Staljin i Castro dixit

Video je iz Madrida, primio sinoć. Za samo dva mjeseca srozali su na nulu tolike obitelji. Lenjin reče: "Prolaze desetljeća, a ništa se ne događa (opaska: hoće reći, "ali mi u međuvremenu radimo"), onda odjednom za dva tjedna sve se dogodi". Ove mi riječi (između ostalih) dolaze u pamet kad gledam ove snimke (ako se ne može vidjeti video, kliknuti ovdje):

I Leninjovi učenici, preciziraju:

"Ako kontroliraš hranu, kontroliraš i narod. I narod će biti zadovoljan za malo hrane što mu je budemo dali". Staljin.

"Ne dopusti da se narod hrani svojim vlastitim sredstvima, neka budu gladni i ti im dadni porciju na dan, uništi im firme, iskoristi neznanje tolikih koje će poslužiti da im možemo ponavljati bez prestanka da im hrana ne dolazi zbog krivice oligarhije, oporbe, trgovaca..." Fidel Castro.

Kratki osvrt na nacističku i liberalnu cenzuru

Gdje se podigla prva transeksualna klinika? U Berlinu, 1919. Artur Kronfled i Magnus Hirschfeld, židovske nacionalnosti, osnovali su Institut za Seksualna Istraživanja. Spaljen 1933. od Hitlerovi Mladeži.

Da li je postojala cenzura u Nacističkoj Njemačkoj? Svakako, kao što se vidi iz priloženog. Makar zbog "kvarenja rase".

Međutim, cenzura, makar u svom obliku autocenzure postojala je još u apostolsko doba. Čitamo kako su obraćeni efežani nakon krštenja i pouke Sv. Pavla, palili knjige vračanja koje su imale ukupnu cijenu na tisuće srebrenika.

U srednjem vijeku, u vrijeme Kršćanstva kao društvene organizacije, također su se spaljivale knjige heretika jer su odvajali kršćane od vjere, tj. od vječnog spasenja što je bila glavna misao vodilja u životu. I ne samo heretika, već i židovski Talmud na primjer, gdje se prikazuje Isus - kojeg su smatrali kopilom - kako je kuvan u paklu u ljudskoj nečistoći. Istina, palili su se i heretici na lomači, nakon što se nisu htjeli obratiti vjeri koju su svojevoljno napustili. Jer ako bi propala vjera, cijelo društvo bi propalo. Ta kazna s vremenom je bila ublažena. Usput, protestanti su palili u Cirihu mnogo više od katolika.

Da li se danas primjenjuje cenzura? Da, ali u podmuklom, skrivenom obliku. Cenzurira se ono što je dobro, a podiže, podupire i hvali ono što je loše. Ako se danas netko usudi citirati - između ostalog - prvo poglavlje poslanice rimljanima (gdje se sodomija i sl. prikazuje za ono što jest), izlaže se progonu civilnih vlasti "u ime ljudskih prava". "Ljudskih prava" kao što bi bila na primjer, "sloboda govora". Sloboda koja ne postoji, osim za njih i njihovo programirano kvarenje.

Stoga, nije problem u cenzuri, već u onom što se cenzurira, i razlogu cenzure. Roditelj treba cenzurirati loša čitanja svojoj djeci; od tog, pa nadalje u društvu.

Ali koji je duh koji prožima brigu o društvu, briga koja je izražena također cenzurom?

"Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muči graditelj", govori nam psalam. Ako se društvo ne bude gradilo na kršćanskom principu, propasti će. Prije toga, obitelj kao prva ćelija društva.

Dok se stvari ne riješe u društvu, kao što vidimo dan za danom svojim očima, riješi prvo situaciju u svojoj obitelji, u krugu svojih prijatelja, itd.

Ali treba da znaš koje je osnovno načelo: da onaj koji ljubi, taj i opominje. Daje i poučava dobro, zabranjuje ono što je loše. Traži vječno spasenje, i zbog toga djeluje danas i sutra.

Kontekst u kojem se najjasnije odražava srž fenomena covida

Pogledajmo kljućne stavove i pozicije gledi covida, kako su kružili u medijima, i prenošeni iz državnih vrhova skoro svih zemalja:

1.Radi se o jednoj zaraznoj bolesti koja se prenosi dodirom ili čak neposrednom blizinom, otprilike na manje od metar i po do dva.

