Propovijed na Svetkovinu Svetog Luke, 18. Listopada 2020

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,

Dragi moji u Gospodinu Našem,

Danas imamo veliku radost zbog proslave blagdana svetog Luke, autora trećeg Evanđelja i Djela apostolskih. Poput svetog Marka, on nije bio jedan od apostola. Ali oni i su dobili istu čast kao i apostoli: Bog ih je odabrao da u pisanom obliku polože velik dio nauka našega Gospodina, potpomognuti nadahnućem Duha Svetoga kako bi spriječio njihove zapise od svake pogreške.

Dakle, prvo bismo trebali biti vrlo zahvalni svetom Luki jer je svoj život posvetio Evanđelju: „... brat čija se služba Evanđelju hvali u svim crkvama ...“ (Poslanica). Također je pratio svetog Pavla u mnogim njegovim apostolskim putovanjima: „... štoviše, koga su crkve također postavile da putuje s nama sudjelujući u milosti koje su nam dane, na slavu Gospodnju i za pokazati vlastitu spremnost ”. Također je jako pazio, kako to sam naznačuje na početku svog Evanđelja, da od drugih apostola nauči što je naš Gospodin učinio i rekao: „Kako su nam ih predali, koji su od početka bili očevici i služitelji riječi“(Lk 1,2). Sveti Luka doživio je starost, 84 godine, živjeći celibat. Umro je mučeničkom smrću obješen na maslini u grčkom gradu Tebi. Njegovi posmrtni ostaci završili su nedaleko odavde, u Padovi u Italiji - ali ne u istoj crkvi kao i relikvije svetog Ante!

Razmotrimo dalje način na koji naš Gospodin šalje dodatnih 72 učenika: „i posla ih po dvoje ispred sebe u svaki grad i mjesto kamo je sam trebao doći“ (Lk 10,1). Veliki papa i doktor crkve Grgur Veliki komentira ovaj odlomak (17. homilija o evanđeljima; usp. Rimski brevijar):

„Draga voljena braćo, naš Gospodin i Spasitelj ponekad nas opominje riječima, a ponekad djelima. Da, sama Njegova djela nas i sama uče onome što On čini šuteći. Njegov primjer i dalje nas potiče na oponašanje. Pogledajte kako šalje svoje učenike da propovijedaju po dvoje, jer postoje dvije zapovijedi da se voli, to jest zapovijed da volimo Boga i zapovijed da volimo bližnjega, a gdje nema dvoje, jedan je sam, nema na čemu izvršavati Gospodnju zapovijed. I ni za koga se ne može pravilno reći da voli sebe: jer ljubav teži prema bližnjemu, ako je to ljubav na koju nas obvezuje Evanđelje. Evo, Gospodin šalje svoje učenike da propovijedaju po dvoje i dvoje, a time nas šutke poučava da tko ne voli bližnjega svoga, takav ne bi trebao preuzeti na sebe službu propovjednika.

Dobro je također rečeno i da ih je poslao ispred sebe u svaki grad i mjesto kamo bi On sam došao. Gospodin slijedi svoje propovjednike: prvo dolazi propovijest, a zatim i sam Gospodin dolazi u kuću našega uma, tamo gdje je riječ poticaja već prije došla i tako ulazi istina u naš um."

S jedne strane, objašnjava sveti Papa, naša najvažnija dužnost prema bližnjemu je milosrđe - "proximo caritas". To je točno, pogotovo ako govorimo u ime našega Gospodina. Najveća je dobrotvornost u tome da drugima govorimo istinu, cijelu istinu i ništa osim istine - u onoj mjeri u kojoj ih zanima, i tragaju za istinom, naravno. Inače bismo svinjama bacali Božji biser: „Ne dajite svetinje psima; niti bacajte biserje pred svinje, da ih možda ne zgaze pod nogama, i okrećući se protiv vas da vas ne poderaju." (Mt 7,6) Koliko grešaka i grijeha čine oni koji podučavaju i propovijedaju na svoju ruku: „se ipsos pascentes - hranjenje /čuvanje sebe“, kako to kaže sveti Augustin u propovijedi (46) o zlim pastirima. Ili na internetu, gdje sve vrste samozvanih "ujaka i teta Crkve" (kako ih ja zovem) iznose sve što ih je volja - gdje ne vide bijelinu u oku drugog - s mnogo oštrine , te obasipanjem uvredama onoga tko nije njihovog mišljenja.

S druge strane, sveti Grgur inzistira - kao i sveti Pavao - da vjera dolazi preko slušanja, "fides ex auditu" (Rim 10:17). Internet je dobro i dragocjeno polazište za ljude koji žele tražiti, naučiti i obratiti se - ali ne može pružiti više. Vrlo brzo svaki pravi obraćenik treba stupiti u kontakt sa svećenikom kako bi primio Sakramente vjere kroz koje u konačnici naš Gospodin dolazi u naš um i srce.

