Koja je granica vaše tolerancije?

 

Kulturni, ne samo krvavi rat protiv Armenije

  Uništi kulturu i tradiciju jednog naroda, onda si ga tek uništio. Azerbejdžan uništava skoro 1500 armenskih kulturnih i crkvenih spomenika.

"Ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, nego onih koji mogu odvesti i tijelo i dušu u pakao".

Preporučam korištenje aplikacije Telegram za društvene mreže i informacije.

Ključnji članovi Bidenove vlade

 

Smrt cjepljenog legendarnog igrača kao pouka

 

Hank Aaron (86), legenda američkog beisbola, vjerovao je u priču o „cjepivu“. Primio ga je 6. Siječnja, želeći tako dati primjer drugima. Umro je 16 dana poslije. Smilovao se Bog tvojoj duši, nesrećniče.

Ali neka posluži kao pouka ovaj slučaj, i neka barem u tom smislu ne bude uzalud njegova smrt.

Biden: tata, sin, tajnica...

 

Maske vrlo štetne za zdravlje: nivo CO2 više od deset puta veći od normalnog

 Jednostavni eksperiment potvđuje veliku štetnost maski za zdravlje. Mjereni CO2 pod maskom više je nego deset puta veći od normalnog za organizam.

Normalni ineks ide od 450 do 700. Ispod maske ide i na više od 9.000. Kad smo izloženi većoj količini CO2, napr. 2.000 - 5.000, možemo trpjeti od aritmije i drugih težih posljedica.

Maska nije tu da te zaštiti. Radi se o socijalnom eksperimentu za uspostaviti nivo poslušnosti društava. Obilježavanje robova. Prvi korak prema obaveznom cjepljenju, uskraćivanju kretanja i komunikacija, druženja, socijalnog života uopće.

Buni se protiv ovog zla i bezmisla.

Da li je QAnon namještaljka za uspavati i neutralizirati otpor protiv globalista?

 

Dvadesetih godina prošlog stoljeća boljševici organiraju pretpostavljeni kontrarevolucionarni pokret. Ustvari, cilj im je bio uspavati antikomuniste i onemogućiti njihovu djelotvornu akciju.

Da li je danas u Americi pokret QAnon nešto slično? "Pouzdaj se u plan"..., i na koncu ništa. Obećavali su dosta, i od toga propalo je skoro sve. Čak i sada obećavaju da će se nešto veliko dogoditi u srijedu za Bidenovu inauguraciju. Kao da bi ih 25.000 vojnika trebali sve pohvatati u Washingtonu.

No, vojska sluša naređenja, i dosad sigurnosne institucije nisu ništa učinile protiv očigledne krađe izbora u Americi.

Ipak, pokret QAnon postoji, kao i toliki njihovi simpatizeri. Pitanje je kako će reagirati mnogi od njih nakon pretpostavljenog dolaska Bidena na vlast.

Pregled (nepotpuni) negativnih utjecaja covid cjepiva

 Osim onog glavnog, proizlaze iz stanica abortiranog djeteta:

Vrijednost jednog jedine pobožnosti poput „Anđeo Gospodnji“

 

Duhovnost se također treba vježbati. U svemu je potreban red, a u duhovnom životu još i ponajviše. Opetovanje jedne dobre radnje ili pobožnosti, doprinosi održavanju i vježbanju u ovoj ili onoj kreposti.

Kad netko pozdravlja Gospu svaki dan u 12:00, označuje time da stavlja Boga na prvo mjesto. Makar se radilo o pobožnosti koja traje minut dva, ako je svakodnevna, ona doprinosi jačanju volje, pouzdanja u Boga, nježne i odane ljubavi prema Gospi. To Bog i Gospa ne će zaboraviti. U tome se nalazi pravi izvor beskrajnih milosti koje ne prestaju, i sve više rastu.

Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom. Ti uvijek sa Gospom. Ako uspiješ odgojiti djecu u tome, garantiram ti njihov katolički odgoj. Barem si postigao 90%, usudio bih se reći.

