Heretični belgijski biskup Bonny, umjesto da je smjenjen, pozvan na Sinodu o obitelji

Biskup Antwerpa (Belgija), Johan Bonny

Prvog devetog prošle godine, imenovani biskup je uputio pismo Vatikanskoj Sinodi o obitelji, pismo na dvadeset i dvije stranice u kojem se zalagao, između drugih nevjerojatno teških stvari (dati pričest rastavljenima i ponovno vjenčanima u novim vezama, upoznao je jako dobre kršćane koji nevjenčano žive, itd.), za mjenjanje crkvenog stava prema "jednospolnim brakovima", to jest, "brakovima" sklopljenim među homo i biseksualcima (!?).

Nakon toga, u dvanaestom mjesecu prilikom intervjua listu DeMorgen, otvoreno se izavio za crkveno priznanje "brakova" među homoseksualcima.

I što je tu nagore? Što je sve ovo javno, na sva zvona, i nije mu pala dlaka s glave!

On je idalje biskup. A ja ovdje to kritiziram, i ja sam sad hajvan. Šteta je već napravljena, zar ne vidite? Samo se ova šteta može, donekle, izmiriti slanjem u šetnju dotičnog. Kako bi bilo da ima reda i zakona, da ima VOLJE. A... izgleda da je nema!

NAPROTIV! Pozvan je ovaj isti (klikni ovdje, vijest je objavljena upravo za 17 šestog 2015-te u L'Osservatore Romano, str. 7), dotični, opisiani i prokazani... na sinodu ove godine u desetom mjesecu na kojoj će se govoriti o i ovim pitanjima, po svemu sudeći.

Franjo izgleda da hoće diskusiju. Kaže, "kakva je to Crkva kad nema diskusije! To je onda groblje!" To reče prije neki dan na susretu sa karizmatskim svećenicima (oko segunde 35):

To vrijedi za zaluditi harlovine, koje dopuštaju da ih se zaludi. DISKUSIJA U CRKVI MOŽE POSTOJATI JEDINO MEĐU DOPUŠTENIM STVARIMA, ONIM ŠTO SU ISTINA I JEDNAKO VRIJEDNE, TE SE TRAŽI NAJBOLJA OPCIJA, UVIJEK DOPUŠTENA. Ali ne postoji diskusija između dobra i zla! Onog što se zna da je loše, i onog što je dobro.

To je vrlo jednostavno: tko voli nek izvoli. Nauk je ovakav: potrudimo se da ga izvršimo kao što se uvijek radilo u Crkvi. Ne postoji druga opcija. I ne samo u Crkvi, tako je i u vojsci, i u tehnici i znanosti i inače. U svemu gdje se koristi zdrav mozak.

To je izgleda Franjina strategija: provući kroz navodne diskusije jedan drugi nauk, predstaviti ga kao jednako valjan. A stvarnost je ovakva: ne mogu zajedno opstati jedna tvrdnja, i njoj suprotna. Time bi se narušio princip protuvriječnosti, i onda bi bio u stanju sve moguće tvrditi, i cijela bi se zgrada srušila.

----------------------

Možda će mi sad netko reći: "pretjeruješ, danas se tako postupa, želi se djelovati preko milosrđa te da na taj način zastranjeli dođu sebi". Drugim rječima, "pričekaj malo, nije to baš tako teško. Doći će sve na svoje". Uglavnom tako.

Ama je li molim te.

E pa sad pogledaj ovo. U Paragvaju bio jedan biskup, ono pravi, što bi rekli, jedan kroz jedan. Došao na biskupiju 2004-te, imao kojih tridesetak bogoslova (Ciudad del Este, biskup Livieres). Ovaj dakle Biskup Livieres bio je pravovaljan (usput da spomenem, pripada Opusu Dei). Tek što je došao, vidio je veliki upliv teologa oslobođenja (u suštini, marksizam u navodnoj kršćanskoj odjeći. Istina je da Južan Amerki ima velikih socijalnih problema, ali ovi nikad neće biti prevaziđeni ovim, u biti nekršćanskim poukom i filozofijom) u bogosloviji. To je očistio od danas do sutra, stavi profesore kako Bog zapovijeda, Potaknu pobožnost i tradicionalni nauk, dopuštao misu na latinskom po Trentskom ritu, i slično. Rezultat je bio da je nakon deset godina broje bogoslova porastao na više od dvije stotine, mladih, probranih ljudi.

I ovi postupci mu nisu bili oprošteni. Smjenjen je bio prošlog ljeta, nije mu bilo dopušteno ni zarediti zadnje bogoslove.

Zašto? Sam glasnogovrnik Svete Stolice, Lombardi, izjavio je da je to bilo zbog "odgoja u bogosloviji", te neodgovarajućeg odnosa prema jednom drugom paragvajskom biskupu, kojeg je Livieres, iritiran zbog neopravdanih optužbi, "nazvao homoseksualcem". 

