bolje rečeno. I ako razmišljaš o tome, reci mu nek se krsti i nek izloži svoj život; u takvom slučaju možeš razmišljati o tim stvarima.)

S obzirom na crkve, Burhami je jednom prilikom objavio fatvu kojom je zabranio muslimanskim taksistima i vozačima autobusa voziti kršćanske svećenike u njihove crkve, čin za koji je rekao da je «više zabranjen nego voziti nekoga u kavane da se časti likerima».

Ali nije samo riječo «radikalnim» šeicima ili salafistima koji se tako izjašnjavaju. I takozvane «umjerene» islamske institucije poput Dar al-Ifta iz Al Azhar, objavile su fatvu u kolovozu 2009. poredeći gradnju jedne crkve sa «diskaćem, kazinom ili štalom za uzgoj svinja, mačaka ili pseta.»

Takve analogije ni su salafistički originali, ili od Dar al-Ifta, već dosežu do najcjenjenijih islamskih učitelja, među njima Ibn Taymiyya i Ibn Qayyim, čije knjige se prodaju i koriste u cijelom Egiptu, uključujući škole. Oni su tumačili da «graditi crkve je gore nego podizati kavane i burdele, jer one (crkve) predstavljaju nevjernost, dok ovi (kavane i burdeli) predstavljaju nemoralnost».

Zbog toga, to je razlog zašto, nakon fatalnog bombardiranja crkve 11 prosinca 2016., koje je ostavilo 27 mrtvih, «svagdašnji» muslimani su pisali na mass medijima i drugdje stvari poput: «Nek Alah blagoslovi onog koji je izvršio ovaj blaženi čin». Na ovomvideo na primjer, jedna muslimanska žena srednje dobi i nimalo vremešna javno na egipatskim ulicama slavi i likuje zbog pokolja (video s engleskim prijevodom). Triumfalno viče «Alah Akbar!» i nastavlja govoreći da «naš blaženi prorok Muhamed plaća nevjernima (kršćanima) zasluženo... jer odbacuju tavhid (komentar: «vjeru u Jednog Alaha, bez druga»), koji treba biti priznat u svakom kutu Egipta!»

Amerikanci također mogu se sjetiti kako su muslimani iz cijelog svijeta slavili terorističke napade 11. rujna. Onda, pretpostavka je bila «trebali smo nešto učiniti zbog čega nas muslimani toliko mrze». Ali ako je moćna Amerika sposobna provocirati muslimane svojom vanjskom politikom, što je počinila ponižena i podvrgnuta kršćanska manjina u Egiptu za prouzročiti muslimansko slavlje radi vijesti o bombardiranoj crkvi i raskomadanim kršćanima?

Mogli bismo slijediti i slijediti s primjerima muslimanskih kleriga i institucija koje potiču – s apsolutnom slobodom i bez straha o kažnjavanju jer toga i nema – protiv kršćana i njihovih crkava u Egiptu. Fatalna realnost jest ova: mnogi egipćani, sekularizirani i/ili umjereni slažu se s ovim stavovima. Na primjer, 2014., pristaše Braće Muslimana ubili su jednu žene nakon što ju je križ koji je nosila identificirao kao kršćanku. Malo nakon toga članak na zadnjoj stranici jednog egipatskog dnevnika pod naslovom «Nađite Pravog Marijinog Ubojicu» je argumentirao:

«Oni koji su ubili mladu i slabašnu Mary Sameh George, jer je nosila križ u svom autu, nisu kriminalci već bijednici koji slijede one koji legaliziraju ubojstvo u njihovo ime – bez korištenja riječi «ubiti» -, linčovanje, sakaćenje i ogolićavanje kršćanskih djevojaka. Muslimanski klerig Yassir Burhami i njegovi kolege koji objavljuju svoju mržnju protiv kršćana preko satelitskih kanala i u džamijama, tvrdeći da je mržna na kršćane sinonim ljubavi prema Bogu, su istinske ubojice koje trebaju biti suđene i optužene».

Jednako se može ustvrditi o zadnjim napadima na ckrve ove Cvjetnice koji su pokosili 50 života. Makar se ISIL požurio reklamirati terorističke napade, to u suštini nije bitno za ovu povijest. «ISIL» - kao i Al Qaeda, Boko Haram, Al Shabaab, Hamas, Talibani, Wahabbi i muslimani koji proganjaju kršćane u 40 među 50 najgorih nacija na svijetu po pitanju progona općenito – su sintom, ne izvor mržnje.