Nekad ćeš biti u neizbježivom poslu; nekad na satu ili čak ispitu; nekad ćeš upravo izvršavati prodaju jer ti je to posao. Ali uviek ćeš moći u sebi pozdraviti Gospu, ili barem uputiti joj kratku molitvu, dovršavajući „Anđeo Gospodnji“ čim budeš mogao.

Stavi to sebi u glavu između obrve i obrve. Nauči svoju djecu u tom prekrasnom običaju. Odatle potiče izvor koji se ne će presušiti.

Svaki dan u dvanaest! Vjera tvoje djece i štićenika će ojačati; ti sam ćeš biti obodren i nastavit ćeš boj za Krista. Pum, pum, pum... svaki dan. Čelik volja, vjera i opredjeljenje.

Ne prestani širiti običaj.

Sermon for the 2nd Sunday after the Epiphany, January 17th, 2021 – Docility

 Žao mi je, ali nisam u stanju zbog nedostatka vremena prevoditi propovijedi Vlč. Arnolda Trauner. Prenosim samo njegove propovijedi na engleskom. Nastaviti ću sa komentarima na društvene i vjerske aktualnosti.

Sermon for the 2^nd Sunday after the Epiphany, January 17^th, 2021 – Docility

 

In the name of the Father and of the Son and of the Holy Ghost.

 

My dearly beloved in Our Lord,

 

Last Sunday we have heard, at the end of the Gospel: “And Jesus advanced in wisdom and age and grace before God and men.” (Lk 2:52) Our Lord is true God. His unique person is that of the Son of God. He nevertheless conformed himself to the condition of the human nature which he had assumed through the Incarnation, from the Virgin Mary.

As God Our Lord cannot change. He cannot possible “advance in wisdom and age and grace” in as far as he is God. God does not change. It is impossible for God to change because change means imperfection, not perfection; tending towards perfection, if it is a good change, a change for the better.

But as a man Our Lord could change. Therefore he “advanced in wisdom”. In this regard he was docile. We also see this in today’s Gospel. The episode of the wedding in Cana in Galilee beautifully shows just how perfectly docile Our Lord was throughout his life. His holy mother suggests that he help the unfortunate newly-wed in their predicament. He answers that his hour has not yet come. Shortly later he complies with his mother’s wish and suggestion. Obviously she, like a good and providing mother, had talked to his father – God – and obtained that the hour of Our Lord’s public manifestation and ministry be advanced!

Our Lord was incapable of committing sin, or even the slightest imperfection. Our Lady was exempt from original sin and its consequences, and thus she always acted according to God’s will and good pleasure. She never committed any kind of sin or imperfection.

We are not in such a fortunate condition. Therefore it is all the more necessary for us to be docile. Docile means being willing to learn, searching and desiring to learn.

St Thomas Aquinas writes that “in matters of prudence man stands in very great need of being taught by others” (II-II 49,3,c). Here lies the major obstacle for our docility, namely our pride. It is not by chance that everything and anything today is willed and seen and described as “an experience”. Experience as such is not communicable; wisdom is. “Prudence is concerned with particular matters of action, and since such matters are of infinite variety, no one man can consider them all sufficiently; nor can this be done quickly, for it requires length of time”, the Angelic Doctor says in the same article. For example, as we say jokingly, you can eat anything – at least once! It is the parents’ responsibility to see that their children be kept from harm by getting poisoned, or by swallowing improper objects and suffocating. It is the cook’s responsibility to know which ingredients are safe and sane, and which are improper or dangerous for human consumption. An un-docile, opinionated and stubborn child will suffer accident after accident, mishap after mishap. A person going around and eating whatever appeals to his senses, will necessarily get poisoned.

Learning and taking advantage from the experience of others is possible, though! St Thomas again (ibid.) states about our “need of being taught by others”: “especially by old folk who have acquired a sane understanding of the ends in practical matters”. Then he quotes Aristotle – the Philosopher – saying: “It is right to pay no less attention to the undemonstrated assertions and opinions of such persons as are experienced, older than we are, and prudent, than to their demonstrations, for their experience gives them an insight into principles.” Then he gives two quotes from Holy Scripture: “Lean not on thy own prudence,” (Prov 3:5) and “Stand in the multitude of the ancients” (i.e. the old men), “that are wise, and join thyself from thy heart to their wisdom” (Sir 6:35). “Now it is a mark of docility to be ready to be taught: and consequently docility is fittingly reckoned a part of prudence”, St Thomas concludes this article.