Biskup je Livieres ukazao na dotičnog Nadbiskupa Cuquejo ovim riječima: "To je jedna loša osoba i opravdavajući zaključci upućuju na njega kao  homoseksualca".

Da li su Liveresu bili pukli živci i da je tako otvoreno rekao više nego što je trebao? Mogli bismo reći da je tako, ali bimo isto mogli reći da bi se moglo i ispitati i ponašanje i nauk Nadbiskupa Cuquejo:

Uglavnom: Bonny ostaje, i još je nagrađen; Cuquejo je bio ostao, Livieres napolje. Dakle, radi se što se hoće i jer se hoće.

Biskup Livieres je ostao bez dužnosti. Nakon smjene, izjavio je: "Franjo će morati platiti račun Bogu za ovo što je učinio". 

Biskup Liveres (69 god.) sa svojom majkom koja je također živjela s njim u biskupskoj residenciji

Prenosimo vijest: Franjo će održati svoj prvi zvanični susret sa gay aktivistom prilikom posjete Paragvaju

Hoće li itko molim vas više, reagirati na ovu sramotu? Ima li tu pastira da dignu riječ protiv ovakvog štetnog utjecaja na Crkvu? Dosta, dosta, dosta!

Presnosim vijest sa ovog portala (kliknuti na redak), kopiram u potpunosti:

Nakon toga prenosim zvanični poziv upućen jednom aktivisti od strane "Katoličkog" Sveučilišta "NUESTRA SEÑORA DE LA ASUNCIÓN" (Sveučilište Blaženog Uznesenja):

"La Conferencia Episcopal Paraguaya, a través de la Comisión Organizadora de la Visita de Su Santidad el Papa Francisco, reconoce el alto impacto de su organización en la sociedad paraguaya, por lo que invita a 1 (un) representante de la misma a participar de este encuentro a realizarse en el estadio “León Condou” (Marcelino Noutz casi Avenida España - Asunción), el día sábado 11 de julio."

"Biskupska Konferencija Paragvaja, preko Organizacijske Komisije Posjete Svetosti Pape Franje, priznaje veliki utjecaj vaše organizacije na paragvajsko društvo, te odlučuje pozvati jednog predstavnika iste učestvovati na susretu koji će se održati na stadionu “León Condou” (Marcelino Noutz casi Avenida España - Asunción), u subotu 11 srpnja."

Pope Francis Will Hold His First Public Meeting With A Married Gay Activist

The meeting will be held during a visit to the South American country Paraguay — and the meeting was the Catholic Church’s idea.

Simón Cazal (left), executive director of SOMOSGAY, kisses his husband, Sergio López, during their 2012 wedding in Argentina. facebook.com

posted on Jun. 11, 2015, at 11:18 p.m.

J. Lester Feder

BuzzFeed News World Correspondent

Pope Francis is slated to hold his first public meeting with a married gay activist during a visit to Paraguay in July.

The activist is Simón Cazal, executive director of the Paraguayan LGBT rights groupSOMOSGAY, who married another SOMOSGAY activist, Sergio López, in neighboring Argentina in 2012. Though the pope has reportedly held pastoral meetings with some LGBT people, this meeting marks the first time he will publicly meet with an LGBT political activist.

Cazal received an invitation on June 4 from the committee of the Paraguayan bishops’ conference to participate in a roundtable with the pope and civil society leaders. The invitation — provided to BuzzFeed News by SOMOSGAY — said it was extended in recognition of the “high impact of your organization on Paraguayan society.” The meeting will be held on July 11 in the capital, Asunción.

López told BuzzFeed News that the invitation came as a total surprise — the group had not requested to be included in the meeting. Paraguay also is one of the few South American countries where no protections exist for LGBT people or same-sex couples; their marriage in Argentina has no legal force in their country.

The invitation comes shortly after SOMOSGAY launched a campaign calling on the Catholic Church to “abandon the positions of intolerance and insults dehumanizing LGBT people.”

SOMOSGAY made international news last June when riot police violently removedLGBT protestors supporting a resolution supportive of LGBT rights when they clashed with religious conservative protestors before the beginning of a meeting of the Organization of American States in Asunción last year.

López told BuzzFeed News on Thursday that they are counting on the pope to “address the issue” of violence targeting LGBT people “since the OAS repression went completely unnoticed and unrecognized by the church here.” This was especially galling, López said, because “the whole repression happened during a Catholic march.”

This is the invitation from the organizing committee to Simon Cazal.

UNIVERSIDAD CATÓLICA “NUESTRA SEÑORA DE LA ASUNCIÓN”
RECTORADO

Asunción, 04 de junio del 2015.

