Danas ćemo kratko, najkraće moguće.
Pojam džihada obuhvaća segment čije su dvije krajnje točke, koje mu označuju napetost i pravac i smisao, dar al-islam i dar al-harb.
Dal al-islam je dom islama, to jest, predstavlja one zemlje u kojima islam jest stvarnot iz socijalne i političke perspektive. Muslimani vladaju, ostali - nevjernici ili kafiri, ukoliko uopće postoje, potčinjeni su i svoju egzistenciju plaćaju radom-službom muslimanskoj državi, i posebnim porezima.
Dal al-harb je dom, kuća rata. Tu se tek treba ostvariti islam kao socijalna i politička realnost.
U kući rata, proslijeđuje se fundamentalno na dva načina: bili da su u manjini, bili da postaju izrazita prisutnost.
Dok su u manjini, taktika se sastoji u prikazivanju islamskih sljedbenika kao žrtvi tuđih, u današnjoj situaciji uglavnom zapadnih i evropskih nacija: njihov bešćutni kapitalizam, ratova koji se pokreću protiv islamskih država, islamofobija njihovih naroda, i sl., čine da, doista!, mnogi će tako reći, Zapad je kriv i treba da snosi svoju krivicu za sve što je učinio jadnom muslimanskom narodu.
Pojam koji se tada barata jest taqiyya, svjesna laž u korist muslimana. To je muslimanima objašnjeno, to je vršio Muhamed i tako je prevario svoje prve protivnike dok ih nije potukao.
Usput budi rečeno, tu muslimansku praksu je potvrdio Reaganu sam pakistanski predsjednik, Zia ul-Haq:
"Muslimani imaju pravo lagati u dobroj stvari".
(Iz: Cold War to a New Era: The United States and the Soviet Union, 1983-1991, p.280.)
Kad već postanu izvjesna prisutnost, onda se pritisak povećava; lijepe riječi postaju suvišne, niti "prijateljstvo" nevjernika nije im potrebno. Štoviše, bit će im pokazivano da su suvišni, i da trebaju da nestanu sa scene. Nakanski neće se odreći svojih neudobnih običaja, te nitko neće više željeti biti u njihovoj blizini. Četvrti postaju njihove:
I kafiri su suvišni.
Put već postaje vrlo blizu svoga kraja: dar al-islam. Ukoliko je potrebno, preći će se na drugu, jasniju, vrst pritiska.
Nema komentara:
Objavi komentar