Uzmimo ozbiljno učenja koja nam je sveti Luka postavio u dvije od 27 knjiga Novoga zavjeta. Nemojmo oponašati “modernog” čovjeka koji bira i izabire sve što mu se sviđa ili ne sviđa; i koji stvari lako vidi kroz vlastitu prizmu koja je uglavnom nečista i izvrnuta. Neki su se sveci obratili i promijenili svoj život nakon što su čuli jednu rečenicu iz Evanđelja - toliko su ozbiljno shvatili da je to istina, utjelovljena Božja riječ.

Zazovimo svetog Luku, koji je bio liječnik, da bi njegovo djelo moglo biti učinkovit lijek za našu dušu!

Zamolimo ga da nas još više približi Gospi koju je imao privilegiju upoznati i razgovarati s njom, o čemu svjedoči njegov izvještaj o Navještenju, rođenju i djetinjstvu našega Gospodina. Kršćanska tradicija kaže da je on također bio taj koji je prvi naslikao njezinu sliku!

Svi sveti Učenici Gospodnji - molite za nas.

U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.

 

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Propovijed za blagdan Gospinog Božanskog Majčinstva, 11. listopada 2020

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 Dragi moji u Gospodinu Našem,

 Danas slavimo blagdan Gospinog Majčinstva. Uspostavio ga je relativno nedavno Papa Pio XI 1931. godine, u spomen na 1500. godišnjicu Svetog Efeškog koncila. Ovaj je Sabor osudio herezu Nestoriusa  koja je negirala realnost dviju naravi (u jednoj Osobi) – božanske i ljudske -  u Kristu. Stoga je rekao da se Gospa ne smije zvati "Theotokos - ona koja rađa Boga, Majka Božja", već samo "Christotokos - ona koja rađa Krista, Majku Kristovu".

 Koncil je, zadržavši netaknuto učenje o dvije različite naravi u hipostasnom sjedinjenju, u jednoj osobi Riječi Božje, proglasio da se Gospa može i mora zvati „Majka Božja“. Katolički narod Efeza - u kojem je (prema izvjesnim tradicijama: opaska prevoditelja) Gospa živjela mnogo godina nakon Uzašašća svoga božanskog Sina - s oduševljenjem je prihvatio ovo učenje i proglašenje, kao inače katolici u sva vremena.

 Unatoč tome, protestanti su oživjeli nestorijansku herezu, kao i mnoge druge hereze. Oni su također osjećali i osjećaju (jer ne mogu razmišljati ispravno) da bi Gospa mogla biti majka Isusa iz Nazareta - ali poriču da je Majka Božja. Svakako - odgovara katolik - Gospa nije iznjedrila božansku prirodu ili osobu koja je vječna; ali budući da je rodila Krista koji je istinski Bog i pravi čovjek, ona mora biti i Majka Božja (utjelovljenog Boga).

 To nas vraća na temeljnu točku da se katolička dogma i svi istinski principi - također oni skolastičke filozofije, trajne, nepromjenjive filozofije koju je Crkva proglasila svojom, da se čvrsto drži i isključivo podučava u njezinim nastavnim institucijama, ponajprije sjemeništima - moraju neprestano podsjećati, obrazlagati i podcrtavati. Kažem to jer čak i među „tradicionalistima“ to nije svima očito: čak i veći dio njih radije se odlučuje krućiti „pastoralno“ naokolo, umjesto da svoje postupke temelji na zdravim načelima.

 Živimo u vremenu jedinstvenom po tome što smo kao katolici lišeni svakodnevnog autoriteta poučavanja i upravljanja. Stoga je socijalni život - čak i život Crkve - ozbiljno narušen jer, na primjer, nema nikoga tko bi vodio ili rješavao argumente. Mnogo je dublja i posljedična šteta nedostatak zdravog, autoritativnog učenja. Sjetimo se, na primjer, čestih papinskih enciklika tijekom cijelog stoljeća prije propasti! Ili česta pastoralna pisma nadležnih lokalnih ordinarija (biskupa)... Svi su ti pokazatelji nestali preko noći kroz šest desetljeća. Pa kakvo je čudo što je zbrka u umu kod većine pretjerana, pa i neprestano raste!

 „Spasi me, Gospodine, jer sada nema pravednika: istine propadaju među djecom ljudskom. Uzalud su govorili svaki svome susjedu: lažljivim usnama i dvostrukim srcem. " Tako molimo u Psalmu 11 (rr. 2-3)! Istina propada u ljudskim umovima ... ljudi koji govore i ponašaju se lažljivo ... uobičajene posljedice istočnoga grijeha koje danas nisu uravnotežene i izliječene poučavanjem, posvećivanjem i upraviteljskim djelovanjem Crkve. Zbrka jezika kojom je Bog kaznio ljudsku oholost kad su željeli sagraditi babilonsku kulu skroz je beznačajna u usporedbi s zbrkom ljudskog uma koja danas vlada i koju možemo vidjeti svuda oko sebe.

 Ako mislimo da smo imuni ili pomalo čarobno sačuvani od ovog tužnog stanja, to je samo siguran znak koliko smo zaraženi! Nikad nije bilo toliko mentalne anomalije: ludilo do izvjesnog stupnja; bolest duše (pravo značenje psihopatije). Iako ovi uvjeti zasigurno mogu imati materijalne uzroke - oštećenja metalnim česticama (cjepivima, onečišćenjem zraka ili vode), hormonalnim izlaganjem ponajprije kontracepcijskim lijekovima i ostalim tvarima koje proizlaze iz plastike i njezinih ostataka da nabrojimo samo neke - bitni uzrok je namjerno i sistemsko zanemarivanje prirodnog i božanskog zakona.