Sr. Simon Cazal
Director Ejecutivo
SOMOSGAY
Presente

De nuestra consideración:

“Es hora de saber cómo diseñar, en una cultura que privilegie el diálogo como forma de encuentro, la búsqueda de consensos y acuerdos, pero sin separarla de la preocupación por una sociedad justa, memoriosa y sin exclusiones. El autor principal, el sujeto histórico de este proceso, es la gente y su cultura, no es una clase, una fracción, un grupo, una élite. No necesitamos un proyecto de unos pocos para unos pocos, o una minoría ilustrada o testimonial que se apropie de un sentimiento colectivo. Se trata de un acuerdo para vivir juntos, de un pacto social y cultural”. (1)

El Papa Francisco visita el Paraguay como “Mensajero de la Alegría y de la Paz” y desea compartir este mensaje en el “Encuentro con la Sociedad Paraguaya por una Cultura de la Confianza” ya que la alegría y la paz parten de la confianza mutua.

La Conferencia Episcopal Paraguaya, a través de la Comisión Organizadora de la Visita de Su Santidad el Papa Francisco, reconoce el alto impacto de su organización en la sociedad paraguaya, por lo que invita a 1 (un) representante de la misma a participar de este encuentro a realizarse en el estadio “León Condou” (Marcelino Noutz casi Avenida España - Asunción), el día sábado 11 de julio. El invitado accederá al estadio entre las 13:00 y las 14:30 hs. Adjuntamos la ficha de registro, que deberá ser devuelta por este medio hasta tres días posteriores a la recepción de esta nota. La invitación es de carácter personal e intransferible y deberá ser retirada del Seminario Metropolitano (Av. Kubitschek 661 y Azara) a partir del 1 de julio.

Contamos con la presencia del representante de su organización como contribución para que este encuentro fortalezca el desarrollo de una cultura de la confianza, que nos permita a todos los paraguayos construir un país mejor.

Reciba nuestro cordial saludo y la bendición en la paz de Nuestro Señor Jesucristo.

Pbro. Dr. Narciso Velázquez Ferreira

Rector – Universidad Católica “Nuestra Señora de la Asunción” …

(1) Papa Francisco, en la Exhortación Apostólica “Evangelii Gaudium”, sobre la anunciación del Evangelio en el mundo actual.

Povezani linkovi:

SOMOSGAY prepares a campaign urging the Catholic Church to respect LGBT people in Paraguay

Portal noticias.terra.com prenosi da se kojih 90% paragvajaca definiraju kao katolici, što ih čini zemljom s najvećim postotkom katolika u cijeloj Južnoj Americi (opaska: zadnjih desetljeća milijuni katolika Južne Ameriki prešli su na protestantizam). Zemlja ne posjeduje nijedan zakon koji bi regulirao civilna udruženja među osobama istog spola. Na osnovu toga, Međunarodna Amnestija negoduje iznoseći da je jedina država u regiji koja nema zakon protiv svakog načina diskriminacije.

Onda, pitamo se, u čije ime djeluje Franjo? Je li to doista problem što sodomci ne mogu imati "brakove" među sobom? Želi ih primiti... da im kaže da se obrate? Da se odvrate od svog lošeg puta?

Na sliku i priliku Proklete Avlije. Postoji li rješenje za našu majku žalosnu?

Franjina pastirska palica pri pohodu u Sarajevo podsjeti me na samu pohođenu:

I BiH je k'o i ova palica, flasterom spojena. Vještački, bolno i nespretno. Pa i sramotno. Za Prokletu Avliju vrijedi i ovakav štap: slika prokletstva, i još pritom – naherena i nakaradna.

Već kad dotakoh ovu temu, malo ću je i obrazložiti. Pastirski štap kojeg nosi Franjo, prividno nam je jako dobro poznat. Nosio ga je vrlo često Ivan Pavao II, ali je bio naručen od Pavla VI već od 1963-će. Zvanično je bio predstavljen na Bezgriješnu, osmog prosinca 1965-te, prilikom klauzure Drugog Vatikanskog Koncila. Rad je italijanskog „umjetnika“ Lello Scorzelli (1921-1997). 

Kažem „umjetnika“ jer je dovoljno pokazati samo par Scorzelleovih radova (Brescia, Katedrala; druga slika kao da predstavlja đavla koji ruje iza leđa Pavla VI) za uvidjeti zloćudnost njegove imaginacije.