2. Bolest mogu prenositi i zdravi, samo ako imaju virus.

3. Zbog te premise, čak se i zdravi stavljaju u karantenu, nešto nikad viđeno u povijesti do danas. Karantena je uvijek bila samo za bolesne. Izuzev u specifičnim slučajevima kad bi zvjesna osoba, ili grupa osoba, dolazile iz neke potpuno zaražene oblasti. Ali nikad se nisu stavljale u karantenu cijele države.

4. Medicinsko osoblje je izuzetak, svakako, netko treba liječiti bolesne. Ali i policija ne može ostaviti posao. Da čuva red, ili da kažnjava neposlušne? U biti, tolike države su još uvijek kao u opsadnom stanju. Dok su milijunima osoba oduzeta najosnovnija prava: kretanja, okupljanja, političkog i kulturnog djelovanja, makar i htjeli čuvati distancu.

Ovo je bit, još sažetije: kažu nam da se borimo protiv nevidljivog neprijatelja, koji se prenosi kontaktom ili blizinom, i stoga su nam oduzeta osnovna prava.

Navodno da nas zaštite oni koji će omogućiti ženama u međuvremenu, samo ako to hoće, abortirati i u svojim kućama, samo neka nazovu. To je osvnovno: „srediće se to“.

Ovim zločincima ti vjeruješ?

Ali idimo sad na katoličku poantu u ovom svemu, što me navelo da napišem par redova. Ako je, prema navedenim premisama, mogući uzrok za bolest čak i sama blizina, a kamoli kontakt, što onda učiniti sa misom? Još više: što onda sa pričesti? Jer, ako se zaražava blizinom, koliko li više ne će davajući hostiju u usta?

Prema tome, ako se usvoje sve one prethodne premise, nužni zaključaj jest da se zabrani pričest. 

Zar se ne vidi kako Sotona direknto cilja na Isusa Krista? Na Onog, kojeg se predstavlja čak i kao „mogućim uzrokom zaraze“!  Zar se ne vidi sotonski jezik iza ovoga?

Ali sad, ide iduće pitanje: kako je mogla Crkva pristati na ovo?

Ne, Crkva ne može pristati na ovo. Stoga, određeni  koncilski biskupi – tolika manjina da čovjek čak i među koncilskom sljedbom osjeća stid -, zadržavaju barem trun katoličkom stava, usprotivili su se. Napr., biskup Perić. Ostali mukom umukoše. Slično Italija, Španjolska, itd. 

 [Kažu na stranici njemačkih biskupa (ne biskupa, nego konferencije): ma daj, ne zafrkavajte se. Ne ćemo mi ponovno misu, nego samo liturgijske službe bez pričesti. Čak im to i dražva - barem javno - nije tražila.]

Ali ovi koncilski biskupi utrli su ovaj put već odavno. Zar nisu njemački i nizozemski – i još pokoji – biskupi već ima dobrih decenija pristali na „pričest na ruku“, pa i iz „higijenskih razloga“, što je tolika uvreda Bogu, da se katolik mora skrhati na stolicu ili pod kat to čuje, ridajući u ljutoj boli. Zar nije to uvreda, žestoka uvreda koja je nanešena Kristu Bogu i Presvetom Trojstvu, Majci Božjoj i cijeloj Crkvi, vojujućoj, čistećoj i slavnoj? Da se od Boga čuva zbog „higijenskih razloga“?

Kako se onda čuditi, da oni koji su prihvatili takav mentalitet ima pola stoljeća, danas zatvaraju crkve i ne dopuštaju mise?

Kako je moguć ovakav udarac, pitamo se dalje? Usuđujemo se ići još korak malo dalje?

Jer su bili u stanju napraviti promjenu mise prije 50 godina, protestantizirajući je, praveći je sličnoj anglikanskoj s luteranskim elementima. 

Zaključak: duša mise napadnuta je prije 50 godina, i sada se taj napad odražava čak i materijalno.

Svakako, uz suradnju ovog svijeta i njegovih moćnika, koji ubrzano pripremaju dolazak Antikrista.

Zabrinuti? Da, ali i ohrabreni. Zašto? Jer se približava naše oslobođenje. 

Gore srca! Ali i spremite se i budite pripravni!

Lažu! Sotona je iza koronavirusa, i služi sotonskom cilju

Pogledaj ovu koreografiju, sve je jasno:

 Bog zamjenjen čovjekom. Vjera zamjenjena "medicinom" (zvaničnom, od pro komunističke WHO). Umjesto nadnaravnog, samo naravno.

Nema Boga. To je poruka.

Sotona i njegovo ropstvo koje namjenjuje čovjeku je iza ovog.