Ali - postoji li rješenje?

 Ne, ako nema duboke i bezuvjetne ljubavi prema istini. Nitko - čak ni netko poput Bergoglia - ne može sve krivo shvatiti ili biti suštinski ili u potpunosti zao. Ali istina ili dobrota do neke mjere ne mogu nikoga spasiti. Psalam 13 moli: „Bezumnik reče u srcu svom: nema Boga. Oni su pokvareni. Njihova su djela odurna. Nema nijednoga koji čini dobro. Gospodin gleda s neba čovječje sinove da vidi ima li itko razuman da traži Boga. Ali svi su zalutali, svi su se jednako pokvarili. Nema nikoga koji čini dobro, nema ni jednoga. Hoće li ikada naučiti svi ti zločinci koji grizu moj narod kao što se jede kruh i ne zazivaju Gospoda? Oni će jednom zadrhtati od tjeskobe, jer Gospodin stoji na strani pravednika" (stihovi 1-5) Pogledajte danas, kao praktičan primjer: Na usta i nos stavljaju tkaninu ili komad plastike kako bi zaustavili virus koji je - ako postoji - premalen da bi ga takve naprave zaustavili; a o kojem su upravo sve što je rečeno samo laži i poluistine. "Drhtali su od straha, tamo gdje straha nije ni bilo" zvuči prilično poznato ovih dana, zar ne?

 Dakle, nema rješenja i nema spasa za one koji slijede standarde onih koji su otvoreno korumpirani, u svom govoru, svojim postupcima, svojim ciljevima ...

 Ali da, postoji rješenje: istinska vjera u jedinog istinskog Boga, što podrazumjeva ga se bojite i služite mu jednostavnim srcem. Isti Psalam zaključuje: „U zavjeri protiv siromaha propasti će te, jer Gospodin je njegov branitelj. Neka dođe Izraelu spasenje sa Siona! Kad Gospod okrene sudbinu svog naroda, klicat će Jakov, veselit će se Izrael. "(6-7)

 Borimo se stoga hrabro protiv zlog ponosa, ove ružne rane koju je otvorio istočni grijeh. Svatko od nas koji se dnevno ne nasmije jedanput ili dvaput i to grohotom kad se vidimo zataknuti zbog vlastite gluposti ili neznanja, krajnje je neprikladan za bitku koja traje. Nije dovoljno odmahivati ​​glavom zbog krajnje gluposti „modernog“ svijeta - već također moramo iščupati njegove korijene i posljedice u sebi. Za to nema boljeg načina od iskorištavanja mnogih svakodnevnih prilika da se ponizimo. "Blago onima koji se mogu smijati sami sebi - jer još nisu završili sa smijehom", kako je to rekao jedan stari svećenik. - Gdje god se nađemo u neskladu s katoličkim načelima, nema smijeha, već teške i neumoljive borbe sve dok neprijatelj ne podlegne; sve dok ne shvatimo ove principe i ne uskladimo svoje postupke s njima.

 Drugim riječima, rješenje je u oponašanju kreposti koje prakticira Gospa, prava Majka Božja. "Ecce ancilla Domini - Evo službenice Gospodnje." Dobro joj je poznata privilegija milosti koju je primila - ali u potpunosti je vraća Gospodinu, njenom autoru, čija je jednostavna i ponizna službenica i sluškinja i koja želi biti: „Quia respexit humilitatem ancillae suae ... jer pogleda na poniznost službenice svoje “(Magnificat, Lk 1,48).

"Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas sada..."

 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Monsinjor Viganò: „Nadnaravna dimenzija (u Fratelli tutti) potpuno je odsutna. Falsificiranje svetog Franje je neugodno. Zbunjuje sukladnost jedinstvenoj globalističkoj misli"

 Pri površnom čitanju teksta enciklike Fratelli tutti, dobija se dojam da ju je napisao neki mason, a ne Kristov namjesnik. Sve je u njemu nadahnuto nejasnim deizmom i filantropizmom u kojem nema ničega katoličkog: Nonne et ethnici hoc faciunt? Ne čine li isto i pogani? (Mt 5, 47).

Makroskopska i jasno neugodno je povijesno krivotvorenje susreta svetog Franje sa sultanom: prema piscu Enciklike, Poverello "nije vodio dijalektički rat nametanjem doktrina"; u stvarnosti riječi svetog Franje o kojima kroničari izvješćuju zvuče vrlo različito: «Ako mi želite u svoje ime i u ime svog naroda obećati da ćete prijeći u Kristovu religiju, ako iz vatre izađem neozlijeđen, ući ću sam u vatru. Ako se opečem, to će biti zbog mojih grijeha; ako mi, s druge strane, božanska snaga učini da izađem živ i zdrav, priznati ćete Krista, Božju snagu i Božju mudrost kao istinskog Boga i Gospodina, Spasitelja svih».

