Zadnjih 100 godina Baltimora živa slika onog što spremaju Evropi

Baltimore, 1900. Jedan od dragulja Amerike. 1904. grad je bio skoro potpuno izgorio. Ponovno je bio izgrađen te održao visoki status u američkom društvu.

 Baltimore, 1910. Ponosan na svoju luku i cestovni promet:

Baltimore, 1920. Napredni grad koji ostavlja svoje obilježje:

Baltimore, 1930. Čuvene obiteljske kuće dobro i uredno održavane:

Baltimore, 1940. 81% bijelci. Zadnji popis prema kojem su bijelci bili iznad 80%. Prije toga uvijek iznad tog nivoa.

Baltimore, 1950. 76% bijelci, 24% crnci. Otvoren međunarodni aerodrom. Grad još uvijek pristojan:

Baltimore, 1960. Martin Luter počinje sanjati svoje snove. Grad je 65% bijelaca, 35% crnaca. Neredi 1968. prave kaos u velikom dijelu grada. Da, trpjeli su veliku nepravdu. 

1970. Zadnji put kad su bijelci u većini: 53% bijelaca, 46% crnaca. Crnci još uvijek dobro žive jer ima tko da radi. Ali to će srediti multikulturalisti:

 Ovo je njihov način balkanskih beskonačnih ispijanja kava u kafićima. Rezultat će svakako biti isti. Da li ćeš ga čekati za vidjeti? Zašto čekati ono što znaš da će se zbiti? Tko zna, možda se probudiš.

1980. 44% bijelci, 55% crnci. Po prvi puta crnci su u većini. Što si onda ljut? Nešto nije u redu, jelde?:

 1990. 39% bijelaca, 58% crnaca. Kriminal skače eksponencijalno. Ubojstva svaki dan. 353 ubojstva 1993. Pučanstvo opada, 736.000. Tko će živjet tamo? Kad parazit nadraste biljku, propada i parazit i biljka. Uzalud je pričati Andersenove bajke:

I evo nas u XXI stoljeću. Baltimore: 30%  bijelaca, 64% crnaca 2010. Danas bijelih još manje. Stopa ubojstava: 38,7 (na sto tisuća stanovnika, gore nego u Meksiku). Ali to je bilo 2001. 2010. stopa 50.5. Jedna od navjećih na svijetu uopće. Pučanstvo najmanje u zadnjih sto godina. Nekoliko gradonačelnika u pritvoru. Grad rušen svakodnevno dekadencijom koja postaje običaj:

 Sjećaš se onih urednih obiteljskih kuća? Možeš ih kupiti za dvije marke. A i to ćeš izgubit.

Zaključak: ovo je matematički precizni dokaz primjenjen na društvene okolnosti. Povećanje postotka neciviliziranih u nekoj oblasti u funkcionalnoj je vezi s povećanjem dekadencije svake moguće vrste.

Nešto što pripremaju cijeloj Evropi.

To ćeš gledati skrštenih ruku?

Muslimanska taktika dok su još u manjini

Samo me dirni, i bit ću "žrtva". A ti islamofob:

 "Ma nije to muslimanska taktika, već ovaj jedan što izvodi na svoju ruku".

Kad si vidio nekog nadležnog hodžu da je izopćio iz ume, ili javno ga kaznio?

Zato je riječ o muslimanskoj taktici.

Nitko ne zamjera majci Zebedejevih sinova: majčinska ljubav

Bog je stavio u srce živih bića čuvanje i pažnju prema životu. Mogli bi reći čak i u životinjskom svijetu, da prvenstveno majka „voli“ svoje čedo. Dali bi život za njega.