Sažimajući, dok ne dođe momenat u kojem egipatska vlada bude eliminirala «radikalne» šeike i njihove pouke u džamijama, školama, tv kanalima i na drugim utjecajnim pozicijama, crkve će i dalje biti bombardirane i kršćani i dalje ubijani.

***

Dovde članak kratko komentiran. Napraviti ćemo par dodatnih opažanja vezanih za vrijeme koje proživljavamo.

Opazimo da gore opisano odgovara teškoj stvarnosti tolikih kršćana u islamskim zemljama; također i u Evropi i općenito na zapadu kršćani su viđeni sve gore i gore. Ukoliko se odvaže ponoviti ono što uči Ponovljeni Zakon ili Sv. Pavao o homoseksualnosti, izlažu se riziku za trpjeti teške kazne službeno nametnute od civilnih vlasti (Jedan nedavni primjer imamo u Tim Farronu, britanskom političaru – krštenom katoliku u 21. godini – kojeg se sili izjasniti da li je «grijeh homoseksualni seks». Pitanje je ekvivalentno legalnoj pretenziji zabrane biti kršćaninom u javnom životu.); nije rijetko da su diskriminirani zbog same nošnje ukoliko se odvaže staviti križ na prsa, često trpe omalovažavanje na radnom mjestu ukoliko otvoreno ispovijedaju svoju vjeru ili djeluju sukladno istoj, itd. To je naša stvarnost, upravo to, i pritisak protiv – inače, ne puno njih – uvjerenih kršćana je u porastu. Možemo reći da su se danas kršćani posebno u Zapadnoj Evropi, nekad njihov naravni habitus, promijenili u strance u vlastitoj zemlji.

Što onda očekivati od Kristovog Vikara? Da posveti pažnju okolišu, situaciji «žena», «djece», «izbjeglica», ne ističući da je upravo Kristovo ime to koje se gazi i vrijeđa u onima koji ga imaju pridruženim njihovim osobama? Ne mogavši dati leđa neizmjerno težim stvarima poput opisanih u Egiptu. Štoviše znajući savršeno kršćani da ono što se događa jest upravo stoga što u ovom našem društvu «Gospodin ne gradi kuće». Gospodin nije pozvan da kraljuje našim društvima i državama; i niti ga se prestaje mrziti i psovati.

Veliki Tjedan 2017. počeo je pokoljem 50 ubijenih kršćana i drugih 13o teško ranjenih... zbog onog kome se pridružuju: Kristu. I tog istog tjedna, u Rimu, u Kolizeu koji čuva uspomenu prvih kršćanskih mučenika Rima, održava se «Put Križa» gnusno vrijeđajući prema vjeri i stavu katoličkom. U prvom redu zbog one koja ga je napisala: francuska «teologa» Anne-Marie Pelletier.

Bacimo pogled samo za momenat na par njenih biografskih podataka: dobitnica «prestižne» nagrade Joseph Ratzinger 2014. Odlična je ova nagrada. 2011. dali su je jednom «teologu» koji je izbacivao smeće iz svojih usta govoreći o «Isusovim osobnostima, itd.» (Isus ima samo jednu Osobu: božansku), nekom tom slavljenom od naprednjačkih teoloških listova, Olegario Gonzalez de Cardedal. Sramota i «ispod nivoa» je tom svećeniku obuči i klerigman, ali primjerno je za «nagradu». Svaka čast!

Ne ćemo praviti radiografiju drugih nagrađenih. S klubom Anne-Marie i Olegariom, imamo dovoljno.

Ali ne ćemo preći preko skorašnjih heretičnih doprinosa Anne-Marie. Evo dolje jednog kratkog ali konciznog i dovoljno značajnog prikaza postignuća ove neke Pelletier.

U svibnju 2015, vatikanist Edward Pentin je informirao da o privatnom susretu na Gregorijanskom Sveučilištu na kojem su prisustvovali predstavnici naprednjačkog sinedrija, u cilju pripremanja terena za «pastoralne novacije» koje će se predstaviti na Sinodi o obitelji u desetom mjesecu iste godine. Pozvani na susret su bili kardinal Reinhard Marx – predsjednik Njemačke Biskupske Konferencije -, biskup Markus Buchel – predsjednik Švicarske BK -, i nadbiskup Georges Pontier, predsjednik Francuske BK.