Nadnaravna dimenzija je potpuno odsutna, baš kao što je odsutno i obraćanje na nužnost pripadanja Mističnom tijelu Kristovom koje je Sveta Crkva kako bi se postiglo vječno spasenje. Suprotno tome, postoji vrlo ozbiljno iskrivljenje koncepta "bratstva": za katolika je moguće samo u Kristu ako netko ima Boga kao Oca kroz krštenje (Iv 1,12), dok bi se za Bergoglia to ostvarilo pukom činjenicom pripadnosti 'čovječanstvu'.

Katolički koncept "slobode vjeroispovijesti" zamjenjuje se konceptom "vjerske slobode" kojeg je teoretizirao Drugi vatikanski koncil, trgujući božanskim pravom Crkve na slobodu bogoslužja, propovijedanja i autoriteta priznavanjem prava na pogrešku šireći je ne samo općenito, već čak i u kršćanskim narodima. Prava na istinu ne mogu se ometati davanjem prava na pogrešku. Crkva ima izvorno pravo na slobodu, dok je lažne religije nemaju.

Ravnanje enciklike prema fenomenu Covid zbunjuje, potvrđujući ropstvo jednoj misli i globalističikoj eliti; jednako ne iznenađuje opsesivno inzistiranje na univerzalnom jedinstvu i bratstvu, zajedno s osudom legitimnog prava države da zaštiti svoj identitet ne samo na kulturnoj razini, već i prije svega, vjerskoj.

Ova enciklika čini Bergogliov ideološki manifest - njegovu Professio fidei masonicae - i njegovu kandidaturu za predsjednika Univerzalne religije, sluškinje Novog Svjetskog Poretka. Ovo potvrđivanje podređenosti glavnoj misli možda vrijedi pljesak Božjih neprijatelja, ali potvrđuje neumoljivo napuštanje evangelizacijskog poslanja Crkve. S druge strane, to smo već čuli: "Prozelitizam je pompozna glupost".

Bergoglio je krivotvoritelj stvarnosti. Laže s lakoćom kojoj nema premca. S druge strane, glavni stručnjak za falsificiranje istine je upravo ova kineska diktatura koja tvrdi da je naš Gospodin kamenovao grešnicu. (Komunistički režim distribuirao je u školama knjigu s nekim epizodama preuzetim iz različitih religija, uključujući onu preljubnice, koju Isus kamenuje. Potpuno falsificiranje teksta.) Očigledno biskost komunističkog režima i Bergoglijeve crkve se ne ograničava Sporazumom, već i uključuje isti modus.

+ Carlo Maria Viganò

https://www.aldomariavalli.it/2020/10/04/ecco-fratelli-tutti-manifesto-sociale-di-francesco-con-un-commento-di-monsignor-vigano/

Propovijed za Gospin blagdan, Magna Mater Hungarorum, 4. listopada 2020; Prva sveta pričest

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Dragi moji u Gospodinu Našem,

8. listopada slavimo blagdan Gospe, zaštitnice i velike milosniice Mađara.

Prvi kralj Ugarske, sveti Stjepan, predao je sudbinu kraljevstva na brigu Gospi - zasigurno najbolje što je mogao učiniti. Gospa, koja nikada nije gluha na molbe svoje djece, dala je nebrojene dokaze svoje majčinske brige prema mađarskoj zemlji i naciji - iako mnogo puta u obliku velikih nevolja i nedaća. Jer ne samo da se sukcesija katoličkih vladara očuvala tijekom vijekova; Mađarska je također bila glavno uporište prave religije i bastion protiv barbarstva i lažnih religija u cijeloj Europi. Tijekom mnogih stoljeća Mađarska je platila veliku cijenu za očuvanje vjere.

Molim vas, dopustite mi da kažem nekoliko riječi o samoj Gospi. O njoj se nikad ne može govoriti dovoljno, rekao je veliki doktor crkve Sveti Bernard iz Clairvauxa: "De Maria numquam satis."

Gospa je sveopćenitost i raj.

Ona je univerzum, kategorija za sebe. Postoji izreka: "Jedna duša je biskupija." Duša, osobito duša u stanju milosti, toliko je složen organizam da se može usporediti s cijelom biskupijom, tj. Crkvom u minijaturnom obliku. Što ćemo onda reći o Gospi? Ona je Majka Božja; ona je univerzalna posrednica milosti; ona je majka naših duša; ona je Kraljica svemira, svih stvorenih stvari, čak i Anđela. Stoljeće između svečanog proglašenja njezinog Bezgrješnog začeća 1854. i njezinog Uznesenja na nebo, tijelom i dušom, 1950. godine, svjedočilo je neviđenom procvatu mariologije, grane teologije koja se tiče Gospe. Modernisti nisu bili zadovoljni tim razvojem događaja, kao što to na primjer jasno priznao dominikanac Yves Congar, jer je u potpunosti opstruirao njihove napore ekumenizma. U Vatikanu2 nisu samo uspjeli izbaciti pripremljenu shemu o Gospi; uspjeli su i da je imenuju samo uljudnim riječima, daleko od toga da joj udostoje potrebnu čast. Dok bi Sabor koje bi nastavio prekinuti Vatikanski sabor 1869/70 trebalo proglasiti dogmu o Gospinom sveopćem posredovanju milosti i o njoj kao o suotkupiteljicia, Drugi vatikanski joj je rekao da se vrati u redove običnih vjernika ! Nije ni najmanja krivica koja pripada sinodi ovih brigadista.

