Prvo zbog Boga ne mogu homoseksualci usvajati dijeci; a onda i susljedno i zbog naravi

Mladen i Ivo se žale:

E neka se žale koliko hoće, nikad im se dijete ne smije dati. Nadam se da Centar izdrži. I Hrvatska, barem u nečem.

Prvo zbog Krista Boga, jer ako Bog nije središte koordinatnog sustava naših nazora, postaće bilo koja druga točka. Postaće to naš osjećaj, i naša "prava" koje izvlače iz rukava kao kakav prevarant.

Ali vjera ne ide protiv razuma; i razum i sama narav potvrđuju ono što nas vjera uči: stvorio ih je muško i žensko. Da se napuči Zemlja, i da se Bogu slava dadne.

Ali i narav progovara krvavim slovima protiv čudovišnih zamisli. Primjerom ove lezbijke koja, nakon što je usvojila muško dijete od sedam godina, i nakon što je momčić odbio obući haljinu, istuče ga na smrt: kaišem, stolicom, te na koncu i čekićem: na smrt.

 Ako popustimo, izgubili smo svi. Zato vam ne smijemo  popustiti.

 

Samo jedno je potrebno

Koliko ti govori ova slika? Meni, premnogo. Prvo, ono bitno: samo jedno je potrebno. S Bogom i Majkom Božjom.

Dalje. Kako mogu rasti ova djeca? Zar imaju dovoljno? Imaju, ne umiru od gladi. Ipak, čim postanu malo stariji, govoriti će im da trebaju ići "vani", jer se ovdje ne može živjeti. A kako su oni nastali? Odakle njih? Ako su oni mogli, zašto i oni ne mogu imati djecu na istom mjestu, ili u svom kraju?

Sve isto prenosim na naše krajeve. Mladima guraju u uši da moraju ići, da "tu nema života". To je laž. Bog uvijek daje potrebno. Da to vidimo, samo moramo promjeniti naše prohtjeve. Dovoljno je željeti manje ono što je suvišno. 

Dovoljno je ljubiti Boga, uz njegovu Majku. Sve drugo će ti se nadodati.

Bog je to rekao, ne ja.

Koji je pravi razlog knjige Kardinala Saraha i Benedikta XVI?

Nije lako reći, ali neki razlog postoji. Za one koji ne znaju, Kardinal Sarah, zajedno sa Beneditkom XVI, objavili su knjigu u kojoj zastupaju svećenički celibat, izlazeći nasuprot špekulacijama o dokidanja obaveznog celibata za svećenike koji bi navodno pripremao Bergoglio, kao njegova zadnja riječ na jesensku Amazonsku Sinodu (svakako da je Bergoglio i potaknuo sinodska predlaganja ukidanja celibata; navodno to drugo predlažu, a on kao eto sluša i poslije će se oglasiti. U biti naručio je druge da izađu u prvi plan da bi se on mogao prividno skloniti u stranu i reći "nisam to ja uradio, bio sam prisiljen", i sl.).

Knjiga je shvaćena kao udar na "Papu Franju", te je došlo do pravog džumbusa oko autorstva, te jest i Benedikt knjigu napisao, te nije. Talijanski vatikanista Antonio Socci piše da je Bergoglio podivljao kad je čuo o objavljivanju knjige. Znajući za njegove reakcije, to nas ne čudi. Izgleda da su htjeli skloniti Benedikta u stranu, ali Sarah je rekao i potvrdio dokazima da je doista Benedikt učestvovao u pisanju knjige, te je doista koautor.

U redu, na stranu te zakulisne stvari. Ali što se htjelo ovim potezom? To jest, što hoće Kardinal Sarah svime ovim?

Mislim da se može raditi o sljedećem: Kardinal Sarah se postulira za novog Papu, na sljedećoj konklavi. On može reći da ne ide protiv "Pape Franje", ali ono što on govori tu i tamo ide potpuno van Bergogliovog smjera (napr. njegovi nastupi za čuvanje liturgije ili protiv migracijske globalističke politike). Time se ograđuje izvana od optužbi da bi bio "šizmatičar" i protiv Pape, dok s druge strane priprema teren za ispraviti kurs plovidbe u "postkoncilskoj Crkvi".

Podsjetiti ću da je Bergoglio 2010. načinio nešto takvo: objavio je knjigu "Isusovac" (o ovoj knjizi pisao sam prije skoro pet godina, ovdje), koju je njegov sunarodnjak, dobar katolički filozof i pisas, Antonio Caponnetto, kvalificirao kao postulacija za Papu, i upozoravao na uništenje vjere koje je spraman započeti njemu vrlo poznati mu sunarodnjak:

Mislim dakle da se sada Sarah postulira kao vođa konzervativaca koji preostaju kod višeg klera. Problem je u tome što su takvi izrazita manjina. Kako onda može biti izabran Sarah na sljedećoj konklavi? Teško, ali izgleda da on pravi presing u tom smjeru.