Detalji susreta su se filtrirali i prema Edwardu Pentinu, vatikaniste koji piše u National Catholic Register, jedno od glavnih disutiranih tema na priloženom susretu bila je prihvaćanje od strane Crkve osoba koje žive u stabilnim homoseksualnim združenjima. Niti jedan od prisutnih se usprotivio prijedlogu da ova sjedinjanja budu priznata kao valjane od Crkve. Također se tretirala potreba «razvoju» pouke Crkve u seksualnom odgoju.

Među pozvanima bila je francuska bibličarka Anne-Marie Pelletier, dobitnica Nagrade Ratzinger 2014 (bila je prva žena u povijesti s tim odlučjem). U susretu Pelletier je branila ideju kardinala Kaspera da bi trebalo konzultirati krštene za ustanoviti smisao stava vjernika, sensus fidei. U naknadnim izjavama, rekla je da ukoliko Crkva, na koncu Sinode, nastavi tvrditi uvijek isto, napravila bi promašaj jer je «potrebno aktualizirati neke stavke iz Evanđelja» vezane za 6. Zapovijed jer su «previše krute». (Uzeto iz Life Site News, 2/07/ 15)

Jedno od zadnjih članaka Pelletier objavio se 2. siječnja 2017 u L'Osservatore Romano gdje je manifestirala svoje nezadovoljstvo jer «skromnost Djevice, koja je živjela skriveno, u nevjerojatnoj je proturječnosti s teološkim pretjerivanjem i marijanskom pobožnošću; i a da čašćenje Djevice Marije ne zaštićuje protiv mizoginije (opaska: mržnje prema ženama)». (Uzeto iz La Nuova Bussola Quotidiana). (Komentar: istina je da je Djevica živjela skromno i skrovito, posebno u Nazaretu; ali kršćani časte Božji Misterij, vjerske objavljene istine koje su nevidljive, ali ne manje realne. I zbog toga su kršćani kroz stoljeća slavili Boga i častili svece, posebno Djevicu Mariju, dostojnim kultom, jer Boga i sve Božje treba častiti kako se priliči. Kao što Isus nije branio Magdaleni da ga časti skupocijenim pomastima koje su vrijedile godišnju plaću jednog radnika. I znamo što je Isus odgovorio Judi na njegovu opasku. Jer ako se Bog ne časti, sve drugo propada.)

Hoće li se sjetiti Ratzingerova nagrađena ubijenih i masakriranih kršćana zbog svoje vjere? Kako može provjeriti čitatelj pregledajući tekst stavljen na vatikanskoj stranici, ni u jednoj jedinoj prilici. Dapače, riječ «kršćani» pojavljuje se jedan jedini put u cijelom tekstu. I ne za nešto drugo, već za zamjeriti istima njihovu pretpostavljenu doktrinalnu grešku s obzirom na kolektivnu krivicu židova:

«Tokom mnogo vremena kršćani smo tovarili na leđa Izraelskog naroda težinu tvoje osude na smrt.»

Drugim riječim: prije je Crkva poučavala loše, i sada je kada poučava ispravno.

Jest, sada je kada najveći dio hijerarhije, s Franjom na čelu, pokazuje suprotno onom što je Crkva pokazivala - i ono što je i dalje njena pouka - kroz stoljeća.

Jednako se neće sjetiti žalosno nagrađena otetih kršćanskih žena, silovanih i ubijenih, zbog toga što jesu: kršćanke. Niti jedna jedina riječ! Ako je kršćanska žena, onda ne vrijedi. Naprotiv, ako je žena i židovka, e onda vrijedi. Anne-Marie ima sjećanje ne za kršćanske žene koje se bore i izdržavaju protiv terora, koje se bore da odgoje kršćanski svoju djecu i mnogo puta otrpjeti neodgovorne muževe; ne, nema riječi za krvavu današnjicu, ali ne može preskočiti ne sjetiti se jedne židovske žene, žalosno ubijene od nacista 43:

[Ester “Etty” Hillesum (Midelburg, 15. siječnja 1914 – Auschwitz, 30 studenog 1943) bila je mlada nizozemska  židovka koja je pisala dnevnik tokom Drugog Svjetskog Rata, između 1941 i 1943, koji svjedoči svoju vlastitu tragediju u koncentracionom logoru Auschwitz. Podsjeća na dnevnik Anne Frank, ali pisan od žene od 27 godina.]