Gospina duša je uvijek bila prepuna Božje milosti, još od trenutka njezina Bezgrješnog Začeća. Arkanđeo Gabriel pozdravlja je nazivajući je "punom milosti" umjesto njenim imenom. Vrline i darovi Svetoga Duha u duši su u stupnju srazmjernom božanskoj milosti (više milosti, više darova). Stoga nam je teško zamisliti u kojoj je mjeri Gospa bila kreposna i puna Duha Svetoga. Zbog toga odlomak iz Knjige Mudrosti koja se čita na ovaj blagdan tako lijepo kaže: "U meni je sva milost puta i istine, u meni je sva nada u život i krepost." (usp. također Iv 14,6: "Ja sam put, istina i život.") i: "Oni koji me jedu, ostati će još gladni, a koji me piju, žeđati će." Jer što više netko razmišlja i razmišlja o Gospi, to više postaje svjestan koliko je ogroman svemir njezine duše. Slično je velikom grčkom filozofu koji je nakon životnog razmišljanja o dubinama mudrosti jednostavno rekao: „Znam da ne znam ništa. - Scio me nihil scire. " Gospa je uistinu svemir koji nikada nećemo završiti istraživati.

Ona je također raj. Uvijek je njezina duša bila ispunjena Božjom prisutnošću, na vrlo osobit i jedinstven način. Anticipirajući milost koju je steklo Otkupljenje izvršeno od njenog Sina, ispunila se najdivnijom milošću, Kristovom. Iako je u gotovo svakom aspektu možemo vidjeti paralelno s Evom - ona je druga Eva - ovdje leži važna razlika. Jer Eva je stvorena i obdarena Božjom milošću; Marija je ispunjena milošću Otkupljenja u svom Bezgrješnom Začeću.

Gospa je također netaknuti raj. Duša Eve bila je raj prije nego što je pala i bila je smještena u zemaljskom raju. Gospa je jedinstveni dragulj milosti i ljepote koji blista toliko više koliko je svijet u kojem živi duboko pokvaren grijehom. I za razliku od Eve, koja je postigla zlu zaslugu preko nepokornonsti Bogu, Gospa je neprestano stjecala dobre zasluge i tijekom svog života rasla u Božjoj milosti, svojom poniznom poslušnošću Božjoj volji.

Ovdje prestajem govoriti, inače ova propovijed možda nikad neće završiti ... Svatko od vas trebao bi se potruditi da bolje razumije tko je Gospa, tijekom ovog mjeseca svete krunice i na ovaj blagdan velike gospodarice vaših duša ; i da je uvijek bolje poštujete, kroz vaše molitve i kroz vrline vašeg života.

Dragi prvopričesniče, dragi Emese! Danas ćeš prvi put primiti Našega Gospodina u svetoj euharistiji. Ovo je neprocjenjiva milost, jer je naš Gospodin onaj preko koga smo stvoreni, po kojem su sve stvari stvorene: „Omnia per ipsum facta sunt“. (Iv 1: 3)

To je još veća milost Božje sklonosti u naše doba: Mnoga djeca idu na prvu pričest - ali primaju samo "sveti kruh", a ne i našega Gospodina zbog podmukle "nove mise" koja je napravljena prije 50 godina i koja ne želi posvetiti kruh i vino tako da postanu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Našega Gospodina.

Stoga danas, na ovaj veliki dan za tvoju dušu, moli ne samo za svoje roditelje koji su te pripremili; moli i za Crkvu koju je Krist osnovao za spasenje duša. Izvan ove istinske Crkve nitko ne može biti spašen.

Zamolimo svetog Franju Asiškoga kojega je naš Gospodin u svoje vrijeme izabrao da spasi Crkvu od propasti ... zamolimo Gospu, veliku Gospodaricu Mađara, da što više duša vrati natrag u istinsko okrilje našega Gospodina, i u Nebo.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Propovijed za 17. Nedjelju nakon Duhova, 27. rujna 2020. - Sakramentalnost II

Vlč. Arnold Trauner je bivši svećenik Bratovštine S. Pija X, koju je uglavnom napustio zbog neslaganja gledi pitanja papinstva, i sada djeluje u sklopu Instituta Mater Boni Concilii (sedevakantizam - sedeprivacionizam). Služi Sv. Mise u Austriji u blizini Beča, Mađarskoj i Engleskoj. Posjetio je i Hrvatsku. Vrši prepisku na njemačkom i engleskom. Za prepisku sa Vlč. (paterarnold@hotmail.com). Šalje tjedne propovijedi od kojih prevodim zadnju. U ovim posebnim vremenima glavno je raditi na posvećenju, ne zapostavljajući druge aktivnosti:

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

 

Dragi moji u Gospodinu,

 

U posljednje vrijeme razmišljamo o sakramentalnosti svega stvorenog:

Naš se Gospodin poslužio poniznim stvarima - kruhom, vinom, maslinovim uljem... - i od njih napravio instrumente koji su nam davali njegovu posvećujuću milost u sakramentima.