Međutim, takav zahvat svakako će naići na ogroman otpor. Čemu to vodi? Ako Sarah ne bi bio izabran, moglo bi doći do šizme u "postkoncilskoj Crkvi". Taj otpor, mislim da ga je tako bolje zvati, može poslužiti za neko dobro. Napr., preispitati pravi razlog ove današnje situacije. Takvo razmišljanje obavezno vodi preispitivanju koncilskih stavova koji su doveli do današnje teške krize vjere.

To bi bila jedna pozitivna posljedica Sarahovog poteza.

Kako će se sve odvijati, vidjeti ćemo vrlo brzo: Bergoglio priprema "apostolsku" postsinodalnu pobudbnicu koju će objaviti za kojih dvadesetak dana. U njoj će najverojatnije dopustiti svećeničko ređenje oženjenih, kao pojedinačne slučajeve, koji će na koncu postati praksa napr. u Njemačkoj brzinom svjetlosti.

Kako će reagirati konzervativci? Tada bi se mogao vidjeti pravi domet Sarahove inicijative.

"Padoše ničice i pokloniše mu se". Mt 2:11

"na Isusovo se ime ima pokloniti svako koljeno..." Fil 2:10

I Isus Bog se molio klečeći: ""Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se." Lk 22: 41

"... a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na obalu, pomolismo se." Dj 21: 5.

Stoga je Crkva od najranijih dana shvatila da se Boga treba primati na koljenima. Tako je bilo općenito do pred naše doba, danas sa vrijednim izuzecima:

A onda dođođe prosvjetljitelji, i počeše naučavati njihove tužne vijesti, i zagadiše vodu.

Jer nije samo pitanje da li je sakramenat valjan ili ne, nego kako su vjernici poučeni da se štuje Tijelo Kristovo.

Na prvoj slici sve upućuje na katolički obred. Kad bi netko sa strane naišao, rekao bi: to je doista neki svečani ritual i pun štovanja prema Bogu.

Dok u drugom slučaju možda pita da li su dopustili protestantima slaviti njihovu službu jer su negdje bili u putu. U svakom slučaju notorno je odstupanje od katoličke tradicije pa i vjere.

Duboki razlog Bergogliovih udaraca kineskoj ženi

Od samog početka sam posumnjao, ali nisam imao dokaza. Međutim, stvari izlaze na vidjelo. Ovakva reakcija nije uopće bila normalna, čak i za tako bezobrazan karakter kakav je Bergoglijev. Pogledajte pažljivo video, prvo sekunda 11:

Žena se probila do ograde, očekuje da će se susresti sa Bergogliom, sve izgleda da mu ima nešto važno reći, ili zamoliti ga. Sigurno je čekala satima na tom mjestu, za izboriti se za tu poziciju. Sada on nailazi, i sprema se čas susreta: žena se krsti, za zamoliti od Boga snagu i milost za njen pothvat. I, doista, Bog joj je dao veliku milost: da mnogi otvore oči pred kojim su đubretom, ako to do sada nisu bili u stanju. Šamar u lice se sprema Bergogliu (u prenesenom, ali jačem značenju).

Bergoglio točno vidi da se žena prekrstila. Uj, juj, juj, to on ne voli. Odmah traži kako pobjeći odande, kao đavao ispred križa. Intuicija mu govori da je to neka "pobožna" - čitaj, mahnita, staromodna - kineska katolkinja. I počinje gledati na stranu, i dati joj leđa.

Žena vidi da odlazi, i to naglo i neočekivano. No, ne predaje se. Viče mu, trzajući ga (kao da kaže, nisam ovdje došla da mi okreneš leđa):

"I just wanna say" (Želim samo reći)

i, kad već Bergoglio počinje odlaziti:

“Hold! Hold! Look for the Chinese people! They are losing the Faith!”
(Stani! Stani! Čuvaj kineski narod! Oni gube vjeru!)

"Don´t destroy the fold!" (Ne ruši stado)

"Don´t betray the See!" (Ne izdaji Svetu Stolicu)

I na koncu viče za njim:

"don´t betray" (ne izdaji nas).

Sve je rečeno njegovim licem.

Crkvu ne ćeš prevariti, đubre.

Ne treba vjera za vidjeti posljedice nedostatka vjere

Ipak, sretno vam i blagoslovljeno, unatoč ovom vremenu i prilikama koje su nas snašle!