Svi Franjini ljudi

«Ako slijepac slijepca vodi, oboje će pasti u vodu» (Mt 15, 14).

«Način djelovanja heretika jest osakatiti vjerski nauk  u nekim Kristovim poukama, izabirajući i prilagođavajući ih svom načinu gledanja» (Summa, II-II, 1. a.1).

Mnoge dobre katolike, makar to javno i ne priznali – učiniti će to privatno bilo u ispovijedi ili u razgovoru s provjerenim prijateljima – imenovanja novih kardinala su ih ostavili kao pretučene.

Ipak, ne treba biti nikakav prorok za očekivati imenovanja poput ovih. Na osnovu čega? Na osnovu svega što čini i propovijeda Bergoglio. Ustanovljava se perfektna sukladnost. Kako bi rekli filozofi, «ideje snose posljedice». Prihvaćaš li Bergoglia i čak zatvaraš uši pred njegovim idejama? Progutati ćeš neizostavno posljedice istih; Bergoglia imati ćeš, i njegova imenovanja u istom paketu: Bergoglio izabire one koji idu istom njegovom linijom.

I obratno: ako ih ima koji bi htjeli popeti se – a da ne misle da služe, već da se popenju -, prilagoditi će se onom što traži onaj koji odlučuje tko će se popeti.

Već smo imali tri imenovanja novih kardinala za redom otkad je Franjo na Svetoj Stolici, i ova su definitivno najgora. Desetoglistopada ove godine, na Gloria.tv komentiraju hladnoćom ratnog izvjestitelja, ili liječnika zaduženog za reći tešku vijest obitelji teško bolesnog ili upravo preminulog: «Jučer, Papa Franjo je navijestio imenovanje 17 novih kardinala. Među njima nema niti jednog katoličkog glasa. Trojica od 17 su radikalni liberali i zatirači novih zvanja. Nadbiskup Ćupić iz Čikaga,Biskup Kevin Joseph Farell, Prefekt Dikasterija za Laike, Obitelj i Život, i Briselski Nadbiskup, Jozef De Kese.»

Naknadno ćemo napraviti kratki opis nekolicine novih kardinala. Prije toga napraviti ćemo što preciznije razmišljanje s obzirom na situaciju u koju nas sve ovo vodi.

Franjo je razarač. Ne misli kao katolik. I kao takav, takvim i djeluje. Sve je vrlo jednostavno. Ali nažalost mnogi dobri katolici ne usuđujuju se dovesti ga u pitanje. Misle da je jedinstvo Crkve najveće dobro koje treba sačuvati. Tako i jest... ali pretpostavljajući čistoću vjere, bez koje Crkva ne može opstati.

Ovo smo već živjeli u zadnjih pet desetljeća, nije ovo ništa novo, samo što se u prijašnje vrijeme sve ovo manje vidjelo. Ljudi nisu mogli vjerovati što je to što se događa, a posebno u našim krajevima koji su svo to vrijeme bili pod komunističkim režimom, te je Crkva nastojala osigurati puko preživljavanje i nije se upuštala – Bogu hvala! – u nikave doktrinalne izlete, osim rijetkih pojedinaca. U suštini, u našim krajevima, kao da Drugog Vatikanskog Koncila nije ni bilo. Vjerski mentalitet naših ljudi bio je iz predkoncilskog vremena, zaleđen potrebom preživljavanja pod komunizmom.

Ali na Zapadu urušavanje je počelo već prvih sedamdesetih godina. Jer ono što je učinio Pavao VI bilo je beskrajno gore od ovog što čini Franjo. Jer Pavao VI je dirnuo u sakramente, posebno misu koju je doslovce zabranio i uveo, preko bliskog suradnika Nadbiskupa Bugnini, novi ritual poznat pod nazivom Novus Ordo Missae. No, o ovim pitanjima zabaviti ćemo se idućih mjeseci. Samo napominjemo da je prema solidnim svjedočanstvima Bugnini bio mason, i kad se to otkrilo Pavao VI ga je bio poslao kao Nuncija u Teheran. Bugnini se naime nalazio i na spisku masona infiltriranih u Vatikanu, koje je dao objaviti italijanski mason i novinar Mino Pecorrelli, i zbog toga bio ubijen.

