Zašto se kaže da pušenje uzrokuje rak? Jedna takva tvrdnja mora imati čvrstu statističku podlogu da bi se je moglo smatrati strogom ili znanstvenom.
I doista, upravo je tako kako se može provjeriti: "na osnovu broja oboljelih od raka među pušačima i ne pušačima, ustanovljava se da je rizik dobivanja te bolesti kojih 20 do 25 puta veći u slučaju pušača.", prema Međunarodnoj Agenciji za Istraživanje o Raku. To jest, vjerojatnost za imati rak pretpostavljajući pušača veći je od dvadeset puta nego u suprotnom slučaju.
Odatle nazaobilazni zaključak: pušenje uzrokuje rak, jer je empirično provjerena činjenica da pušenje bitno uvjetuje postojanje ove bolesti. Kad bi među pušačima kao i ne pušačima postotak oboljelih od raka bio isti, rekli bismo da pušenje ne nadodaje rizik za trpjeti tu bolest.
Upravo ista logika se primjenjuje na bilo koji fenomen. Bilo koji skup može se podijeliti prema nekom određenom kriteriju na dva podskupa: A i ne A. Opazimo sada da neki efekt B, koji može biti potencijalno prisutan u bilo kojem elementu početnog skupa, prema tome i u podskupima A i ne A. U ovom slučaju, si na koncu
P(B/A) > P(B/ne A)
(vjerojatnost da se dogodi B kad se već dogodio A, veća je nego vjerojatnost događanja B u slučaju da se več dogodio ne A), onda se može reći da A utiče više na B nego ne A.
Sada ćemo spomenuto primjeniti na Francuske izbore. Konkretno, prvo ćemo se obratiti na glasanje muslimana. Al Jazeera ih potcrtava totalnom preciznošću s obzirom na izbore 2012:
"2012., anketa izvršena od Francuskog Instituta za Javno Mijenje pokazala je da je 86% muslimana s pravom glasa, glasalo za Hollanda, koji je na kraju pobijedio na izborima s minimalnom prednošću od 51%. Imajući u vidu da su muslimani 5% od birača, zaključuje se da je muslimanski glas bio ključan za pobjedu socijalističkog kandidata."
Ali iznad svega jasna je jedna stvar: biti musliman uvjetuje njihovo glasanje. Drugim riječima, muslimanski mentalitet ne ide istom linijom kao ostatak pučanstva. Dok su ostali francuski birači lagano naklonjeni konzervativnom kandidatu, muslimansko glasanje za Hollanda ima crte isključivosti. Konačno: muslimansko poimanje svijeta učinkovito uvjetuje glasanju za socijaliste u ovom primjeru.
Niti treba komentirati muslimansko glasanje ove godine u diobi između Macron i Le Pen.
Sa židovskom zajednicom desilo se nešto slično:
Zašto 96,3% francuskih židova glasuju za Macrona (i islamizaciju Evrope)?
Očito je da židovi jako naginju prema Macronu. I da također glasovanja ostalih praktično ih ostavlja bez utjecaja. Bolje reći, ako ostatak se naginje prema Macronu, oni puno više.
Pogledajmo sada slučaj francuskih policijskih i vojnih snaga; slika je potpuno drugačija: u oblasti Satory (Versallais), gdje su nastanjeni mnogi policajci i vojne osobe, Le Pen je postigla 64,61% i 53,34% nasuprot Macronovih 35,39% i 46,66%. To jest, imamo totalno suprotnu situaciju u odnosu na ostatak društva.
Možemo dakle doći do zaključka da su mentalitet i iskustvo vojnika i policajaca, njihov stalni kontakt s islamskom problematikom i sa svime što Islam donosi, jaki razlozi koji odlučno doprinose glasanju u korist Le Pen. I da ne dopuštaju uvjetovati se glasanjem ostalih.
Međutim, kakva je stvar s katoličkim glasanjem i nagnućem?