No, ovaj pastirski štap ima ogromnu sličnost sa crtežima drugog mračnog „umjetnika“ s početka dvadesetog stoljeća, belgijanca Alberta Servaes (1883-1966), koji je 1919-te naslikao ugljenom crteže motiva križnog puta, od kojeg je posebno istaknuta dvanaesta postaja:

Ovi su radovi, kad je bilo sluha i brige za vjeru, bili osuđeni odmah 1921-ve od strane Svetog Oficija, uz odobrenje Benedikta XV (na ovom linku posvećenom vjeri i sakralnoj umjetnosti možese vidjeti latinski tekst osude). Razlog je da ovi radovi ne pobuđuju na pobožnost, već zgražanje nad iskrivljenim i huljenim likom Presvetog Gospodina Našega Isusa Krista. Nije to prekrasni,makar i u muci, ali veličanstveni patnik Isus Krist koji pobjeđuje đavla svojom mukom na križu. Tu je prikazan sotonin sarkazam kojim se ruga i nastoji poniziti onog od kojeg je ostao poražen i strmoglavljen u pakao za svu vječnost. To je prikaz Krista poniženog i pobješenog, a ne pobjedonosnog Raspetog.

Drugi Servaesovi rad s istog križnog puta:

I taj je ekspresionistički pesimizam kopiran u pastirskoj palici nošenog od Pavla VI pa nadalje.

Ali vraćamo se na Franjin pohod. Nino Raspudić osvrnu se na dolazak govoreći da je vjerski izvrstan, politički promašaj.

Ne, vjerski je promašaj, a kad je to promašeno, politika nema šta tu da nadoda.

A evo zašto: pročitajmo „međureligijsku“ molitvu izgovorene zajedno sa Franjom:

“Svemogući vječni Bože, Oče milosrdni i dobri; Stvoritelju neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga; Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Kralju i Gospodine prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; jedini suče svega svijeta, koji nagrađuješ vječnom slavom svoje vjerne! Mi, potomci Abrahamovi po vjeri u Tebe, jednoga Boga, židovi, kršćani i muslimani ponizno stojimo pred Tobom i s pouzdanjem Te molimo za ovu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, za muškarce i žene, vjernike različitih vjera, naroda i kultura da uzmognu živjeti u miru i skladu. Molimo Te, Oče, da se to zbude u svim krajevima svijeta! U svakome od nas ojačaj vjeru i nadu, uzajamno poštovanje i iskrenu ljubav prema svoj našoj braći i sestrama. Učini da se odvažno trudimo graditi socijalnu pravdu, da budemo ljudi dobre volje, puni uzajamnoga razumijevanja i oprosta, strpljivi radnici dijaloga i mira. Neka sve naše misli, riječi i djela budu u skladu s Tvojom svetom voljom. Neka sve bude na Tvoju čast i slavu i za naše spasenje. Tebi neka je vječna slava i hvala, Bože naš! Amen.”

Mnogim katolicima ovo danas izgleda “normalno”, i to je upravo kob! Čujte me dobro: mi i muslimani nemamo istog Oca! Naše posinjenje je u Isusu Kristu po milosti, koja se jedino dobija po vjeri u Sina Božjega! Kristov Vikar ne može izgovorati molitvu koja izostavlja Isusa Krista, i koja po njemu se ne upućuje Ocu, u jedinstvu Duha Svetoga!

Od toga ne može biti ništa! Kao što uostalom smo mogli vidjeti kroz ovih nekoliko desetljeća. Uzalud!

Nevjerojatno je kako je napušten nauk Crkve na ovom polju. Prije manje od četrdeset godina, na Bogojavljenje 1928-me, Pio XI u Mortalium Animos (Smrtno potreseni) osuđuje ekumenske skupove. Zgražava se i pri pomisli da papa moli skupa sa članovima drugih vjera. Potcrtava da je to ogromna greška. Ne vjerujete mi? Pa evo, citiraću samo pat redova:

“…jasno je da Sveta Stolica ne može uzeti učešća u njihovim sastancima, niti je dopušteno katolicima dati na bilo koji način potporu ovim pothvatima; jer ako bi tako činili, pripomogli bi lažnom Kršćanstvu, potpuno stranom Jedinoj Crkvi Kristovoj. Zar bismo trebali činiti da trpi istina, istitna od Boga objavljena, time da bude predmet kompromisa? Jer se ovdje radi o pitanju branjenja objavljene istine.”

I što imamo danas? Pa evo ti primjera: Bombajski Nadbiskup, Ivan Dias, pali lampu jednom hinduističkom božanstvu:

To je logična posljednica ekumenskih gluposti. I mislite da je mu je bilo nešto radi ovog? Pa jest, ali to da je bio proglašen, još devedesetih godina, i Kardinalom i predsjednikom Kongregacije za Evangelizaciju Naroda.

No, idemo našom avlijom. Razlikujmo između osoba i vjera. Osobe treba ljubiti, ali o nekoj vjeri ili ideologiji trebaš imati nedvojben stav. Ne smješ nikoga lagati, tvoji bljižnji imaju pravo na istinu koju im trebaš priopćiti. A ta istina jest Krist, i Crkva njegova Jedina. Katolička.

I što sa “pravoslavnima”. Ljubi ih, kao osobe, budi strpljiv, čvrst, ne laži, ponosan i dobrostiv. Reci im istinu: ljubim vas kao osobe, ali vi ste šizmatici.