Stoga, ne iznenađuje ali uvijek izaziva divljenje prepoznati taj Božji dar u prirodi. Kao kod ove ptice koja će radije umrijeti nego dopustiti da se načini šteta jajima koja je upravo položila:

Interesantno je evanđelje za Sv. Jakova (Mt 20, 20-23; nadodajem 24):

„Tada dođe k njemu mati Zebedejevih sinova sa svojim sinovima i pade pred njega ničice da mu iznese jednu molbu. On je upita: 'Što hoćeš?' Ona mu odgovori: 'Daj da moja dva sina u tvojemu kraljevstvu sjednu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve!' Isus odvrati: 'Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ću ja piti?' Odgovoriše mu: 'Možemo.' Tada im reče: 'Moj će te kalež, doduše, piti, ali mjesto s moje desne ili lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima kojima je pripravio moj Otac.' Kad čuše ostala desetorica, razljutiše se na dva brata.“

Promislimo malo što se doista zbilo: majka Ivana i Jakova moli Isusa za njenu djecu. Ali Isus njoj ne odgovara! Odgovara njenoj djeci, jer kaže: „Ne znate što molite.“ I, da se vidi da njima govori, pita ih: „Možete li piti kalež koji ću ja piti?“.

Jasno je dakle da su Zebedejevi sinovi nagovorili svoju majku da iznese pred njega molbu koju se oni nisu usuđivali iznijeti. A majka k'o majka, što ne bi učinila za svoju djecu? Isus shvaća perfektno njenu majčinsku ljubav, i ne uzvraća joj ni riječi: kori dva apostola. Jer, majka je učinila skoro što je morala: što ona ne bi dobrog učinila za svoju djecu? Svakako, sigurno se i ona postidjela zbog svoje molbe na koju su je nagovorila nepažljivo njeni sinovi, ali njoj se oprašta. Kao da nije ni rekla ono što nije, zbog svoje urođene ljubavi, mogla ni spriječiti.

Čak ni apostoli ne upućuju niti riječ zamjerke dobroj majci: ljute se na drugu dvojicu! I apostoli, makar i oni još željni ljudske slave prije silaska Duha Svetoga, znaju što je majka.

Ta majka, koja ne će napustiti Isusa ni na križu, u pratnji svog sina Ivana.

A sigurno je Jakov docnije trpio veliki sram pred majkom jer ne bi pod križem kao njen drugi sin Ivan. Vjerojatno je i Gospa nukala njegovu majku da ne bude prestroga zbog posrtaja njenog sina.

Za tog Jakova tradicija kaže da je išao do kraja ondašnjeg poznatog svijeta sa zapadne strane, do Iberijskog poluotoka i tamo propovijedao. I tamo mu se ukazala Gospa, u Zaragozi, još u smrtnom tijelu, hrabreći ga. Poslije se vratio i pred Herodom ispio Isusov kalež do kraja.

Tradicija prenosi da se pojavio pred križarskom vojskom u Španjolskoj, 1212, u bitci na Las Navas de Tolosa, kad se nanio odlučni poraz arapskim trupama, vodeći ih u boj. Santiago de Compostela je jedno od pet glavnih hodočasničkih mjesta u Crkvi.

Što ti je reć majčinska ljubav!

Novac i institucije nisu u stanju donijeti potrebne promjene. već promjena mentaliteta. Haiti kao primjer

Haiti je "oslobođen" od francuske kolonijalne vlasti 1804. Francuzi su je uspjeli dobiti 1697. od Španjolske, jer su francuski koloni počeli naseljavati zapadni dio karipskog otoka u XVII stoljeću. No, napustili su sistematičnu evangelizaciju koju je vodila Španjolska, i okrenuli se naglom bogaćenju bezskrupulozno koristeći ropstvo dovedeno iz Afrike. Ovi prave bunu 1804. i prva je Južnoamerička država koja postiže nezavisnost.

Međutim, njihova socijalna situacija ostaje ispod civilizacijske razine. Njihovi problemi postaju endemni, bez smanjenja. Utjecaj poganstva, ispravnije reći sotonizma vudu prenesenog iz Afrike, nije štedio ovaj dio otoka. Makar imali 45% katolika i 20% protestanata, vudu sa 40% sljedbenika je državna religija.