Prije svega, postotak katolika koji su uopće glasali je jako visok: skoro 80% (četiri od svakih pet katolika izašlo je na izbore), i to s nakanom za glasati za jednog ili drugog, prema Catholic Herald. Bez daljnjeg, može se reći da je katolicima bitno glasati, više nego ostatku pučanstva, čije je učešće bilo nešto više od 60%, oduzimajući neobičajeno velik postotak glasova u "bijelom" (papir bez kandidata), ili ništavnih (glasovi sa drugim formatom: slike, pocijepani papirići za glasovanje, parole i slično). Ali najznačajnije jest to da je rezultat glasanja katolika praktično jednak ostalima: 62% katolika je glasalo za Macrona. To jest, katolički glas za Le Pen bio je tek 4% veći od prosjeka ostalih.
Prema tome, može se zaključiti:
1. Glasanje francuskih katolika bitno se ne razlikuje od biračkog tijela ostatka Francuske.
2. Glasanje francuskih katolika ne vuče vagu u politici; događa se upravo suprotno: nakane posvjetovnjenog društva perfektno se odražavaju u katoličkom glasanju.
Ali sada dolazi najznačajnije pitanje: zašto je ovo ovako? Bez daljnjeg, uzrok se tiče vizije koju katolici imaju prema ovom svijetu; vizija koja se jedva pred nekoliko desetljeća izražavala u nakani mjenjanja svijeta na bolje ("vi ste sol svijetu"), koja se okrenula prema divljenju i opčinjenju onim što je svjetsko. Ne možemo ovdje ne vidjeti odraz koncilskih izreka "poštivanja prema legitimnom autoritetu ovozemaljskih stvarnosti", "aggornamiento" (usaglašavanje sa svijetom), itd. Makar takve pozicije ne išle eksplicitno protiv onog što je Crkva oduvijek naučavala, ipak idu implicitno protiv toga. Kao što to radi propustom: ne naglašava se niti se doziva u pamet da se "ne treba suobličavati mentalitetu ovog svijeta", ili jednostavno da je ovaj svijet objekat i polje evangelizacije.
Ne radi se o izvjesnim percepcijama ili slutnjama. Ovo što govorim perfektno je projektirano u samim misnim čitanjima (Novus Ordo, mise na koju idu ogromna većina katolika današnjice), pa i u prijevodima biblijskih tekstova. Na primjer, "Jer mnogi su zvani, ali malo ih je odabranih" (Mt 20, 16b; XXV tjedan kroz godinu), ne nalazi se više u nedjelnjim čitanjima. Usput recimo da u ne malo zemalja ova rečenica je čak izbačena iz zadnjih prijevoda Biblije. Tako na primjer, U Bibliji prevedenoj od Nadb. Ivana Šarića redak Mt 20, 16 završava sa "Tako ce biti posljednji prvi i prvi posljednji." Dok Vulgata jasno ističe: "Multi enim sunt vocati, pauci vero electi.", kao i u Mt 22:14.
Slično imamo s ovim stihom Otkrivenja: "Vani su psi, i vracari i bludnici, i ubojice i idolopoklonici, i svaki, koji ljubi i cini laž." (Otk 22, 15). Mogli bismo nastaviti ovako s nevjerojatno velikom kolekcijom biblijskih tekstova (čak i novozavjetnih!) koji su izbačeni iz čitanja.
To je ono što doista jako utječe na mentalitet današnjih katolika. Kako se on tvori? U onom što prosječni katolik čuje na nedjeljim propovijedima i čitanjima, i u onom što proističe iz "službene Crkve", građena ova i njen teološki stav u bogoslovijama i odatle nadalje.
Zbog toga stvari treba da neizvježivo vode situacijama kao sljedećim:
Nakon dvije godine, Biskupija Rodez, Francuska, završila je s dijecezanskom sinodom. Rodez ima 24 svećenika za 36 župa dosta strarije čeljadi. Prije samo dvije decenije imala je više od 300 župa. Sada sprovode vode laici. Suočavajući se (?) s ovom situacijom, Biskup Francois Fonlupt još uvijek nastupa s uvjerenjem da je vrlo bitno "održati se otvorenim prema svjetu". Riposte Catholique smatra ovaj stav "vožnjom auta pravo prema zidu, trubeći u međuvremenu da se skloni".
Nema komentara:
Objavi komentar