“I također Etty Hillesum, jaka žena Izraela koja se održala na nogama u času oluje nacističkog progona, i koja je branila do kraja dobrotu života, šapće nam u uho ovu tajnu, koja ona naslućuje na kraju svog puta: na Božjem licu ima suza koje se trebaju utješiti, kada plače zbog bijede svoje djece. U paklu koji nadire svijetom, ona se odvažuje moliti Boga: 'Nastojati ću pomoći ti', kaže mu. Koja odvažnost tako ženstvena i tako božanska.»

Stavljajući u Put Križa čistu naravnu pouku.

***

Ovo je dan i noć jedne iste stvarnosti življene krvlju i tjeskobom u našem svijetu, s jedne strane, i s druge maligni osmijeh «teološke igre» bergogliovskih naprednjaka koji se dosađuju. Prazne i nacrtane suze, koje vise očekujući odobravanje lažnih proroka «socijalnog senzibiliteta». Merklenjini biti će zadovoljni tvojim «Križnim Putem», Bergoglio.

***

Sada ćemo se osvrnuti na jedan momenat, nimalo slučajan u ovom vremenu. Radi se o predstavi «Naše nasilje i vaše nasilje», Olivera Frljića.

Djelo je navodno nadahnuto romanom Petera Weiss, «Estetika Otpora». Ova gleda na Evropu kao iznenađenu migrantskom krizom, Evropa kojoj se zamjera zaborav njene kolonijalističke prošlosti, dok se zatvaraju vrata tisućama izbjeglica koje bježe od posljedica zapadne politike. To jest, to što Saudijska Arabija hoće protjerati pet milijuna stranih radnika, mogavši usput primiti sve i svakog pojedinog od prestpostavljenih izbjeglica iz Bliskog Istoka, o tome se ne govori. Sorosovi plaćenici promicati će povijesne falsifikacije slične klase.

[Ispravna parola. Doista, najgora klasa opsjednuća jest bijednog i kukavnog Frljića, jer se razumom i voljom predaje đavolskoj raboti i stavlja mu se na uslugu. Dao Bog da jednom htjedne potražiti dobrog egzorcistu. No, u međuvremenu, neophodno bi bilo – kad bi bilo reda i zakona, jer ovaj sotonin pristaša ruši temelje samog društva napadajući Boga.]

Sve to predstavalja opsjednuti Frljić na način koji ne želim podsjetiti, niti prikazati kakvu scenu đavlijih slina.

Čovjek ostaje zguren, bez daha. Ali ovo je to što ova đubrad predstavljaju i ovako je kako hule na Boga, njegovog Jedinog Sina i ovako je kako napadaju i vrijeđaju – i malo je tako reći - kršćane.

Na način da, neće se više govoriti o masakriranim kršćanima! Ne vidite li? I u ovim danima i u ovim okolnostima, nakanski se prenosi centar težišta novinarskih informacija prema «uzrocima» islamskog nasilja. To jest, muslimani se brane. I ova naprednjačka đubrad, škripeći zubima jer se govorilo pet minuta na TV o koptskim kršćanskim žrtvama – usput da napomenemo, imenica «kopt» znači «egipćanin»; drugim riječima, oni su očevidno svjedočanstvo islamskog progona od svojih početaka u VII stoljeću -, ovoj đubradi dakle potrebno je skrenuti pažnju na silu, te fokusira aktualnu problematiku iz perspektive pretpostavljene povijesne krivice kršćana. U isto vrijeme, pozivajući se na «slobodu izražavanja» - da podsjetimo, čisto masonski pojam; jer sloboda je za dobro, to je kršćanski princip -, nastoje opravdati jedan od najvećih grijeha – hulu na Boga – protiv Boga i posljedično tome rušenje temelja samog društva jer ukoliko se ovo ne bazira na kršćanskim načelima, kao što sama povijest Hrvatske to svjedočii, kao uostalom cijelog Balkana i Evrope, osuđena je na propast i nestanak.

Što je između ostalog, upravo ono što i traže «naprednjaci». Upravo zbog toga, zbog mržnje prema kršćanskom naslijeđu i baštini, jest to što lijevi i desni liberali izabiru Islam za saveznika.