In the “modern” mindset, only knowledge counts. It is the adequate means to obtain and exercise power. But true knowledge and science is not about power. The book of Wisdom says about wisdom: “Which I have learned without guile, and communicate without envy, and her riches I hide not.” (7:13) This is an entirely different attitude. The difference is very much worth considering! He who is wise, communicates his wisdom without envy… True education, teaching and formation are not meant “to pay off” in the obvious sense of this term – but today that is the prevalent attitude. It is purely materialistic and therefore anti-Christian and anti-divine! Instructing the ignorant is a work of spiritual mercy, not a business, just as visiting and caring for the sick is a work of bodily mercy. These can never “pay off” as trades – and therefore the “modern” system of state education and state health care have always been set to fail!

St Thomas Aquinas gives us the all-important clue to understand what things are about when he quotes Aristotle (see above). Those who have been around for some length of time should be listened to, “for their experience gives them an insight into principles”. We all have made the distressing experience of learning at school being all bits and pieces. They often appeared unconnected and quite useless. But what a great consolation it has been when slowly, and again and again, things have started making sense. Ultimately all true knowledge participates in the one and indivisible truth! According to our human frailty it takes us a lot of time to properly understand things, as St Thomas hinted: “it requires length of time”. And “modern” man is ever so much in a hurry...

The “modern” path of mankind separating itself from the truth – first from the supernatural teaching authority of the Church (Luther, 1517); then from the truth incarnate, Our Lord (deist freemasonry, 1717); last, from God himself (atheistic marxism/leninism 1917) – has always been a wrong path which necessarily leads to the great demise which we are facing now.

We are called to leave all this behind – not only somehow, practically… but to overcome these errors through acquiring ‘an insight into principles’! The Catholic Faith starts with bits and pieces of knowledge and of patterns of action; but it is bound to progress to ‘an insight into principles’ which encompass and embrace our entire life and being – or to fail miserably.

Therefore let us bravely fight our pride in order to become and remain docile! The great Socrates “knew that he knew nothing” (scio me nihil scire): All the great insight and understanding of the spiritual realm made him more and more humble.

Let us follow his footsteps in this regard. Our focus should not be on the crises which are chasing one another. What else do we expect in a world that denies the obvious, even God’s existence and almighty Providence? We need to focus on how things really are, and how we can contribute to restore all things in Christ once the present system of lies and sin will have been taken overcome. We need to be attentive to God. He knows what is good for each one of us, and what is not. He constantly gives us indications and signs of what we should do, or not do. Often enough we act imprudently and unwisely. We do whatever we want to do, without making sure it is God’s will.

Let us follow Our Lord’s footsteps in all things, He who has given us a perfect example of all virtues, “being confident of this very thing, that he, who hath begun a good work in you, will perfect it unto the day of Christ Jesus” (Phil 1:16).

 

In the name of the Father and of the Son and of the Holy Ghost.

 

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Propovijed za blagdan Svete obitelji, 10. siječnja 2021

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

Dragi moji u Gospodinu Našem,

 

Razmislit ćemo o stvarnosti katoličke obitelji danas.

Katolički roditelji suočeni su s određenim izazovima u sadašnjim okolnostima.

Iako samo roditeljstvo ne treba biti “ponovno otkriveno, trebamo ponovo razmisliti o roditeljstvu s obzirom na specifične situacije u kojma živimo.

S jedne strane, „nitko ne prenosi ono što ne posjeduje“ (Nemo dat quod non habet.). Mnogi od vas nisu imali istinski katolički odgoj; ili je u određenoj mjeri bio katolički, neka vrsta katoličkog odgoja, Novus Ordo ....