Crkva oponaša Gospodina postavljanjem i davanjem mnogih sakramentala - Svete vode, medalja, škapulara, raspela i mnogih drugih blagoslova osoba i predmeta. Nebrojene milosti daju nam se kroz ove blagoslove i dobru upotrebu blagoslovljenih predmeta.

 

Napokon, rekli smo, Bog je sve stvorio za našu primjernu upotrebu, odnosno za naše posvećenje. Stoga možemo legitimno govoriti o sakramentalnosti svih stvorenih stvari. Čak su i dosadna osoba ili negativac, kriminalac, objekt naše karitativnosti: "Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe." Današnje nas Evanđelje podsjeća na ovu temeljnu istinu. Radost i tuga; noć i dan; posao i slobodno vrijeme ... od svega stvorenog trebamo nastojati duhovnu dobit i rast. Ako to ne učinimo, to je naša vlastita krivnja i na našu štetu.

 

Naravno da moramo dodati da nas Božja stvorenja mogu posvetiti samo ako poštujemo njihovu od Boga danu prirodu ili suštinu. Ako netko koristi kartanje za predviđanje budućnosti, ili zavarava lakovjerne ljude ili poziva demone na igru i trikove.  Jer karte za igranje nemaju prirodnu sposobnost predviđanja budućnosti! Ali demoni mogu u određenoj mjeri pretpostaviti što se može dogoditi ili dogoditi u budućnosti promatrajući način ponašanja ljudi. Karte za igranje stvorene su za igranje, to je sve.

 

Kolekta ove nedjelje tjera nas za pitati Boga: „Udijeli Tvom narodu, molimo Te, Gospodine, da se kloni nečistoće (contagia - kontaminacija, zaraza) đavla i da čista srca slijedi Tebe, jedinog Boga." Sveti Franjo Asiški, čiji ćemo blagdan uskoro proslaviti (4. listopada), obraćao se svim stvorenjima kao svojoj braći i sestrama, propovijedao je životinjama. Budući da je njegovo srce bilo čisto i da se oslobodio svake neuredne vezanosti i đavolskih sprega, uspio je razabrati što je božansko (božje) u stvorenjima. Oni su za njega postali kao prozirni, svi su mu pokazazivali nešto od svog Stvoritelja.

 

Mi grešnici dovoljno često padamo kao žrtve onoga što je u stvarima bezbožno. Ne brinemo o svrsi koju je Bog dao tim stvorenjima, već ih radije koristimo za naše dobro, nasuprot dobru kojega je Bog namijenio. Umjesto sredstava za posvećenje i duhovni napredak, oni nam postaju prilikama grijeha i duhovne propasti. Sveti Pavao potiče nas da danas uzmemo u obzir upravo ovo: "Braćo, molim vas ... hodajte dostojno poziva u kojem ste pozvani." (Poslanica) Solunjanima piše: „Jer ovo je volja Božja, vaše posvećenje“ (1Sol 4:3). Stoga smo nakon đavla, čiju nečistoću i zarazu moramo izbjegavati, sami sebi najveći neprijatelj. Mislimo da možemo načiniti stvari po svom ugođaju - ali to nije u skladu s onim što Bog želi za naše savršenstvo i spasenje.

 

U Africi je bio moj kruh svagdašnji rad protiv šarlatana i vražjih sakramentala: amajlije, mirisi, zaštita svih vrsta. Moda u osnovi slijedi isti princip - stvari kojima se pridaje neko "nadnaravno" značenje ili važnost; osjećaj pripadnosti mnoštvu, zanosnim poletima na misi. Zašto su ljudi tako lakovjerni u tom pogledu? Jer za razliku od katoličkog svećenika, koji vjernike besplatno hrani sakramentima i sakramentalima, ili ih barem poučava, vračevi i šarlatani svoju trgovinu obavljaju uglavnom radi materijalne dobiti, a ponekad i zbog držanja vlasti nad ljudima. Kao što kažemo: „Was nichts kostet, ist nichts wert. - Ono što ništa ne košta, ne vrijedi ništa. " Zbog toga je simonija, trgovanje duhovnim dobrima, a posebno Sakramenata ili Sakramentala radi novčane dobiti, uvijek bila, i uvijek će biti tako velik problem i iskušenje. Većini je ljudi lakše „platiti“ znatnom količinom novca i misliti da se na taj način mogu ušuljati u Nebo, barem kroz bočna vrata, umjesto da reformiraju svoj život i trude se učiniti najbolje što mogu , dan po dan. Sveti Benedikt poručuje novom redovničkom kandidatu da treba sudjelovati u "convertio / conversatio morum", cjelovitoj i trajnoj preobrazbi svojih manira i života. To nam govori sam naš Gospodin: "Tada reče Isus svojim učenicima: Ako će tko ići za mnom, neka se odrekne sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16,24). Crkveni Oci inzistiraju na tome da je prvi uvjet, "neka se odrekne samog sebe", najteži za postizanje - da se više ne vrši naša volja, već Božja volja u nama i kroz nas.

