Vidi šta blebeće naše gore list (Čupić): i razvedeni i ponovno vjenčani mogu na pričest ukoliko im je “dobra savjest”

Prevodimo prvo doslovce izvadak Čupićeve izvave za tisak (dano od LifeSiteNews, 16/10/15): Nadbiskup Chikaga Blaž Čupić 

[Miljenik pape Franje i prvi američki biskup hrvatskog podrijetla, Blase Joseph Cupich, postao je nadbiskup u Chicagu, piše 24sata.]

- koji sudjeluje u sinodi obitelji na pape Franje osobni poziv - rekao je na konferenciji za tisak danas popodne da je savjest "nepovrediva", te da on vjeruje da bi rastavljenim i ponovno oženjenim parovima (opaska: podrazumjeva se vjenčani s drugom osobom)  moglo biti dopušteno primati sakramente, ako su "došli do odluke" da to učini "dobre savjesti". Radi se o teološkom razmišljanju prema kojem bi se navedeno moglo također primjeniti i na homoseksualne parove.

"U Chicagu pravim redovito posjete ljudima  koji se osjećaju marginaliziranim: starije osobe, razvedene i ponovno vjenčane, lezbijke i homoseksualce, kao i takođerr parove. Mislim da je to stvarno potrebno da biste mogli znati što i kakav je njihov život, ako ih uopće želimo pratiti ", rekao je.

Na pitanje dati konkretan primjer kako bi pratio razvedenu i ponovno vjenčanu osobu u svojoj želji da primi sakramente, Čupić je odgovorio: "Ako su ljudi došli do odluke u dobroj savjesti onda naš posao je da im pomogne kretati naprijed i poštivati ​​to. Savjest je nepovrediva, a mi moramo poštovati kad netko donosi odluke, i ja sam to uvijek činio." (Opaska "O dosta toga...", jer ne može izdržati: varljivče! Savjest se treba formirati prema objetkivnom Božjem htjenju; moja savjest nije Bog."Jer makar me ne osuđivala moja savjest, nisam zbog toga opravdan; Bog je onaj koji me sudi", reći će Sv. Pavao korinćanima, 1 Kor. 4, 4)

Kad je bio upitan od LifeSiteNews da li bi se pojam praćenja razvedenih ljudi -koji imaju jasno vodstvo savjesti - do primanja sakramenata, mogao primjeniti i na gay parove u Crkvi koji žele primiti pričest, Čupić je naznačio potvrdan odgovor.

"Mislim da su homoseksualci (opaska: koristi njihov žargon – gay osobe) ljudska bića i da imaju savjest. A moja zadaća kao pastira jest pomoći im u razlikovanju onoga što je volja Božja s obzirom na moralno učenje Crkve i u isto vrijeme pomoći im kroz period razlučivanja pri razumjevanju što Bog od njih hoće pri tom pitanju”, rekao je. “To je za svakoga. Mislim da ne trebamo obilježiti neku skupinu kao da ne bi bila dio ljudske obitelji, kao da bi postojala neka druga pravila za njih. To bi bila velika pogreška. "

Eh sad ide komentar “O dosta toga i što dublje”. Što je moguće kraći, jer nema potreba duljiti ovdje.

Jasno je prije svega da se radi o jednom vrhunskom Franjinom čovjeku, to jest, ne Božjemu. Jer je ovo razbojnik, Juda, koji bi htio rušiti Crkvu. Ide totalno Franjinim stopama, samo ćemo podjstetiti kako tek prije nekoliko dana –baš uoči sinode- izađe slika Franje sa onim transeksualcem Dijegom i njegovom prijom:

Samo da napomenemo da je i “Diego” od Boga stvoren žensko: ime mu je bilo Neria, ali jednog dana odluči se našpricati hormona, napraviti nekoliko operacija, odsjeći tu i tamo štogod… et voilá! Eto ti Diega!

Kako se čovjek katolik ponašati prema ovome? Treba ovo sve zaćerati, prijatelju moj. Ovo je stoka koja se uvugla u tuđu ogradu da napravi hršum. Tu ti je sva logika.

Ali sjetičemo se barem jedne zgode iz povijesti Crkve. Bilo je to u doba Nestora (381-431), ništa manje ni ništa više Carigradskog Patrijarha. To jest: drugi iza Pape!

I tako, poče ti Nestor blebetati jednom, i to usred Carigradske Katedrale. Piše u svom djelu L´année Liturgique,  Dom Prospero Gueranguer sljedeće: „Božič, 428. Nestor, iskorištavajući veliki saziv vjernika pri slavlju Poroda Djevice Marije, sa biskupske katedre izreče ove bogohulne riječi: 'Marija nije rodila Boga: njen Sin nije drugo do čovjek, instrument božanstva'. Pred tim riječima mnoštvo se užasnulo od strave: nastupajući kao glas mnoštva, diže se Euzebio Doril, obični laik, usred uzrujanog mnoštva da negoduje zbog takve nepobožnosti. (...) Njegov plemeniti postupak predstavljao je očuvanje vjere u Bizantiji i zavrijedilo mu priznanje i Koncila i Papa! (Dom Próspero Guéranger, L’anno liturgico, trad.it., Edizione Paoline, Alba, 1959, vol.I, pp. 795-796).

Nestoru će poslike teološki na Efeškom Koncilu odgovoriti Sv. Ciprijan: „... jer nije prvo se rodio običan čovjek, od Presvete Djevice, i onda na njega sišla Riječ; već, bivši jedno već od majčine utrobe –Sin Božji tijelom postao-, kaže se da se podvrgnuo tjelesnom rađanju, kao netko tko čini svojim rođenje od svog vlastitog tijela... Na taj način  (Sveti Oci) nisu imali nikakvu nezgodu zvati Majkom Božjom Presvetu Djevicu“.

To jest, ne da je Gospa Majka Božja od Vječnosti, što bi bio apsurd, već jer je Majka Krista, koji je Bog i Čovjek nerazdjeljivo. U istoj osobi-Božjoj, dvije naravi.

Ah, nekad je Sv. Nikola šamar opucao heretiku Ariju, na Nicejskom Koncilu,  jer je nijekao Kristovo Božanstvo! Logično, šta ćeš ti onda ovdje, kad ne vjeruješ?

Čupiću, briši! I ti i ko te drži!