A sad ću vam u dvije linije objasniti zašto ste šizmatici. Bili ste tisuću godina s nama, u istoj Crkvi. Kad ste se svađali među sobom, molili ste papu u Rimu za presudu. I slušali ste. A onda, kad je Rim počeo opadati, on je za vas bio selendra, a Carigrad metropola. Eh pa ko će seljaka slušati!? Ali još na vrijeme reče vam Papa Grgur Veliki, “ne sluša se Rim jer je metropola, već jer je u njemu Petrova Stolica”. I nakon raskola, više zbog politike i metropole nego zbog ičega drugog, dva puta su postajali ponovno katolici, trebate to čuti i da znate: nakon Lateranskog Koncila u trinaestom stoljeću, i nakon Florentiskog, u petnaestom. Čak je i papa bio ustoličen, preko svog delegata, u samom Carigradu, par mjeseci prije pada pod turcima. Ali rulja podjarmljena slijepim monasima poče urlati na ulicama: “bolje turban, nego papina mitra”. I pali ste, i tako vam je i bilo. Pali ste, žao mi je toga ko i vama skoro, pali ste i pod Muhamedov mač i turban.

A da se vidi koliko ste sletjeli s puta, i da ako među vama još mogu ostati sakramenti, po milosti Božjoj, nauk izmiče, jer ste odsječene grane, evo vam fresaka koje stavljate po vašim crkvama, na fresku stavljate čovjeka sa dvije žene, jer to dopuštate, i vodi ih se sve skupa u Kraljevstvo Nebesko. I protivite se Riječi Božjoj. Jer niste Crvka. Zovete se “pravoslavni”, ali niste, jer pravi nauk ste ostavili.

Uostalom, ići ekumenskim putem Pavla VI, već je provjereno ne može dati roda. Na jednom ekumenskom sastanku održanom 16 prosinca 1975-te, na kojem je Pavao VI primio Metropolita Melitona Kalcedonskog, izaslanika Carigradskog Patrijarha Demetrija I, izvršio je čin bez presedana: Pavao VI se saginje i ljubi stopala metropolitu, što je imalo ogromnu odjeku u grčkom tisku:

Postoji čak i jedna objavljena knjiga od Pravoslavne Crkve s naslovnicom na kojoj se vidi skulptura koja podsjeća na ovu neobičajenu gestu. Pitam se, i čemu je sve to vrijedilo? Pa i kad bi vrijedilo, koji je to papa prije učinio, od Sv. Petra pa do našeg doba?

A muslimanima nemam šta reći, već primjeniti savjet Sv. Tome Akvinskog: “oni nemaju vjere, jer njihovo poimanje je irracionalno. Njihova je “vjera” ustupak tijelu, i samo se s njima može pregovarati potičući ih na razmišljanje, ne na njihove “svete” knjige, jer to nisu”. Dakle, preko naravnih stvari, ne bi li se prvo oslobodili fanatizma koji ih što više obuzima, koliko više se posvećuju svojim tradicijama.

I nema tu više ništa da se kaže. A ovo što zbori Franjo, izgleda više agent Novog Svjetskog Poretka, jedne bezlične vjere, jedne “skupine vjera i ideologija”, nego šta drugo.

To ti je tako moj brale, svidjelo se to tebi, ili ne.

A onda, što za raditi u Prokletoj Avliji? Nitko nije više o tom imao pravo, ko Andrić; normalno, sa naravne strane. Ne imajući u obzir vjeru, koju je jedan katolik dužan prenositi drugima i govoriti o njoj. Neće li vjerovati?, ti ne možeš više učiniti, ali učinio si ono što ti je naloženo: “Idite i učite sve narode, i krstite ih u ima Oca i Sina i Duha Svetoga”. Sve što je mimo toga, prokleto je, radio to ko radio. U suštini, vrlo je jednostavno što treba činiti. Sv. Pavao poučava Solunjane (1 Sol. 5, 14-15): “Potičemo vas braćo: poučavajte neuredne, tješite malodušne, pomažite slabima, budite strpljivi sa svima! Gledajte da nitko ne vraća kome zlo za zlo; nego svagda revno nastojte oko dobra među sobom i prema svima!” To što je netko u krivu, ne znači da ti prema njemu ne trebaš ponašati se pravo. Dakle, ne molimo skupa, već ih ljubimo i poučavamo. To je sve što se može učiniti s vjerskog stanovišta.

Ali u očekivanju, Bog će to dati, da “pravoslavni” ponovno budu u Jednoj Katoličkoj Crkvi, očuvavajući sve svoje tradicije koje provjereno potiču od  Boga i ne od ljudi i političara raznih perioda, oni su nam najbliži. A onda slijede “musimani”, koji su to što manje i koji što manje zalaze u džamiju.