U zadnjih 18 godina, Haiti je primio samo iz Amerike 6,2 bilijuna dolara. Ovo je ono što oni znaju napraviti sa tim novcem, gušiti se u smradu:

Samo promjena mentaliteta; još više, u biblijskom smislu kako su to naznačavali crkveni oci, metanoien - promjena pameti, obraćenje, mogu dovesti do potrebne promjene na svim razinama.

Nisam rekao ništa novo, ali je primjer plastičan. Primjeni ga na našu sredinu.

Svi Franjini ljudi: novi australijski biskup. Od kuda nam može doći blagoslov?

Novi Franjin imenovani: "Vlč." Shane Mackinlay, za novog biskupa Sandhursta, Australija.

To je biskup? Ili protestantski pastir? Prva mu je mjera: "uključujuća Crkva", ali prema kome? Svakako LGBT (itd., nedostaje slova), osoba svakog žendra, povijesti i seksualne orijentacije. "Trebamo sve prihvatiti", kaže. Normalno, osim onih "starinskih".

Treba dopustiti svećenicima da se žene, i veću prisutnost žena u vodstvu svećenika (!?).

To je ono što promiče Bergoglio. Ne njegovi "protivnici", već on. Biskup po biskup, kardinal po kardinal, puni svoje redove prema sveopćoj protestantizaciji njegove crkve. Ne ću reći "Crkve", jer on to ne vodi. Ali on je napada.

Ovo je svjetski problem broj 1. Ne mogući sukob sa Iranom, Izraelom, USA, naša žalosna socijalna situacija, itd. Ne. Ovo je problem broj 1. Ako tu nema blagoslova, cijeli svijet trpi. Jer reče Bog Abrahamu: "ako nađem pet pravednih, poštediti ću Sodomu i Gomoru". Ako oni koji po imenu pripadaju Crkvi, obljutave, odakle može doći blagoslov? Pušteni smo mržnji da hara među nama.

Godišnjica je velikog i užasnog pokolja nad Hrvatima u selu Briševo, kod Prijedora, u srpnju 92. O kojem Hrvatska ne govori. Zauzeta je Srebrenicom. Tu su - kako da ih nazovem: srbi, četnici?, najbolje četnici, ali ljaga pada na Srbe - mučki pobili 67 Hrvata, silujući prethodno skoro sve žene i iznakazujući kao što se i sa životinjama ne može činiti razoružane civile.

Kakve veze ima prvo s drugim? Ima: nije li blagoslov među nama i nad nama, spušta se prokletstvo i nad nevine.

Molite stoga da Gospodin pohodi kuću svoju i očisti vijačom guvno koje mu pripada, i najamnici unakauzu.

Veliki tursko-islamski utjecaj na mentalitet balkanskih katolika. Kako mu se oduprijeti?

Razgovaram s jednim poduzetnikom iz jedne od Balkanskih država koji radi u središnjoj Evropi. Navodi ono što smo čuli mnogo puta: "naši" ljudi vani u najvećoj mjeri ispravno i koreknto funkcioniraju. Nisu problem za ondađnje države, naprotiv. Uglavnom su dobri i efektivni radnici. Ono što im naložiš, urade po rečenom. I još: ne svađaju se među sobom. Dok... kod nas samo što oči ne vade jedan drugom. Ne mogu se složiti ni o čemu, i samo svađe iz dana u dan. U kavanama po satima, razgovarajući o svjetskim problemima. Daju više manje ispravnu dijagnozu, i nikakvo rješenje. Najmanje ono prema kojem bi oni nešto morali učiniti. Posebno prema drugima, ne dobivajući od toga nikakvu trenutačnu korist, ili barem u izgledno vrijeme.