Nije se moglo dirnuti u sakramente i crkveni nauk, a da to ne prouzroči potres u Crkvi. Međutim, pred strahovitom i nikad viđenom krizom u Crkvi u Francuskoj sedamdesetih godina, francuski biskupi su izjavili na svom Kongresu u Lurdu, 1976., da je «jedinstvo Crkve iznad bilo čega drugoga, i garantirano je samo ukoliko je jedno s Papom» (citat uzet iz knjige «Razoranje kršćanske tradicije», od Rama P. Coomaraswamy).

Ova tvrdnja je istinita, problem je što sadrži pogrešnu primjenu. Suppresio veri et suggestio falsi – premisa je točna, ali je zaključak pogrešan. Nedostaje pretpostaviti drugu istinitu premisu, koja se mora ispuniti: čistoća vjere. Zbog toga Kardinal Newman će reći u How to Accomplish it da je «čistoća vjere bitnija kršćaninu nego samo jedinstvo».

Drugim riječima, čistoća vjere, ili jednostavno vjera, jest neophodni temelj za jedinstvo.

Što će onda donijeti ovakva izabranja kardinala? Veliku štetu vjernicima, bez ikakve sumnje. Mase i mase vjernika biti će zahvaćene lošim naukom i, ne dopuštajući sebi misliti na drugi način i prepuštajući se vodstvu ovakvih ljudi – jer «su od Crkve», pasti će u jamu ohladnjenja a možda i smrti vjere.

[Croative.net: Dodajmo ovome da su nam se nedavno javili i zabrinuti čitatelji iz Frankfurta na Maini koji su nas željeli upoznati s alarmantnim stanjem u lokalnoj Crkvi gdje se otvoreno zagovaraju prava homoseksualnih osoba te se u sklopu CSD (Christopher Street Day) manifestacije, odnosno ‘Parade ponosa‘, nudila i ekumenska Božja služba koju je organizirala lokalna LGBTI zajednica. Misa se održala u centru Frankfurta – u jednoj od najpoznatijih crkvi u sklopu franjevačkog samostana. Misu je predvodio i organizirao gvardijan tog samostana, a na pitanje našeg čitatelja: je li to Vama normalno?– odgovorio je: a što je danas više normalno.]