 

Svijet, treći neprijatelj našega spasenja, također ima svoje sakramentale. Uvijek je to bilo; a sada je tempo zamjetno ubrzan. Maske, sredstvo za dezinfekciju ruku, asocijalno ponašanje, pravila i zapovijedi... "Elita" ne ostavlja sumnju u činjenicu da se cjelokupni društveni život, svaki aspekt ljudskog života mora promijeniti. Njihov je način iscrpljivanja i odmjeravanja kako bi nas konačno mogli riješiti onako kako smatraju najprikladnijim: bit ćeš dobar rob; umireš; prepušteno vam je vegetiranje za uplašiti druge. Izvrstan program koji ima smisla samo na temelju njihove pogrešne paradigme: da se svijet - priroda, okoliš, majka zemlja / pachamama - mora spasiti od podlog propadanja koje su prouzročili grozni zemljani koji se množe poput zečeva (posebno katolika, kao što Bergoglio voli reći). Već je zloglasni Lenjin bio svjestan da ljudima treba opijum u obliku religije. To ih čini sretnima i zauzetima. Stoga današnji internacionalni komunisti pružaju ljudima vlastitu svjetovnu krivotvorenu religiju. Temelji se na aksiomima, ili sekularnim dogmama, virusa ubojica, klimatskih promjena koje su stvorili ljudi i drugih takvih istina "objavljenih od bogova" pretendirane znanosti. Vrlo dobro su razumjeli da čovjek teži duhovnim stvarima - pa se oni o tome brinu, najbolje što mogu, svojim smiješnim imitacijama. Ali to funkcionira, jer su se ljudi navikli konzumirati sve što im "gospodari svijeta" odluče baciti.

 

Nemojmo se zato zavaravati! Bog se ne ruga, rekao nam je sveti Pavao prije dvije nedjelje. Iako njihova nakana bila unjištavanje Božjeg djela u Stvaranju, a posebno naših ljudskih umova i tijela koji bi trebali biti Hramovi Duha Svetoga - „Ne znate, da ste vi hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ali ako bilo tko digne ruku na Božji hram, Bog će ga uništiti. Jer je hram Božji svet, što i vi jeste." (1Kor 3,16-17) - svoju vjeru, nadu i ljubav moramo još više polagati u Boga. Današnji Introit nas uvjerava: „Pravedan si, Gospodine, i istinit je sud Tvoj: postupaj sa slugom svojim prema milosti svojoj“ (Ps 118: 137; 124). Da, svatko će dobiti plaću za svoja djela: Božja pravda će osvetiti naše zle čine, a Njegova će milost i pravda nagraditi naša dobra djela. Psalam nas naziva blaženima ako smo Božji: "Blago narodu čiji je Bog Gospodin: narod kojeg je izabrao u svoju baštinu." (Ps 32,12) Ali očito nismo pošteđeni kušnji i progona. Pa što da radimo? Moramo se moliti Bogu i zazivati ​​do neba, kao što nas podsjeća stih Aleluje: "Gospodine, usliši moju molitvu i pusti da vapaj moj dođe k Tebi." (Ps 101,2) Antifone za ponudu i pričest također nas prosvjetljuju u vezi s onim što je rečeno u ovoj propovijedi, molim vas da čitate i meditirate!

 

Zazovimo Gospu od Dobrog Savjeta kako bi nam ona pokazala put usred sadašnje tame. Neka nas, pod svojim naslovom Gospe od Milosti, drži vjernima dok smo u bezbožnom zarobljeništvu i oslobodi nas tiranskog despotizma za naše duhovno dobro i blagodat!

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

 

Atila Sinke Guimarães, u panici, potpuno shvaća Vigana

Ovo je što sažetiji komentar na Viganovo pismo-deklaraciju 9/06 koju smo objavili na blogu. Pismo nadbiskupa Vigana je šokiralo cijeli katolički svijet. Pristaše Novus Ordo, ili "postkoncilska Crkva", jedva su se usudili spomenuti njegovo pismo. Neki koji jesu, osudili su ga za šizmu. Da, sakriven negdje da bi još proživio koju godinu, on pravi šizmu. A ovi što sjede na stolicama nasljednika apostola, sve do Bergoglia prvog na samoj Svetoj Stolici, koji razaraju vjeru i moral, ti ne prave šizmu. Ali istina sebi otvara put. Na divan način to pokazuje nadbiskup Vigano. Pobunjenik, doista, iz same "koncilske Crkve", ali po svemu sudeći potpuno obraćen i okrenut na pravo katoličanstvo, katoličku vjeru od uvijek.

"Tradicionalni tabor", u koje stavljam Bratovštinu Sv. Pija X, kao i druge tradicionaliste koji prihvaćaju Bergoglia kao Papu, kao i druge od Ivana XXIII pa nadalje, također kao gromom ošinuti. I oni kritiziraju, ili zaobilaze Vigana. Jedan od njih, De Mattei, kao i Schneider, kritizirali su ga i prvi dosta oštro. Odmiče se od njega. Biskup Schneider bi ga htio kao pripitomiti, ali Vigano mu je ovim pismom pokazao što je katoličanstvo.

