[Još uvijek ima Staljinovih nostalgičara]
[Ho Ši Min, primjer mladim vijetnamcima.]
[Bivši sjeverno korejski lideri, još uvijek aktualni - na silu. Dolje, Fidel u srcu.]
"Stvorio si nas Gospodine za tebe, i naše srce je nemirno dok ne otpočine u tebi" (Ispovijedi, Sv. Augustin). Bog je stavio u srce čovjeka želju, bolje reći potrebu da bude štovan. Jer je to prva dužnost čovjeka: dati štovanje svom Stvoritelju. Ako ova iskonska obaveza čovjeka - obaveza i potreba radi koje Bog daje sredstva da se može vršiti - spriječava ili brani od onih koji su na vlasti, mora biti nadoknađena na bilo koji način. To jest, na prijevaru. Tako đavao potiče na klanjanje idolima. I tako ateisti nagone na kult ličnosti svojih vođa.
Komunistička poruka jest prijevara. To je mizerna imitacija Božjeg Kraljevstva. Proglašenje ljudskog kraljevstva na zemlji. Da bi se mogli osloboditi - bar za časak - osjećaja frustracije i beznađa kojem neizbježno vode, dominirani čovjek - jadni proleterijat - mora biti drogiran čemernim i lažnim kultom, ali kultom na kraju krajeva. Tako, dok čovjek sve više tone u duhovnu i moralnu bijedu koja ga okružuje, može zaboraviti svoju nesreću: završiti će na dnu baruštine a da to i ne uvidi.
Franjina poruka je poruka lažnog kršćanstva. Ne može prevazići najslabiju kritiku. U bilo kom slučaju biti će to poruka jedne vrste "ekumenskog kršćanstva" ili jednog ujedinjenja bez srži i raznih uvjerenja (nijedno od tih neće biti doista katoličko). Promiče neko nazovi ujedinjenje, ali to jedinstvo je bez smisla, jer nije građeno na istini. U takvom jedinstvu istina se stavlja na stranu;bitno je "jedinstvo" (?). Da se zbog toga ne bi netko koncentrirao na tu praznu poruku - i da možda ne uoči prazninu te poruke - predstavlja se: još više vođe, još viđe Franje. Ne sumnjaj, Franjo te gleda! Franjo je s tobom! On ima jedan pogled, on također i tebe gleda!
Drugim riječima lože te k'o da si budala.
Ali na što me ovo podsjeća? Ah, sjetih se:
E pa tako ti radi Franjo i oni koji podupiru njegov nesadržajni lik:
Franjo prvi, i poruka trči - ako je ima, i ako je tu onda je od onih bez veze - jedna od njegovih šupljih parola, odmah za njim ne dokidajući mu prvenstvo.
Tako će ti on u Kolumbiju ("Dadnimo prvi korak" - aluzija na mirovni pregovor s FARC koji strasno podržava), bez križa i s velikim Franjom:
"Inkulturacija" neka ne fali. I tako nam je bio otišao do Ekvadora, eto, usred sunca, da ne kažem hostije:
U Ameriku k'o na The Beatles turneju:
U Fatimi onaj koji ističe, on je:
Krunica koja to nije - nema zrnaca raspoređenih u pet desetaka već prema otajstvima -, već u obliku srca (zajednički svima koji "ljube"), i sa jednim križićem. Normalno bez raspela. Jer naš simbol jest križ s Razapetim, koji nas je otkupio svojom krvlju; nije otkupljujući simbol jedan prazni križ. Zbilja, ako se i pojavi neki križ, to su oni čudni Franjini križevi:
kao ovaj korišten u Lampedusi prilikom pozdrava i poziva "izbjeglicama".
U Paraguaju normalno korišteni jezik neće biti španjolski, već neki od indijanskih, koji su jedini koji imaju pravo na svoj identitet.
O logotipu posjete Bosni i Hercegovini i ne pričam
Doista, gdje god kroči Franjo, donosi sa sobom obilje mira, razumijevanja i plodonsnog dijaloga.
Završavamo s posljednjiim, ovim Egipatskim koja je dragulj na kruni za mene.
Već znamo što nas čeka: posjete džamijama, krokodilske suze zbog progonjenih kršćana. Svakako, ukoliko tamo budu dvojica židova, svakako će primiti svoj zagrljaj mira.
Ali ovdje je gdje Franjina poruka ima posebni prizvuk, ono što opčinjava njegove bezuvjetne sljedioce iz cijelog svijeta. Ne ću reći da je mason, ali da da čini kao da bi bio; netko tko koristi izabranje za sjesti na Stolicu Sv. Petra i djelovati odande prema njihovim planovima. Da bude truplo gitare čike žice su gnostici. Da bude jedan glas sa njima, drugi ton iste poruke.
Odakle ova privlačnost masonerije prema egipatskoj simbologiji? Jer je iz Egipta odakle je bio izveden Narod Božji. Tamo je odakle su dobili objavu za ostaviti zemlju idola. Zbog toga Masonerija ide u Egipat simbolično, jer doista niječu Objavu; niti je trebaju niti je hoće. Njihova poruka je isključivo ljudska - odatle i đavolska -, zatvorena Božjoj. To je bratstvo bez Oca.
Jest u tom "bratstvu" i "solidarnosti", bez Isusa Krista i Gospe, bez Boga Jednog i Trojstvenog i bez Crkve (Katoličke), u kojoj se odražava mjesto i uloga Franje i njegove poruke.
Nema komentara:
Objavi komentar