Pozivajući se na Coomaraswamyjevu analizu, ovo su umjetnici prevare i vođenja ljudi na druge pašnjake. Mješaju grešku s istinom, jer čista i prozirna greška nikoga ne privlači. Reći će da traže «vitalnost i iskustvo Prvotne Crkve, i radi toga treba se prihvatiti današnja praksa», kada u stvarnosti ono jedino što ih zanima to su njihove ideje kojima prilagođavaju stvarnost razaraju Predaju. Pozivaju se na Pismo, ali izbjegavaju citirati one djelove koji njima ne leže po volji – odatle proizlazi da odbacuju interpretaciju Pisma koje su ostavili Crkveni Oci i Naučitelji. Dolaze čak dotle da mijenjaju riječi Kristove u pretvorbi na misi (Isus je rekao u Evanđelju Sv. Mateja i Marka: «ovo je moja krv koja se predaje za mnoge...», a ne «za sve» kako se pogrešno i nakanski i bezobrazno prevodi u cijeloj Crkvi kod hrvata. Jer iako Bog hoće da se svi ljudi spase, neki odbacuju ponuđeno spasenje, te se Krv Božja prolijeva za mnoge. Jedna je stvar moć Kristove Muke koja je dovoljna za spasenje svih ljudi, a drugo je njen efekt, jer spasenje treba htjeti.). Ne sviđaju im se odobreni rituali, jer kako je lex orandi (zakon molitve; onako kako moliš u liturgiji) vjerni odraz od lex credendi (zakona vjerovanja; onog što Crkva vjeruje), i kako su ovo promjenili... ono prvo im smeta. I obrnuto: mjenjanju nakanski lex orandi, da bi promijenili lex credendi. Pune sebi usta govoreći da je Duh Sveti onaj koji nadahnjuje njihove reforme, kada na kraju dolaze dotle da ga ignoriraju. Počinju dovodeći u pitanje samo jednu ili dvije vjerske istine (ili one koje proizlaze iz istih), i završavaju negirajući ih sve (Poslanica Sv. Jakova: «Onaj tko ne ispuni jednu zapovijed, krši cijeli Zakon»; «Odbiti vjerovati u bilo koju od njih – istina tumačenih od Crkve – ekvivalentno je odbaciti ih sve» Leon XIII, Sapientiae Christianae.). Koriste svete i vječne riječi: ljubav, istina, pravda i vjera, ali im daju drugo značenje. Konačno, makar se ovi nametnici ne složili među sobom u mnogim stvarima, u jednom su doista složni: u napadu na vjeru. Jer zablude su «legija» i istina je jedna. U srednjem vijeku su opisivali ove grabljivice (kojima u ono vrijeme zatvaraše usta na vrijeme), kao «lešinare koje nikad ne možeš vidjeti skupa osim kad piruju nad lešem».

Zbog toga, zvanja će se smanjivati, što će se u isto vrijeme koristiti kao izgovor za zarediti oženjene laike, ili čak s vremena na vrijeme započeti temu o ređenju žena, itd. Može biti da je upravo to ono što i traže. Možda to neće reći otvoreno, pa niti će misliti o tome s ciljem i premeditirano, ali đavao koji je iza njih i koji ih potiče, on to misli. Onaj koji je konspirirao smrt Kristovu, konspirira i protiv Crkve želeći joj smrt, u to nema sumnje.

Ipak, Crkva ne može biti uništena. Samo u zadnje dane moći će imati izgled da je umrla i ukopana, kao što je to bio slučaj s njenim Božanskim Utemeljiteljem. Ali Crkva će izdržati, i jedna jezgra očuvaće nedotaknutu vjeru. U tom smislu, rastući broj katolika neće dati svoje odobrenje ovom divljem Franjinom dodavanju gasa. Postkoncilska neuravnoteženost i raspuštenost proizvesti će, na primjer, shvaćanje onog što je ta ista «postkoncilska Crkva» učinila s liturgijom i sakramentima uopće. Katolici – samo oni više neovisni i dani na razmišlljanje, kojih će u ovom vremenu biti malo, ali u stalnom porastu i biti će ih dovoljno – početi će razumijevati promjene, bolje reći napade, koje su napravljene u liturgiji – možemo reći koju su im ukrali -, u vjeri, u nauku.

Ovi katolici preći će stotine kilometara nedjeljom kad mognu za prisustvovati na tradicionalnoj misi, kojih broj se povećava u cijeloj Evropi. Ova slika mjesta (kliknite ovdje za dobiti sliku i pretražiti) u kojima se slavi tradicionalna misa govori sama po sebi:

Ružičaste su od Bratovštine FSSPX, zelene pripadaju Ecclesia Dei – u jedinstvu s Rimom, plave su od bivšeg svećenika Bratovštine Williamsona i sedevakantisti. Ovih zadnjih ima čak i u Poljskoj.

[Da li shvačaju da tradicionalisti nikad neće prihvatiti ostavit sakramente po strani za primiti jedan protestantizirani ritual u svom dizajnu Novus Ordo? Čak i kad bi se dao dogovor između Predsjednika Bratovštine Sv. Pija X, Fellaya i Franje, napravila bi se ogromna šizma u FSSPX (vulgarno nazvani lefebvrovci). Dan za danom sve veći broj katolika su svijesni ne katoličkih reforma Novus Ordo. Sažimam i prognosticiram da će se  katolički dio Crkve vratiti u cjelovitosti sakramentima i nauko od uvijek.]