Brazil se diže protiv tiranije NSP

Imaju sreću pa ih podržava Bolsonaro. Ali prevara izlazi na vidjelo. 
Nemamo što izgubiti, ako se ne pobunimo protiv ovog zatora, uraditi će s nama što im se bude svidjelo. (Ne želim staviti na YouTube, jer već su mi nekoliko videa skinuli. Preći ćemo na bitchute.com čim što prije.) Sao Paolo:

 

Otpor protiv protiv pretenzija korištenja koronavirusa

100% pogodili u srž problema. Ne želim nadodati niti riječ:

Teksas ne želi primiti Znak Zvjeri.

Svaka vam čast.

Kako je sveta Tereza iz Lisieuxa živjela pandemiju svog vremena

U svom kratkom životu sveti Tereza iz Lisieuxa doživijela je pandemiju sličnu krizi s koronavirusom ili vjerojatno još grozniju. Radilo se o tkz. ruskoj gripi koja je ubila oko milijun ljudi širom svijeta (u vrijeme mnogo manjeg broja općeg pučanstva).  Sv. Tereza piše o tome u svojoj autobiografiji.

Dani tuge

Ruska gripa pogodila je Karmel Svete Tereze krajem 1891. Terezi je bilo tada 18 godina. Osobno je bila samo malo zahvaćena bolešću i, zajedno s još dvije sestre, mogla se brinuti o bolesnim redovnicama. Prema Terezinim riječima, "nemoguće je zamisliti srceparajuće stanje našeg Karmela tijekom tih dana tuge." Sestre koje su bile u najgorem stanju bile su njegovane od onih koje su se jedva mogle micati. „Smrt je bila svuda oko nas. Kad bi neka sestra izdahnula, morali bi je odmah napustiti. " 

[Sedam puta u prošlosti gripa je značila masovno ubojstvo]

Smrt sestre Magdalene

Na dan Terezinog devetnaestog rođendana, 2. siječnja 1892. godine, Majka sub-primorica umrla je od gripe. „Pomagala sam ambulantnim sredstvima tijekom majčine agonije i brzo su uslijedile još dvije smrti.“ Jedna od njih bila je i sestra Magdalena. Jednog jutra, kad je došlo vrijeme za ustajanje, Tereza je imala predosjećaj da je sestra Magdalena umrla. Hodnik je i dalje bio u tami, i još nijedna sestra nije bila napustila svoju ćeliju. Tereza je odlučila ući kod sestre Magdalene. „Našla sam je odjevenu, ali ležala je mrtva na svom krevetu. Nisam se ni najmanje preplašila, i otrčavši do sakristije odmah sam donijela blagoslovljenu svijeću i stavila na njezinu glavu vijenac od ruža. " 

"Osjećam ruku Božju"

Ovako se osvrnula Sveta Tereza na svoje vrijeme: „Usred sve ove pustoši osjećala sam Ruku Božju i znala sam da Njegovo Srce bdije nad nama. Naše drage sestre ostavile su ovaj život za onaj sretniji bez ikakve tjeskobe; izraz nebeske radosti sjao je na njihovim licima, i izgledalo je da uživaju u ugodnom snu."

Terezina neizreciva utjeha

Tereza piše: „tijekom svih tih dugih i punih kušnje tjedana imala sam svakog dana neizrecivu utjehu svakog dana jer sam mogla primiti svetu pričest. „Kako je to bilo slatko! Dugo me Isus tretirao kao razmaženo dijete. Svakodnevno mi je prilazio nekoliko mjeseci nakon prestanka gripe, privilegija koja nije dana Zajednici. Nisam tražila tu privilegiju, ali sam bila neizrecivo sretna što sam iz dana u dan bila ujedinjena sa svojim Voljenim. "

Povuci crtu i usporedi sa današnjim vremenom. Još više: moli za vjeru Svete Tereze.

Virus je realan, ali u koju svrhu se koristi?

Na početku smo mislili da su sve mjere predostrožnosti pretjerane, da je smrtnost vrlo mala i da se radi o običnoj gripi, drugog imena.

Međutim, rezultati pokazuju nešto drugo. Smrtnost raste vrlo lagano na početku, jedva primjetno. Onda, nakon što zaraženost postigne određeni nivo, smrtnost i zaraženost počinju jako brzo rasti, kao bilo koja druga eksponencijalna funkcija. Osim toga, asimptomatičnost ovog virusa, to jest virus se prenosi preko zdravih ljudi, ili drugim riječima preko osoba koje ne ispolje bilo kakve simptome. To je najopasnije, kao de se boriš protiv neprijatelja koji ti uđe iza leđa i onda ima slobodne ruke za raditi što hoće. Neki kažu, još uvijek uporni: Ali možete li mi reći od čega ti ljudi umiru? Jer to je jedna vrsta upale pluća od čega umiru. Da, to je upala pluća, ali izazvana ovim virusom.