S druge strane, čak i u najboljem slučaju - da ste odgojeni u cjelovitoj katoličkoj obitelji - postati katoličkim roditeljem sve je drugo osim biti samo po sebi razumljivo. "Was du ererbt von deinen Vätern, erwirb 'es, um es zu besitzen." (J.W.v. Goethe, Faust) "Što god ste naslijedili od svojih otaca, steknite to ponovno da biste ga posjedovali." Mnogo je sposobnosti, kapaciteta ili darova "stavljeno u našu kolijevku", ali nismo ih sve razvili ili razvili u punoj mjeri.

To vrijedi i za prirodne i za natprirodne darove.

Prirodni darovi:

Svi imamo dvije ruke i ruke, ali neki "imaju dvije lijeve ruke", drugi imaju "zlatni dodir" ili "zelene ruke".

Svi imamo sposobnost razmišljanja; ali dovoljno često ne razmišljamo ili barem ne mislimo pravilno i ispravno.

Odrasli smo usred određene kulture - obiteljske, etničke, nacionalne ... - ali velik dio toga nismo ugradili u svoj život, niti smo to održavali ili razumjeli ... Pomislite na djevojke koje nose suknje ili haljine, a ne hlače. Jedna djevojčica može odrasti i raditi to kroz dugo vremana; i onda jednog dana baciti sve to kao kroz prozor u jednom trenu. Znači da vjerojatno nikad nije ni razmišljala ili niti ju se učilo da razmjišlja o onome što je činila i zašto je to činila! ...zašto je dobro i potrebno da postoji razlika u muškom i ženskom kodeksu odjevanja...

Nadnaravni darovi:

Mnogi od nas primili su dar vjere krštenjem u prvim danima ili tjednima našeg života; hvala Bogu, našim roditeljima i svećenicima koji su nas krstili! Ali djela Vjere i sve druge vrline moraju se postavljati osobno, nakon što se probudi upotreba razuma. Znanje o vjeri i uvid u objavljene istine moraju se stjecati i njegovati pojedinačno. Inače će se Vjera izgubiti.

Brak se odnosi bilo na naravni koliko na nadnaravni nivo. Doista, bračni pakt ili ugovor – pristanak čovjeka i žene za ujediniti svoje živote dok ih smrt ne razdvoji, isključujući bilo koju treću osobu – jest naravna baza i pretpostavka za Sakramenat. Prirodna veza nerazdvojivosti postaje nedodirljiva bilo kojoj ljudskoj ili svjetskoj moći i jest nadnaravan po Sakramentu, to jest, uvijek kad se sklopi brak između dvoje krštenih katolika, pod određenim načinom i oblikom.

Neprijatelji ljudskog spasenja – neprijatelji prave Crkve – uvijek su to savršeno shvaćali. Vrlo brzo su počeli podririvati naravnu i nadnaravnu cjelovitost braka. Morali su tako činiti jer je brak baza zdravih obitelji; i obitelji su neophodne stanice od kojih je sačinjeno društvo. Revolucionarni proces „moderne ere“ zahtijeva rušenje i dokidanje prethodne! Onda – tako misle – će napraviti nešto novo, nešto bolje nego što je Bog – kojeg mrze – načinio. Napravili su nekoliko koraka unaprijed u vrijeme krize ovog „virusa“, u smislu da pojam naravne obitelji, kršćanske i jezgrovite treba biti eliminiran! „Djeca prenose virus, ili se zarazuju, prvenstveno u obitelji“i druge gluposti... Samo misli sekundu: I koja je alternativa? Staviti 100, 500, 2.000 djece u neki dom, instituciju? Potpuno smješno. Ali smješno ne ubija, kako kažu francuzi.

Tako ste se danas - kao katolički roditelji - našli u situaciji bez presedana, ne samo u pogledu Crkve, kojoj nedostaje ljudski autoritet: istinski katolički Papa; ali i u pogledu društva potpuno razruđenog. Radije bismo razgovarali o dis-društvu! (lat. sociare = sastaviti; dissociare = rastaviti)

Ti si katolik? Za sadašnji tisak nisi "normalan"! Anahroni ste, mnogima ste živi prijekor, ne biste trebali postojati!