Definitivno: Franjo nastoji proširiti (postkoncilski) model Katoličke Crkve u Njemačkoj na cijeli svijet. Već vidite reakcije katolika u Njemačkoj. «Postkoncilci» se urušavaju, dan za danom tonu sve više. S druge strane uvećavaju se posebno članovi FSSPX i sedevakantisti. Tako kako je u Njemačkoj, biti će u cijelom svijetu.

Tako da, Franjo je Papa udruga kao one negdašnje «Dobri Pastir» i slično. Ali također i među katolicima naizgled s njim u jedinstvu, pojavljuju se de facto  pragmatični sedevakantisti. Što su drugo zabrinuti blogeri stranica poput Bitno i sl.?

[Tako je. I ja sam lud. Ali prikazati ćemo dolje i sliku audijencije.]

 To su katolici koji u biti primjenjuju kriterij slobodne interpretacije na Franjina «učenja». Znaju da su pogrda i nevjera, ali govore suprotno i tvrde da Franjo nije rekao što je bio rekao. U biti je tako. Ili šute pa i niti prenose izvjesne i važne informacije o Franji kada bi to značilo ukazati na njegovo ne katoličko razmišljanje i ponašanje. To je pragmatični sedevakantizam koji jednako neće moći dugo trajati... Ili će pozdraviti Lutera poput Franje, ili će se udaljavati od njega in crescendo dan za danom.

[Vrpca plave boje predstavlja luteranizam; žute, papinstvo. Svezani u čvor predstavljajući «jedinstvo»(?) luteranaca i katolika.]

Prema tome, napredujemo čvrstim koracima prema ovoj dikotomiji, prema ovoj situaciji predstavljene dvjema stvarnostima rastavljene među sobom zidom, ili sve većim ponorom.

Predstavljamo na kraju kratki ocrt novih kardinala.

Josef De Kesel. U Gloria.tv ga nazivaju «Kardinal Ubojica» na osnovu ovog što slijedi: «posebno je bezdušan kad se sprema napasti katoličku vjeru. Izjavio je o homoseksualcima: 'Poštujem način na koji oni ispoljavaju seksualnost.' De Kesel je neprijatelj celibata i podržava dati pričest osobama koje otvoreno žive u bludu. Prošlog sedmog mjeseca zatrao je cvjetajuću Svećeničku Bratovštinu (i to postkoncilskog rituala Novus Ordo) Svetih Apostola osnovanu od O. Michael-Maria Zanotti-Sorkine.

[Sjećate li se tko je bio O. Michael-Maria Zanotti-Sorkine? Zvali su ga «Arki svećenik iz Marseja», onaj kojeg je bila zapala najgora župa, pred zatvaranjem, u Marseju usred muslimanske četvrti. Uslijedila je revolucija napravljena od O. Zanotti. Došao je dotle da je krstio i odrasle (bivše)muslimane. Koji je bio njegov «grijeh»? Makar je slavio Novus Ordo, nosio je stalno svećenićko ruho i debele sate provodio u ispovijedaonici, i sl. Propovijedao kako Bog zapovijeda i uvijek objedovao u obližnim kafićima. Vrlo brzo je bila poznata njegovo ortodoksno nastojanje. Dakle, ne samo da progone tradicionaliste, već također itradicionalni dio svećenika u vidljivom jedinstvu s Franjom.]

Nadbiskup Joseph William Tobin. «Nagrađena nelojalnost. Drugi (prvi je bio Čupić) amerikanac je Nadbiskup Indianapolisa, prethodni Sekretar Kongregacije Posvećenog Života koji se javno oduprao vatikanskoj posjeti moderniziranim američkim časnm sestrama, poznatih propobačajnh i prohomseksualnih nazora Sestara Konferencije Religioznih Žena. Tobin je zvao Amoris Laetitia 'prekrasan dokument',»

[Časne sestre?]