Rješenje, ako ga ikad bude a nadam se biti će ga, jer Boga ima, unatoč našoj sljepoći i našem bjesu, mora se samo približavati razgovorom i suradnjom na naravnom planu; nikakve ekumenske molitve. Znamo da to ne radi. Avlija ne može ostati sama. Mora se uklopiti u širu cjelinu, u cjelinu onih koji su ti susjedi i govore više manje tvojim jezikom. Tvoj susjed ti je važniji od američke naredbe i prvenstva. Oni će te samo u zlu kob tjerati. Osušiti će te ko nezalivanu kajsiju.

Hrvati moraju surađivati sa srbima, nek su sto puta šizamtici tradicijom, ali imaju najviše dodirnih točaka sa hrvatima. I moraju praviti branu širenju i planovima prodora vječnog islamskog sna pokoravanja cijele Evrope, i dalje svijeta. Erdogan je izgubio u Turskoj. Nažalost mogao bi ući u koaliciju sa drugim islamistima, ne možda tako sultanskim i otomanskim kao on, dao Bog da prođe bez toga; ali ono na što upućujem jest da su se kurdi, ljevica i vjerske manjine (užasno progonjeni armenci kršćani) odlučili za real politik: nema im druge, slika žestokog progona armenskih kršćana nakon prvog svjetskog rata u Turskoj:

Pio IX je imao stratešku suradnju polovinom devetnaestog stoljeća sa Carkskom Rusijom radi odbrane od najezde i agresivnosti zapadnih vlada potpuno kontroliranih masonskim ložama. Nema druge. Ruga se Erdogan: “ujedinili se armenci, ateisti i homoseksualci”, i baš to ti govori da nema druge. I u Turskoj Avliji armenci izabraše: manje mi je štetna Lenjinova pesnica, već hladnoća polumjeseca.

A takvim nekim “međureligijskim” molitvama, mjesta nema. Uostalom, nitko u to i ne vjeruje.

Katalunja, njena stvarnost, njena utopija, i njena budućnost

Finale Španjolskog Kupa kupova odigrao se u Barceloni. Krajnja ljevica, kao i utjecajni sloj ne ljevih nacionalista, ujedinjeni mržnjom prema Španjolskoj, zvižde za vrijeme intoniranja španjolske himne:

Još uvijek Katalonski predsjednik, Artur Mas, dok ne bude naslijeđen od radikalnijeg i lijevog kandidata, podrugljivo se smiješi dok himbeno stoji uz španjolskog kralja Felipe VI-og, jasno odajući svoj ugođaj zbog neciviliziranog ponašanja nove katalonske generacije, odgojene u preziru prema svemu što izgleda veza sa Španjolskom.

Nova katalonska generacija?

Ima ih raznih tipova:

 

Da bi vještački naglasila svoju razliku sa Španjolskom, Katalonija je podržavala emigraciju iz islamskih, daleko istočnih te afričkih zemalja, za koje su se nadali da će se lakše integrirati budući ne potječu iz španjolskog govornog područja, kao Venecuela, Kolumbija, Meksiko, i sl. Tu emigraciju su stalno nastojali izbjegavati da bi smanjili utjecaj španjolskog jezika, te poučavali emigrante direktno na katalonskom.

I tako je ovakva svagdašnjica u Saltu, jednom Katalonskom gradu:

 

Kako će se izaći iz ove situacije, vidjećemo. Hoćemo li upitati neke sa Balkana?

 

Italijo, hvala ti

Ali ovom hulom te upozoravam:

http://www.liveleak.com/view?i=0c3_1441769526

"Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu." Ps. 8,3; Matej 21,17

Impresionanta svježina vjere jedne male iračke kršćanske izbjeglice, Prijevod slijedi iza videa, ali preporučujem slušati originalni glas:

Tokom naše posjete ovom logoru, imali smo jedno iznenađenje u poznavši ovu djevojčicu koja nam je rekla da slijedi našu emisiju „Laysh Hayk“.

Zove se Myriam. Kako si Myriam?

Dobro, i ti?

Vrlo dobro

Doista vidiš našu emisiju?

Da.

Sviđa ti se SAT-7 Kids?

Da.

Odakle si? Također si iz Qaraqoush?

Jesam, iz Qaraqousha sam.

Imaš deset godina, je li tako?

Da.

Koliko ima da si u ovom logoru?

Ima četiri mjeseca?

Što je najviše što ti nedostaje iz Qaraqousha, i što nemaš ovdje?

Imali smo jednu kuću gdje bi se sastajali da se igramo i ovdje je nema, ali hvala Bogu, Bog se brine o nama.

Što hoćeš reći kad kažeš da se Bog brine o nama?

Da nas Bog voli i da nije dopustio da nas ISIS ubije.

Ti znaš koliko te voli Bog, nije li tako?