Oženjeni ste i namjeravate to ostati cijeli život? Potpuno ste neobični, nesvjesni svojih "prava", posebno supruge! 

Želite prihvatiti djecu koju vam Bog želi dati? Vi ste neprijatelj ovog ne-društva! Vi gradite dok oni namjeravaju uništiti.Držite se svog obiteljskog, nacionalnog, etničkog, kulturnog identiteta? Nesposobni ste biti dio sustava koji želi biti individualističko, anacionalno, globalno i raznoliko!

Naravno da vam neće - ili samo rijetko - reći tako grube riječi. Ali stvarnost je tu! U praksi se s vama postupa kao s nečim što ne bi trebalo postojati; ne danas, u 21. stoljeću.

Stoga ste dužni preispitati ono što radite ili pokušavate učiniti: Osnovati istinski katoličku obitelj i zadržati je katoličkom; odgajati svoju djecu u istinskoj vjeri i štititi ih od pogrešaka i opakosti; pripremiti ih da kao katolici ostanu pri svom, kad odrastu, bez obzira na okolnosti.

Baš kao što istinski katolik u današnje vrijeme podrazumijeva biti „sedevakantist“ - iz vrlo jednostavnog razloga što nemamo Papu, a Petrova Stolica barem je formalno upražnjena; tako da to što istinski katolički roditelji implicira znači da će te u poučavanju i odgoju svoje djece morati ostaviti laži da biste mogli činiti ispravne stvari.

Baš zato što ste pravi katolik, morate neprestano ispravljati neistinite katolike; tako i kao katolički roditelji morate ustati protiv cijelog sustava pogrešaka i opakosti - današnjeg dis-društva i njegovih institucija.

 Kao što ne možete stajati na katoličkoj poziciji - barem ne neko dulje vrijeme - osim ako shvatite da je trenutna situacija bez presedana i da se slijedom toga morate vratiti na pomalo neobične i snažne mjere u izgradnji i održavanju vjere, i podnositi vrlo neukusne činjenice - gotovo potpunu izolaciju od drugih istinskih katolika ili, na primjer, od vaše šire obitelji - tako da ni vi ne možete dobro raditi kao katolički roditelj ako ne shvatite i ne podnesete činjenicu da je situacija mnogo različitija od bilo kojeg prošlog razdoblja u povijesti, pa zato morate pomno paziti na svaki vaš korak kako se ne biste spotakli i pali niz cijele stepenice.

 Oni koji vjeruju da se današnja situacija tek postupno ili relativno razlikuje od prijašnjih vremena, ne će izdržati dugo u dobroj borbi.

Što pokušavam reći je sljedeće: S obzirom na situaciju u kojoj živite kao katolički roditelji, na vama je - prije svega, iako ne isključivo - da pazite da vaš obiteljski život i obrazovanje vaše djece funkcioniraju pravilno! Postoji samo vrlo ograničena pomoć na koju možete računati ... Suočeni ste s ovom vrlo ozbiljnom dilemom:

Obitelj je po svojoj prirodi samo "nesavršeno društvo". To znači da u sebi ne nosi sva sredstva za postizanje svojih ciljeva na razini prirode. Samo je država (koju u osnovi čine obitelji, posredstvom posredničkih institucija) "savršeno prirodno društvo". Crkva je "savršeno nadnaravno društvo".

Ali: Društvo je sada gotovo potpuno korumpirano u većini svojih institucija.

 

Dakle, umjesto da vam država bude pomoć i potpora u vašem zadatku obrazovanja djece, često je smetnja i prepreka u ovom teškom i plemenitom zadatku.

Stoga je neophodno da se vratimo na točan pojam obrazovanja kakav je predložio Učiteljstvo Crkve. Papa Pio XI dao nam je encikliku o ovoj temi: "Divini illius Magistri", objavljenu 31. prosinca 1929. Nakon nje slijedi još jedan putokaz na temu katoličkog braka "Casti connubii", točno godinu dana kasnije.