Odakle ova nesreća među nama? Odakle ovo nepovjerenje, nepoštenje, varanje države, "parola je snađi se", "treba preživjeti" - čak dok mu kuća i kućište, alat kola i kamion nekad mogu vrijediti par milijuna maraka -, itd.? Čovjek izgleda čovjeku vuk, i samo ostaje gola potreba za preživljavanjem i ništavna želja za kompromisom prema općem dobru.

[Klupa 1: tek postavljena prije nekoliko godina u jednom mostarskom šetalištu. Koliko će izdržati od naših "Turaka"?]

Balkanski narodi su bili kojih pet stoljeća pod Turcima. Bili smo smatrani - i još uvijek smo to za njih - smećem i smradom, ništa drugo do za kmetstvo. Oduzimali su nam najbolju djecu i pravili od njih najbjesnije janjičare - džihadiste, šehide, koji će preko okrutnosti svake vrste podjarmljivati preostale i pronositi Islam do kraja svijeta, po naredbi. Oduzimali bi nam djecu da bi ih slali u pakao.

Turci muslimani, neradnici a tvorci zlog imperija, trebali su robove i kmetove za prljavi i zaostali imperij. Trebalo je davati trećinu od svakog prihoda i naši preci bi sakrivali vreću žita negdje u brdu da je aga ne bi uzeo. Samo je važio goli opstanak, koji je tjerao pretke na laž i nepovjerenje prema zloj vlasti: "nemam više", "sigurno da nemam, ma ost'o bez očiju ako bi imo". Agama i begovima se trebalo ulizivati da bi se opstalo. Stoga oponašati i poprimati njihovu nepovjerljivost prema općem. Tko će biti čist i uredan, kad sama vlast to nije?

[Klupa 2: evo koliko i kako izdržaje druga klupa na istom šetalištu, pod "turskim" nametom. Ispod nje opušci, na stotine. Limenke popijenog piva. Na istom šetalištu, jedan od vodećih hrvatskih političara pravi sebi vilu. Jedan od skojevića još iza 90-te. A sada vodi hrvatski narod u BiH. Tko je kriv?]

Dugo očekivano oslobođenje od Austrougarske je razočaralo mnoge: Austrija je dopustila Turcima u BiH održati njihove privilegije. Neka razočarana mjesta u BiH prelaze na Islam tek iza 1878! Onda, uza sve to, dolazi komunizam pred kojim nije bilo mnogobrojnih činova hrabrosti. Naučili podviti šiju, ne malo katolika Hrvata prihvaća biti članom KPJ - dok bi u tajnosti krštavali djecu. Naučeni na laganje i "snalaženje", takvi čini bili su tek puka posljedica već asimiliranog mentaliteta.

[Klupa 3: (iza klupe nije vila; teško da stane na sliku iz blizine). Vilu pravi čovjek koji potiče iz naroda koji ne čuva svoje klupe. Naroda koji govori o državi, ali ne zna ljubiti pojam Države. Čujem mlade Hrvate psovati Boga. Nema tih političara koji ti na takav način mogu pomoći. Ti to ne zaslužuješ, dok se ne obratiš. Inače, svi ćemo izginuti.]

To je naš narod. To je presjek praktično svih balkanskih naroda. Nezdrav način razmišljanja, nezdrav mentalitet nije "ušao u gene", kako se to obično i krivo kaže, već u običaje. Iz generacije u generaciju prihvaćalo se ono kako su živjeli stariji, i to se predavalo mlađim. Nije potrebno više, jer "magarcu je more do koljena". Ono što doživi u svom životu, to mu je. I teško to ispravlja, jer čovjek po naravi nije sklon dubljem razmišljanju. Skoro sva njegova psiha uvjetovana je razinom instinkta.