Da, Bog nas voli sve, ne samo mene, Bog voli sve.

Vjeruješ li da Bog također ljubi i one koji su ti naudili, ili ne?

On ih voli, ali ne voli Sotonu.

Što osjećap prema onima koji su te natjerali ostaviti tvoju kuću i nanijeli ti toliko zla?

Ne želim im ništa učiniti, samo molim Boga da im oprosti.

I ti im možeš oprostiti?

Da.

Ali je vrlo teško oprostiti onomu koji nam je učinio da trpimo, Myriam, ili je lako?

Ja ih ne želim ubiti, zašto ih ubiti?

Samo sam tužna jer su nas istjerali iz naših kuća, zašto su to učinili?

Volila si svoju školu u Qaraqoush, istina?

Jesam, bila sam najbolja u razredu.

Jesi li imala prijatelja u školi?

Jesam.

Jesu li ovdje s tobom? Ili nema nijednog?

Ima ih, ali ne znam gdje su.

Možda neki od njih gleda SAT-7 na televiziji upravo sada, što bi im voljela reći?

Imala sam jednu prijateljicu prije nego što sam došla ovdje. Zove se Sandra, bile smo skupa cijeli dan, bile smo skupa svaki dan u školi, i makar ne živjele blizu, volile smo se puno. Kad bi jedna od nas nešto nažao učinila drugoj, opraštali bi međusobno. Nekad bi igrajući načinile štetu jedna drugoj, ali uvije bi opraštale. Volile smo se puno, bilo bi mi drago samo da je mogu vidjeti.

Ne znaš gdje je, je li tako?

Ne, ne znam gdje je.

Ako bi nas Sandra gledala, siguran sam da bi mislila na tebe, i siguran sam da te puno voli, Myriam.

Voli me puno, i ja je mnogo volim. Nadam se ponovo je vidjeti jednog dana.

Doista, bilo bi mi drago biti s tobom dana kad je nađeš.

Nadam se.

Čemu se nadaš?

Nadam se vratiti kući i da također ona se vrati kući, tako bi se opet mogle vidjeti.

Nadam se da se mogneš vratiti u jednu kuću još ljepšu od one koju si ostavila.

Ako Bog da. Ne ono što mi želimo, nego ono što Bog hoće, jer On zna.

Nisi li tužna ponekad? Ne izgleda li ti nekad da te je Isus ostavio?

Ne, nekad plaćem jer smo ostavili našu kuću i Qaraqoush, ali nisam ljuta na Boga jer smo ostavili Qaraqoush, zahvaljujem mu jer se brine o nama. Makar ovdje trpjeli, On nam da ono  što nam je potrebno.

Ti si mi pokazala mnoge stvari.

Hvala, ti si mi također pokazao mnoge stvari.

Što sam ti pokazao?

Pokazao si mi... Ne, ne pokazao, hoću reći da si podijelio sa mnom ono što ja osjećam. Ja se osjećam, htjela bih da osobe znaju kako se osjećam, kako se osjećaju djeca ovdje.

Znaš da te Isus nikad ne ostavlja?

On me nikad ne zaboravlja. Ako zbilja vjeruješ, On te nikad ne ostavlja.

Sjećaš li se neke pjesme, koju ti je drago pjevati kad si sama? Da bi govorila Isusu? Ili se ne sjećaš nijedne?

Znam neke pjesme.

Da li bi ih pjevala mi? Da li bi nam pjevala neku nama, tvoju omiljenu pjesmu? Makar jednu kratku pjesmu, što veliš?

Ima jedna:

Koja radost onog dana kad povjerovah u Krista, moja radost bi probilna od svanuća i moj glas pjevaše zahvalan.Moja ljubav prema slavnom Gospodinu rasti će iz dana u dan. Jedan novi život, sretni dan kad ću se susresti sa svojim Ljubljenim. Iz ljubavi je došao, o koja divna ljubav! Napravio mi je pravdu u ime svetog zavjeta, moja ljubav prema mom slavnom Spasitelju, rasti će iz dana u dan. Novi život, novi dan, kad ću se ponovno susresti sa svojim ljubljenim.

Kometirajući Irski referendum

U naslovnici Irskog Ustava donešenog prvog srpnja 1937-me, stoji:

„U ime Presvetog Trojstva, od kojeg proističe svaki auktoritet i kojem teže kao zadnjem cilju sva djela, koliko Država koliko ljudi.