Nadbiskup Brazilije, bivši profesor moralne teologije, Sergio da Rocha nazvao je Amoris Laetitia «milošću Godine Milosrđa».

«Protivnik Mise:... osamdesetogodišnji Monsenjor Renato Corti, Biskup Novare, Italija. Izazvao je naslove u tisku kad je 2007. suspendirao tri svećenika radi slavljenja mise na latinskom (nešto što je bilo dopušteno od Benedika XVI i njegovog Motu Proprio Summorum Pontificum). Makar molbe za takvu misu su bile potpisane od 600 vjernika. Corti je bio Generalni Vikar i pomoćni Biskup radikalnog Milanskog Kardinala, Martni.»

«Kardinal laik: Među budućim kardinalima Pape Franje nalazi se radikalni Nadbiskup Maurice Piat (75 godina) iz Port-Louis de Mauricio, otoka bliskog Madagaskaru. U razgovoru s Radio Vatikanom tražio je promjenu u katoličkom nauku, i u suštini dokinuti blud kao grijeh. Piat se oblači kao laik.

«Kardinal iznenađenje: Nadbisku Meride (Venezuela), Baltasar Enrique Porras Cardozo biti će kardinal mimo svih očekivanja. Po prvi put u povijesti Venezuela će imati dva kardinala. Sandro Magister vjeruje da se ovo zbilo za ostaviti u sjeni Kardinala Karakasa, Urosa Slavino. Urosa je bio među onih trinaest kardinala koji su potpisali pismo protesta na početku kontroverzne Sinode Obitetelji u listopadu 2015.»

I što sa onim prijašnjim? Bilo bi iscrpljujuće prijeći sve liste, ali ćemo navesti samo par imena da se smjestimo. Kardinal Baldisseri (imenovan kardinalom u prvom Franjinom konzistoriju) povećava zbunjenost, tvrdi jedna proobiteljska koalicija, u jednoj od vijesti iz «sinodalnog vremena». Baldisseri je bio zadužen zajedno sa Schornobrnom za predstavljanje Amoris Laetitia. Prethodno, po Franjinoj izričitoj naredbi, smijenio je konzervativnog Kardinala Piacenza na položaju Prefekta za Kongregaciju Klera.

Jedan drugi protivnik tradicionalne mise bio je Nadbiskup Ancona-Osimo, Edoardo Menichelli. Imenovan kardinalom od Franje 2015.

Novoimenovanim kardinalima Ćupiću i Osoro (Madrid) posvetili smo ovdje nekoliko članaka, toliko je bilo značajno ono što su činili. Prethodno, prije samo malo mjeseci oviaj isti Ćupić bio je unaprijeđen na vodstvo ključne Kongregacije za Biskupe (to je kao mozak u vidljivom organizmu Crkve. Odatle se odlučuje tko će biti predložen za nove biskupe).

Završavamo, radi svog interesa i značaja, podsjećujući na prošlogodišnji članak posvećen Madridskom Nadbiskupu u kojem smo se pitali da li traži poene za biti Franjin Kardinal. (U Madridu su četiri biskupa zajedno sa Osorom. Kad je ovog ljeta Predsjednica Madrida Cristina Cifuentes donijela zakon o promidžbi gay ustanova i politike, od obrazovanja pa nadalje, tri biskupa su se odlučno suprostavila. Među njima nije bio novoimenovani Kardinal Osoro. Cifuentes je naknadno otvoreno napala ostala tri biskupa, prijeteći im dovođenjem na sud. Nije ni spomenula Nadbiskupa Osora.)

 Madridski Nadbiskup, Carlos Osoro, zna dobro koji vjetar puše iz Rima.