Još par komentara. Nekoliko osoba, uključujući i članove hijerarhije, protestirali su u Hrvatskoj zbog ovog djela, govoreći da «vrijeđa kršćane, ali također i muslimane». To nije istina. Muslimani znaju da ih ovo djelo podupire. Zar ne vidiš da ih se predstavlja kao žrtve? Štoviše, kad bi oni doista bili uvrijeđeni... ne brini se, iz iskustva znamo da bi se cijena krvlju platila, i mogao bi biti još i slučaj da se doslovce otkotrlja jedna ili druga glava. Ne, muslimani nisu uvrijeđeni. Ti nasuprot bori se zbog onog što moraš braniti.

Na koncu, posvetiti ću par riječi stilu i kvaliteti hrvatskog otpora u ovom slučaju (požurujem se čestitati svima koji su prosvjedovali protiv ovog blata, ali stvari se trebaju bolje činiti).

Bila je 2011., deseti mjesec. U Francuskoj počinju predstavljati jedno bogohulno djelo, ovaj put italijanskog smeća Romea Castelluci, u kojem jedan drugi bezdušni predsavljaše neku osobu – žao mi je, podsjetiti ću na to, ali neću prikazati sliku – koja je vršila tešku nuždu na scenariju iza kojeg se u dnu projekcirao Kristov lik (prema čuvenom djelu «Salvator mundi» Antonella de Messina, XV stoljeće). Bogohula je izazvala energičnu reakciju, posebno mladihtradicionalnih krugova (podjsećam na naslove listova režima: «Mladi fundamentalisti se moviliziraju protiv'Golgota Picnic'»).

Ukratko: privlačilo je pažmju odlučnost, hrabrost, pobožnost, čvrstoća i savoir-faire (znati činiti) tradicionalnog katoličkog građanstva. Imajte u vidu da u Francuskoj, unatoč tome što je općenito svjetovni duh vrlo prisutan, postoje nasuprot pola milijuna katolika koji idu samo na tradicionalnu misu. Ovaj sektor je počeo svoje strukturiranje tamo šezdesetih-sedamdesetih godina prošlog stoljeća uz pobunu Mons. Lefebvre protiv nametanja koncilskog skretanja. Vidi se da se radi o jednom sloju društva prožetom solidnom pobožnošću i doktrinalnoj izobrazbi. Štoviše, imaju dosta svećenićkih i redovničkih zvanja, brojnih obitelji i škola u kojima se odgaja prema katoličkim parametrima. Imaju, da tako kažemo, strukturu katoličkog civizma koje se daje osjetiti. Odmah nakon prvih bogohulnih predstava, i povodom istih, jako su iznenadili vlastite i strane: u prosvjedima protiv bogohulnih predstava bilo je do pet i sedam tisuća osoba koje su nosile križeve s visokim dostojanstvom ulicama; molili su krunicu na koljenima pred kazalištima, sijući ulice upaljenim svijećama. Radilo se o autentičnoj katoličkoj revoluciji koja je proizvela ogromne plodove. Le manif pour tous, socijalna akcija francuskih katolika začela se u ovim prosvjedima protiv bogohulstva. Uz nadodatak da su se mnogi katolici da tako kažemo ne tradicionalni vidjeli privučeni energijom ovih prvih. Proizvela se prema tome jedan primjetna reakcija usred francuskog naroda, do te točke da ih je američka tajna služba okarakterizirala kao opasne protivsustavne grupe koje se mora imati u vidu.

[Prosvjedi u Parizu na kojima je bilo do 7.000 učesnika.]

Međutim u Hrvatskoj, ove grupe praktično još ne postoje. Bolje reći, upravo počinju svoju formaciju. U Italiji, Španjolskoj, Portugalu su jednako slabe. U Njemačkoj su malo jače, ali ni blizu Francuskim. Nešto što se osjeti u hrvatskim prosvjedima jest nedostatak organizacije i koordinacije; također su dosta mekane i nimalo čvrste. Ne ciljam na paljenje kontejnera za smeće; u Francuskoj katolici nisi spalili niti jedno, kao što nisu razbili ni jedno staklo, već što je javni izražaj vjere bio izvršen elegantno i visokim stilom, što ostavlja stvarni utisak jakosti viteških ljudi i žena.