Činjenice su tu. Ovaj virus ubija. Ali sad trebamo postaviti i pitanje: čemu služi? Koja mu je svrha? 

[Aktivista za život uhićen od policije jer je pozivao na život ispred pobačajne "klinike" - bolje mrtvare, ili još bolje, giljotine. "Klinika" je nešto bitno što mora funkcionirati za vrijeme borbe protiv pandemije, ali pozvati na život nije. Kako uopće jedna takva giljotinja može biti otvorena?]

 

Jer, pogledajmo, interesanto je vidjeti kako upravo one države kojebrane pobačaj kao neko „pravo“, upravo sad takve države promiču neku zaštitu pučanstva. To je malo čudno. Neke druge, poput Belgije i Nizozemske, otvoreno govore da ne žele primati starce u intenzivnu njegu. Žele ih se riješiti? Ne bi bilo čudno takvima, inače odavno promicateljima eutanazije.

Idemo dalje. Države s puno starijeg pučanstva preuzimaju male zaštitne mjere. Kao Njemačka na primjer. Žele se riješiti tolikih penzionera?

Dalje. Države bez ovakvih evropskih predostrožnosti i ukadanja sloboda, poput Taiwana, Južne Koreje, Japana... imaju vrlo malo umrlih na milijun. Koreja tek sad 4, Taiwan svega 5 mrtih uopće, a izgleda nisu ni nastavu obustavili. To da, uvijek sa maskama i sa odostojanjem. Onda, pitamo se: ako želite zaštiti vaše pučanstvo, zašto ne imitirate ove države? Jer ga ove države efektivno zaštićuju.

Onda idemo dalje, do najvažnijeg: ovo zatvaranje crkvi. Znamo da u mnogim zemljama to čine upravo i sami biskupi, ne država. U Hrvatskoj je malo drugačije, stav hrvatskih (kao i u BiH) biskupa je hrabriji od tolikih evropskih. Kako to da može biti bitno otići u trgovinu, ali nemoće biti biti na misi? Kako to da je bitno nahraniti tijelo, ali ne i dušu? Sve to mimo teoloških pitanja o misi Novus Ordo, već o stavu prema misi koja se pretpostalja katolička. Makar ovdje nadodajem nešto što ne mogu preskočiti: ako ćete se pričestiti na ruku, onda nemojte ići na misu. Nitko vas na to ne može niti smije natjerati.

[Primjer jednog komunjarskog naslova novog režima]

Doista, sami je Sotona iza ovog zatvaranja crkvi. Novinari plaćenici režima pokazuju na svećenike kao na fanatike koje treba kazniti.

Onda, iza ove zabrane blagoslovljene vode, kojoj se rugaju u gore navedenom članku, također se vidi sotonski jezik. Ne bježe li đavli od blagosloljenene vode? I baš to sada zabranjuju. Doista znakovito. Da ne govorimo o misi. Ne mogu biti na misi deset ljudi, a u trgovini nema veza ako ih je sto.

No, i to treba istaći: prava Crkva ne bi zabranila misu, nikad. Kad je u Argentini bila epidemija žutice, prije stoljeće i po, Buenos Aires je imao 180.000 duša, uglavnom mladih. Umrlo je od žutice 13.600 ljudi. Država je onda zatvorila crkve, ali svećenici su pohađali bolesne i davali sakramente posljednjeg pomazanja, ispovijesti i pričesti umirućima (nešto što danas u Italiji i drugim zemljama zabranjuju). Umrlo je 67 svećenika vršeći svoju dužnost dušobrižnika (i sedam časnih sestara), 22% od sveg klera. I samo 13 liječnika. Masoni iz vlade su zbrisali iz grada na sigurno mjesto.

[Zatvorili su im crkve, ali su vjernici išli u polja]

Vidimo li razliku prijatelji i braćo moja?

Dakle: 

1. Kažnjeni smo od Boga u vrijeme otpada od vjere. Ovo nam se događa jer su posljednja vremena i jer se navodno iz Crkva zaboravlja na Boga.

2. Oni koji iskorištavaju ovaj virus, koji je na koncu konca manje smrtonosan od žutice na primjer, makar ga ne trebalo potcijeniti, čine to vršeći naloge sotone.