Iz enciklike "Divini illius Magistri" izvući ćemo neke temeljne lekcije kako bismo prosvijetlili svoj um koji je tako loše oblikovan u mnogim pogledima i tako sklon zaboravu onoga što nas Sveta Majka Crkva uči riječima i praksom.

Tko ima misiju obrazovati? Papa odgovara: „Obrazovanje je u osnovi društvena, a ne puka individualna aktivnost. Sada postoje tri nužna društva, međusobno različita, a opet skladno usklađena od Boga, u kojima se čovjek rađa: dva, naime obitelj i civilno društvo, pripadaju prirodnom poretku; treća, Crkva, nadnaravnom redu."

Zatim odmah nastavlja s temeljnom izjavom: „Na prvom mjestu dolazi obitelj koju je Bog izravno uspostavio zbog svoje posebne svrhe, generacije i formiranja potomstva; iz tog razloga ima prioritet prirode, a time i prava nad civilnim društvom."

Ovaj koncept morate ugravirati u svoj um i mozak!

- Obitelj ima prvo pravo i dužnost u pogledu obrazovanja

- upravo zato što Bog to želi prvenstveno za začetu djecu

- začeti potomstvo nije dovoljno: ono se također mora obrazovati i oblikovati za istinski život!

Država „ima prednost nad obitelji koja pronalazi svoje prikladno vremensko savršenstvo upravo u civilnom društvu“ „s obzirom na opće dobro“.

Sad nas ovaj posljednji dio - „s obzirom na opće dobro“ - najviše zanima ovdje i sada. Jer to znači da država ili civilno društvo mogu zahtijevati pravo u pogledu obrazovanja samo u vezi s njegovim pravim ciljem, privremenom dobrobiti zajednice. To znači da današnje civilno društvo, koliko god bilo dis-društvo, u osnovi ne može polagati pravo na obrazovanje vaše djece - tako jednostavno! Očito je da u mnogim pogledima civilno društvo njeguje dobrobit zajednice umjesto njezine dobrobiti: pomislite na stravičan pritisak tisuća zakona, uredbi i propisa u svim različitim područjima života ... gnusne stope oporezivanja ... nepravedni i izopačeni zakoni koji dopuštaju pobačaj; obvezno cijepljenje ... U svemu tome suvremena država izdaje samu svoju svrhu, koja pruža prirodno opće dobro. Od Revolucije 1789. istinsko opće dobro - Bog - postupno je zamijenjeno općim dobrom Mamon - novcem i besmislenom novčanom ekonomijom.

 Uobičajeno, prema zdravoj nauci, obitelj, država (civilno društvo) i Crkva rade ruku pod ruku kako bi pružili dobro obrazovanje djeci. Svaka od tih institucija - obitelj, crkva, država - pridodaju ono što mogu i trebaju. To čine prema načelima supsidijarnosti i solidarnosti koja se trebaju dopunjavati. Jer nemaju svi građani i obitelji jednake sklonosti ili iste potrebe. Sve do Drugog Vatikanskog Sveta Crkva je najoštrije tražila, i uz prijetnju najozbiljnijim ukorima, da se katolička djeca školuju u katoličkim školama; a katoličke države uvijek su se slagale s tim, naravno. S nekatoličkim državama to je uvijek bila glavna točka borbe za Crkvu na kojoj ona nije bila spremna popustiti više nego što je nužno potrebno.

Danas ste suočeni sa situacijom koja je vrlo daleko od one koja je normalna za katolika, za osobu koja želi ići u Nebo ili za katoličku obitelj!

Katolički roditelji, posebno u državama koje su ranije bile kršćanske, ali koje su odbacile katoličku religiju (prema zakonima koji odvajaju državu od Crkve), suočavaju se s neprestanom bitkom protiv škola - učitelja koji djeluju neobično ili neprilično; neadekvatni kurikulumi ...