Sažimajući: otaje usječen dojam razlike između tradicionalne i ozbiljne pobožnosti, rezultat mentaliteta jasne i prepoznatljive oporbe svijetu i njegovim djelima, pred utiskom zbunjenosti koje ostavljaju uvrijeđeni katolički pojedinci, poteklih iz redova uvjetovanim stilom previše naučenim na dijalog, «poštivanje», te druge mode anesteziranog presjeka.

[Francuski mediji zgraženi: pikazuju u nevjerici parole manifestanata: «Francuska ni islamska, ni laička, već katolička». Dolje, prosvjedi na sjeveru Španjolske (2015) zbog jedne izuzetno bogohulne izložbe. Naime, «umjetnik» je mjesecima lažno pristupao na pričest i tako stekao dugi niz posvećenih hostija kojima je naknadno napisao uvrednu riječ katolicima. Ovdje se već osjetio utjecaj Francuskog otpora, makar preostaje dosta puta za prevaliti:]

***

[Dolje, javne procesije tradicionalnih francuskih katolika u Francuskoj, 2014:]

Put, autentično katolički, ostaje prikazan na plastičan način s dosta jasnoće. Dvije stvarnosti su pred našim očima: ona koja može dati plodove milosti Božjom, i ona kod koje treba ugasiti svjetlo jer nema više nikog unutra.

[Dolje:prepuna  koptska crkva na dan Uskrsa, 2017, sedam dana nakon pokolja.]

Od prve francuske babe...

...oslobodi nas, Gospodine!:

Nije stvar izgleda, ili nekog "ukusa", Bože sačuvaj. Već svega što ovaj "par" predstavlja. Dekadenciju Evrope, uništavanje braka ("prva baba" -nadamo se samo da će ostati "potencijalna" - je ostavila muža s troje djece; odudarajuća razlika dobi - on 39, ona 63 - šalje pouku da prva svrha braka: rađanje djece, ne vrijedi ništa. "Brak" biti će za nešto drugo.

Nije inače ni puno bolja situacija s druge strane Atlantika, skoro ista razlika u obrnutom pravcu: 70 - 47:

Ovaj par ima jedno dijete, dok ostaje pitanje iz koje je ljubavi ušla Melanija u Donaldovu treću "bračnu" luku. 

Svakako, ostaje jako bitno pitanje: koji moralni primjeri se stavljaju na čelo evropskih nacija? Nije riječ o nikakvom licemjerstvu, već pouci koja se šalje svim građanima.

Zbog toga, Jean-Marie Le Pen, koji je u svoje vrijeme javno i žustro kritizirao svoju vlastitu kćer (koji političar danas to radi?), ne vidi drugu opciju do glasovati za Marine:

Jer, ova je logika njenog oca: "Ovo su kandidati: MELENCHON, komunista. MACRON, oportunist. FILLON, lopov. Ja glasujem za MARINE!"

Biće da je ova bila logika starog političara: nakon dekadencije, slijedi totalni pad. Ono što je on već u Alžiru mogao dobro uočiti. Nužni pad cijele civilizacije:

Nepoznanica Trump se počinje očitovati

"Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, protiv vlastima,
protiv upravitelja tame ovoga svijeta, protiv duhova pakosti u zracnim visinama" (Efežanima 6: 12).

Pratili smo Trumpa pažljivo mjesecima prije izbora. Privlačile su pažnju njegove subliminalne poruke. Trump je konstantno koristio masonske znakove. Time je htio poslati poruku moćnicima ovog svijeta: "ja sam vaš, podržite me".

[Predidzborna TV debata sa Hillary. Trump koristi poznati masonski znak za "broj sotone": 666. Kažiprst i palac čine trbuh broja šest; ostala tri prsta njegovu gornju liniju. To je znak raspoznavanja među elitnim krugovima za stavljanje u službu ključnim masonskim-illuminati ciljevima. Trump priseže ovom simbolu nekoliko puta u razgovoru. Jednako se koristila istim simbolom Hillary. Osim toga, Clinton stavlja dlan na prsa u jako izraženom masonsmom stavu, kao što je označeno dolje. Illuminati podržavaju svakog tko im izrazi podvrgavanje. Jako im je bitan sektor zabave i filmske produkcije preko koje truju misli i nazore milijuna mladih ljudi diljem svijeta. Dolje, par primjera od tisuća i tisuća sličnih: Lady Gaga i Kevin Spacey.]

Nije to bio samo ovaj detalj koji je poticao na sumnju i stavljanje pod upitnik Trumpove politike. Trump je odavno bio dio ovog sustava protiv kojeg je sad navodno najavio borbu. Impresioniraju njegove simbolične poruke kroz cijela zadnja desetljeća. Tu se jasno vidi da je bio čovjek režima, u kojem se gibao kao riba u vodi. Što mislite o sljedećim porukama:

Obratite pažnju na Trumpove dlanove na ovoj smiješnoj slici raskoši u kojoj živi s površnom Melanijom:

Obratite pažnju i na slijedeće iz mlađe dobi:

Te već iz 2005. na tv šou:

To je masonski znak "vagine". O njegovom tumačenju komentirati ćemo kasnije. Nakon pet godina ista stvar:

2007. Na modnom salunu The Oscar de la Renta show na Olympus Fashion Week;

2007. Mercedes-Benz Fashion Week:

2009. Jedna od tolikih tv promocija:

Neke stvari se trebaju podsjetiti. Sedam godina kasnije:

2011. na Good Morning America:

Veljača 2013. Za malo!:

Isti mjestec. Počinje promocija Ivanke:

Travanj 2013. Stephen Baldwin zadužen prenijeti signal i dati svoj pristanak:

Rujan 2013. Kao fol prikazuje se novi hotelski plan. Prikazuje se Trumpov plan:

Siječanj 2015. U krugu znamenitih:

TV ne smije nedostajati. Svibanj 2015:

I tako smo u studenom 2015. Doista, "pošteno" zarađeno. Intervju Barbare Walters u okviru "Deset najupečatljivijih osoba 2015:

Veljača 2016, republikanska kampanja. Ne gubi se vrijeme ni na odmoru:

Veljača 2016. Komentirajući republikansku kampanju. Ni stol nije problem:

Idućeg mjeseca na MSNBC programu. Ne posustaje:

Travanj 2016. NBCNEWS. Ni mikrofon me ne može iznenaditi:

Lipanj 2016. Podpredsjednički kandidat Pence još nije "u štosu":

Da, to je bila "vagina", bez ikakve sumnje.

Angela Merkel očituje masonsku gestu pri susretu s masonskom ložom B'nai B'rith. Njoj s desna Joseph H. Domberger, počasni predsjednik evropskog odjela lože, i Predsjednik Evropskog odjela B'nai B'rith, Reinhold Simon. Pri dodjeli Nagrade za Zasluge, Berlin, 11. ožujka 2008: 

Bez daljnjeg, to je bio čovjek režima, o tome nije moglo biti dvojbe. Tko mu je došao u svadbu? Je li Jure Markić ili netko drugi:

Stari prijatelji:

Međutim, njegove antiglobalističke poruke su išle drugim pravcem. To je očito politika mimo htijenja Novog Svjetskog Poretka. Trump je počeo govoriti i donositi zakone protiv migrantskog kretanja; protiv Islama i islamskog terorizma. Uskratio je donacije najvećoj svjetskoj pobačajnoj firmi, Planned Parenthood, do te mjere da su istoj nekoliko zapadnih vlada osigurale podršku.

Mediji su bjesomučno napadali Trumpa. To je bila proturječnost intuiciji i mišljenju da bi Trump bio njihov čovjek. Zbog toga sam i šutio ne želeći biti zloslutna sova, ukazivajući na neke "znakove" kad stvarnost ide drugim smjerom i daje druge pokazatelje. Mislio sam čak: da nije Trump tako htio prevariti moćnike, da bi im poslije dao leđa? Trebalo je stoga čekati i sve provjeriti. Možda naše slutnje su samo to: intuicija i zebnja, zbog toga: ne sudimo prije nego što vidimo djela i čine.

No, to se i dogodilo. Ništa od svega ovoga je moglo biti slučajno. Jared i Ivanka idu tri dana prije izbora tražiti pomoć od Menachema Mendel Schneerson, preminulog ali i očekivanog "Mesije" jedne od najutjecajnije židovske sekte:

ZAKLJUČAK:

Trump se objavio za ono što je bio: kamaleon koji je vješto znao pokazati boju koju je trebao imati u svakom koraku. Od lukavog traženja glasova od lobby gay i općenito LGBTI kolektiva i utjecaja:

Do konzervativaca postavljajući na značajna mjesta aktiviste protiv pobačaja; obečavajući ponovno "Veliku Ameriku" koja treba da bude "na prvom mjestu", privlačeći sebi značajne mase osiromašene srednje klase.

Radio je i s jednima i drugima, u jednoj sredini u kojoj moćnici ne žele dopustiti bilo kome pristupiti osim njih:

***

Međutim, igra je završena. Djela ne trebaju argumentaciju, djela su potvrda misli. Trump i Američka vlada su u službi Nečastivog. Napad na Siriju potpuno je razotkrio sve karte: Trump, ti si kamaleon u službi zla.

Ali imajmo na umu i ovo. Đavao ne može stvoriti niti jednu vlat trave. Ništa se ne može dogoditi a da to Bog ne dopusti. I uvijek je njegova zadnja, i Povijest je njegova. Krist koji je umro na križu i uskrsnuo, on je jedini centar Povijesti. Ni vrabac ne će pasti na tlo bez njegove volje. 

Uzalud sve vaše smiješne maštarije zla. Sve je to pusta čarolija i pokazivanje sile nad slabim i jadnim. Vi ste nitko i ništa, i ako sada nešto možete, to je zato jer vas Bog čeka tamo gdje je Pravda. Vaše mjesto vas čeka.

Dao vam Bog obraćenje, kao najveću milost koju možete primiti za života.

Još par riječi o masonskom znaku "vagina". To je i simbolični prikaz kutomjera i šestara, masonskih znakova. Gdje se Bog očitiuje na izvanredan način? U čistoći. Upravo je Bog tijelom postao u Čistoj. Zbog toga đavao toliko mrzi čistoću. Toliko je mrzi, jer zna da je Čistoća doprinijela njegovom vječnom porazu iz kojeg se nikad ne može osloboditi. Zbog toga pjeni. Znak masonerije je znak nečistoće. Zbog toga Hollywood i njegovo kvarenje nevinih. Zbog toga ritualna mučenja, žrtve i sotonski seksualni čini njemu u štovanje. Bog otkupljuje služeći se čistoćom, đavao kvari služeći se prljavštinom.

Bdij nad čistoćom svoje djece i mladih inače. To je oružje protiv zla. Tvoja borba jest truditi se biti među onih pet nevinih koji su mogli spriječiti kaznu Sodome i Gomore.

Pazi na televiziju. Što je više možeš ugasiti za "zabavne" svrhe, to bolje. Okupljaj djecu na molitvu. Nek Zdravo Marijo... sveta Marijo... odzvanja tvojom kućom. Budi dobar i savjestan radnik. Nek se ljudi raduju što te vide jer ih ljubiš i činiš im dobro, znajući biti čovjek i žena na svom mjestu.

To je jače od atomske bombe, jer Bog je onaj koji donosi pobjedu. Vjeruj u to, i živi tako. Bog te neće ostaviti.

Post Scriptum:

Kako se molilo za obraćenje Židova na Veliki Petak prije Drugog Vatikanskog Koncila? Ovako:

Molimo se također za perfidne Židove, da im Bog Naš Gospodin skine veo s njihovih srca, da i oni priznaju Našeg Gospodina Isusa Krista.

Pomolimo se.

Kleknimo.

Ustanimo.

Svemogući i vječni Bože, koji jednako ne odbacuješ u svojoj Milosti perfidne Židove: usliši naše molitve koje ti prikazujemo zbog otvrdnuća tog naroda; da, priznavši svjetlo istine, koja je Krist, budu izvađeni iz svojih tmina. Po istom Gospodinu.

Amen.

A kako se moli na Veliki Petak za Židove nakon liturgijske reforme, ekumenizmom zasoljene? Evo ovako:

Molimo i za Židove: njima je prvima Gospodin Bog naš govorio. Neka im dadne da rastu u njegovoj ljubavi i vjernosti Savezu.

Molitva u šutnji. Zatim svećenik:

Svemogući vječni Bože, ti si dao svoja obećanja Abrahamu i njegovu potomstvu: usliši molitve svoje Crkve i narod izraelski, svoju prvu baštinu, privedi punom otkupljenju. Po Kristu Gospodinu našem.

Amen.

----------------------

Pitam: da li se uopće prema sadašnjem ritualu Židovi trebaju obratiti? Ta već su po ovome, "djelomično" otkupljeni. 

Da se nije tko "ušuljao"? Kada?