Lijepo to predočava Andrić, veliki poznavalac BiH i njenih naroda. U priči "Napast", opisuje na jednom mjestu gorčinu dobrog fra Stanka pred zajedljivim komentarima subraće: "Ispuni ga ogorčenje na fratre koji se smeju i podruguju svemu i koji su, osim svetog krsta na njima, Turci kao i ostali Turci." Makare fra Stanko istog časa kori samog sebe zbog takvog mišljenja prema braći, ipak nažalost opisuje naš teret koji nam je na plećima; kojeg toliki nisu ni svjesni.

A trebali bi.

Kako se izliječiti, kako prevazići ovaj negativni utjecaj koji se uvukao kod tolikih pod kožu? Rješenje je vrlo jednostavno: vjerovati Evanđelju. Samo ozbiljno treba primjeniti evanđeoske savjete. Kad sam bio momčić, makar hvala Bogu nikad nisam psovao Boga - okružje: škola, četvrt, bilo je teško zahvaćeno time -, ipak sam koristio dosta prljavih riječi i balkanskih psovki: "j... te,", i još gore. Bilo je dovoljno da kao srednjoškolac prvih godina, pročitavši riječi iz Evanđelja "bit ćete suđeni za svaku nepotrebnu riječ koju izustite", potpuno i u jednom jedinom danu prestanem sa takvim psovkama i sličnim "poštapalicama". Kao mladić nisam htio postati član partije, "jer tko se mene odreče pred ljudima, toga ću se ja odreći pred Ocem mojim nebeskim".

Zlo nema zadnju riječ. Potrebno je samo čisto i vjerno prihvatiti evanđeoski nauk. Primjeniti ga iskreno do zadnje sitnice. A život je sačinjen upravo od sitnica.

Nemoguće je da se društvo promjeni preko "političara". Ono se mjenja samo preko mene i tebe, ako se doista i ne gledajući cijenu odlučimo za živjeti svetu vjeru.

Kršćanin mora nastojati živjeti sve Kristove riječi

CJELOVITOST KATOLIČKE VJERE zahtijeva da svi kršteni vjeruju svim srcem sve katoličke dogme; Vjera je Jedna i ne može se prilagoditi potrebama i svojevoljnim prohtjevima...

"Ništa nije opasnije od tih heterodoksnih (nepravovjernih), koji, čuvajući u ostalim stvarima cjelovitost nauka, samo jednom riječju, kao sa jednom kapi otrova, korumpiraju čistoću i jednostavnost vjere koju smo primili preko Gospodnjih riječi, i nakon toga apostolskih.

Takav je uvijek bio običaj u Crkvi, zasnovan na mišljenju svih Svetih Otaca, koji su uvijek gledali kao isključene iz katoličkog zajedništva i van Crkve svakog koji bi se odvojio u najmanjem od nauka poučavanog od autentičnog učiteljstva...

Jer takva je narav Vjere, da ništa nije nemogućnije nego vjerovati ovo i ne verovati ovo drugo... Ako ima, dakle, jedno pitanje koje je bilo evidentno objavljeno od Boga i negiramo se vjerovati u isto, ne vjerujemo uopće božanskom Vjerom."

Papa Lav XIII, Satis cognitum, 29/06/1896, na Svetkovinu Sv. Petra i Pavla.

Ne dajmo se dakle, zbuniti svim ovim što danas vidimo, makar (skoro) svi mislili na jedan (ali pogrešan) način. Istina se ne donosi demokracijom.

Obavijest: Razmišljam kako dati pravac blogu u buduće. Skoro svakodnevno pisanje kako sam prakticirao kroz više od godinu i pol, došlo je do svog kraja. Kratki članci gube kvalitet. A makar se i napisalo dobro, doprinosi osjećaju obaveze pisanja, koja može donijeti sobom rezultat pisanja jer se "treba nešto napisati". Uz tolike druge obaveze koje čovjek ima, izgleda mi razborito promijeniti perspektivu.

Treba se samo dobro pisati. Uostalom, mislim da ima dosta toga napisanog za razmatrati. Više od 700 članaka koji dotiču mnoge teme. Navratiti ćemo s vremena na vrijeme.