To je upravo suprotno od onoga što je normalno. To se izravno suprotstavlja prirodi i pravilnom cilju obrazovanja. Škola ne smije biti teren vježbanja za revoluciju i trajnu borbu i preokret! Besmisleno je i krajnje nepravedno voditi ratove riječi i ideja - između roditelja i učitelja ili direktora škole - preko dječijih leđa!

Škola može biti samo u katoličkom shvaćanju produžetak kršćanskog doma. Inače to jednostavno nema smisla.

„Obitelj stoga izravno od Stvoritelja ima misiju, a time i pravo na obrazovanje potomstva, pravo neotuđivo jer je nerazdvojno pridruženo strogoj obavezi, pravo ispred bilo kojeg prava civilnog društva i države, i stoga nepovredivo od bilo koje moći na zemlji. " “Anđeoski Doktor (Sv. Toma Akvinski) sa svojom uobičajenom jasnoćom misli i preciznošću stila kaže: 'Otac po tijelu ima na poseban način udio u tom principu koji se na univerzalni način nalazi u Bogu .... Otac je princip generacije, obrazovanja i discipline te svega što utječe na usavršavanje ljudskog života. "

„Mudrost Crkve u ovom pitanju izražena je precizno i jasno u Kodeksu kanonskog prava, čl. 1113: ‘Roditelji su ozbiljno dužni paziti na vjerski i moralni odgoj svoje djece, kao i na njihov tjelesni napredak i građanske vrline, koliko im je u mogućnosti, i štoviše osigurati njihovu vremensku dobrobit.’ “

Stoga, budući da se škola danas - bilo da je vodi država ili nominalno katolička crkva - suprotstavlja vjerskom i moralnom odgoju vaše djece, morate ih povući iz takvih škola i osigurati im obrazovanje koliko god možete.

 

Oni koji već provode školovanje u kući (home-schooling) i oni koji to razmišljaju ili oni koji oklijevaju - svi podjednako moraju točno odrediti polazište: Situacija katoličke obitelji vrlo je ozbiljna.

Ali je li očajno? Ne! Ne u smislu molitve našega Gospodina, "Oče naš". "Daj nam danas kruh naš svagdašnji". Budući da je Bog otac koji pruža dobrobiti - najbolji od svih očeva - daje svima i svakome ono što im treba, u svako doba ... iz dana u dan ...

Bog zna da nam je hrana u osnovi potrebna svaki dan. Tako nas naš Gospodin uči da tražimo kruh naš današnji.

Katolički je stav bdjeti dan po dan i osloniti se na Nebeskog Oca u pogledu svega što je potrebno.

Pa ako primijetite da govorimo o nečemu što je neophodno radi vaše djece - zašto biste sumnjali da će Bog pružiti sve što je potrebno za izvršenje zadatka? "Gdje postoji volja, postoji i način." („Wo ein Wille, da ein Weg.) Svakako je ogroman napor učiniti to uspjeti, dan za danom: Posao, kućanstvo, podučavanje ... Bit će potrebno puno prilagodbi, a neke od njih možda neće biti. po vašem ukusu. Ali ne morate li prvo razmotriti kraj ili cilj, a zatim raspolagati sredstvima tako da se dođe do kraja? Ili možete zamisliti ideju da vam je Bog dao da živite u pogrešnom stoljeću ...? Ili da On od vas traži bilo što za što će vam onda odbiti dati potrebna sredstva ...?

Što god da radimo, mora biti u skladu s naukom Crkve, a to nije tako jednostavno kao što bi se moglo činiti! Stoga, molim vas, podnesite me i uzmite moje riječi onakvima kakve jesu: jednostavno odražavanje ili ponavljanje crkvenih nauka koje nitko ne može ignorirati a da sebi ne nanese najveću štetu.

U današnjim pomalo izvanrednim i zbunjenim okolnostima od najveće je važnosti da radimo sve što možemo; i da se u potpunosti oslanjamo na Božju očinsku dobrotu koja će nam pomoći u svim stvarima koje sami ne možemo učiniti, „uvjereni upravo u to, da će onaj koji je započeo dobro djelo usavršiti ga do dana Krista Isusa“ (Fil 1,16).

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski