Kometirajući Irski referendum

U naslovnici Irskog Ustava donešenog prvog srpnja 1937-me, stoji:

„U ime Presvetog Trojstva, od kojeg proističe svaki auktoritet i kojem teže kao zadnjem cilju sva djela, koliko Država koliko ljudi.

MI, narod Irske,

Iz poniznog priznanja svih naših obaveza prema Našem Gospodinu Isusu Kristu, koji održi naše očeve kroz stoljeća kušnji:

U sjećanju zahvalnom na dičnu i neprekidnu borbu očeva naših za povraćanjem legitimne neovisnosti naše Nacije;

I nastojeći poduprijeti opće dobro, dužnim vršenjem kreposti Razboritosti, Pravde i Ljubavi, na taj način da se garantira dostojanstvo i sloboda svakog pojedinog, te se postigne autentični društveni poredak, obnovi jedinstvo naše zemlje i ustanovi sloga sa drugim nacijama,

OVIM SVEČANIM ČINOM PRIHVAĆAMO, PROMIČEMO I UDJELJUJEMO NAM OVAJ USTAV.

(Tekst Ustava može se vidjetina ovom linku.)

Ove nedjelje, 22-og petog, 62% glasova na referendumu dadoše svoj glas sodomskim pretenzijama.

Gdje, bolan, osta Irska, i naslovnica njenog Ustava, te vjera njihova, i pastiri njihovi, gdje tradicije velne nestade?

Podsjetiti ću malo mlađi naraštaj, idemo na jedan dobar katekizam koji je to baš onako fino objašnjavao, iz Velikog Katekizma Svetog Pija X  (od prije kojih sto i deset godina):

Točka 967: Koji su grijesi za koje se kaže da viču u nebo? Grijesi za koje se kaže da vapiju u nebo su četiri: 1. Hotimično ubojstvo; 2. Nečisti grijesi protiv naravi; 3.  Zloraba siromaha; 4. Uskraćivanje ili nepravedno zadržavanje radnikove nadnice.

Točka 968: Zašto se kaže da ovi grijesi vapiju u nebo? Kaže se da ovi grijesi vapiju u nebo jer to kaže Duh Sveti, i jer je njihova zloća toliko velika i očita da iznuđava najstrožiju kaznu Božju.

Barem točka 967 je uglavnom prisutna i u današnjem Katekizmu (ne znači to da prijašnji više ne vrijedi):

“Katehetska tradicija podsjeća da postoje također "u nebo vapijući grijesi". U nebo vapiju: krv Abelova; sodomski grijeh; jauk potlačenog naroda u Egiptu; jauk stranca, udovice i sirote; nepravda prema zaposlenom radniku.” (1867)

Da skratim: i koja je reakcija bila nekih biskupa Irske, možemo li tu tražiti neku vez usa ovim rezultatom?

Dablinski nadbispkup, Diarmiuid Martin, izjavio je prije izbora:

„Etika jednakostine precizira uniformnost. Može postojati jedna etika jednakosti, to jest, etika koja priznaje i poštiva razlike. Jedno pluralno društvo može biti kreativno za naći načine tretiranja osoba koje ispoljavaju orijentaciju prema istom spolu, da tako mognu izvršiti svoja prava i vidjeti priznate i poštovane svoje ljubavne odnose, uvijek očuvajući jedinstven karakter relacije čovjek-žena. Ali razumjem da zbog tvrdoće kojom je Irska Crkva tretirala ove osobe, danas je vrlo teško da priznaju moju iskrenost.“

Molim? Što ste rekli? Ne trebaju mi objašnjenja.

„Moja pozicija je Pape Franje, koji, u debatama u vezi  homoseksualnog braka u Argentini, je bio rekao da je on protiv legalizacije braka između osoba iste spoli, ali da se ne treba suditi nikoga“.

I nakon referenduma, izjava bijaše:

„Crkvi je potrebna jedan ljek realnosti“.

Koji to vjetrovi pušu, pto se sprema?

Kuda ide Franjo, nije da nam nije baš i nepoznato:

Tko je Mons. Battista Ricca, Franjin financijski predstavnik IOR-a (Vatikanske Banke)?

Par crtica: Bivši nuncij u Urugvaju, još 2001-ve imao žalosnih incidenata u Montevideu. Nebouzdan u svojim porivima, navratio jednom zgodom u ne lijepi lokal Bulevar Artigas, u kojem se dosta toga nečasnoga radi,... te čak bio i gadno isprebijan. Iste godine u osmom mjesecu dizalo nuncijature se pokvarilo, te su morali doći vatrogasni  osloboditi ga... i jednog momka sa njim, identificarog od  policije.

E zbog toga, zato govorim, e zbog tog Battiste reče Franjo onu slavnu rečenicu: „Ako je jedna osoba gay, i traži Gospodina i ima dobro volju, tko sam ja da je sudim?“ Treba se čuditi onda reakcijama? Kao da su neki jedva dočekali.

No, ima i važnijeg posla. Le Figaro izvještava da su se u ponedjeljak sastali kojih pedesetak „naprednih“ biskupa Evrope pripremajući „otvaranje“ prema pitanju homoseksualnosti i ostalog na predstojećoj Sinodi u listopadu: Lundi, des épiscopats européens débattront de l'accueil des divorcés remariés et des homosexuels dans l'Église.

Jedini list prisutan na sastanku je La Repubblica, jako anteklerikalni list, jedini list koji sam Franjo priznaje da čita, kako izvještava jučer GloriaTV.