MI, narod Irske,

Iz poniznog priznanja svih naših obaveza prema Našem Gospodinu Isusu Kristu, koji održi naše očeve kroz stoljeća kušnji:

U sjećanju zahvalnom na dičnu i neprekidnu borbu očeva naših za povraćanjem legitimne neovisnosti naše Nacije;

I nastojeći poduprijeti opće dobro, dužnim vršenjem kreposti Razboritosti, Pravde i Ljubavi, na taj način da se garantira dostojanstvo i sloboda svakog pojedinog, te se postigne autentični društveni poredak, obnovi jedinstvo naše zemlje i ustanovi sloga sa drugim nacijama,

OVIM SVEČANIM ČINOM PRIHVAĆAMO, PROMIČEMO I UDJELJUJEMO NAM OVAJ USTAV.

(Tekst Ustava može se vidjetina ovom linku.)

Ove nedjelje, 22-og petog, 62% glasova na referendumu dadoše svoj glas sodomskim pretenzijama.

Gdje, bolan, osta Irska, i naslovnica njenog Ustava, te vjera njihova, i pastiri njihovi, gdje tradicije velne nestade?

Podsjetiti ću malo mlađi naraštaj, idemo na jedan dobar katekizam koji je to baš onako fino objašnjavao, iz Velikog Katekizma Svetog Pija X  (od prije kojih sto i deset godina):

Točka 967: Koji su grijesi za koje se kaže da viču u nebo? Grijesi za koje se kaže da vapiju u nebo su četiri: 1. Hotimično ubojstvo; 2. Nečisti grijesi protiv naravi; 3.  Zloraba siromaha; 4. Uskraćivanje ili nepravedno zadržavanje radnikove nadnice.

Točka 968: Zašto se kaže da ovi grijesi vapiju u nebo? Kaže se da ovi grijesi vapiju u nebo jer to kaže Duh Sveti, i jer je njihova zloća toliko velika i očita da iznuđava najstrožiju kaznu Božju.

Barem točka 967 je uglavnom prisutna i u današnjem Katekizmu (ne znači to da prijašnji više ne vrijedi):

“Katehetska tradicija podsjeća da postoje također "u nebo vapijući grijesi". U nebo vapiju: krv Abelova; sodomski grijeh; jauk potlačenog naroda u Egiptu; jauk stranca, udovice i sirote; nepravda prema zaposlenom radniku.” (1867)

Da skratim: i koja je reakcija bila nekih biskupa Irske, možemo li tu tražiti neku vez usa ovim rezultatom?

Dablinski nadbispkup, Diarmiuid Martin, izjavio je prije izbora:

„Etika jednakostine precizira uniformnost. Može postojati jedna etika jednakosti, to jest, etika koja priznaje i poštiva razlike. Jedno pluralno društvo može biti kreativno za naći načine tretiranja osoba koje ispoljavaju orijentaciju prema istom spolu, da tako mognu izvršiti svoja prava i vidjeti priznate i poštovane svoje ljubavne odnose, uvijek očuvajući jedinstven karakter relacije čovjek-žena. Ali razumjem da zbog tvrdoće kojom je Irska Crkva tretirala ove osobe, danas je vrlo teško da priznaju moju iskrenost.“

Molim? Što ste rekli? Ne trebaju mi objašnjenja.

„Moja pozicija je Pape Franje, koji, u debatama u vezi  homoseksualnog braka u Argentini, je bio rekao da je on protiv legalizacije braka između osoba iste spoli, ali da se ne treba suditi nikoga“.

I nakon referenduma, izjava bijaše:

„Crkvi je potrebna jedan ljek realnosti“.

Koji to vjetrovi pušu, pto se sprema?

Kuda ide Franjo, nije da nam nije baš i nepoznato:

Tko je Mons. Battista Ricca, Franjin financijski predstavnik IOR-a (Vatikanske Banke)?

Par crtica: Bivši nuncij u Urugvaju, još 2001-ve imao žalosnih incidenata u Montevideu. Nebouzdan u svojim porivima, navratio jednom zgodom u ne lijepi lokal Bulevar Artigas, u kojem se dosta toga nečasnoga radi,... te čak bio i gadno isprebijan. Iste godine u osmom mjesecu dizalo nuncijature se pokvarilo, te su morali doći vatrogasni  osloboditi ga... i jednog momka sa njim, identificarog od  policije.

E zbog toga, zato govorim, e zbog tog Battiste reče Franjo onu slavnu rečenicu: „Ako je jedna osoba gay, i traži Gospodina i ima dobro volju, tko sam ja da je sudim?“ Treba se čuditi onda reakcijama? Kao da su neki jedva dočekali.

No, ima i važnijeg posla. Le Figaro izvještava da su se u ponedjeljak sastali kojih pedesetak „naprednih“ biskupa Evrope pripremajući „otvaranje“ prema pitanju homoseksualnosti i ostalog na predstojećoj Sinodi u listopadu: Lundi, des épiscopats européens débattront de l'accueil des divorcés remariés et des homosexuels dans l'Église.

Jedini list prisutan na sastanku je La Repubblica, jako anteklerikalni list, jedini list koji sam Franjo priznaje da čita, kako izvještava jučer GloriaTV.