No, onaj koji je najviše shvatio do koje mjere je otišao Vigano, bio je Atila Sinke Guimarães, poznati tradicionalist blizak Bratovštini. On stavlja do znanja, ono što su i drugi možda vidjeli, ali nisu se usudili reći: "Ti, Vigano, samo stavljaš Franju kao Papu pod navodnike, kad navodiš ono što drugi o njemu kažu". I, shvaćajući koji je bit Viganovog pisma, otvoreno ga pita dvije stvari:

1. Da li je tebi Bergoglio Papa?
2. Da li su Pape ostali od Ivana XXIII na ovamo?

Naime, ovo je srž Viganovog stava, nasuprot ovim tradicionalistima (mislim da bi se u ovom slučaju ova riječ mogla staviti i pod navodnike): Drugi Vatikanski Sabor ne može se smatrati stavom Crkve. Od Crkve ne može izaći nešto zlo, neki krivi nauk. A to je očito na ovom Vatikanskom Saboru, pa je prema tome to bio kukolj, djelo neprijatelja Božjeg. Prema tome, cijeli Sabor se treba poništiti jer nije došao od Boga.

I dalje, razbija krivo, vrlo krivo i teško učenje biskupa Schneidera o Florentinskom Saboru, govoreći da se na ovom saboru dalo krivo učenje gledi sakramenta reda. Jer je forma ovog sakramenta bila promjenjena od Pape Pija XII. Totalni apsurd. Jer Crkva ima potpuno pravo mjenjati formu sakramenta, ali samo ako ne dira u suštinu. I doista, sami Papa Pio XII to je i rekao 1950, kada je uveo promjenu. Jasno naglašavajući da ova izmjena ne utiče na prijašnje odredbe, nego se odnosi na buduća ređenja, uglavnom radi ujedinjenja rituala. Bitno je značenje obreda, koje je i prije i po odredbi Pija XII bilo jednoznačno: forma sakramenta predstavlja ono što sakramenat doista i vrši, po milosti Božjoj. Vidljivi znak nevidljive i djelotvorne Božje milosti, jasno naznačene ritualom sakramenta. Onim oblikom koji se upotrebljavao kroz stoljeća, i onim Pija XII.

Vigano stoga jasno naznačava grešku biskupa Schneidera, na koju se napr. Atila Sinke Guimarães niti osvrće, jer je potpuno jasna. Ali Guimarães je točno uočio o čemu se ovdje radi, i nastoji destabilizirati Vigana.

Ne, Vigano ne će odgovoriti. Odgovorio je svojim stavom. I upozorenjem da budući Papa treba poništiti Drugi Vatikanski Sabor. Njegovo povijesno pismo ostaje doista povijesno i za sva vremena. Ali i Vigano je svakako svjestan da bi to bilo pravo čudo, jer doista, kako se poslije i javno upitao, možemo li to očekivati od današnjih kardinala, koji su kandidati za novog papu?

To doista mora biti čudo, ali... Crkva jest i čudo Božje. Crkva je Božja i Bog ništa ne dopušta a da iz toga ne može izvaditi neko dobro. Tako i iz ove situacije, katastrofalne, u Crkvi koju danas opažamo. I uvjeren sam da Bog sve to dopušta da bi na kraju intervenirao, i iz pepela ponovno uspostavio red u Crkvi, pred očima svijeta i đavola, neprijatelja Božjeg i njegove Zaručnice.

Kada će to biti? Ne znamo, ali znamo da će ostati uvijek jedan ostatak, koji će održati svjetlo i bit Crkve do kraja, unatoč svim protivštinama. Mislim da je svjedočanstvo za to uvjerenje, ili bolje reći za tu mogučnost, sam Vigano skoro kao fenomen. Iz pepela "koncilske Ckrve" budi se jedan biskup, i počne govoriti jasno i glasno, kao glas savijesti, da ga svi čuju. Činjenica je da je sam Vigano priznao, da dok je još bio nuncij u Americi, da je svaki dan čitao Gloria.tv, tradicionalni medij. Čovjek se dakle napajao pravim pitanjima i imao je vremena za produbiti u bitnim stvarima i shvatiti prevaru kojoj je bio izložen. I odatle njegovi nastupi. Međutim, sada bi još rekao i nešto više: Vigano govori kao pravi sedevakantista, i vrlo je moguće da prati ne samo Gloria.tv, već i dobre sedevakantne stranice, sa pravom katoličkom teologijom. Jer njegova razmišljanja su vrlo precizna i sinkronizirana sa katoličkom teologijom od uvijek, bez primjese "oduprijeti se i priznati", poput Guimarãesa ili Bratovštine. Svakako, ostej bič "postkoncilaca".

To je ono što vidim, ovaj će ostatak ostati do kraja, i preko ovih iskri ponovno će buknuti svjetlo vjere i vatra istine i u najgorim časovima.